SV. ANTUN PADOVANSKI – SLUŽBA ČITANJA

SV. ANTUN PADOVANSKI – SLUŽBA ČITANJA

Psalmi od utorka II. tjedna Psaltira

POZIVNIK

R. Otvori, Gospodine, usne moje.
O. I usta će moja navješćivati hvalu tvoju.

Ps 95 (94). Poziv na Božju hvalu

Bodrite jedni druge dan za danom dok još odjekuje ono ‘danas’ (Heb 3, 13).

Ant. Dođite poklonimo se Kristu, prvaku pastira.

Dođite, kličimo Gospodinu, *
uzvikujmo Hridi, Spasitelju svome!
Pred lice mu stupimo s hvalama, *
kličimo mu u pjesmama!

Jer Gospodin je Bog velik, *
Kralj velik nad svim bogovima.
U njegovoj su ruci zemaljske dubine, *
njegovi su vrhunci planina.
Njegovo je more, on ga je stvorio, *
i kopno koje načiniše ruke njegove:

Dođite, prignimo koljena i padnimo nice, *
poklonimo se Gospodinu koji nas stvori!
Jer on je Bog naš, *
a mi narod paše njegove, ovce što on ih čuva.

O da danas glas mu poslušate: †
»Ne budite srca tvrda kao u Meribi, *
kao u dan Mase u pustinji
gdje me iskušavahu očevi vaši, *
iskušavahu, premda vidješe djela moja.

Četrdeset mi ljeta dodijavao naraštaj onaj, †
pa rekoh: Narod su nestalna srca, *
i ne proniču moje putove. *
Tako se zakleh u svom gnjevu: *
Nikad neće ući u moj počinak!«

Slava Ocu i Sinu * i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda *
i u vijeke vjekova. Amen.

Ant. Dođite poklonimo se Kristu, prvaku pastira.

HIMAN

Svetac što danas slavimo ga smjerno
Upravik bješe, razboriti otac,
A sada slavan kraljuje sa Kristom
Zauvijek blažen.

Narodu Božjem služio je vjerno
Dajući primjer svetosti i žara,
Trudeć se uvijek omiljeti Bogu
Čistim životom.

Zagovor njegov kod tebe, o Bože,
Neka nam grešnim izmoli tu milost:
Da grijeh nam prostiš, radost nam podariš
U nebo doći.

Jedinom Bogu pohvala i dika,
Na nebu slava, vjekovječna hvala,
Što mudro svijetom zakonima svojim
Zauvijek vlada. Amen.

PSALMODIJA

Ps 37 (36). Sudbina pravednika i bezbožnika

Blago krotkima: oni će baštiniti zemlju (Mt 5,5)

I.

Ant. 1. Prepusti Gospodinu putove svoje i on će sve voditi.

Nemoj se žestiti na opake, *
zavidjet nemoj pakosnicima:
kao trava brzo se osuše, *
k`o mlada zelen brzo uvenu.

U Gospodina se uzdaj i čini dobro, *
da smiješ stanovati u zemlji
i živjeti u miru.
Sva radost tvoja neka bude Gospodin: *
on će ispuniti želje tvoga srca!

Prepusti Gospodinu putove svoje, *
u njega se uzdaj i on će sve voditi.
Pravda će tvoja zasjati ko svjetlost *
i tvoje pravo ko sunce podnevno.

Smiri se pred Gospodinom i njemu se nadaj, †
ne žesti se na onog koji ima sreće, *
na čovjeka koji spletke kuje.
Stišaj svoj gnjev i ostavi se srdžbe, *
ne žesti se da zlo ne učiniš.

Jer će biti satrti zlikovci, *
a koji se u Gospodina uzdaju,
baštinit će zemlju.
Još malo i nestat će bezbožnika: *
mjesto ćeš njegovo tražiti,
a njega više nema.
Zemlju će posjedovati krotki, *
obilje mira oni će uživat`.

Ant. Prepusti Gospodinu putove svoje i on će sve voditi.

II.

Ant. 2. Zla se kloni i čini dobro; Gospodin učvršćuje pravedne.

Bezbožnik smišlja zlo pravedniku *
i zubima škrguće na njega.
A Gospod se njemu smije *
jer vidi da dan njegov dolazi.

Mač potežu bezbošci i zapinju lukove †
da obore jadnika i siromaha, *
da pokolju one koji hode pravim putem.
Mačem će vlastito srce probiti, *
slomit će se njihovi lukovi.

Bolje je i malo u pravednika *
no golemo blago u zlotvora:
jer će se ruke zlotvora slomiti, *
a Gospodin je oslon pravedniku.

Gospodin se brine za život čestitih, *
dovijeka će trajati baština njihova.
Neće se postidjeti u vrijeme nevolje, *
bit će siti u danima gladi.

A bezbožnici će propasti, †
dušmani Gospodinovi povenut će k`o ures livada, *
poput dima se rasplinuti.
Bezbožnik zaima, ali ne vraća, *
pravednik se sažaljeva i daje.

Oni koje Gospodin blagoslovi
baštinit će zemlju, *
a koje prokune bit će zatrti.
Gospodin vodi i učvršćuje korake čovjeku *
i mio mu je put njegov.
Ako i posrne, ne pada *
jer ga Gospodin drži za ruku.

Mlad bijah i ostarjeh, †
al` ne vidjeh pravednika napuštena *
ili da mu djeca kruha prose.
Uvijek je milosrdan i u zajam daje, *
na njegovu je potomstvu blagoslov.

Zla se kloni i čini dobro, *
i ostat ćeš dovijeka.
Jer Gospodin ljubi pravdu *
i pobožnika svojih ne ostavlja.
Zauvijek će biti zatrti zlikovci, *
istrijebit će se potomstvo bezbožnika.
Zemlju će posjedovati pravednici *
i živjet će na njoj dovijeka.

Ant. Zla se kloni i čini dobro; Gospodin učvršćuje pravedne.

III.

Ant. 3. U Gospodina se uzdaj i drži se puta njegova.

Pravednikova usta mudrost kazuju, *
a jezik njegov govori pravo.
Zakon mu je Božji u srcu, *
ne kolebaju se koraci njegovi.
Bezbožnik vreba pravednoga *
i smišlja da ga usmrti.
Gospodin ga neće ostaviti u njegovoj vlasti *
i neće dopustiti da ga na sudu osude.

U Gospodina se uzdaj i drži se puta njegova: †
on će te uzvisiti baštinit ćeš zemlju; *
radostan ćeš gledati propast bezbožnih.
Vidjeh obijesna zlotvora *
gdje se ko cedar krošnjat širi.
Prođoh, i gle − nema ga više; *
potražih ga i ne nađoh.

Promatraj čestita i gledaj neporočna: *
mirotvorac ima potomstvo.
A grešnici bit će svi iskorijenjeni, *
istrijebit će se zlikovačko sjeme.
Od Gospodina dolazi spas pravednicima, *
on im je zaklon u vrijeme nevolje.
Gospodin im pomaže, on ih izbavlja: †
on će ih izbaviti od zlotvora i spasiti, *
jer u njemu traže okrilje.

Ant. U Gospodina se uzdaj i drži se puta njegova.

R. Nauči me dobroti, razboritosti i znanju.
O. Jer u zapovijedi tvoje vjerujem.

SLUŽBA ČITANJA

PRVO ČITANJE: Iz Knjige o Jošui
(2,1-24.)

Rahaba bludnica s mirom primi uhode

U one dane Jošua, sin Nunov, posla potajno iz Sitima dvojicu uhoda s “nalogom: »idite, izvidite područje, osobito Jerihon.« Oni odu i stignu u kuću bludnice koja se zvala Rahaba, i ondje prenoće. To bude javljeno kralju jerihonskom: »Evo, stigoše noćas ovamo neki ljudi od sinova Izraelovih da izvide zemlju.« Tada kralj jerihonski poruči Rahabi: »Izvedi ljude koji su došli k tebi, koji su ušli u tvoj dom, jer su došli uhoditi svu zemlju.«
Ali žena uze ona dva čovjeka, sakri ih i reče: »Istina, ti su ljudi došli k meni, ali ja nisam znala odakle su. Kada se u sumrak zatvarahu gradska vrata, oni odoše, i ja ne znam kamo su krenuli. Požurite se za njima, jer ih još možete stići.« A ona ih bijaše izvela na krov i sakrila ih pod netrveni lan što ga je ondje razastrla. I požure se ljudi u potjeru za njima, prema Jordanu, sve do prijelaza preko rijeke; a kad je potjera izišla, zatvore se za njima gradska vrata.
Dok još oni gore ne bijahu zaspali, popne se Rahaba k njima na krov i reče im: »Znam da vam je Gospodin dao ovu zemlju, jer nas je sve uhvatio strah od vas, i prezaju od vas svi žitelji ovoga kraja. Jer čusmo kako je Gospodin isušio vodu Crvenoga mora pred vama, kada ste izašli iz Egipta, i ono što ste učinili dvojici kraljeva amorejskih s druge strane Jordana, Sihonu i Ogu, koje pogubiste. Kad smo čuli sve to, zastalo nam srce, i nitko da smogne snage da vam se suprotstavi, jer Gospodin, Bog vaš — on je Bog gore na nebesima i dolje na zemlji. Zakunite mi se, dakle, Gospodinom da ćete i vi učiniti milost domu oca moga, kao što i ja uči-nih milost vama, i dajte mi pouzdan znak da ćete ostaviti na životu moga oca i moju majku, braću moju i sestre moje, i sve njihovo, i da ćete nas izbaviti od smrti.«
Odgovoriše joj ljudi: »Životom svojim jamčimo za vas, samo ako nas ne izdate. Kad nam Gospodin dade zemlju, iskazat ćemo ti milost i vjernost.« Rahaba ih zatim spusti po konopu kroz prozor, jer joj je kuća bila uz bedem i ona je do bedema stanovala. Još im reče: »Pođite prema gori da vas potjera ne nađe, i krijte se ondje tri dana dok se progonitelji ne vrate, a onda idite svojim putem.«
Ljudi joj odgovore: »Evo, ovako ćemo ti ispuniti zakletvu kojom si nas zaklela: kad uđemo u zemlju, posluži se ovim znakom: priveži ovu crvenu vrpcu za prozor kroz koji nas spuštaš, i sakupi kod sebe, u kući, svoga oca i svoju majku, i svoju braću, i svu svoju rodbinu. Tko god od vas stupi van preko praga tvoje kuće, krv njegova na glavu njegovu: nije krivnja na nama — sam je krivac svojoj smrti; a tko ostane s tobom u kući, krv njegova neka padne na glave naše — mi ćemo biti krivci ako ga se tko rukom dotakne. Ako pak izdaš ovu našu stvar, slobodni smo od zakletve kojom si nas zaklela.« A ona odgovori: »Neka bude kako rekoste!« Tada ih pusti, i oni odoše, a ona zaveza na prozor crvenu vrpcu.
Oni odoše i dodoše u goru, i ondje ostadoše tri dana dok se ne vrati potjera; tražila ih je potjera na svim putovima, ali ih nije nigdje našla. Tada se vrate i one dvije uhode: sidu s gore, prijeđu preko rijeke i dođu k Jo-šui, sinu Nunovu, te ga izvijeste o svemu što im se dogodilo. I rekoše Jošui: »Gospodin nam je svu tu krajinu predao u ruke; sve je njezine stanovnike uhvatio strah pred nama.«

OTPJEV (Jak 2,24-26; Heb 11,31)

R. Čovjek se opravdava djelima, a ne samo vjerom. Ne opravdava li se, slično, djelima i Rahaba, bludnica koja primi glasnike i drugim ih putem izvede? * Jer kao što je tijelo bez duha mrtvo, tako je i vjera bez djela mrtva.
O. Vjerom Rahaba, bludnica, ne propade zajedno s nepokornicima jer s mirom primi uhode. * Jer kao što.

DRUGO ČITANJE: Iz Propovijedi sv. Antuna Padovanskog

Riječ je živa kad život govori

Onaj koji je ispunjen Duhom Svetim govori različitim jezicima. Različiti jezici jesu različita svjedočanstva za Krista, kao što su poniznost, siromaštvo, strpljivost, poslušnost. O njima govorimo kad ih drugima pokazujemoživotom. Riječ je živa kad život govori. Neka zato prestanu riječi, a neka progovore djela.
Prepuni smo riječi, prazni djelima. Stoga nas stiže prokletstvo Gospodnje koji prokle smokvu na kojoj ne nađe ploda, nego samo lišća. „Zakon je propovjedniku“, veli Grgrur, „da ono što propovijeda provodi u djelo“. Uzalud se hvasta poznavanjem zakona onaj koji djelima razara nauk.
Apostoli govorahu kako im Duh Sveti davaše zboriti. Blago onome tko govori što mu daje zboriti Duh Sveti, a ne njegov duh! Ima ih koji govore po svojoj čudi, kradu tuđe riječi iznose ih pod svoje, pripisujući ih sebi.
O takvima veli Gospod po Jeremiji:
Evo me stoga protiv proroka – riječ je Gospodnja – koji jedan drugome kradu moje riječi. Evo me protiv proroka – riječ je Gospodnja – koji mlate jezikom i proroštva kuju. Evo me protiv proroka – riječ je Gospodnja – koji prorokuju izmišljene snove i pripovijedajući ih zavode narod moj izmišljotinama svojim i lažima. A ja ih nisam poslao, niti sam im što zapovjedio, niti su narodu ovome od kakve koristi – riječ je Gospodnja.“
Govorimo dakle ono što nam nadahnjuje Duh Sveti. Stoga ga ponizno i pobožno molimo da nam ulije svoju milost da dan Pedesetnice ispunimo u savršenstvu pet osjetila i izvršenju deset zapovijedi, pa da se napunimo silnim pokajničkim duhom i zapalimo vjeroispovjednim jezicima te tako zapaljeni i prosvijetljeni zavrijedimo u sjaju svetih vidjeti Boga trojedinoga.

OTPJEV (Prim. Hoš 14, 6; Ps 91,13; Sir 24, 4)

R. Pravednici će cvasti kao ljiljan * Oni će cvjetati zauvijek pred Gospodinom
O. Hvale ga gomile izabranih, * Oni će cvjetati zauvijek pred Gospodinom..

MOLITVA

Svemogući vječni Bože, ti si dao da sveti Antun bude tvome narodu istaknuti propovjednik i zagovornik u životu. Udijeli nam da slijedimo nauk kršćanskog života i u svim kušnjama osjetimo tvoju pomoć. Po Gospodinu. Amen.

ZAKLJUČAK

R. Blagoslivljajmo Gospodina.
O. Bogu hvala.

Oglasi