Četvrtak – Večernja molitva – 03. VAZ

Laku noć

Neka vas anđeli čuvaju

Želimo vam mirnu i blagoslovljenu noć :))

Oprosti, grijesiti to mi je navika

ali kajem se srcem i placem dusom;
Podari mi snove, lake i meke
i snagu da izdrzim novi dan;
Izvini sto vrijedam i psujem
i sto ne vidim sretne trenutke;
Sakrij me od tuge i stiti od srama;
Pusti da zvijezde vide mi korake
sunce neka obasja moje zelje;
Osmijeh mi vrati i odmorne noci,
pogled neka ne zamute teske suze.
Svjesna sam svega sto me boli
a samo iskreno znam;
Znam i da tugujem, znam i da volim
i znam da covjek na kraju uvijek ostane sam.
I za kraj da kazem Ti hvala,
za sve lijepo u zivotu,
za svu srecu,
za svaku radosnu iskru
i osmijeh,
za sve sto si mi dao,
za nadu sto jos postoji
i za svaki suncan dan.

 

Oglasi

ČETVRTAK – POVEČERJE (vazmeno vrijeme)

ČETVRTAK – POVEČERJE (vazmeno vrijeme)

POČETAK

R. Bože, u pomoć mi priteci.
O. Gospodine, pohiti da mi pomogneš.

Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda i u vijeke vjekova. Amen. Aleluja

Ispit savjesti ili razmišljanje o proteklom danu. Kod zajedničkog moljenja može se obaviti pokajnički čin kao u misnom slavlju.

HIMAN

Otkupitelju svijeta blag,
Božanski Spase, Isuse,
Ti vječna Riječi Očeva,
I vjernih sviju Čuvaru ! Nastavi čitati

ČETVRTAK – VEČERNJA (03. VAZ)

IsusR. Bože, u pomoć mi priteci.
O. Gospodine, pohiti da mi pomogneš.

Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda i u vijeke vjekova. Amen.

HIMAN

Vjekovit Kralju svevišnji
I Stvoritelju stvari svih,
Ti Ocu svom bez prestanka
Sin jednaki si odvijeka.

Kad postao je ovaj svijet,
Ti, svojom slikom Adama
Oživljujući, s prahom si
Duh plemeniti združio.

A kada lukav zavidnik
Nagrdio je ljudski rod,
Ti, uzev tijelo, vješto si
Lik iskvaren obnovio.

Od Djeve negda porođen
Iz groba sada rađaš se,
I mi, što s tobom umrijesmo,
Iz groba ustat imamo.

Ko Pastir vječnim krštenjem
Ti stado svoje umivaš:
To sveta kupelj duša je,
To pokop ljudskih grijeha je.

Mi davno križ zaslužismo:
Prikovat na nj se dade ti
I krv do kapi posljednje
Rad našeg spasa istoči.

Da budeš vazda, Isuse,
Veselje naše uskrsno,
Preporođene izbavi
Od grijeha smrti užasne.

Sva slava Ocu vječnomu
I uskrslomu Sinu mu,
Sa Tješiteljem Presvetim
U vječne vijeke vjekova. Amen.

PSALMODIJA

Ps 132 (131). Božje obećanje domu Davidovu

Njemu će Gospodin Bog dati prijestolje Davida, oca njegova (Lk 1, 32).

I.

Ant. 1. Dade mu Gospodin Bog prijestolje Davida, oca njegova, aleluja.

Spomeni se, Gospodine, Davida, *
i sve brižljivosti njegove:
kako se Gospodinu zakleo, *
zavjetovao snazi Jakovljevoj:

»Neću uči u šator doma svog, *
nit uzaći na ležaj svoje postelje,
Neću pustiti snu na oči, *
nit počinka dati vjeđama,
dok Gospodinu mjesto ne nađem, *
boravište Snazi Jakovljevoj.«

Eto, čusmo za nj u Efrati, *
nađosmo ga u Poljima jaarskim.
Uđimo u stan njegov, *
pred podnožje mu padnimo!

»Ustaj, Gospodine, pođi k svom počivalištu, *
ti i Kovčeg sile tvoje!
Svećenici tvoji nek se obuku u pravednost, *
pobožnici tvoji nek radosno kliču!
Poradi Davida, sluge svojega, *
ne odbij lice pomazanika svoga!«

Ant. Dade mu Gospodin Bog prijestolje Davida, oca njegova, aleluja.

II.

Ant. 2. Isus Krist je jedini moćan, kralj kraljeva i Gospodar gospodara, aleluja.

Gospodin se zakle Davidu *
zakletvom tvrdom od koje neće odustati:
»Potomka tvoje utrobe *
posadit ću na prijestolje tvoje.

Budu li ti sinovi Savez moj čuvali *
i svjedočanstva kojima ih učim,
i sinovi će njini dovijeka *
sjedit na tvom prijestolju.«

Jer Gospodin odabra Sion, *
njega zaželje sebi za sjedište.
»Ovo mi je počivalište vječno, *
boravit ću ovdje jer tako poželjeh.

Žitak ću njegov blagosloviti, *
siromahe nahraniti kruhom.
Svećenike njegove u spas ću odjenuti, *
sveti će njegovi kliktati radosno.

Učinit ću da ondje za Davida snaga izraste, *
pripravit ću svjetiljku za svog pomazanika.
U sram ću mu obući dušmane, *
a na njemu će blistat vijenac moj.«

Ant. Isus Krist je jedini moćan, kralj kraljeva i Gospodar gospodara, aleluja.

Hvalospjev (Otk 11, 17b−18; 12, 10b−12a). Božji sud

Ant. 3. Tko je među jakima sličan tebi, Gospodine; tko je sličan tebi, uzvišeni u svetosti, aleluja.

Zahvaljujemo ti, Gospodaru, Bože, Svevladaru, †
koji jesi i koji bijaše *
zato što si uzeo u ruke moć svoju veliku
i zakraljio se!

Gnjeviše se narodi,
ali dođe srdžba tvoja, *
i čas da se sudi mrtvima
i naplata dade slugama,
tvojim prorocima i svetima *
i svima koji se boje imena tvoga,
malima i velikima.

Sada nasta spasenje i snaga †
i kraljevstvo Boga našega *
i vlast Pomazanika njegova!
Jer, zbačen je tužitelj braće naše *
koji ih dan i noć optuživaše
pred Bogom našim.

Ali oni ga pobijediše krvlju Jaganjčevom †
i riječju svoga svjedočanstva: *
nisu ljubili života svoga
− sve do smrti.
Zato, veselite se, nebesa *
i svi nebesnici!

Ant. Tko je među jakima sličan tebi, Gospodine; tko je sličan tebi, uzvišeni u svetosti, aleluja.
KRATKO ČITANJE (1 Pt3, 18. 22)

Krist jednom za grijehe umrije, pravedan za nepravedne, da vas privede k Bogu – ubijen doduše u tijelu, ali oživljen u duhu. On, uzašavši na nebo, jest zdesna Bogu, pošto mu bijahu pokoreni anđeli, vlasti i sile.

KRATKI OTPJEV

R. Obradovaše se učenici, * aleluja, aleluja. Obradovaše.
O. Vidjevši Gospodina. * Aleluja, aleluja. Slava Ocu. Obradovaše.
EVANĐEOSKI HVALOSPJEV

Ant. Ja sam kruh živi koji je s neba sišao. Tko bude jeo od ovoga kruha, živjet će uvijeke. Kruh koji ću ja dati, tijelo je moje – za život svijeta, aleluja.

Veliča * duša moja Gospodina
i klikće duh moj *
u Bogu mome Spasitelju,
što pogleda na neznatnost službenice svoje: *
odsad će me, evo, svi naraštaji zvati blaženom.
Jer velika mi djela učini Svesilni, *
sveto je ime njegovo.
Od koljena do koljena dobrota je njegova *
nad onima što se njega boje.

Iskaza snagu mišice svoje, *
rasprši oholice umišljene.
Silne zbaci s prijestolja, *
a uzvisi neznatne.
Gladne napuni dobrima, *
a bogate otpusti prazne.

Prihvati Izraela, slugu svoga, *
kako obeća ocima našim:
spomenuti se dobrote svoje *
prema Abrahamu i potomstvu njegovu dovijeka.

Slava Ocu i Sinu *
i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda *
i u vijeke vjekova. Amen..

Ant. Ja sam kruh živi koji je s neba sišao. Tko bude jeo od ovoga kruha, živjet će uvijeke. Kruh koji ću ja dati, tijelo je moje – za život svijeta, aleluja.

PROŠNJE

Hvalu iskažimo klikćući Kristu koji je uskrsnuo od mrtvih, prvijenac usnulih, i njemu prošnjom zavapijmo:

Ti, što uskrsnu, usliši nas.

Spomeni se, Kriste, svoje svete Crkve koju si sazdao na temelju apostola i proširio je po svem krugu zemaljskom,
i nek tvoj blagoslov bude nad svima koji u tebe vjeruju.
Slabe pridigni i ojačaj,
i oslobodi ih svih muka i tjeskoba.
Pomozi svima koji su potlačeni i utamničeni,
i pohiti u pomoć svima koji su u nevolji i nestašici.

Ti si svojim križem i uskrsnućem svima osigurao besmrtni život;
našoj preminuloj braći udijeli radost svoga kraljevstva.

Oče naš…
MOLITVA

Svemogući vječni Bože, u ove dane daješ nam da potpunije upoznamo tvoju dobrotu: udijeli nam da obilnije i postignemo. Oslobodio si nas lutanja po tami, daj da čvršće prionemo uz istinu tvoje riječi. Po Gospodinu.

ZAKLJUČAK

Blagoslovio nas svemogući Bog, sačuvao nas od svakoga zla i priveo nas u život vječni.
Amen.

Četvrtak – Biblijska misao dana – 03. VAZ

TKO VJERUJE IMA VJEČNI ŽIVOT
Iv 6,44-51
Svakim danom biva nam očitije kako postoji u svijetu velika glad i žeđ. Gladuje danas na svijetu više od milijarde ljudi. Suočeni smo s masovnom bijedom gdje bogati postaju bogatiji, siromašni osiromašeniji. Pitamo se, tko to ravna svjetskim gospodarstvom, svjetskim krizama i bijedom poniženih i uvrijeđenih? Tko može podariti kruha za život? Gdje je kruh života od koga se može živjeti? Glad i žeđ, hrana, prava hrana za život, za tim ljudi čeznu, žude. Isusu je Napasnik u pustinji ponudio da pretvori kamenje u kruh kako bi mogao nahraniti sebe i svijet. Međutim, Isus jasno odgovara kako čovjek ne živi samo od kruha ni za kruh, nego se živi od riječi života. Od svake riječi koja dolazi i izlazi iz Božjih usta. Ni ovo umnažanje kruha nije ljude nasitilo. To je samo smjerokaz prema pravomu kruhu koji Isus nudi. Sve slike u Ivanovu Evanđelju u bližem i daljnjem smislu imaju u zreniku Isusovu osobu.
Nakon čuda s umnažanjem kruha kao da im Isus želi reći: Vi mislite samo na kruh koji siti vaše tijelo, želudac. Tražite međutim ono važnije, kruh od koga se može živjeti u vječnosti. Taj kruh vam ja nudim, dajem. Taj kruh daje meni moj nebeski Otac za vas. Uzeti taj kruh znači vjerovati.
U Ivanovu poimanju ‘jesti’, ‘blagovati’ jest isto što i ‘vjerovati’. Vjerovati? – kao da govore u čudu njegovi slušatelji. Ne želimo vjerovati, nego jesti. Koji nam dokaz nudiš da dolaziš od Boga i da je tvoja riječ kruh za vječni živo? Želimo očevidnost toga kruha. Isus im jasno uzvraća: Kruh od Boga jest onaj koji dolazi od Boga i daje život svijetu. ‘Ja sam taj kruh. Tko dolazi k meni, ne će više ogladnjeti’. Znak se događa izvana i iznutra. Isus u slikama jela i pića ilustrira što to znači vjerovati u njega. On je u svojoj osobi dar samoga Boga, i tko u njega vjeruje, prihvaća ga do kraja, sjedinjuje se s njime, postaje s njime jedno tijelo i jedan duh.

Vjerovati u Isusa Krista uvijek je osobni dar samoga Oca. Nitko nije kadar svojim snagama ili sposobnostima vjerovati. Sam ga Gospodin mora privući u blizinu Isusovu i zajedništvo s Isusom. Bog mora čovjeka ‘pokrenuti’, a čovjek se mora dati pokrenuti, mora se Bogu izručiti, i samo tako je on kadar doći u Isusovo društvo, biti Isusov prijatelj. To opet pretpostavlja da čovjek postane malen kao dijete, bezazlen, otvorenih očiju i srca, pa i otvorenih usta da blaguje riječ. To je način da se uprisutni spasenje u Isusu Kristu. Blagovati, jesti, pritijeliti Isusa sebi, s njime biti intiman. Kao trs i mladice na trsu.
Isus se očituje kao konačni objavitelj. Donositelj Božje objave. To je bio, a i dandanas ostaje najveći kamen spoticanja, naime, prihvatiti Isusa kao Boga. Neshvatljivo da se na ovome liku presuđuje o pitanju spasenja ili prokletstva. I to definitivno, za sva vremena, sve ljude, sva mjesta. To je taj konkretni skandalon, izazov i spoticaj njegova života. Isus kao krizna točka, a ujedno i križište ljudskih nastojanja. Tu se koplja lome. To je izazovno u njegovoj osobi, ali i u cjelokupnom kršćanstvu. Spoticaj nije Isusovo božanstvo, nego njegovo čovještvo.
Uočljiv je i nepobitan kontekst, surječje između Ivanova Proslova i šestoga poglavlja o euharistiji, upravo zbog riječi ‘tijelo’. Prema Iv 1,14 Riječ je ‘tijelom’ postala (tj. pojavila se među nama kao čovjek), a prema Iv 6 Isus nudi svoje tijelo (i krv), dakle, sebe kao čovjeka, za jelo. ‘Tijelo’ je u oba slučaja Isus kao konkretni čovjek. I ono što je u Iv 1,14 još uvijek nešto zadivljujuće, kao kontrast spram postojećemu, ovdje je već postalo javnim skandalom, spoticajem za slušatelje.
Stoga mrmljanje protiv Isusovih riječi. Imamo ovdje blizu jeku one pobune, bunta, prosvjeda protiv samoga Boga za putovanja kroz pustinju. Ondje je narod mrmljao protiv Mojsija, Arona, a u konačnici protiv samoga Boga i njegovo vodstvo naroda. U jednome poglavlju (Izl 16) narod mrmlja čak tri puta. Narod zaboravlja Božja dobročinstva, narod se buni protiv Boga, zaboravlja samoga Boga. Odbiti Isusa znači odbiti samu Božju ljubav. Bog se kroz povijest očitovao kao ljubav, kao zaručnik koji snubi svoju zaručnicu, svoj narod. Upravo je taj narod predmet Božje ljubavi, njega je izabrao iz svih naroda za svoju svojinu. Kao što Otac ljubi Sina tako Bog ljubi svoj narod (usp. Jer 31,3).
Tu prestaje ljudsko umovanje. Je li moguće da ta osoba, kojoj znamo i oca i majku – ta Josipov je sin! – tako misle njegovi suvremenici, s tolikom zahtjevnošću nastupa i traži za sebe vjerodostojnost? Ivan jasno naglašava jedinstvo objave i Objavitelja. Nemoguće je to dvoje u Isusu razdvajati. Od samih kršćanskih početaka to je stvaralo najviše smutnje, i upravo su se na Isusovu čovještvu lomila koplja pravovjerja, odnosno krivovjerja. Sve hereze u ranim kršćanskim stoljećima rađale su se, nastajale su upravo ovdje: Ljudi nisu mogli prihvatiti Isusa Krista kao čovjeka, pa su ga onda prenašali u nekakve više, svemirske sfere. Čine to filozofija, gnoza, i doketizam koji je tvrdio kako je Isus imao samo prividno tijelo, ali i potonji arijanizam. Svako ima svoje ishodište u nijekanju Isusova čovještva. Tu se odlučuje i danas o našoj – mojoj i tvojoj nevjeri – pred ovim Isusom – Bogočovjekom, Bogom i čovjekom.

FRA Tomislav Pervan

ČETVRTAK – SREDNJI ČAS (03. VAZ)

Isus Bible History 45R. Bože, u pomoć mi priteci.
O. Gospodine, pohiti da mi pomogneš.

Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda i u vijeke vjekova. Amen.

Treći čas

HIMAN

Sve sluge Božje, dođite
I srcem skladnim pjevajte:
“U tvome, Kriste, imenu
Svi mi smo složno skupljeni.”

U ovo vrijeme jutarnje
Gospodin bješe osuđen;
I njega, Suca jedinog,
Tad grešan čovjek osudi.

U svetom strahu živimo,
Svi život svet provodimo,
Da Sudac svijeta čitavog
Milostivo nam presudi.

Sva slava Ocu vječnomu
I uskrslomu Sinu mu,
Sa Tješiteljem Presvetim
U vječne vijeke vjekova. Amen.

Šesti čas

HIMAN

Čas šesti, evo, počinje,
U koji žrtven Jaganjac
Na tvrdi križ bi prikovan:
Na molitvu se skupimo.

U srcu Krista nosimo,
Svud njega se spomenimo,
Na djela, misli pazimo,
Žar Duha Svetog molimo!

Blagoslovno je vrijeme to,
U njemu zlo je skršeno.
U šestom času počinju
Vremena nova, milosna.

Sva slava Ocu vječnomu
I uskrslomu Sinu mu,
Sa Tješiteljem Presvetim
U vječne vijeke vjekova. Amen.

Deveti čas

HIMAN

Deveti čas
U sveti čas popodnevni
Na križu Janje izdahnu:
On tmine grijeha rasprši
I sav svijet svjetlom obasja.

Gle dan se bliži smiraju,
A Krista u grob polažu,
On mrtve tada poziva
Iz groba neka ustanu.

Sva slava Ocu vječnomu
I uskrslomu Sinu mu,
Sa Tješiteljem Presvetim
U vječne vijeke vjekova. Amen.

PSALMODIJA

Ant. Aleluja, aleluja, aleluja.

Ps 119 (118), 113−120. XV. (Samek)

Ja mrzim one koji su dvostruka srca, *
a ljubim Zakon tvoj.
Ti si moj štit i moj zaklon, *
u tvoju se riječ ja uzdam.

Odstupite od mene, zlikovci: *
držat ću zapovijedi Boga svoga.
Podrži me po svom obećanju i živjet ću; *
nemoj da se u svojoj nadi postidim.

Pomozi mi i spasit ću se, *
na tvoja ću pravila svagda paziti.
Ti prezireš one koji odstupaju od pravila tvojih, *
jer je lažna misao njihova.

K’o hrđu zlotvore zemlje uklanjaš, *
zato ljubim tvoje propise.
Moje tijelo dršće od straha pred tobom, *
sudova tvojih ja se bojim.

Ps 79 (78), 1−5. 8−11. 13 Tužaljka nad razorenim Jeruzalemom

Bože, pogani, evo, provališe u baštinu tvoju, †
tvoj sveti Hram oskvrnuše, *
pretvoriše Jeruzalem u ruševine.
Trupla tvojih slugu dadoše
za hranu pticama nebeskim, *
meso tvojih pobožnika zvijerima zemaljskim.
Krv im k`o vodu prolijevahu oko Jeruzalema *
i ne bijaše nikoga da ih pokopa.
Postadosmo sramota susjedima svojim, *
podsmijeh i ruglo svima oko nas.
Dokle još, Gospodine? †
Zar ćeš se svagda srditi? *
Zar će ljubomora tvoja poput ognja gorjeti?

Ne spominji se, protiv nas, grijeha otaca; †
neka nas pretekne smilovanje tvoje *
jer smo jadni i nevoljni.
Pomozi nam, Bože, pomoći naša, †
zbog slave imena svojega, *
oslobodi nas i otpusti nam grijehe
zbog imena svoga!

Zašto da pogani govore: *
“Ta gdje je njihov Bog?”
Nekse na poganima pokaže, pred očima našim, *
kako osvećuješ prolivenu krv slugu svojih!
Nek
do tebe dopru uzdasi sužanja, *
snagom svoje mišice poštedi predane smrti!

A mi, tvoj puk i ovce paše tvoje, †
slavit ćemo te dovijeka, *
kazivat ćemo od koljena do koljena hvalu tvoju!

Ps 80 (79). Molitva za obnovu posječena vinograda

Dođi, Gospodine Isuse (Otk 22, 20).

Čuj, pastiru Izraelov, *
ti što vodiš Josipa ko stado ovaca!
Ti što sjediš nad kerubima, zablistaj *
pred Efrajimom, Benjaminom, Manašeom!
Probudi silu svoju, *
priteci nam u pomoć!

Bože, obnovi nas, *
razvedri lice svoje i spasi nas!
Gospodine, Bože nad Vojskama,
dokle ćeš plamtjeti, *
premda se moli narod tvoj?
Dokle ćes nas hraniti kruhom suza, *
i obilno pojiti suzama?
Dokle će se oko nas svađat susjedi, *
i rugat nam se naši dušmani?

Bože nad Vojskama, obnovi nas, *
razvedri lice svoje i spasi nas!

Ti prenese čokot iz Egipta, *
pogane istjera, a njega zasadi.
Ti mu tlo pripravi, *
i on pusti korijenje i napuni zemlju.
Sjena mu prekri bregove, *
lozje mu ko Božji cedrovi.
Mladice svoje ispruži do mora *
i svoje ogranke do Rijeke.

Zašto si mu srušio ogradu, *
da ga beru svi što putem prolaze,
da ga pustoši vepar iz šume, *
da ga pasu poljske zvijeri?

Vrati se, Bože nad Vojskama, †
pogledaj s neba i vidi, *
obiđi ovaj vinograd:
zakrili nasad desnice svoje, *
sina kog za se odgoji!
Oni koji ga spališe i posjekoše, *
nek izginu od prijetnje lica tvojega!
Tvoja ruka nek bude nad čovjekom desnice tvoje, *
nad sinom čovječjim kog za se odgoji!
Nećemo se više odmetnuti od tebe; *
poživi nas, a mi ćemo zazivati ime tvoje.

Gospodine, Bože nad Vojskama, obnovi nas, *
razvedri lice svoje i spasi nas!

Ant. Aleluja, aleluja, aleluja.
TREĆI ČAS

Kratko Čitanje (1 Kor 12, 13)

U jednom Duhu svi smo u jedno tijelo kršteni, bilo Židovi, bilo Grci, bilo robovi, bilo slobodni. I svi smo jednim Duhom napojeni.

R. Uskrsnu Gospodin doista, aleluja.
O. I ukaza se Šimunu, aleluja.

ŠESTI ČAS

Kratko Čitanje (Tit 3, 5b-7)

Bog nas spasi po kupelji novoga rođenja i obnavljanja po Duhu Svetom koga bogato izli na nas po Isusu Kristu, Spasitelju našemu, da opravdani njegovom mi-lošću budemo, po nadi, baštinici života vječnoga.

R. Obradovaše se učenici, aleluja.
O. Vidjevši Gospodina, aleluja.

DEVETI ČAS

Kratko Čitanje (Usp. Kol 1, 12-14)

Zahvaljujmo Bogu Ocu koji nas osposobi za dioništvo u baštini svetih u svjetlosti. On nas izbavi iz vlasti tame i prenese u kraljevstvo Sina, ljubavi svoje, u kome imamo otkupljenje, otpuštenje grijeha.

R. Gospodine, ostani s nama, aleluja.
O. Jer zamalo će večer, aleluja.

MOLITVA

Svemogući vječni Bože, u ove vazmene dane daješ nam da potpunije upoznamo tvoju dobrotu: udijeli nam da je obilnije i postignemo. Oslobodio si nas luta¬nja po tami, daj da čvršće prionemo uz istinu tvoje ri¬ječi. Po Gospodinu.

ZAKLJUČAK

R. Blagoslivljajmo Gospodina.
O. Bogu hvala.

ČETVRTAK – JUTARNJA (03. VAZ)

Isus (11)ČETVRTAK – JUTARNJA (03. VAZ)

POZIVNIK

R. Otvori, Gospodine, usne moje.
O. I usta će moja navješćivati hvalu tvoju.

Ant. Uskrsnu Gospodin doista, aleluja.

Ps 24 (23). Svečani Gospodinov ulazak u Svetište.

Gospodnja je zemlja i sve na njoj, *
svijet i svi koji na njemu žive.
On ga na morima utemelji *
i na rijekama učvrsti. Nastavi čitati

Četvrtak – Jutarnja molitva – 03. VAZ

Dobro jutro

Četvrtak – Jutarnja molitva – 03. VAZ

Gospodine, proničeš me, i poznato,
znate kad sjedim i kad sam ustati,
iz daleka, već znate moje misli.
hodam tamo ili ležećem položaju, sve što vidite,
upoznati sa svim svojim putovima.
Riječ mi još nije na jezik,
a vi, Gospodine, ti sve znaš već.
S leđa je lice koje me obuhvaćaš,
na mene, i položi svoju ruku.
Znanje je previše divno za mene,
previsoko da bih shvatio. Nastavi čitati

Četvrtak – Misna čitanja – 03. VAZ

Iv 6, 44-51

📖: Dj 8,26-40; Ps 66,8-9.16-17.20; Iv 6,44-51

Prvo čitanje: Dj 8, 26-40
Ako iz sveg srca vjeruješ, možeš se krstiti.

Čitanje Djela apostolskih
U one dane: Anđeo se Gospodnji obrati Filipu: »Ustani i pođi na jug putem što iz Jeruzalema silazi u Gazu; on je pust.« On usta i pođe. Odjednom eto nekog Etiopljanina, dvoranina, visokog dostojanstvenika kandake, kraljice etiopske, koji bijaše nad svom njezinom riznicom. Vraćao se iz Jeruzalema, kamo je bio pošao pokloniti se; sjedaše na svojim kolima i čitaše proroka Izaiju. Duh reče Filipu: »Pođi i pridruži se tim kolima!« Filip pritrča i ču gdje onaj čita Izaiju proroka pa će mu: »Razumiješ li što čitaš?« On odvrati: »Kako bih mogao ako me tko ne uputi?« Onda .zamoli Filipa da se uspne i sjedne uza nj. A čitao je ovaj odlomak Pisma:
‘Ko ovcu na klanje odvedoše ga,
ko janje nijemo pred onim što ga striže
on ne otvara svojih, usta. Nastavi čitati