PETAK – SLUŽBA ČITANJA (05. KOR)

PETAK – SLUŽBA ČITANJA (05. KOR)

POZIVNIK

R. Otvori, Gospodine, usne moje.
O. I usta će moja navješćivati hvalu tvoju.

Ps 100 (99). Poziv na Božju hvalu

Ant. Dođite, poklonimo se Kristu koji je za nas bio kušan i trpio.

Kliči Gospodinu, sva zemljo! *
Služite Gospodinu u veselju!
Pred lice mu dođite *
s radosnim klicanjem!

Znajte da je Gospodin Bog: †
on nas stvori, i mi smo njegovi, *
njegov smo narod i ovce paše njegove.

Uđite s hvalama na vrata njegova, †
u dvore njegove s hvalospjevom, *
hvalite ga, ime mu blagoslivljajte!

Jer dobar je Gospodin, †
dovijeka je ljubav njegova, *
od koljena do koljena vjernost njegova.

Ant. Dođite, poklonimo se Kristu koji je za nas bio kušan i trpio.

HIMAN

Tajanstven vršeć običaj
Obdržavajmo ovaj post
Što četrdeset dana se
Već od starine postio.

Njim najprije su počeli
Židovski zakon, proroci,
Tad Isus ga posvetio,
Vremenâ Kralj i Stvoritelj.

Uzdržavajmo stoga se
U jelu, pilu, riječima,
Snu, zabavi i budnije
Na osjećala pazimo.

Izbjegavajmo poroke,
Što mlitavce obaraju,
Ne popuštajmo nimalo
Prepredenomu silniku.

Udijeli, Trojstvo blaženo,
Podari, Bože, jedini,
Da posti tvojim vjernima
Donesu plod obilati. Amen.

PSALMODIJA

Psalam 35 (34), 1.2. 3c. 9−19. 22−23. 27− 28. Gospodin, spas u progonstvu

Saberu se… i zaključe Isusa uhvatiti na prijevaru i ubiti (Mt 26, 3. 4).

I.

Ant. 1. Gospodine, ustani mi u pomoć

Optuži, Gospodine, tužitelje moje *
i napadni one koji mene napadaju!
Stavi oklop, uzmi štit svoj *
i ustani meni u pomoć!
Zavitlaj kopljem i presretni progonitelje moje, *
reci mojoj duši: “Ja sam tvoje spasenje.”
Nek se smetu i postide koji život moj traže, *
nek uzmaknu i nek se posrame
koji mi propast snuju!
Nek budu ko pljeva na vjetru *
kad ih Anđeo Gospodnji potjera!
Mračni i skliski bili im putovi *
kad ih Anđeo Gospodnji bude gonio!
Bez razloga napeše mi mrežu, *
bez razloga grob duši mojoj iskopaše.
Propast će ih stići iznenada, †
u mrežu koju napeše sami će se uhvatiti, *
past će u jamu što je iskopaše!
A moja će duša klicati u Gospodinu, *
radovat će se u spasenju njegovu.
Sve će kosti moje govoriti: *
Tko je, Gospodine, poput tebe
koji ubogog spasavaš od jačega, *
jadnika i siromaha od pljačkaša?
Ustadoše svjedoci opaki: *
pitaju me za ono što ne znam.
Vraćaju mi zlo za dobro, *
duša moja zapada u osamu.

Ant. Gospodine, ustani mi u pomoć

II.

Ant. 2. Zauzmi se za parnicu moju, obrani me, Gospodine, jer si moćan.

A ja sam u bolesti njihovoj nosio kostrijet, †
dušu svoju postom morio, *
i molitva mi se u krilo vraćala.
Kao za prijateljem, za bratom, obilažah tužan; *
od žalosti se pogurih kao onaj
što za majkom žali.
A sada kad posrnuh ja, oni se raduju, †
skupiše se protiv mene da udare iznenada, *
i bez prestanka oni me razdiru.
Ruglom na ruglo iskušavaju me *
i zubima škripaju na mene.

Ant. Zauzmi se za parnicu moju, obrani me, Gospodine, jer si moćan.

III.

Ant. 3. Moj će jezik po vas dan kazivati pravdu tvoju.

Gospodine, dokle ćeš gledati? †
Istrgni mi dušu nasrtajima njihovim, *
otmi lavovima jedino dobro moje!
Zahvalit ću ti u velikom zboru, *
slavit ću te među pukom brojnim.
Nek se ne raduju nada mnom dušmani nepravedni, *
nek ne namiguju očima oni koji me nizašto mrze!
Jer oni ne misle o miru, *
već spletke snuju protiv mirnih u zemlji.
Razvaljuju svoja usta na me *
i govore: “Vidjesmo očima svojim!”
Ti sve vidiš, Gospodine! Nemoj šutjeti! *
Gospode, od mene se ne udaljuj!
Preni se, ustani da me obraniš, *
Bože moj, Gospodine, vodi parnicu moju!
Po svojoj me pravdi sudi, Gospodine, *
Bože moj, nek se ne raduju nada mnom!
Nek ne misle u srcu: “Ispunila nam se želja!” *
Nek ne reknu: “Progutali smo ga!”
Nek se postide i posrame svi zajedno *
koji se nesreći mojoj raduju!
Nek se odjenu stidom i sramotom *
oni koji se podižu na me!
Nek radosno kliču kojima je pravo moje na srcu *
i nek svagda govore:
“Velik je Gospodin! *
Milo mu je spasenje sluge njegova!”
A moj će jezik kazivati pravdu tvoju *
i hvalu tebi navijeke.

Ant. Moj će jezik po vas dan kazivati pravdu tvoju.

R. Vratite se Gospodinu Bogu svome.
O. Jer on je nježnost sama i milosrđe.

SLUŽBA ČITANJA

PRVO ČITANJE:

Iz Poslanice Hebrejima (7,11-28)

Kristovo vječno svećeništvo

Da se savršenstvo postiglo po levitskom svećeništvu — jer na temelju njega narod je dobio Zakon — koja bi onda bila potreba da se po redu Melkisedekovu postavi drugi svećenik i da se ne imenuje po redu Aronovu?
Doista, kad se mijenja svećeništvo, nužno se mijenja i Zakon. Jer onaj o kojemu se to veli, pripadao je drugom plemenu, od kojega se nitko nije posvetio žrtveniku. Poznato je da je Gospodin naš potekao od Jude, plemena za koje Mojsije ništa ne reče s obzirom na svećenike.
To je još očitije, ako se drugi svećenik postavlja po sličnosti s Melkisedekom: postao je svećenikom ne po Zakonu tjelesne uredbe, nego snagom neuništiva života. Ta svjedoči se: Zauvijek ti si svećenik po redu Melkisedekovu. Dokida se, dakle, prijašnja uredba zbog njezine nemoći i beskorisnosti — jer Zakon nije ništa priveo k savršenstvu — a uvodi se bolja nada, po kojoj se približujemo Bogu.
I to se nije zbilo bez zakletve. Jer oni su bez zakletve postali svećenicima, a on sa zakletvom Onoga koji mu reče: Zakleo se Gospodin i neće se pokajati: »Zauvijek ti si svećenik«. Utoliko je Isus i postao jamac boljega Saveza.
K tomu, mnogo je bilo svećenika, jer ih je smrt priječila trajno ostati. A on, jer ostaje dovijeka, ima neprolazno svećeništvo. Zato i može do kraja spasavati one koji po njemu pristupaju k Bogu — uvijek živ, da se za njih zauzima.
Takav nam Veliki svećenik i bijaše potreban — svet, nedužan, neokaljan, odijeljen od grešnika i uzvišeniji od nebesa — koji ne treba da kao oni veliki svećenici danomice prinosi žrtve najprije za svoje grijehe, a onda za grijehe naroda. To on učini jednom, prinijevši samoga sebe. Zakon, doista, postavi za velike svećenike ljude podložne slabosti, a riječ zakletve — nakon Zakona — Sina zauvijek usavršena.

OTPJEV (Heb 5, 5. 0; 7, 20. 21)

R. Krist ne proslavi sam sebe, postavši svećenik, nego ga proslavi Onaj koji mu reče: * Zauvijek ti si svećenik po redu Melkisedekovu.
O. Drugi su bez zakletve postali svećenici, a Isus sa zakletvom onoga koji mu reče: * Zauvijek.

DRUGO ČITANJE: Iz Rasprave o vjeri upućene Petru, svetoga Fulgencija Ruspijskog, biskupa
(Gl. 22, 62; CCL 91 A. 726. 750-751)

Prikazao je samoga sebe za nas

Samo Presveto Trojstvo, jedan isti Bog Staroga i Novoga zavjeta, naredio je našim praocima da prikazuju različite životinjske žrtve. Tim se žrtvama označavao onaj najmiliji dar, kojim će Bog Sin samoga sebe u tijelu za nas milosrdno prikazati.
Prema apostolskoj nauci on je samoga sebe prikazao za nas kao prinos i žrtvu Bogu ugodnu. On, pravi Bog i pravi svećenik, jednom je ušao za nas svojom vlastitom krvlju u svetište, a ne s krvlju životinja. To je u Starom zavjetu unaprijed označavao veliki svećenik koji je jednom godišnje s krvlju ulazio u svetinju nad svetinjom.
Isus je, dakle, u sebi samom prikazao sve što je potrebno za naše otkupljenje. On je sam i svećenik i žrtva, i Bog i hram. On je svećenik koji nas je s Bogom izmirio, žrtva kojom smo izmireni, hram u kojem smo izmireni, Bog s kojim smo izmireni. On je sam svećenik, žrtva i hram, jer je kao Bog uzeo obličje sluge, a nije sam Bog, nego je Bog s Ocem i Duhom Svetim.
Dakle, čvrsto drži i nimalo nemoj sumnjati, da je sam Jedini Sin Božji, Vječna Riječ, uzeo tijelo i sebe za nas prikazao kao prinos i žrtvu Bogu ugodnu. Njemu i Ocu i Duhu Svetome žrtvovali su životinje patrijarsi, proroci i svećenici Staroga zavjeta. A sada, to jest u Novom zavjetu, Njemu i Ocu i Duhu Svetome, koji imaju jednu zajedničku božansku narav, sveta katolička Crkva po cijelom krugu zemaljskom neprestano prikazuje u vjeri i ljubavi prinos kruha i vina. Ono žrtvovanje životinja slikovito je unaprijed označavalo Kristovo tijelo, koje je on, iako bez grijeha, trebao prikazati za naše grijehe. Značilo je i Kristovu krv, koju je On imao proliti na otpuštenje naših grijeha. Ova je sadašnja žrtva zahvala i spomen Kristova tijela, koje je za nas prikazao i krvi koju je za nas sam Bog prolio. O tome sveti Pavao govori u Djelima apostolskim: Pazite na se i na cijelo stado u kojem vas Duh Sveti postavi nadglednicima da na pašu vodite Crkvu Božju koju sebi steče krvlju svojom. Dakle, u onim se žrtvama slikovito označavalo ono što nam se trebalo dati, a u ovoj žrtvi očito vidimo što nam je već dano.
U onim se žrtvama unaprijed najavljivalo da Sin Božji ima biti ubijen za bezbožnike, a u ovoj se objavljuje da je već ubijen, kako svjedoči Apostol: Dok smo još bili slabi, Krist je umro u pravo vrijeme za nas bezbožnike. Izmireni smo s Bogom smrću njegova Sina dok smo još bili neprijatelji.

OTPJEV (Kol 1, 21-22; Rim 3. 25)

R. I vas, nekoć po zlim djelima udaljene i neprijateljski raspoložene, sada u ljudskom tijelu Kristovu, po smrti, sa sobom izmiri * da vas k sebi privede svete, neporočne i besprijekorne.
O. Njega je Bog izložio da krvlju svojom bude Pomirilište po vjeri. * Da vas.

MOLITVA

Oprosti Gospodine, grijehe svome narodu: po svojoj smo slabosti upali u krivnju, daj da se po tvojoj dobroti oslobodimo. Po Gospodinu.

ZAKLJUČAK

R. Blagoslivljajmo Gospodina.
O. Bogu hvala.

Oglasi