BUDITE SAVRŠENI KAO ŠTO JE SAVRŠEN OTAC VAŠ NEBESKI

Mt 5, 43-48
Mt 5, 43-48
Isusov se zahtjev dade i može shvatiti samo na zaslonu Staroga zavjeta i iščitavanja biblijske poruke u Starom zavjetu. Naime, ovo ‘savršen’ nije u smislu antičkoga ili grčkoga savršenstva, savršenosti oblika, ljepote, nedostižna ideala, nego u smislu životne cjelovitosti, integralnosti.
Kad se Bog objavljuje Abrahamu, onda mu veli da je on Bog svemogući, i daje mu nalog da hodi i živi pred njim cjelovit, integralan, da živi cjelovitim, punim životom. Treba on živjeti krajnjim povjerenjem u svoga Gospodina, a to mjesto prevodi Vulgata s perfectus. Nije riječ o moralnome savršenstvu, nego je riječ o njegovu odnosu prema Bogu. Taj odnos mora biti krajnje cjelovit, hoditi besprijekorno pred Božjim licem. Ono što Bog izgovara Abrahamu u Starom zavjetu, na samome početku svjesne povijesti Izraela, ponovit će Gospodin toliko puta u Knjizi Ponovljenoga zakona, gdje se govori na toliko mjesta, kako svaki Izraelac, sav narod treba biti cjelovit pred svojim Bogom. Treba prianjati uz Boga svim svojim bićem.
Dakle, nema hoda nikakvim vračarama niti ima pribjegavanja ikakvoj magiji. Nema odvraćanja od Boga lažnim bogovima, poganskim idolima. O tome govori Jozua pred cijelim narodom za prijelaza Jordana. Nema odstupanja od vjernosti ovomu Bogu – Osloboditelju, Izbavitelju. Ponovno imamo taj princip cjelovitosti u smislu isključivosti služenja jednomu Bogu, nepodvojena srca. Treba Gospodina ljubiti cijelim srcem, cijelom dušom, svom svojom pameću, svom svojom snagom (usp. Pnz 6,4 sl.). To je sadržaj molitve koju svaki Izraelac mora svakodnevno moliti pred svojim Bogom: Šema Israel… Tom se molitvom on stavlja pod zaštitu i okrilje svoga Boga, sve svoje nakane, misli, životne planove, svaki svoj korak koji čini, sve stvari s kojima je okružen.
Na tome zaslonu imamo novozavjetni zahtjev kod Isusa u Govoru na gori. I ovdje je načelo cjelovitosti, potpunosti, nepodijeljenosti dominantno. Nije riječ o osobi koja bi posjedovala savršeni, herojski stupanj krjeposti, u svetačkom dometu, nije riječ ni o nekome supermanu, gdje ne bi bilo moguće daljnje stupnjevanje, gdje je sve u ‘naj’-izdanju. Riječ je upravo i ovdje u Isusa o starozavjetnom tamim – cjelovitost, potpunost, integralnost. Dakle, učenici Novoga zavjeta, Isusovi učenici trebaju novi Zakon, novi Ustav Božjega kraljevstva izgovoren na Gori blaženstava, prihvatiti cijelim bićem, svom svojom egzistencijom, bez podvojenosti u srcu i biću.
I ta cjelovitost ima svoju mjeru – u samome Bogu. Dakle, ne nekakva perfectio absoluta našega Boga u filozofskom smislu, što je nedostižan ideal koji čovjeka samo obeshrabruje, vodi u očaj. Nego, Matej kao da želi reći svojim čitateljima: Slušatelji i nasljedovatelji Isusove riječi i osobe smiju se potpunoma predati u Božju volju, izručiti u Božje ruke upravo kao što se prije toga Bog nama izručio i predao. Jer taj Bog daje da njegovo sunce grije pobožne i bezbožne, da njegov dažd pada pravednicima i nepravednicima.
Ta cjelovitost nutarnji je ključ za cijeli Govor na gori. Jer nitko ne može služiti dvojici gospodara, nitko ne može sjediti na dva stolca, nitko ne može prianjati istodobno uz novac i uz Gospodina. Pred Gospodinom vrijedi samo nepodvojeno srce, nepodijeljena služba, iz čista srca koje se do kraja izručuje Gospodinu. Nemoguće je istodobno imati za gospodara Mamonu i Boga. Nemoguće je služiti Bogu i svojim osobnim interesima. Ne ide oboje zajedno, to nam poručuje Govor na gori. Nemoguće je neke ljude ljubiti, druge ne ljubiti, nemoguće je prema jednima odnositi se prijateljski, a prema drugima neprijateljski. Želi li čovjek hoditi pred licem Božjim, on mora biti nepodijeljen, nepodvojen, cjelovit. Podvojen je gleda li u bratovu oku trun, a u svome ne vidi balvana. Podvojen je ako Boga zove Ocem, a živi u strahu za svoj život i životne potrebe. Podvojen je kad u bogoslužju naziva Boga Gospodine, Gospodine, a prezire Božji zakon i bližnjega. Nemoguće je biti bogougodan sve da nastupi i proročki, ako se tako odnosi prema bližnjima. Podvojen je i necjelovit ako je u postu, molitvi, pobožnosti, milostinji dvoličan, licemjeran. Htio bi dvostruku plaću, Božju i ljudsku, a to nije moguće postići. Nemoguće se svidjeti Bogu i čovjeku. Učenik mora ljubiti nepodijeljeno, cjelovito, bez razlike. I tako živjeti.
Upravo kao ona udovica koja je ubacila svoj zadnji novčić, sve što je imala, u hramsku blagajnu. Dala je Bogu jednostavno sve što je imala. To je uprizorenje prve i najvažnije zapovijedi, ljubi Gospodina Boga svoga: svim srcem svojim, cijelim bićem svojim, svim svojim razumom, a bližnjega kao sebe samoga. Danas se započinje, danas je trenutak novoga početka, s Gospodinom u srcu i na usnama.

Fra Tomislav Pervan

Oglasi