UTORAK – SLUŽBA ČITANJA (09. NKG)

sluzba-citanja-utorak-i-tjedan-psaltiraUTORAK – SLUŽBA ČITANJA (09. NKG)

I. tjedan Psaltira

POZIVNIK

R. Otvori, Gospodine, usne moje.
O. I usta će moja navješćivati hvalu tvoju.

Ps 67 (66). Blagoslovni hvalospjev

Ant. Dođite, poklonimo se Gospodinu, Kralju velikome.

Smilovao nam se Bog i blagoslovio nas, *
obasjao nas licem svojim,
da bi sva zemlja upoznala putove tvoje, *
svi puci tvoje spasenje!
Neka te slave narodi, Bože, *
svi narodi neka te slave!
Nek se vesele i kliču narodi, †
jer sudiš pucima pravedno *
i narode vodiš na zemlji.

Neka te slave narodi, Bože, *
svi narodi neka te slave!
Zemlja plodom urodila! *
Bog nas blagoslovio, Bog naš!
Bog nas blagoslovio! *
Neka ga štuju svi krajevi svjetski!

Ant. Dođite, poklonimo se Gospodinu, Kralju velikome.
HIMAN

Sa Ocem ista svjetlosti,
Od Svjetla Svjetlo, dane bijel,
Noć prekidamo pjevanjem
Čuj molbu nam, pomozi nas!

Rasprši duša naših mrak,
Đavolske sile otjeraj,
Udalji od nas tromi drijem,
Da slabi duh nam ne klone.

O Kriste, budi milostiv
Svim koji vjeru imamo,
Da bude nam na spasenje
Što pjevajući molimo.

Nek bude, Kriste, Kralju blag,
Sa Ocem tebi slava sva
Ko Tješitelju Presvetom
I sad i u sve vjekove. Amen.

Ili po danu:

O Trojice preblažena,
Što redom divnim rediš sve,
Ti za rad dan određuješ
A noć za smiren počinak.

Mi jutrom te i večerom,
I obdan, obnoć slavimo:
Ti u sve vrijeme čuvaj nas
U slavi svoje milosti.

I sad se, evo, Skupljamo
Na poklon tvojoj milosti:
Ti našu smjernu molitvu
S nebeskim primi pjesmama.

Podijeli, Oče milostiv,
I Sine jednak Ocu Svom,
Što s njim i s Duhom Presvetim
U kraju vladaš vječitom. Amen.

PSALMODIJA

Ps 10 (9 B). Zahvala

Blago vama, siromasi: vaše je kraljevstvo Božje! (Lk 6,20)

I.

Ant. 1. Po pravdi će Gospodin suditi ubogima.

Zašto, Gospodine, stojiš daleko, *
zašto se skrivaš u dane tjeskobe?
Obijesni bezbožnik jadnika goni, *
u zamke ga hvata koje mu postavi.
Bezbožnik se pohlepom hvali, *
lakomac psuje i Gospodina prezire.
Bezbožnik zbori u obijesti svojoj: †
»Ne, istrage nema! Ta ni Boga nema!« *
I u tome sva mu je misao.
Puti su mu svagda uspješni, †
na sudove tvoje on i ne misli, *
sve protivnike svoje prezire.
U srcu veli: „neću posrnuti!“ *
Ni u kojem koljenu neću biti nesretan“

Usta mu puna kletve, lukavstva i prijevare, *
pod jezikom njegovim muka i nesreća.
U zasjedi čuči pokraj ograda, †
potajno ubija nevina, *
očima siromaha vreba.
U zaklonu sjedi k`o lav u pećini, †
vreba da opljačka jadnika *
i da ga povuče u mrežu.
Pritajen čuči na zemlji, *
od nasilja mu siromasi padaju.
U srcu svome veli: “Zaboravi Gospod, *
odvrati lice i nikoga ne vidi!”

Ant. Po pravdi će Gospodin suditi ubogima.

II.

Ant. 2. Ti, Gospodine, gledaš jad i nevolju.

Ustani, Gospode Bože, podigni ruku, *
ne zaboravi siromaha.
Zašto da bezbožnik prezire Boga, *
zašto da kaže u srcu: “Neće kazniti!”
Jer ti vidiš, gledaš jad i nevolju, *
u ruci je mjeriš.
Siromah se tebi predaje, *
ubogu ti si pomoć!
Pakosnu grešniku satri mišicu, *
kazni mu pakost da je više ne bude!

Gospodin je kralj u vijeke vjekova, *
iz zemlje njegove nestat će pogana.
Počuj, Gospodine, čežnju siromašnih, *
okrijepi im srce, uho prikloni:
da zaštitiš pravo ubogih i tlačenih, *
da straha više ne zadaje čovjek zemljani.

Ant. Ti, Gospodine, gledaš jad i nevolju.

Ps 12 (11). Pomoćnik protiv podlaca

Radi nas siromaha Otac posla svoga Sina (Sv. Augustin)

Ant. 3. Riječi su Gospodinove riječi iskrene, srebro prokušano.

U pomoć, Gospodine, jer nestaje pobožnih, *
vjernosti nema više među ljudima!
Svatko laže svome bližnjemu, *
govori usnama lažljivim i srcem dvoličnim.

Istrijebi, Gospodine, sve usne lažljive *
i jezik hvastavi;
one što zbore: “Jezik je naša snaga, †
naše su usne za nas: *
tko nam što može?”

“Zbog nevolje tlačenih i jauka ubogih †
sada ću ustati − govori Gospodin − *
spasenje donijet` onom tko ga želi.”
Riječi su Gospodnje riječi iskrene, †
srebro prokušano, od zemlje odvojeno, *
sedam puta očišćeno.

Gospodine, ti ćeš bdjeti nad nama, *
od naraštaja ovog čuvat nas svagda,
pa nek se okolo vrzu zlotvori, *
nek` se izdižu ljudi najgori.

Ant. Riječi su Gospodinove riječi iskrene, srebro prokušano.

R. Gospodin ponizne u pravdi vodi.
O. I malene će učiti putu svome.

SLUŽBA ČITANJA

PRVO ČITANJE: Iz Knjige o Jobu
(31.1-8.13-23.35-37)

Jobova obrana

Reče Job: Sa svojim očima savez sam sklopio da pogledat neću nijednu djevicu. A što mi je Bog odozgo dosudio, kakva mi je baština od Svesilnoga? Ta nije li nesreća za opakoga, a nevolja za one koji zlo čine? Ne proniče li on sve moje putove, ne prebraja li on sve moje korake?
Zar sam ikad u društvu laži hodio, zar mi je noga k prijevari hitjela? Nek me na ispravnoj mjeri Bog izmjeri pa će uvidjeti neporočnost moju! Ako mi je korak s puta kad zašao, ako mi se srce za okom povelo, ako mi je ljaga ruke okaljala, neka drugi jede što sam posijao, neka sve moje iskorijene izdanke! Ako kada prezreh pravo sluge svoga ili služavke, sa mnom kad su se parbili, što ću učiniti kada Bog ustane? Što ću odvratit kad račun zatraži? Zar nas oba on ne stvori u utrobi i jednako sazda u krilu majčinu? Ogluših li se na molbe siromaha ili rasplakah oči udo-vičine? Jesam li kada sam svoj jeo zalogaj a da ga nisam sa sirotom dijelio? Ta od mladosti ko otac sam mu bio, vodio sam ga od krila materina! Zar sam beskućnika vidio bez odjeće ili siromaha kog bez pokrivača a da mu bedra ne blagosloviše mene kad se runom mojih ovaca ogrija? Ako sam ruku na nevina podigao znajuć da mi je na vratima branitelj, nek se rame moje od pleća odvali, i neka mi ruka od lakta otpadne! Jer strahote Božje na mene bi pale, njegovu ne bih odolio veličanstvu.
O kad bi kog bilo da mene sasluša! Posljednju sam svoju riječ ja izrekao: na Svesilnom je sad da mi odgovori! Nek mi optužnicu napiše protivnik, i ja ću je nosit na svome ramenu, čelo ću njome ko krunom uresit. Dat ću mu račun o svojim koracima, i poput kneza pred njega ću stupiti.

OTPJEV (Job 31, 3; Izr 15, 3; Job 31. 4)

R. Nije li nesreća za opakoga, a nevolja za one koji zlo čine? * Oči su Gospodnje na svakome mjestu i budno motre i zle i dobre.
O. Ne proniče li on sve moje putove, ne prebraja li on sve moje korake? * Oči su.

DRUGO ČITANJE: Iz Pouka svetoga Doroteja, opata
(Pouka 13, Optužba samoga sebe, 2-3: PG 88)

O lažnom duševnom miru

Tko sama sebe optužuje, ako ga zadesi kakva nezgoda, šteta, sramota, poruga ili bilo koja neprilika, sve veselo podnosi i misli da je sve to zaslužio. Ništa ga ne može uznemiriti. Što ima mirnije od toga čovjeka? Nego, možda će mi netko prigovoriti: »A što da radim ako me brat uvrijedi, a ja se ispitam i upoznam da mu nisam za to dao nikakva povoda? Zašto onda moram sebe optuživati?«
Doista, ako netko sama sebe u strahu Božjem pomnjivo ispita, upoznat će da nikada nije sasvim bez krivnje; vidjet će da je dao barem neki povod ili činom ili riječju ili ponašanjem. Ako pronađe da taj put ni u čemu od toga nije kriv, sigurno je u koje drugo vrijeme uvrijedio svoga brata ili u istoj ili u sličnoj stvari; ili je možda nekoga drugog brata zlostavljao. Zato mu se sada s pravom uzvraća zbog toga ili zbog mnogih drugih grijeha koje je počinio.
Drugi pita zašto da sama sebe optužuje, ako on sjedi u potpunu miru i pokoju, a k njemu dođe brat i uznemiri ga kakvom nepriličnom ili uvredljivom riječju, pa budući da to ne može podnijeti, smatra da se opravdano srdi i uznemiruje; jer da nije on došao, govorio i uznemirio ga, ne bi sagriješio?
To je doista smiješno i ne temelji se ni na kakvom razlogu. Zato što je rekao koju riječ, nije u nj unio strast srdžbe. Radije se može reći da mu je pokazao od koje strasti boluje, pa da čini pokoru ako hoće. On je sličan svijetloj i sjajnoj raži: kad je netko slomi, otkrije njezinu nečistoću.
Tako kad netko smatra da sjedi spokojno i mirno, u sebi ima strast koju ne vidi. Kad je nadošao brat i rekao mu kakvu nepriličnu riječ, odmah izbacuje sav gnoj i blato što se unutra krilo. Zato, ako želi postići milosrđe, neka čini pokoru i očisti se. Neka nastoji okoristiti se, pa će vidjeti da može uzvratiti više zahvalnošću nego nepravdom onome bratu koji mu je bio povod tolike koristi. Poslije se neće u kušnjama toliko uznemirivati; nego koliko se bude više njima okorištavao, toliko će više osjećati da su lakše. Jer koliko duša napreduje, toliko postaje jača i snažnija da pretrpi sve teškoće koje je snađu.

OTPJEV (Job 9,2.14;15,15)

R. Dobro ja znadem da pred Bogom čovjek nema pravo. * Pa kako onda da njemu odgovorim, koju riječ da protiv njega izaberem?
O. Gle, ni u svece se On ne pouzdava, oku njegovu ni nebesa čista nisu. * Pa kako.

MOLITVA

Tvoj se promisao, Gospodine, u odlukama ne vara: ukloni što nam je štetno, udijeli što pomaže za vremeniti i vječni život. Po Gospodinu.

ZAKLJUČAK

R. Blagoslivljajmo Gospodina.
O. Bogu hvala.

Oglasi