Biti slavan i služiti

Biti slavan i služiti

Služenje……………
nešto na što nas vjera poziva od samih početaka, a što imamo danas.
Svakodnevno sam čitatelj vjerskih statusa, svi se nešto hvalimo, svi svima želimo dati nešto do znanja, rastrubiti to cijelom svijetu, bitno da se piše, ali kad tu istu vjeru treba svjedočiti onda imam malo drugačiju situaciju, mi se povlačimo u mišje rupe.

Vratimo se malo unatrag.
Anđeo je navijestio Mariji što joj se ima dogoditi i što je napravila. Ne nije otišla u neku novinarsku redakciju, nego je šutke primila i pošla svojoj rođakinji
Vrijeme Božića. svi molimo da budemo poput Sv. Obitelji. A kakva je bila ta obitelj. Šutljiva, skromna. Josip i Marija imali su Isusa 30 godina u svojoj obitelji, tko je to znao osim njih. Ta ista obitelj nas poučava kakvi trebamo biti u odnosu na Boga, to je naša stvar, nas osobni susret, naša intima. Neka nam ta obitelj služi za primjer, ponavljajmo često u sebi Gospine riječi “Evo službenice tvoje”. Da to je rekla, nije se uzdizala kao mnogi danas, a mogla je….
Imamo i savršen primjer kako reagira ta ista obitelj kad prikazuje malog Isusa u hramu, nisu trazili pozornost, nisu pozvali ni fotografe ni novinare da se ovjekovječi dolazak u hram najbitnije osobe za čovječanstvo.A što su učinili kad je dječak od 12 godina nestao, tri dana su ga tražili, nađoše ga u hramu gdje se hvali pred pismoznancima i jos im odbrusi ja sam u kući Oca svojega. Stavite se u ulogu tih roditelja koji su trebali tog istog dječaka umiriti, stišati ga, dozvati pameti. Da li su i Marija i Josip znali da još nije vrijeme Njegovog nastupa. Da znali su, i tu mladost su trebali obuzdati

A kakvi su učenici Isusovi (to smo i mi danas)? U Getsemantskom vrtu finale je Isusova života. Ljudi su svi u čudu spram Isusa, dok je učenike već zahvatila panika koja će kasnije prerasti u strah i bijeg od vlastitoga Učitelja, kad ‘zagusti’ u Getsemanskom vrtu. On im jasno govori što čeka njega i što čeka njih. prije im je dao cijenu nasljedovanja, stavio pred njih mogućnost izbora. Oni su se odlučili, ostali su s njime, kao njegovi najbliži povjerenici. I nemoguće je da ne shvaćaju Isusov put. Stavljaju još uvijek u prednji plan vlastite planove i želje. Njima je važnije na kome su mjestu oni osobno, nego kakva je sudbina, što će biti s poslanjem ovoga Isusa iz Nazareta i kraljevstvom Božjim o kome on stalno govori. Isus u evanđelju najavljuje svoju smrt, po treći put, a učenici su spori u shvaćanju, slijepi pored očiju, gluhi pored ušiju. Nakon godina drugovanja kao da nisu ništa naučili u Gospodinovu okružju (kasnije će Isus uputiti isti prigovor onoj dvojici na putu u Emaus).

Dok on s jedne strane govori o svojoj smrti , oni se međusobno prepiru o mjestima s desne i s lijeve Isusove strane. Namjesto ‘fotelja’ Isus od njih traži samo jedno: Ići za njim, poći njegovim križnim putom. Što im nudi? ‘Kalež’, novo ‘krštenje’, gorčinu, suze, znoj. Mučeništvo kao konačnicu vjernosti njemu. Učenici spremno i uglas prihvaćaju Isusovu ponudu: i kalež, i patnju, i progonstvo. Samo dokle i dokada? Kad je u Getsemaniju postalo ‘vruće’, “svi ga ostaviše i pobjegoše” (Mk 14,50)

Isusova riječ nije teoretiziranje o načelnim pitanjima ljudskih međuodnosa, nego je to zbir životnih načela koji su nužni i ostvarivi, želi li čovjek služiti Isusu Kristu. Vjernik (u evanđelju ocrtan u liku najbližih Isusovih učenika) sudbinski se uključuje i povezuje s Isusom Kristom. On je ‘na putu s njime’ , tj. na putu prema Jeruzalemu i Golgoti.

Oglasi