SRIJEDA – SLUŽBA ČITANJA (09. NKG)

SRIJEDA – SLUŽBA ČITANJA (09. NKG)

I. tjedan Psaltira

POZIVNIK

R. Otvori, Gospodine, usne moje.
O. I usta će moja navješćivati hvalu tvoju.

Ps 95 (94). Poziv na Božju hvalu

Bodrite jedni druge dan za danom dok još odjekuje ono ‘danas’ (Heb 3, 13).

Ant. Poklonimo se Gospodinu, jer on nas stvori.

Dođite, kličimo Gospodinu, *
uzvikujmo Hridi, Spasitelju svome!
Pred lice mu stupimo s hvalama, *
kličimo mu u pjesmama!

Jer Gospodin je Bog velik, *
Kralj velik nad svim bogovima.
U njegovoj su ruci zemaljske dubine, *
njegovi su vrhunci planina.
Njegovo je more, on ga je stvorio, *
i kopno koje načiniše ruke njegove:

Dođite, prignimo koljena i padnimo nice, *
poklonimo se Gospodinu koji nas stvori!
Jer on je Bog naš, *
a mi narod paše njegove, ovce što on ih čuva.

O da danas glas mu poslušate: †
»Ne budite srca tvrda kao u Meribi, *
kao u dan Mase u pustinji
gdje me iskušavahu očevi vaši, *
iskušavahu, premda vidješe djela moja.

Četrdeset mi ljeta dodijavao naraštaj onaj, †
pa rekoh: Narod su nestalna srca, *
i ne proniču moje putove.
Tako se zakleh u svom gnjevu: *
Nikad neće ući u moj počinak!«

Ant. Poklonimo se Gospodinu, jer on nas stvori.

HIMAN

(ako se slavi rano ujutro)

Dobrostiv Stvorče svemira
I Vladaru nam, pogledaj:
San napada nas, izbavi
Od štetnoga nas počinka.

O Kriste, Bože, molimo,
Oprosti naše prijestupe!
U noći mi se budimo
Da slavimo te molitvom.

I duh i ruke dižemo,
Ko prorok što zapovijeda,
I činom uči Pavao
Da noću valja činiti.

Ti vidiš zlo što tvorismo,
A ni mi ga ne tajimo,
Sa suzama te molimo,
Oprosti što sagriješismo.

Nek bude, Kriste, Kralju blag,
Sa Ocem tebi slava sva
Ko Tješitelju Presvetom
I sad i u sve vjekove. Amen.

(ili po danu)

O Sveznajući, slava ti,
Ti srca do dna proničeš,
I milošću ih njeguješ,
I krijepiš svojom pomoću.

Ovaca Dobri pastiru,
Što dobre čuvaš brižljivo,
A izgubljene tražiš svud
Dok stado sve ne prikupiš.

Povedi nas na obilne
Ovaca svojih pašnjake,
U stadu svome čuvaj nas
Da glas tvoj vjerno slušamo.

Ti čuvaj nas od presude
Što zle će smjestit s jarcima,
Već sebi zdesna stavi nas,
Ko ovce vječnih pašnjaka.

Otkupitelju, hvala ti,
I čast i slava pobjedna,
Ti slavno nad svim kraljuješ
I vladaš u sve vjekove. Amen.

PSALMODIJA

Ps 18 (17). Zahvalnica za spasenje i pobjedu.

U taj čas nasta potres velik (Okt 11, 13)

I.

Ant. 1. Ljubim te, Gospodine, snago moja!

Ljubim te, Gospodine, kreposti moja! *
Gospodine, hridino moja, utvrdo moja spase moj;
Bože moj, pećino moja kojoj se utječem, *
štite moj, snago spasenja moga, tvrđavo moja!
Zazvat ću Gospodina, hvale predostojna, *
i od dušmana bit ću izbavljen.
Valovi smrti okružiše mene, *
prestraviše me bujice pogubne.
Užad Podzemlja sputiše me, *
smrtonosne zamke padoše na me:
u nevolji zazvah Gospodina *
i Bogu svome zavapih.
Iz svog Hrama zov mi začu, *
i vapaj moj mu do ušiju doprije.

Ant. Ljubim te, Gospodine, snago moja!

II.

Ant. 2. Gospodin me spasi jer sam mu mio.

I zemlja se potrese i uzdrhta, †
uzdrmaše se temelji gora, *
pokrenuše se, jer On gnjevom planu.
Iz nosnica mu dim se diže, †
iz usta mu oganj liznu, *
ugljevlje živo od njega plamsa.
On nagnu nebesa i siđe, *
pod nogama oblaci mu mračni.

Na keruba stade i poletje; *
na krilima vjetra zaplovi.
Ogrnu se mrakom kao koprenom, *
prekri se tamnim vodama
i oblacima tmastim,
od blijeska pred licem njegovim *
užga se ugljevlje plameno.

Gospodin s neba zagrmje, *
Svevišnjega glas se ori.
Odape strijele i dušmane rasu, *
izbaci munje i na zemlju ih obori.
Morska se dna pokazaše, *
i temelji svijeta postaše goli
od strašne prijetnje Gospodnje, *
od olujna daha gnjeva njegova.
On pruži s neba ruku i mene prihvati, *
iz silnih voda on me izbavi.
Od protivnika moćnog mene oslobodi, *
od dušmana mojih jačih od mene.
Navališe na me u dan zlosretni, *
ali me Gospodin zaštiti,
na polje prostrano izvede me, *
spasi me jer sam mu mio.

Ant. Gospodin me spasi jer sam mu mio.

III.

Ant. 3. Ti, Gospodine, moju svjetiljku užižeš, tminu moju obasjavaš.

Po pravednosti mojoj Gospodin mi uzvrati, *
po čistoći ruku mojih on me nagradi,
jer čuvah putove Gospodnje, *
od Boga se svoga ne udaljih.
Odredbe njegove sve su mi pred očima, *
zapovijedi njegove nisam odbacio,
besprijekoran sam pred njim, *
čuvam se grijeha svakoga.
Gospodin mi po pravdi mojoj vrati, *
čistoću ruku mojih vidje.

S prijateljem ti si prijatelj, *
poštenu poštenjem uzvraćaš.
S čovjekom čistim ti si čist, *
a lukavca izigravaš,
jer narodu poniženu spasenje donosiš, *
a ponižavaš oči ohole.
Gospodine, ti moju svjetiljku užižeš, *
Bože, tminu moju obasjavaš:
s tobom udaram na čete dušmanske, *
s Bogom svojim preskačem zidine.

Ant. Ti, Gospodine, moju svjetiljku užižeš, tminu moju obasjavaš.

R. I svi su se divili milini riječi.
O. Koje su tekle iz njegovih usta.

SLUŽBA ČITANJA

PRVO ČITANJE: Iz Knjige o Jobu
(32,1-6; 33,1-22)

Elihu govori, da je Bog više od čovjeka

Ona tri čovjeka prestadoše Jobu odgovarati, jer je on sebe smatrao nevinim. Nato se rasrdi Elihu, sin Barakeelov, iz Buza, od plemena Ramova: planu gnjevom na Joba zato što je sebe držao pravednim pred Bogom; a planu gnjevom i na tri njegova prijatelja jer nisu više našli ništa što bi odgovorili te su tako Boga osudili. Dok su oni govorili s Jobom, Elihu je šutio, jer su oni bili stariji od njega. Ali kad vidje da ona tri čovjeka nisu više imala odgovora u ustima, planu od srdžbe.

»Čuj dakle, Jobe, što ću ti kazati, prikloni uho mojim besjedama.
Evo, usta sam svoja otvorio, a jezik riječi pod nepcem mi stvara. Iskreno će ti zborit’ srce moje,
usne će čistu izreći istinu. Ta i mene je duh Božji stvorio, dah Svesilnoga oživio mene. Ako uzmogneš, ti me opovrgni; spremi se da se suprotstaviš meni!
Gle, kao i ti, i ja sam pred Bogom, kao i ti, od gline bjeh načinjen; zato ja strahom tebe motrit’ neću, ruka te moja neće pritisnuti.
Dakle, na moje uši rekao si – posve sam jasno tvoje čuo riječi: ‘Nedužan sam i bez ikakva grijeha;
prav sam i nema krivice na meni.
Al’ On izlike protiv mene traži i za svojeg me drži dušmanina. Noge je moje u klade metnuo,
nad svakim mojim on pazi korakom.’ Ovdje, kažem ti, u pravu ti nisi,
jer s Bogom čovjek mjerit’ se ne može. Pa zašto s njime zamećeš prepirku
što ti na svaku riječ ne odgovara? Bog zbori nama jednom i dva puta, al’ čovjek na to pažnju ne obraća.
U snovima, u viđenjima noćnim, kada san dubok ovlada ljudima i na ležaju dok tvrdo snivaju, tad on govori na uho čovjeku i utvarama plaši ga jezivim da ga od djela njegovih odvrati, da u čovjeku obori oholost, da dušu njegovu spasi od jame i život mu od puta u podzemlje. Bolešću on ga kara na ležaju kad mu se kosti tresu bez prestanka kad se kruh gadi njegovu životu i ponajbolje jelo duši njegovoj; kada mu tijelo gine naočigled
i vide mu se kosti ogoljele, kad mu se duša približava jami a život njegov boravištu mrtvih.

OTPJEV (Rim 11, 33.34)

R. O dubino bogatstva, i mudrosti, i spoznanja Božjega! * Kako li su nedokučivi sudovi i neistraživi putovi njegovi!
O. Doista, tko spozna misao Gospodnju, tko li mu bi savjetnikom? * Kako li su nedokučivi sudovi i neistraživi putovi njegovi!

DRUGO ČITANJE: Iz Poučnih knjiga o Jobovoj knjizi, svetoga Grgura Velikoga, pape

Pravo poučava, koji se ne uzvisuje

Čuj dakle, Jobe, što ću ti kazati, prikloni uho mojim besjedama. Osobina drskog učitelja je, da ne zna ponizno objasniti, što uči, i ne može ispravno prikazati, ono što zna da je ispravno. Kada poučavaju, mogli bi zaključiti iz njihovih riječi, da sa visine gledaju svoje učenike, kao da su oni ispod njih daleko u dolini. Oni im ne daju vrijedne savjete, za većinu zapovijedi.

Takvim oholima po pravici govori Gospodin po proroku: Vi vladate silno i nasilno. Tvrdo i nasilno vladaju oni, koji se ne trude, da  svoje podložnike mirno isprave s razlogom, pa ih nemilosrdno pokoravaju s naredbama.

Nasusprot tome ispravan nauk, nakon razmišljanja pažljivo uklanja grešku oholosti, a njegove riječi, kao ražarene strelice zadaju rane umišljenom učitelju. Čuvajte se naime, da ne bi umišljenim ponašanjem  dalje propovijedali ono, što svetim pričanjem muči srca slušatelja. Zato poniznošću, koja je učiteljica i majka svih kreposti, objasnite riječima i pokažite životom, tako da učenicima više dokazujete djelima, nego govorom.

Kada Pavao govori Solunjanima, zaboravlja uzvišenost svoje apostolske službe i kaže: Nastupamo među vama djetinje jednostavno i milo.

Isto tako i  apostol Petar kaže: “Budite uvijek spremni na odgovor svakomu koji od vas zatraži obrazloženje nade koja je u vama”  tvrdi, da se u svojem znanju moramo držati pravilnoga načina poučavanja, zato odmah dodaje : ali blago i s poštovanjem, dobre savjesti.

Istina je, da reče Pavao svojem učeniku: To govori, opominji i ukoravaj jer za to imaš sve ovlasti, ali s tim nikako ne preporuča nametljivo vladanje, već predvođenjem primjerom života. Pravilno radimo kad živimo to isto što učimo. Neučinkovitost govora, spoznajem krivnje, potkopava nauk . Isto tako,  apostol stavlja učeniku na srce, nije snaga u uzvišenosti govora, nego povjerenja, koje rađa njegovo dobro djelo. Dakle, čitamo o Gospodinu: Ta učio ih je kao onaj koji ima vlast, a ne kao pismoznanci i farizeji. Jedino on može na najbolji i izvanredani način govoriti dobro, jer je za to zaista imao ovlasti. Na temelju svoje božanske prirode on je u stvari ono što se nudi i nama, svoju nedužnu ljudsku prirodu .

 

OTPJEV:

1 Pet 5, 5, Mt 11, 29

R. Svi se jedni prema drugima pripašite poniznošću * Jer Bog se oholima protivi, a poniznima daruje milost..
O. Učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim. * Jer Bog se oholima protivi, a poniznima daruje milost..

MOLITVA

Svemogući, milosrdni Bože, tvoja je milost da ti dostojno i uzorno služimo. Daj da bez zapreke težimo za obećanim dobrima. Po Gospodinu.

ZAKLJUČAK

R. Blagoslivljajmo Gospodina.
O. Bogu hvala.

Oglasi