VAZMENA SRIJEDA – Razmatranja – Isuse gdje si?

KrižIsuse gdje si?

«Isuse?! Isuse, jesi li tu?!» – vikao sam dok sam klečao ispred križa.
«Isuse, gdje si? Ne vidim te».
«Evo me, tu sam!» – čuo sam tihi glas.
«Isuse, jesi li to ti, ili mi se pričinjava?»
«Pogledaj u križ, ja sam uvijek tu na križu».
«Joj, Isuse, oprosti, uvijek zaboravim.» «A, Isuse… Da li ti mene stvarno voliš?»
«Pa, naravno da te volim. Zar to nisi osjetio?»
«Ma, osjetio sam, ali… zaboravio sam… A, Isuse, koliko ti mene voliš?»
«Pogledaj malo u mene. Vidiš li koliko su mi raširene ruke, e, toliko te volim.»
«Hvala ti Isuse, hvala. Samo još nešto… a hoćeš li me uvijek voljeti?»
«Pogledaj opet gore. Vidiš li koliko sam raširio ruke? I ne samo da sam ih raširio, nego sam dao da ih pribiju na križ, samo da ti pokažem da se moja ljubav neće nikada smanjiti!»
«A hoćeš li ikada otići od mene, i napustiti me?»
«Pa zar ne vidiš koliko te volim, neću te nikada napustiti. Evo, čak sam dao i da mi noge pribiju, da ti pokažem da se neću maknuti od tebe.»
«Hvala ti Isuse. Stvarno si pravi. Samo, znaš… meni je malo teško. Stišću me problemi i obveze sa svih strana i ne znam kako ću ih riješiti. Malo sam usamljen i slab.»
«Ne boj se. Samo dođi i prigrli svoj križ. Evo ja sam uvijek uz njega i ja ću ti pomoći nositi ga. Kad god prihvatiš svoj križ, naći ćeš mene i moju ruku koja ti pomaže»
«Hvala ti Isuse. Evo sada se ustajem i moram ići. Moram ići do svog križa.
Vidimo se tamo!»

Oglasi