Veliki tjedan – Subota

Veliki tjedan – Subota

U ovoj subotnjoj tišini odjekuju Isusove riječi koje je izgovorio u zadnjim trenutcima svoga života koje je proveo ne križu. Svaki je evanđelist s puno truda i osjećaja ispisivao svoje izvješće o Isusovoj muci. Ta izvješća su najvažniji dio njihovih evanđelja i stoga zauzimaju i najviše prostora u njihovim knjigama.

Danas, kada je mirno na Kalvariji, želimo posebno posvijestiti i doživjeti posljednje Isusove riječi koje je Isus izgovorio viseći na križu, a zapisao ih je sv. Luka. On je puno slušao i čuo o Isusu od blažene djevice Marije. Ona je najsnažnije suosjećala sa svojim sinom u tim zadnjim trenutcima njegova života. Pratila ga je do kraja i najbolje čula što je govorio kad je bio na križu. Stoga ne čudi da nam sv. Luka jedini donosi neke Isusove riječi koje je izgovorio u tim zadnjim trenutcima svoga života.
Predanje Ocu

I povika Isus iza glasa: Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj! To rekavši, izdahnu.

Zadnji su Isusovi trenutci i posljednji udisaji. Osjeća da je na samome kraju. Zato pribire svu snagu koja mu je još ostala te punim i snažnom glasom izriče svoje predanje Ocu. Izručuje se Ocu koji ga je poslao u misiju. Ocu kojemu je na početku svog nastupa rekao da je došao vršiti volju Njegovu. Ocu od kojega je pošao, sada se vraća. Ne vraća se kao rasipni sin, nego kao Sin koji je do kraja izvršio volju Očevu.

Na kraju svoga života, kad bije zadnji boj u susretu sa smrću, Isus ne traži izbavljenje. Koji trenutak prije svjetina, vojnici, glavari, ma svi koji su bili pod križem osim male skupine koja je s njim suosjećala, rugali su mu se i tražili od njega da siđe s križa. Drugima je pomagao, neka pomogne samome sebi. To je bila velika kušnja. Posljednja s kojom je Zli htio na kraju Isus odvratiti od njegove misije.

Isus se obraća zadnjim svojim riječima svome Ocu. Ima povjerenja u njega i njemu želi izručiti samoga sebe, svoj duh. U ovim riječima predanja osjeća se duh psalmiste (Ps 31) koji je također molio Boga u svojoj nevolji, doživljavao ga kao svoje utočište, svoju hrid, pa je mogao u svojoj vjeri reći da Bogu predaje i izručuje svoj duh.

Gospodine, danas proživljavam na poseban način sve ono što si ti proživio na Kalvariji. Slušam tvoje riječi koje si izgovorio na križu. Hvala ti za ljubav koju si posvjedočio prema nama. Nema veće ljubavi od one u kojoj čovjek daje život svoj za druge. To si svojim učenicima rekao koji trenutak prije nego si pošao u muku. To si sada posvjedočio. I na kraju svoje misije mogao si u miru i povjerenju uputiti svoj pogled Ocu i reći mu da se vraćaš i prepuštaš njemu sve što imaš.

Gospodine, doživio si potpunu ostavljenost od sviju. U jednom trenutku osjetio si se sam, potpuno sam da si bolno zavapio prema Ocu doživljavajući da te i On ostavio. Na kraju svega smireno se prepuštaš Njemu i u Njegove ruke polažeš sve što imaš, sama sebe, svoj duh.

Gospodine, prikazujem ti sve one koji se osjećaju ostavljeni i zapušteni. Izručujem ih tebi. Pomozi im da ne klonu i ne malakšu. I sam se katkad osjećam usamljen i ostavljen. Pomozi mi da nikad ne očajavam. Pomozi mi da se uvijek mogu tebi izručiti i na tebe računati. Ti si moja stijena i hridina. Tebi se predajem i izručujem.

Subotnja tišina

Konačno, Gospodin je našao svoj mir u tišini groba. Cijelog svog javnog nastupa Isus je bio okružen mnoštvom, radio je, djelovao, a zadnjih dana bio je izložen strašnim mukama i poniženjima. Za života je rekao da nema kamo bi glavu naslonio. Sada u samoći groba našao je kamen na kojemu može nasloniti svoju glavu, na kojemu može počivati cijelo njegovo tijelo. Gospodin sada može mirno počivati.

U jednoj drevnoj propovijedi na Veliku subotu piše: Što je ovo? Velika tišina na zemlji, velika šutnja i samoća, velika smirenost, jer Kralj spava. Zemlja se prestrašila i zašutjela, jer je Bog u tijelu usnuo i probudio pomrle od početka svijeta. Bog je umro u tijelu i oživio podzemlje.

Naša Gospa također može nakon svega odahnuti. Duboko u svojoj nutrini osjeća da je to bila volja Očeva. Mač boli probo joj je do dna dušu. Tih dana proživljavala je zajedno sa svojim sinom strahotu muke. Vratila se u svoj dom i o svemu može razmišljati. Njezina bol je prevelika. Sve je to opjevano u pjesmi „Stala plačuć tužna mati!“

Učenici su se razbježali. I oni također mogu odahnuti. No u njih se uvukao strah i tjeskoba. Što će s njima biti? Isusa više nema. Što im ostaje nakon svega? Kome se okrenuti i povjeriti? Jedino što im ostaje jest zaključani prostor u kojemu će čekati i osluškivati kako će se događaji dalje odvijati. Neki će pokušati pobjeći od svega i vratiti se svojim kućama.

Molitva

Gospodine započeo si svoj zemaljski život u pastirskoj betlehemskoj špilji. Dovršio si ga položen u kalvarijskoj grobnoj spilji. U te dvije zgode bio si nam najbliži. Betlehemska nemoć i kalvarijska patnja pokazuju koliko si s nama u našoj nemoći i patnji. Proživljavam, Gospodine, tišinu Velike subote. Sve je dovršeno, sve je ispunjeno. Sada mirno počivaš u grobu. Hvala za tvoju Majku koja te pratila i bila uza te. Hvala i za one druge koji su imali hrabrosti ići za tobom unatoč svima koji su bili protiv tebe. Sada tvoja Majka i naša Majka koju si nam ostavio za Majku u tišini i boli razmišlja o svemu. No domalo ćeš doći k njoj uskrsnuo i proslavljen. Bit će to susret radosti i sreće koji se može dogoditi samo između majke i njezina djeteta. Molim te, Gospodine, za sve majke koje trpe zajedno sa svojom djecom i s njima nose njihove životne križeve. Daj im snage i hrabrosti. Pomozi im da ne klonu. Njihova ih djeca trebaju.

Učenika nema. Pobjegli su. Strahuju i dršću zatvoreni i zaključani. Znam da se ne ljutiš na svoje učenike. Znao si da će se razbježati. Jedan od njih te izdao, a drugi zatajio. I ja sam često poput njih. Ostavljam te, zatajujem, nevjeran sam, nepouzdan… Gospodine, da večeras u Uskrsnom bdjenju doživim radost tvoga uskrsnuća. Prožmi me tom radošću da nikakva tuga na zavlada mnome.

Poticaj

Pokušat ću doživjeti tišinu Velike subote. Iako se pripremam za Uskrs, nastojat ću sačuvati nutarnji mir. Ispovjedio sam se i time je zavladao mir u mojoj nutrini. Ako imam priliku, pohodit ću Isusov grob i provesti koji trenutak u tišini pred tajnom Isusove smrti. Sjedinit ću se s Gospom i proživljavati njezinu samoću. Uočit ću svoje strahove koji me priječe da budem Božji. Večeras ću radosno i oduševljeno sudjelovati u Uskrsnom bdjenju.

Oglasi