Petak – Večernja molitva – 04. KOR

Večernja molitvaPetak – Večernja molitva – 04. KOR

Ja spavam, ali srce moje bdi

Uvečer ostavljamo stvari, puštamo ih iz ruku, ne možemo znati što će se s nama zbivati tijekom noći i kako će nas dočekati nadolazeće jutro. Ono što je pred nama ne možemo režirati, a unatoč tome nije potpuno izvan našeg utjecaja. Na neki način, makar i posredno, snosimo odgovornost za ono što se događa u našem snu. Riječ Sigmunda Freuda: „Ljudi su odgovorni za svoje snove“, ostavlja nas zamišljenima nad tom temom.
Sve ono što se zbiva tijekom dana, što svjesno prihvaćamo, nastavlja djelovati u našem srcu. Slike kojima smo izloženi ne ostaju tek na našim zjenicama ili ne prianjaju na odjeću, one prodiru, ovisno o prijemljivosti, u našu nutrinu, određuju je i oblikuju nas. Stoga smo odgovorni i imamo obvezu spram toga kako izgleda posljednja četvrtina sata u danu. Ne možemo, doduše, znati kako će nas dočekati sutrašnji dan, ali možemo prema njemu zacrtati jedan trag, trag koji će se pružati kroz noć. Moguće je da se sljedećeg jutra ne probudimo na istoj točki na kojoj smo zaspali, ali lakše ćemo ponovno pronaći trag koji smo zacrtali. Kako trag misli, tako i trag molitava.
Zaspimo li s molitvom ili s pogledom na religioznu sliku, ujutro ćemo se lakše vratiti na nju. Kao što dobro opisuje Francisco de Osuna: „Čim se probudiš, brzo se i čeznutljivo vrati molitvi, kao dijete što je zaspalo s kolačem koji mu je majka dala i koje, tek što otvori oči, odmah gleda drži li ga još u ruci ili mu je u snu ispao na pod.“[4]
Kad se na ovaj način uvježbavamo u molitvi, ona nam može postati nosivom navikom; prelazi nam u krv tako da se odvija sama od sebe. U nama „se moli“ i dalje, kroz noć, u snu. Autor Pjesme nad pjesmama o tome piše: „Ja spavam, ali srce moje bdi“ (Pj 5, 2). Tko već nije doživio takvu molitvu? Svjetlo ili odgovor koji nam je darovan u noći! Razvedravanje raspoloženja, nove oči! – Osobito kad intenzivno molimo za tu jasnoću, ne izostaju ova noćna iznenađenja. Kao što stoji u psalmu: „miljenicima svojim u snu on daje“ (Ps 127, 2).
Upravo svojima! Onima koji traže Božju volju, koji kako danju tako i noću mole da im se Bog objavi. Izrazimo to slikom proroka Jone: utroba ribe u koju je Jona dospio slika je noći u koju uranjamo. Jona dospijeva u ovu utrobu koja za njega postaje kako mjestom tjeskobe tako i molitve, ali i mjestom iz kojega on ponovno izlazi s molitvom hvale Bogu. Noć je za svakog molitelja tome slična: on biva uveden u tamu, mora sve ostaviti, ali po tome može biti osposobljen za molitvu, čak za pjesmu zahvalnicu.

Oglasi