ČETVRTAK – SLUŽBA ČITANJA (09. NKG)

ČETVRTAK – SLUŽBA ČITANJA (09. NKG)

POZIVNIK

R. Otvori, Gospodine, usne moje.
O. I usta će moja navješćivati hvalu tvoju.

Ps 67 (66). Blagoslovni hvalospjev

Ant. Dođite, poklonimo se Gospodinu, jer on je Bog naš.

Smilovao nam se Bog i blagoslovio nas,*
obasjao nas licem svojim,
da bi sva zemlja upoznala putove tvoje,*
svi puci tvoje spasenje!Neka te slave narodi, Bože,*
svi narodi neka te slave!
Nek se vesele i kliču narodi, †
jer sudiš pucima pravedno*
i narode vodiš na zemlji.

Neka te slave narodi, Bože,*
svi narodi neka te slave!
Zemlja plodom urodila!*
Bog nas blagoslovio, Bog naš!
Bog nas blagoslovio!*
Neka ga štuju svi krajevi svjetski!

Slava Ocu i Sinu*
i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku,
tako i sada i vazda * i u vijeke vjekova.

Ant. Dođite, poklonimo se Gospodinu, jer on je Bog naš.

HIMAN

U noći tone zemlja sva
I bezbroj šara njezinih,
Mi tebe slaveć molimo,
O strogi Suče srdaca.

Odnesi breme krivnje s nas,
Operi ljage duševne,
Daj milost, Kriste, puku svom
Da tebe više ne vrijeđa.

Gle trom je duh nam opaki,
Al grešna savjest grize ga,
Pa tmini on se otimlje
I traži tebe, Spasa svog.

Iz naših grudi, Isuse,
Ti pomrčinu otjeraj
I u svom svjetlu blaženom
Veselje sveto nama daj!

Nek bude, Kriste, Kralju blag,
Sa Ocem tebi slava sva
Ko Tješitelju Presvetom
I sad i u sve vjekove! Amen.

Ili po danu:

Glas molben svojih vjernika
Ti, Kriste, počuj, molimo:
Da zloća svijeta prijevarnog
Ne zamrači nam vjere sjaj.

Od misli zlih i opakih,
Od zavisti nas očuvaj,
Da ne vraćamo zlime zlo,
Već dobrim zlo da svladamo.

Daleko od nas svako zlo,
Oholost, srdžba, prijevara,
Daleko od nas pohlepa,
Taj korijen hudi zlima svim.

Nek iskrena dobrotvornost
U miru čuva saveze,
Nek vjernost bude zaštitom
Nepovrijeđenih vezova.

O Kriste, Kralju, slava ti
I s tobom Ocu vječnomu
Sa Braniteljem preblagim
U vjekove vjekovječne. Amen.

PSALMODIJA

Ps 18 (17). Zahvalnica za spasenje i pobjedu.

Ako je Bog za nas, tko će protiv nas? (Rim 8, 31).

IV.

Ant. 1. Gospodnja riječ je zaštita onima koji se u njega uzdaju.

Savršeni su puti Gospodnji, *
i riječ je Božja ognjem kušana.
On, samo on, štit je svima *
koji se k njemu utječu.
Jer tko je Bog osim Gospodina? *
Tko li je hridina osim Boga našega?
Taj Bog me snagom opasuje, *
stere mi put besprijekoran,
noge mi dade brze k`o u košute *
i postavi me na visine čvrste,
ruke mi za borbu uvježba *
i mišice da luk mjedeni napinju.

Ant. Gospodnja riječ je zaštita onima koji se u njega uzdaju.

V.

Ant. 2. Gospodine, tvoja me desnica drži.

Daješ mi štit svoj koji spasava, †
tvoja me desnica drži, *
tvoja me brižljivost uzvisi.
Pouzdanje daješ mom koraku, *
i noge mi više ne posrću.
Pognah svoje dušmane i dostigoh, *
i ne vratih se dok ih ne uništih.
Obaram ih, ne mogu se dići, *
padaju, pod nogama mi leže.
Ti me opasa snagom za borbu, *
a protivnike moje meni podloži.

Ti dušmane moje u bijeg natjera, *
i rasprših one koji su me mrzili.
Vapiju u pomoć − nikog da pomogne; *
vapiju Gospodinu − ne odaziva se.
Smrvih ih kao prah na vjetru, *
zgazih ih ko blato na putu.
Ti me izbavi od bune u mom narodu, †
postavi me glavarom pogana, *
puk koji ne poznavah služi mi.
Svaki moj šapat pokorno on sluša, *
sinovi tuđinci meni laskaju;
sinovi tuđinski gube srčanost, *
izlaze dršćuć iz svojih utvrda.

Ant. Gospodine, tvoja me desnica drži.

VI.

Ant. 3. Živio Gospodin i neka se uzvisi Bog, spasenje moje!

Živio Gospodin! Blagoslovljena hridina moja! *
Neka se uzvisi Bog, spasenje moje!
Bog koji mi daje osvetu *
i narode meni pokorava.
Od dušmana me mojih izbavljaš †
i nad protivnike me moje izdižeš, *
ti mene od čovjeka silnika spasavaš.
Zato te slavim, Gospodine, među pucima *
i psalam pjevam tvome Imenu:
umnožio si pobjede kralju svojemu, †
pomazaniku svome milost si iskazao, *
Davidu i potomstvu njegovu navijeke.

Ant. Živio Gospodin i neka se uzvisi Bog, spasenje moje!

R. Otvori, Gospodine, oči moje.
O. Da gledam divote tvoga zakona.

SLUŽBA ČITANJA

PRVO ČITANJE: Iz Knjige o Jobu
(38, 1-30)

Bog posramljuje Joba

Nato Gospodin odgovori Jobu iz oluje i reče: Tko je taj koji riječima bezumnim zamračuje božanski promisao? Bokove svoje opaši ko junak: ja ću te pitat, a ti me pouči.
Gdje si bio kad zemlju utemeljih? Kazuj, ako ti je znanje sigurno. Znaš li tko joj je mjere odredio i nad njom uže mjerničko napeo? Na čemu joj počivaju temelji? Tko joj postavi kamen ugaoni dok su klicale zvijezde jutarnje i Božji uzvikivali dvorjani? Tko li zatvori more vratnicama kad je navrlo iz krila majčina; kad ga oblakom ko haljom odjenuh i ko pelenam’ ovih maglom gustom; kad sam njegovu odredio medu, vrata stavio sa prijevornicama? Dotle, ne dalje, rekao sam njemu, tu nek se lomi ponos tvog valovlja!
Zar si ikad zapovjedio jutru, zar si kazao zori mjesto njeno, da poduhvati zemlju za rubove i da iz nje sve bezbožnike strese; da je pretvori u glinu pečatnu i oboji je ko kakvu haljinu. Ona uzima svjetlost zlikovcima i pesnicu im lomi uzdignutu. Zar si ti prodro do izvora morskih, po dnu bezdana zar si kad hodio? Zar su ti vrata smrti pokazali; vidje li dveri kraja mrtvih sjena? Zar si prostranstvo zemlje uočio? Govori, ako ti je znano sve to. Koji putovi u dom svjetla vode, na kojem mjestu prebivaju tmine, da ih odvedeš u njine krajeve, da im put k stanu njihovu pokažeš? Ti znadeš to, ta davno ti se rodi, tvojih dana broj veoma je velik!
Zar si stigao do riznica snijega i zar si tuče spremišta vidio što ih pričuvah za dane nevolje, za vrijeme boja krvava i rata? Kojim li se putem dijeli munja kada iskre po svoj zemlji prosipa? Tko li je jaz iskopao povodnju, tko prokrčio pute grmljavini da bi daždjelo na kraj nenastanjen, na pustinju gdje žive duše nema, da bi neplodnu napojio pustoš, da bi u stepi trava izniknula? Ima li kiša svoga roditelja? Tko je taj koji kapi rose rađa? Iz čijeg li mraz izlazi krila, tko slanu stvara što s nebesa pada? Kako čvrsnu vode poput kamena i led se hvata površja bezdana?

OTPJEV (Rim 9, 20; Job 38, 3)

R. Tko si ti, čovječe, da se usuđuješ prigovarati Bogu? * Zar će rukotvorina reći svome rukotvorcu: Zašto si me ovako načinio?
O. Bokove svoje opaši ko junak: ja ću te pitat, a ti me pouči * Zar će rukotvorina reći svome rukotvorcu: Zašto si me ovako načinio?

DRUGO ČITANJE: Iz Poučnih knjiga o Jobovoj knjizi svetoga Grgura Velikoga, pape
(Knj. 29. 2-4; PL 76, 478-480)

Crkva dolazi kao zora koja sviće

Budući da se osvit ili zora okreće iz tmine u svjetlo, s pravom se imenom osvita ili zore nazivlje sva Crkva izabranih, jer dok ona ide od noći nevjere k svjetlu vjere, puca poput zore poslije tmina u dan u sjaju višnje svjetlosti. Zato se dobro govori u Pjesmi nad pjesmama: Tko je ova koja dolazi kao što zora sviće? Sveta Crkva, naime, teži za nagradama nebeskog života, pa se zato zove zorom, jer dok ostavlja tmine grijeha, blista u svjetlu pravednosti.
Ima ipak i nešto točnije što mislimo s osvitom ili zorom. Zora ili osvit najavljuju doduše da je prošla noć, ali ipak ne pokazuju svu svjetlost dana; nego dok noć tjeraju, primaju dan, pa tako drže svjetlo pomiješano s tminama. Tako isto, što smo drugo u ovome životu svi mi koji slijedimo istinu, ako ne zora ili osvit? Jer već činimo i neka djela svjetlosti, a opet u nekim djelima nismo bez ostataka tmine. U tom smislu i Prorok veli Bogu: Neće se pred tobom opravdati nitko živ. Pisano je opet: Uistinu svi često griješimo.
Zato i Pavao, kad kaže: Noć je prošla, nikako ne dodaje »Dan je došao«, nego: Dan se približio. A tko veli da poslije odlaska noći dan nije došao, nego se približio, očito pokazuje da se nalazi u osvitu, prije sunca, a poslije tmine.
Potpuni će dan svete Crkve izabranih biti kad na njoj ne bude nikakve sjene grijeha. Pravi će dan biti kad zasja savršenim žarom nutarnjega svjetla. Zato se i s pravom ova zora pokazuje kao još u prolazu kad se kaže: I pokazao si zori njezino mjesto. Kome se, naime, pokazuje njegovo mjesto, zacijelo se dozivlje iz jednoga mjesta u drugo. A koje je mjesto zori, ako ne savršena svjetlost vječnoga gledanja. A kad k tome cilju bude privedena, neće na njoj biti nimalo tmine od prošle noći. Zora nastoji stići na svoje mjesto, kako Psalmist govori: Žedna mi je duša Boga živoga; o kada ću doći i lice Božje gledati? Pavao je znao da zora žurno ide k ovome mjestu, pa je zato rekao da želi umrijeti i biti s Kristom. I opet: Za me je život Krist, a smrt dobitak.

OTPJEV (Fil 1, 3. 6. 9)

R. Zahvaljujem Bogu svome kad vas se god sjetim. * Uvjeren da onaj koji otpoče u vama dobro djelo, dovršit će ga do Dana Krista Isusa.
O. I molim da ljubav vaša sve više i više raste u spoznanju i potpunu pronicanju. * Uvjeren.

MOLITVA

Tvoj se promisao, Gospodine, u odlukama ne vara: ukloni što nam je štetno, udijeli što pomaže za vremeniti i vječni život. Po Gospodinu.

ZAKLJUČAK

R. Blagoslivljajmo Gospodina.
O. Bogu hvala.

Oglasi