PETAK – SLUŽBA ČITANJA (04. KOR)

PETAK – SLUŽBA ČITANJA (04. KOR)

IV. tjedan Psaltira

POZIVNIK

R. Otvori, Gospodine, usne moje.
O. I usta će moja navješćivati hvalu tvoju.

Ps 24 (23). Svečani Gospodinov ulazak u Svetište

Ant. Dođite, poklonimo se Kristu koji je za nas bio kušan i trpio.

Gospodnja je zemlja i sve na njoj, *
svijet i svi koji na njemu žive.
On ga na morima utemelji *
i na rijekama učvrsti.

Tko će uzići na Goru Gospodnju, *
tko će stajati na svetom mjestu njegovu?
Onaj u koga su ruke nedužne i srce čisto: †
duša mu se ne predaje ispraznosti, *
i ne kune se varavo.
On blagoslov prima od Gospodina *
i nagradu od Boga, Spasitelja svoga.
Takav je naraštaj onih koji traže njega, *
koji traže lice Boga Jakovljeva.

»Podignite vrata, nadvratnike svoje, †
dižite se, dveri vječne, *
da uniđe Kralj slave!«
»Tko je taj Kralj slave?« †
»Gospodin silan i junačan, *
Gospodin silan u boju!«

»Podignite, vrata, nadvratnike svoje, †
dižite se, dveri vječne, *
da uniđe Kralj slave!«
»Tko je taj Kralj slave?« †
»Gospodin nad Vojskama − *
on je Kralj slave!«

Slava Ocu i Sinu *
i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, †
tako i sada i vazda *
i u vijeke vjekova.

Ant. Dođite, poklonimo se Kristu koji je za nas bio kušan i trpio.

HIMAN

Tajanstven vršeć običaj
Obdržavajmo ovaj post
Što četrdeset dana se
Već od starine postio.

Njim najprije su počeli
Židovski zakon, proroci,
Tad Isus ga posvetio,
Vremenâ Kralj i Stvoritelj.

Uzdržavajmo stoga se
U jelu, pilu, riječima,
Snu, zabavi i budnije
Na osjećala pazimo.

Izbjegavajmo poroke,
Što mlitavce obaraju,
Ne popuštajmo nimalo
Prepredenomu silniku.

Udijeli, Trojstvo blaženo,
Podari, Bože, jedini,
Da posti tvojim vjernima
Donesu plod obilati. Amen.

PSALMODIJA

Ps 78 (77), 1-39. Božja vjernost njegovu narodu kroz povijest spasenja

Sve se to njima, kao pralik, događalo, a napisano je za upozorenje nama( 1 Kor 10, 11).

I.

Ant. 1. Oci nam naši kazivahu silu Gospodnju i djela čudesna što ih učini.

Poslušaj, narode moj, moju nauku, *
prikloni uho riječima usta mojih!
Otvorit ću svoja usta na pouku, *
iznijet ću tajne iz vremena davnih.

Ono što čusmo i saznasmo, *
što nam kazivahu oci,
nećemo kriti djeci njihovoj, *
predat ćemo budućem koljenu:
slavu Jahvinu i silu njegovu *
i djela čudesna što ih učini.

Svjedočanstvo podiže on u Jakovu, *
Zakon postavi u Izraelu,
da ono što naredi ocima našim *
oni djeci svojoj objave,
da sazna budući naraštaj, +
i sinovi koji će se roditi *
da djeci svojoj kazuju
da u Boga ufanje svoje stave +
i ne zaborave djela Božjih, *
već da vrše zapovijedi njegove,
kako ne bi bili, kao oci njihovi, *
naraštaj buntovan, prkosan –
naraštaj srcem nestalan *
i duhom Bogu nevjeran.

Sinovi Efrajimovi, ratnici s lukom, *
u dan bitke okrenuše leđa.
Saveza s Bogom ne održaše *
i ne htjedoše hoditi po Zakonu njegovu.
Zaboraviše na djela njegova, *
na čudesa koja im pokaza.
Pred njihovim ocima činio je čudesa *
u Egiptu, u Soanskom polju.

On more razdijeli i njih prevede, *
vode kao nasip uzdiže.
Danju ih vodio oblakom, *
a svu noć ognjem blistavim.
U pustinji hrid prolomi *
i napoji ih obilno kao iz bezdana.
Iz stijene izbi potoke *
te izvede vode k`o velike rijeke.

Ant. Oci nam naši kazivahu silu Gospodnju i djela čudesna što ih učini.

II.

Ant. 2. Sinovi su Izraelovi jeli manu i pili iz duhovne stijene koja ih je pratila.

A oni jednako griješiše, *
prkosiše Višnjem u pustinji.
Boga su kušali u srcima svojim *
ištuć` jela svojoj pohlepnosti.
Prigovarali su Bogu i pitali: *
“Može li Gospod stol u pustinji prostrti?
Eno, udari u hrid, i voda poteče *
i provreše potoci:
a može li dati i kruha, *
i mesa pružiti svome narodu?”
Kad to začu Jahve, gnjevom usplamtje: +
oganj se raspali protiv Jakova, *
srdžba se razjari protiv Izraela,
jer ne vjerovaše Bogu *
niti se u njegovu pomoć uzdaše.

Pa ozgo naredi oblaku *
i otvori brane nebeske,
ko kišu prosu na njih manu da jedu *
i nahrani ih kruhom nebeskim.
Čovjek blagovaše kruh Jakih; *
on im dade hrane do sitosti.
Probudi na nebu vjetar istočni *
i svojom silom južnjak dovede.
Prosu na njih mesa ko prašine *
i ptice krilatice k`o pijeska morskoga.
Padoše usred njihova tabora *
i oko šatora njihovih.
Jeli su i nasitili se veoma, *
želju njihovu on im ispuni.

Još nisu svoju utažili pohlepu *
i jelo im još bješe u ustima,
kad se srdžba Božja na njih raspali: +
pokosi smrću prvake njihove *
i mladiće pobi Izraelove.

Ant. Sinovi su Izraelovi jeli manu i pili iz duhovne stijene koja ih je pratila.

III.

Ant. 3. Spominjahu se da je Bog hridina njihova i otkupitelj njihov.

Uza sve to griješiše dalje *
i ne vjerovaše u čudesna djela njegova.
I skonča im dane jednim dahom *
i njihova ljeta naglim svršetkom.
Kad ih ubijaše, tražiše ga *
i opet pitahu za Boga;
spominjahu se da je Bog hridina njihova *
i Svevišnji njihov otkupitelj.
Ali ga opet ustima svojim varahu *
i jezikom svojim lagahu njemu.
Njihovo srce s njime ne bijaše, *
nit` bijahu vjerni Savezu njegovu.

A on im milosrdno grijeh praštao *
i nije ih posmicao;
često je gnjev svoj susprezao *
da ne plane svom jarošću.
Spominjao se da su put *
i dah koji odlazi i ne vraća se više.

Ant. Spominjahu se da je Bog hridina njihova i otkupitelj njihov.

R. Vratite se Gospodinu Bogu svome.
O. Jer on je nježnost sama i milosrđe.

SLUŽBA ČITANJA

PRVO ČITANJE: Prvo Čitanje Iz Knjige Brojeva
(14, 1-25)

Pobuna Izraelaca i Mojsijevo posredovanje

U one dane zagraja sva zajednica i poče vikati. I te noći narod plakaše. Svi su Izraelci mrmljali protiv Mojsija i Arona. Sva im je zajednica govorila: »Kamo sreće da smo pomrli u zemlji egipatskoj! Ili da smo pomrli u ovoj pustinji! Zašto nas Gospodin vodi u tu zemlju, da padnemo od mača, a žene naše i djeca da postanu roblje! Zar nam ne bi bilo bolje da se vratimo u Egipat!« Jedan je drugome govorio: »Postavimo sebi vodu i vratimo se u Egipat!«
Mojsije i Aron padoše ničice pred svom okupljenom izraelskom zajednicom. A Jošua, sin Nunov, i Kaleb, sin Jefuneov, koji bijahu medu onima što su izviđali zemlju, razderaše svoju odjeću. Zatim rekoše svoj zajednici izraelskoj: »Zemlja kroz koju smo prošli da je istražimo izvanredno je dobra. Ako nam Gospodin bude dobrostiv, u tu će nas zemlju dovesti, i dat će nam je. To je zemlja u kojoj teče med i mlijeko. Samo, nemojte se buniti protiv Gospodina! Ne bojte se naroda one zemlje: ta on je zalogaj za nas. Oni su bez zaštite, a s nama je Gospodin! Ne bojte ih se!«
I dok je sva zajednica već mislila da ih kamenuje, pokaza se Slava Gospodnja u Šatoru sastanka svim sinovima Izraelovim. Tada reče Mojsiju: »Dokle će me taj narod prezirati? Dokle mi neće vjerovati unatoč svim znamenjima što sam ih medu njima izvodio? Udarit ću ih pomorom i istrijebiti, a od tebe ću učiniti narod veći i moćniji od njega.«
Onda Mojsije reče Gospodinu: »Egipćani su shvatili da si ti, svojom moći, izveo ovaj narod između njih. Oni su to kazali žiteljima one zemlje. Već su saznali da si ti, Gospodine, usred ovog naroda, kojemu se očituješ licem u lice, i da ti, Gospodine, u oblaku stojiš nad njima; da obdan u stupu od oblaka, a obnoć u stupu od ognja ideš pred njima. Zato, ako pobiješ ovaj narod kao jednoga čovjeka, narodi koji su čuli glas o tebi, reći će: ‘Gospodin je bio nemoćan da dovede ovaj narod u zemlju koju mu je pod zakletvom obećao, i zato ih je poubijao u pustinji’.
Zato neka se snaga moga Gospodina uzvisi, kako si najavio rekavši: ‘Gospodin je spor na srdžbu, a bogat milosrđem; podnosi opačinu i prijestup, ali krivca ne ostavlja nekažnjena, nego opačinu otaca kažnjava na djeci do trećega i četvrtog koljena.’ Oprosti krivnju ovome narodu po veličini svoga milosrđa, kao što si vodio ovaj narod od Egipta dovde.« »Opraštam po riječi tvojoj — reče Gospodin. — Ali ipak, tako ja živ bio i slave se Gospodnje napunila sva zemlja! ni jedan od ljudi koji su vidjeli slavu moju i znamenja što sam ih izveo u Egiptu i u pustinji, pa me ipak iskušavali već deset puta ne hoteći poslušati moj glas, neće vidjeti zemlje što sam je pod zakletvom obećao njihovim očima; nitko od onih koji me preziru neće je vidjeti. A slugu svoga Kaleba, jer je u njemu drukčiji duh i jer mi bijaše poslušan, njega ću ja dovesti u zemlju u koju je išao, i njegovi će je potomci zaposjesti! — Neka Amalečani i Kanaanci samo ostanu u dolini. — Sutra se vratite i krenite u pustinju put Crvenog mora.«

OTPJEV (Ps 103, 8. 9. 11. 14)

R. Milosrdan je i milostiv Gospodin, spor na srdžbu i vrlo dobrostiv. Jarostan nije za vječna vremena niti dovijeka plamti srdžba njegova. * Kako je otac nježan prema sinovima, tako je Gospodin nježan prema onima što ga se boje.
O. Jer dobro zna kako smo sazdani, spominje se da smo prašina. * Kako je.

DRUGO ČITANJE: Iz Uskrsnih pisama svetog Atanazija, biskupa
(Pis. 5, 1-2; pg 26,1379-1380)

Vazmeno otajstvo tijelom odijeljene jedinstvom vjere z bližuje

Doista je sjajno, braćo moja, od jednoga blagdana dospjeti do drugog, s jedne molitve prijeći na drugu i napokon s jedne svečanosti drugoj. Tu je naime to vrijeme koje nam donosi novi početak, to jest upoznavanje blažene Pashe kad je Gospodin bio žrtvovan. Mi se stvarno hranimo kao hranom života i dušu svoju neprestano naslađujemo cijenjenom njegovom krvi koja je kao neki izvor. Uza sve to uvijek smo žedni i stalno izgaramo od želje. On je uz one koji su žedni i iz svoje dobrohotnosti na blagdanski dan potiče one kojima je nutrina žedna već prema riječi našeg Spasitelja: Ako je tko žedan, neka dode k meni i pije. Ne samo da jedino tada kad netko pristupi ugasuje žeđ, već kad god netko zatraži, rado mu je udovoljeno da dode do Gospodina. Milost blagdana podnipošto nije vezana uz jedno vrijeme, niti njena sjajna zraka poznaje zalaska, već je stalno spremna da rasvijetli pamet onih koji to žele. Ona pak jača trajnom krepošću prema onima što posjeduju prosvijetljenu pamet i danju i noću prianjaju uz božanske spise poput onog čovjeka koji je nazvan blaženim i za koga je napisano u psalmu: Blažen čovjek koji ne odlazi na savjetovanje bezbožnih i ne stoji na putu grešnika i ne sjeda na klupu pogubnih već je volja njegova u zakonu Gospodnjem te danju i noću razmišlja o zakonu njegovu. Onaj dakle Bog, dragi moji, koji je za nas na početku ustanovio ovaj blagdan, dopušta da se svake godine obavlja. Isti koji Sina svoga predade u smrt radi našega spasenja, iz istog razloga dariva sveti blagdan koji je ubilježen u tok godine. Taj blagdan s nama ravna preko jada koji nas stižu u ovome svijetu. Sada nam po ovome blagdanu Bog podjeljuje radost što sprijateljuje zbog spasenja. Privodi nas u jedan skup, sve posvuda duhovno povezuje, dopušta nam da se skupno molimo i iskazujemo zajedničke zahvale kako je za blagdan i potrebno. Evo čuda njegove dobrote: on udaljene sabire na ovaj blagdan i one koji su možda tijelom udaljeni približuje jedinstvom vjere.

OTPJEV (Sef 3, 8. 9; Iv 12, 32)

R. Mene čekajte, govori Gospodin, do dana kad ustanem kao tužilac, * jer ja sam odredio da se tada sakupe narodi da svi mogu zazivati ime Gospodnje i služiti mu jednodušno.
O. A ja, kad budem uzdignut sa zemlje, sve ću privući k sebi. * Jer ja sam.

MOLITVA

Bože nama slabima daješ pomoć koja nam treba. Molimo te da nas tvoja milost pridigne i život nam obnovi, tebi na hvalu. Po Gospodinu.
ZAKLJUČAK

R. Blagoslivljajmo Gospodina.
O. Bogu hvala.

Oglasi