PONEDJELJAK – SLUŽBA ČITANJA (10. NKG)

PONEDJELJAK – SLUŽBA ČITANJA (10. NKG)

POZIVNIK

R. Otvori, Gospodine, usne moje.
O. I usta će moja navješćivati hvalu tvoju.

Ps 100 (99). Poziv na Božju hvalu

Ant. Kličimo Gospodinu i pjesmama mu pjevajmo.

Kliči Gospodinu, sva zemljo! *
Služite Gospodinu u veselju!
Pred lice mu dođite *
s radosnim klicanjem!

Znajte da je Gospodin Bog: †
on nas stvori, i mi smo njegovi, *
njegov smo narod i ovce paše njegove.

Uđite s hvalama na vrata njegova, †
u dvore njegove s hvalospjevom, *
hvalite ga, ime mu blagoslivljajte!

Jer dobar je Gospodin, †
dovijeka je ljubav njegova, *
od koljena do koljena vjernost njegova.

Ant. Kličimo Gospodinu i pjesmama mu pjevajmo.

HIMAN

Već okrijepi nam tijelo san,
Iz ložnice se dižemo,
O Oče, Tebi pjevamo,
Pomozi nam u poslu tom!

Nek Tebe slavi prva riječ,
Nek Tebe traži srca plam,
Da s Tobom, Bože presveti,
Sva djela naša započnu.

Pred svjetlom tmine iščezle,
Od sunca noć se prepala,
I grijeha, što ga donijela,
S njom nestalo u svjetlosti.

Još smjerno Tebe molimo,
Ukloni svaku ljagu s nas,
I mi ćemo Ti pjevati,
Neprestano Te slaviti.

Podijeli, Oče milostiv,
I Sine jednak Ocu svom,
Što s njim i s Duhom Presvetim
u kraju vladaš vječitom. Amen.

Ili, po danu:

Mi, Kriste, tebi pjevamo,
Živote, nado vjernika!
Ti put si dobra, začetnik,
Ti svjetskog mira graditelj!
Što vjerni tvoji uzmognu,
Što žele i što uspiju,
To dar je tvoje ljubavi,
To snaga tvoja izvodi.
Mir podaj našem vremenu,
Probudi vjeru stamenu,
Za dobra djela poletnim
Potakni sve nas ufanjem.
Ti mlake duše ozdravi,
Ti srca grešna očisti,
I vatrom marne ljubavi
Probudi na dobrohotnost.
Gospodinu Trojednome
Nek bude slava vječita
Koj život vječni puku svom
U rajskom domu neka da. Amen.

PSALMODIJA

Ps 31 (30). Pouzdana molitva nevoljnika

Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj (Lk 23, 46)

I.

Ant. 1. Prikloni, Gospodine, k meni uho svoje da me oslobodiš.

Tebi se, Gospodine, utječem, †
o, da se ne postidim nikada:
u svojoj me pravdi izbavi!
Prikloni k meni uho svoje, *
pohiti da me oslobodiš!
Budi mi hrid zaštite, *
tvrđava spasenja.

Jer ti si hrid moja, tvđava moja, *
radi svoga imena vodi me i ravnaj.
Izvuci me iz mreže koju mi zapeše, *
jer ti si moje utočište.

U tvoje ruke duh svoj predajem: *
otkupi me, Gospodine, Bože vjerni.
Ti mrziš one koji štuju ništavne kumire, *
a ja se u Gospodina uzdam.

Radosno ću klicat` tvojoj milosti, †
jer si na moju bijedu pogledao, *
pomogao u tjeskobi duši mojoj.
Nisi me predao u ruke dušmana, *
noge si mi na prostran put izveo.

Ant. Prikloni, Gospodine, k meni uho svoje da me oslobodiš.

II.

Ant. 2. Licem svojim, Gospodine, obasjaj slugu svojega.

Smiluj mi se, Gospodine, *
jer sam u tjeskobi,
od jada slabi mi oko, duša i tijelo.
Život mi se troši u gorčini, *
ljeta moja u jecanju.
U muci mi se iscrpila snaga *
i kosti su moje klonule.

Dušmanima svojim ruglo postadoh, †
susjedima podsmijeh, a znancima strašilo; *
koji me vide vani, bježe od mene.
Nestalo me ko mrtvaca iz sjećanja ljudi, *
postadoh ko razbijena posuda.
Čujem šaputanje mnogih, užas odasvud: †
sastaju se protiv mene *
i smišljaju kako da mi život oduzmu.

A ja se, Gospodine, u tebe uzdam; *
govorim: Ti si Bog moj!
U tvojoj je ruci sudbina moja: †
istrgni me iz ruke dušmana *
i onih koji me progone!
Rasvijetli lice nad slugom svojim, *
po svojoj me dobroti spasi.

Ant. Licem svojim, Gospodine, obasjaj slugu svojega.

III.

Ant. 3. Blagoslovljen Gospodin, jer me obasu čudesnom dobrotom svojom.

O, kako je velika, Gospodine, tvoja dobrota, *
koju čuvaš za one koji te se boje,
koju iskazuješ onima što se tebi utječu *
naočigled sinovima čovječjim.

Zaklanjaš ih štitom lica svoga *
od zavjera ljudskih;
u šatoru svom ih skrivaš *
od jezika svadljivih.

Blagoslovljen Gospodin jer me obasu *
čudesnom dobrotom u gradu tvrdom.
U tjeskobi svojoj već mišljah: *
“Odbačen sam od pogleda tvoga.”
Ali ti si čuo glas mog zaziva *
dok sam tebi vapio.

Ljubite Gospodina, svi sveti njegovi: *
čuva Gospodin svoje vjernike,
a po zasluzi vraća onima *
koji postupaju oholo.
Budite hrabri i jaka srca, *
svi koji se u Gospodina uzdate!

Ant. Blagoslovljen Gospodin, jer me obasu čudesnom dobrotom svojom.

R. Istinom me svojom, Gospodine, vodi i pouči me.
O. Jer ti si Bog, moj Spasitelj.

SLUŽBA ČITANJA

PRVO ČITANJE: Početak Knjige o Jošui
(1, 1-18)

Jošua, od Boga pozvan, potiče narod na jedinstvo

Poslije smrti Mojsija, sluge Gospodnjeg, reče Gospo din Jošui, sinu Nunovu, pomoćniku Mojsijevu: »Moj je sluga Mojsije umro; zato sada ustani, prijeđi preko toga Jordana, ti i sav taj narod, u zemlju koju dajem sinovima Izraelovim. Svako mjesto na koje stupi vaša noga dajem vam, kao što obećah Mojsiju. Od pustinje i od Libanona pa do Velike rijeke, rijeke Eufrata, i sve do Velikog mora na sunčanom zapadu – sve će to bili vaše područje. Nitko neće odoljeti pred tobom u sve dane tvog života; ja ću biti s tobom kao što sam bio s Mojsijem, i nikada te neću napustiti niti ću te ostavili.
Budi odvažan i hrabar, jer ćeš ti uvesti narod ovaj da primi u baštinu zemlju za koju se zakleh očima njihovim da ću im je dati. Samo budi odvažan i hrabar da sve učiniš vjerno prema naredbama koje ti je dao Moj sije, sluga moj. Ne skreći od toga ni desno ni lijevo, da bi ti bilo sretno sve što poduzmeš. Neka knjiga Zakona bude na ustima tvojim: razmišljaj o njoj danju i noću, kako bi vjerno držao sve što je u njoj napisano: samo ćeš tada biti sretan i uspjet ćeš u pothvatima. Nisam li ti zapovjedio: odvaži se i budi hrabar? Ne boj se i ne strahuj, jer kuda god pođeš, s tobom je Gospodin, Boj; tvoj.« Tada zapovjedi Jošua glavarima narodnim: »Prođite kroz tabor i proglasite puku ovu zapovijed: Spremite sebi brašnenice, jer ćete za tri dana prijeći preko Jordana, da biste primili u posjed zemlju koju vam Gospodin, Bog vaš, daje u baštinu.« Zatim reče Jošua plemenu Rubenovu i Gadovu i polo vini plemena Manašeova: »Sjetite se onoga što vam je zapovjedio Mojsije, sluga Gospodnji, kada vam je rekao: Gospodin, Bog vaš, hoće da počinete, i daje vam ovu zemlju. Vaše žene, djeca i stada mogu ostati u zemlji koju vam je dao Mojsije s onu stranu Jordana.
Vi pak ratnici – za boj spremni, morate naoružani poći pred svojom braćom da im pomognete, sve dok Gospodin ne dade da počinu i vaša braća, kao i vi, i dok ne zaposjednu zemlju koju im daje Gospodin, Bog vaš. Tada se možete vratiti u zemlju koja vam pripada i koju vam je dao Gospodinov sluga Mojsije, na drugoj strani Jordana, prema istoku sunca.«
Oni odgovore Jošui: »Sve što nam zapovjediš, učinit ćemo, i kuda nas god pošalješ, poći ćemo. Kao što smo slušali Mojsija, tako ćemo se pokoravati i tebi. Samo neka Gospodin, Bog tvoj, bude s tobom kao što bijaše s Mojsijem! Tko se god usprotivi tvome glasu i ne posluša tvojih riječi u svemu što mu zapovjediš, neka bude pogubljen. Samo ti budi odvažan i hrabar!«

OTPJEV (Još 1, 5. 6. 7. 9; Pnz 31, 20)

R. Ja ću biti s tobom, kao što sam bio s Mojsijem, govori Gospodin. * Budi odvažan i hrabar jer ćeš ti uvesti narod ovaj u zemlju u kojoj teče med i mlijeko.
O. Ne boj se, jer sam ja s tobom; kamo god pođeš, neću te ostaviti niti napustiti. * Budi odvažan.

DRUGO ČITANJE: Iz Poslanice Rimljanima, svetog Ignacija Antiohijskog, biskupa i mučenika
(3,1 – 5,3)

Ne nazivam se samo kršćaninom, nego to i očitujem

Nikada nikome niste zavidjeli, nego ste druge bodrili. A ja želim da bude uvjerljivo ono što drugima naređujete kao učitelji. Tražite za mene samo unutarnju i izvanjsku snagu da ne samo govorim, nego da budem spreman i izvršiti; da se ne samo nazivam kršćaninom, nego da to i očitujem. Ako se takvim pokažem, mogu se onda i nazivati i biti pravi vjernik, u vrijeme kad me svijet ne bude više vidio. Ništa nije dobro što je prividno. I naš Bog Isus Krist više se očituje otkad je opet kod Oca. Kršćanstvo nije stvar nadmudrivanja, nego unutarnje veličine, kad ga svijet tako mrzi.
Pišem svim Crkvama i poručujem svima da ću rado umrijeti za Boga, ako me vi ne spriječite. Pozivam vas da mi ne iskazujete svoju naklonost u nezgodan čas. Pustite me da budem hrana zvijerima, po kojima mogu susresti Boga. Božje sam žito i neka me zubi zvijeri samelju da postanem čisti kruh Kristov. Radije dražite zvijeri da mi postanu grob i da ništa ne ostave od mojega tijela, da ne budem po smrti kome na teret. Tada ću doista biti učenik Isusa Krista, kad svijet ne bude više vidio moga tijela. Zazivajte Krista za mene da pomoću tih zvijeri budem žrtva Bogu. Ne naređujem vam kao Petar i Pavao. Oni su bili apostoli, a ja sam osuđenik. Oni su bili slobodni, a ja sam sada sužanj. Ali ako budem trpio, bit ću oslobođenik Isusa Krista i uskrsnut ću u njemu oslobođen. A sada se okovan privikavam da ništa ne želim. Od Sirije do Rima borim se sa zvijerima, na kopnu i na moru, noću i danju, okovan pokraj deset leoparda, tj. odreda vojnika. Kad im se čini dobro, oni su još gori. Njihovim zlostavljanjima postajem više Kristovim učenikom, ali time nisam opravdan. O da bi me obradovale zvijeri koje su za me određene. Želim da me smjesta pronađu. Ja ću ih i dražiti da me brzo proždru, a ne kao što su se nekih plašile i nisu ih ni taknule. A ako se opru te ne budu htjele, ja ću ih prisiliti. Oprostite mi, znam što mi je od koristi. Sada tek počinjem biti učenik. Neka mi nijedno od vidljivih i od nevidljivih bića ne krati da nađem Isusa Krista. Došao na me oganj i križ, čopori zvijeri, lomile se i kidale, razbacivale kosti, trgali se udovi, mrvilo se cijelo tijelo, sručili se na me najgori đavolski udarci, samo da stignem Isusu Kristu!

OTPJEV (Gal 2, 19 – 20)

R. Umro sam Zakonu da živim Bogu. A što sada živim u tijelu, u vjeri živim u Sina Božjega, * koji me ljubio i predao samoga sebe za mene.
O. S Kristom sam razapet. Živim, ali ne više ja, nego živi u meni Krist. * Koji me.

MOLITVA

Svemogući vječni Bože, u tvojoj su ruci i svemirska prostranstva i srca ljudi: usliši molitve svoga naroda i udijeli mir našem vremenu. Po Gospodinu.

ZAKLJUČAK

R. Blagoslivljajmo Gospodina.
O. Bogu hvala.

Oglasi