SV ALOJZIJE GONZAGA – SLUŽBA ČITANJA

SV ALOJZIJE GONZAGA – SLUŽBA ČITANJA

Psalmi od srijede III- tjedna Psaltira

POZIVNIK

R. Otvori, Gospodine, usne moje.
O. I usta će moja navješćivati hvalu tvoju.

Ps 100 (99). Poziv na Božju hvalu

Ant. Slavimo našega Boga.

Kliči Gospodinu, sva zemljo! *
Služite Gospodinu u veselju!
Pred lice mu dođite *
s radosnim klicanjem!

Znajte da je Gospodin Bog: †
on nas stvori, i mi smo njegovi, *
njegov smo narod i ovce paše njegove.

Uđite s hvalama na vrata njegova, †
u dvore njegove s hvalospjevom, *
hvalite ga, ime mu blagoslivljajte!

Jer dobar je Gospodin, †
dovijeka je ljubav njegova, *
od koljena do koljena vjernost njegova.

Slava Ocu i Sinu *
i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, †
tako i sada i vazda *
i u vijeke vjekova. Amen.

Ant. Slavimo našega Boga.

HIMAN

Dobroto silna Spasitelja Krista,
Željom sva goriš Ocu privest ljude:
Čudesnim, divnim poticajem Duha
Srca ima vodiš.

Od Boga živog tvojim, Kriste, darom
Na život novi rođeni su oni,
U njima milost novim rodi rodom
Za ljubav novu.

Pozivu tvome odzivlju se rado,
Odreć se svega svom su dušom spremni
I u dom Očev putem križa hrle
Kraljevskom stazom.

Pun svetog žara svetac ovaj vrli
Ljubavlju silnom tebi sav se preda,
Htjede osvojit kršćanskih kreposti
Svijetle vrhunce.

Sva slava i čast Ocu Svevišnjemu
I tebi, Kriste, s Tješiteljem Duhom:
Najmanjem daru strostruka je plaća
Vaše dobrote. Amen.

PSALMODIJA

Ps 89 (88). 2−38. Hvalospjev i molitva Bogu vjernome

Bog iz Davidova potomstva izvede po svom obećanju Spasitelja, Isusa (Dj 13, 22. 23.)

I.

Ant. 1. Ljubav i Vjernost koračaju pred tobom, Gospodine.

O ljubavi Gospodnjoj pjevat ću dovijeka, *
kroza sva pokoljena
vjernost ću tvoju naviještati.
Ti reče: “Zavijeke je sazdana ljubav moja!” *
U nebu utemelji vjernost svoju:
“Savez sklopih s izabranikom svojim, *
zakleh se Davidu, sluzi svome:
tvoje potomstvo održat ću dovijeka, *
za sva koljena sazdat ću prijestolje tvoje.”

Nebesa veličaju čudesa tvoja, Gospodine, *
i tvoju vjernost u zboru svetih.
Ta tko je u oblacima ravan Gospodinu, *
tko li je Gospodinu sličan
među sinovima Božjim?
Bog je strahovit u zboru svetih, *
velik i strašan svima oko sebe.

Gospodine, Bože nad Vojskama, tko je kao ti? *
Silan si, Gospodine, i vjernost te okružuje.
Ti zapovijedaš bučnome moru, *
obuzdavaš silu valova njegovih;
ti sasječe Rahaba i zgazi, *
snažnom mišicom rasu dušmane svoje.

Tvoja su nebesa i tvoja je zemlja, *
zemljin krug ti si sazdao
i sve što je na njemu;
sjever i jug ti si stvorio, *
Tabor i Hermon kliču imenu tvojemu.
Tvoja je mišica snažna, *
ruka čvrsta, desnica dignuta.
Pravda i Pravednost temelj su prijestolja tvoga, *
Ljubav i Istina koračaju pred tobom.

Blago narodu vičnu svetom klicanju, *
on hodi u sjaju lica tvojega, Gospodine,
u tvom se imenu raduje svagda *
i tvojom se pravdom ponosi.
Jer ti si ures moći njegove, *
po tvojoj milosti raste snaga naša.
Jer Gospodin je štit naš, *
Svetac Izraelov kralj je naš.

Ant. Ljubav i Vjernost koračaju pred tobom, Gospodine.

II.

Ant. 2. Sin je Božji potomak Davidov po tijelu.

Nekoć si u viđenju govorio pobožnima svojim: †
“Junaku stavih krunu na glavu, *
izabranika iz naroda izdigoh;
nađoh Davida, slugu svoga, *
svetim ga svojim uljem pomazah,
da ruka moja svagda ostane s njime *
i moja mišica da ga krijepi.

Neće ga nadmudriti dušmanin, *
niti oboriti sin bezakonja.
Razbit ću pred njim protivnike njegove, *
pogubit ću mrzitelje njegove.
Vjernost moja i dobrota bit će s njime *
i u mome imenu rast će mu snaga.
Pružit ću njegovu ruku nad more, *
do Rijeke desnicu njegovu.

On će me zvati: Oče moj! *
Bože moj i hridi spasa mojega.
A ja ću ga prvorođencem učiniti, *
najvišim među kraljevima svijeta.
Njemu ću sačuvati dovijeka naklonost svoju *
i Savez svoj vjeran.
Njegovo ću potomstvo učiniti vječnim *
i prijestolje mu kao dan nebeski.

Ant. Sin je Božji potomak Davidov po tijelu.

III.

Ant. 3. Jednom se zakleh Davidu, sluzi svojemu: potomstvo će njegovo ostati dovijeka.

Ako li mu sinovi Zakon moj ostave *
i ne budu hodili po naredbama mojim,
ako li prestupe odredbe moje *
i ne budu čuvali zapovijedi mojih;
šibom ću kazniti nedjelo njihovo, *
udarcima ljutim krivicu njihovu,
ali mu naklonosti svoje oduzeti neću *
niti ću prekršiti vjernosti svoje.
Neću povrijediti Saveza svojega *
i neću poreći obećanja svoga.
Jednom se zakleh svetošću svojom: *
Davida prevariti neću:
potomstvo će njegovo ostati dovijeka, *
prijestolje njegovo preda mnom kao sunce,
ostat će dovijeka kao mjesec, *
vjerni svjedok na nebu.”

Ant. Jednom se zakleh Davidu, sluzi svojemu: potomstvo će njegovo ostati dovijeka.

R. Objava riječi tvojih prosvjetljuje.
O. Bezazlene urazumljuje.

SLUŽBA ČITANJA

PRVO ČITANJE: Iz Knjige o sucima
(6,33-40; 7,1-8.16-22)

Gideon pobjeđuje s malom vojskom

Svi Midjanci, Amalečani i sinovi Istoka bijahu se sakupili i, prešavši Jordan, utaborili se u Jizreelskoj ravnici. Duh Gospodnji obuze Gideona, i on zasvira u rog, i Abiezerov rod stade iza njega. Posla on glasnike po svem plemenu Manašeovu, te i oni stadoše iza njega. Posla glasnike i u pleme Ašerovo, Zebulunovo i Nafta-lijevo, te im i oni krenuše u susret. Gideon reče Bogu: »Ako zaista hoćeš osloboditi Izraela mojom rukom, kao što si obećao, evo ću metnuti ovčje runo na gumno: ako bude rose samo na runu, a zemlja ostane suha, tada ću znati da ćeš mojom rukom izbaviti Izraela, kao što si obećao.« I bi tako. Gideon urani sutradan te iscijedi rosu iz runa — punu zdjelu vode. Opet Gideon reče Bogu: »Ne razgnjevi se na me što ti progovaram još jednom. Dopusti mi da još ovaj put pokušam s runom: neka samo runo bude suho, a neka po svoj zemlji bude rosa!« I Bog one noći učini tako: samo je runo ostalo suho, a po svoj zemlji pala rosa. Urani Jerubaal, to jest Gideon, i sav narod koji s njim, i utabori se kod En-Haroda; a tabor Midjanaca nalazio se sjeverno od njegova, podno brijega More, u dolini. Tada Gospodin reče Gideonu: »Previše je naroda s tobom a da bih predao Midjance u njegove ruke. Izrael bi se mogao pohvaliti i reći: ‘Vlastita me ruka izbavila.’ Zato oglasi da narod čuje: ‘Tko se boji i strahuje, neka se vrati.’« Gideon ih iskuša. Dvadeset i dvije tisuće ljudi iz naroda vrati se, a ostade ih deset tisuća. Gospodin reče Gideonu: »Još je previše naroda. Povedi ih na vodu, i ondje ću ih iskušati. Za koga ti kažem: ‘Neka ide s tobom’, taj će s tobom ići. A za koga ti kažem: ‘Neka ne ide s tobom’, taj neće ići.« Gideon povede narod na vodu, i Gospodin mu reče: »Koji bude laptao vodu jezikom kao što lapće pas, stavi ga na stranu. Koji klekne da pije, odvoji ga na drugu stranu.« Onih koji su laptali vodu jezikom — prinoseći vodu rukom k ustima — bijaše tri stotine, a sav je ostali narod kleknuo da pije.
Tad Gospodin reče Gideonu: »Sa one tri stotine ljudi koji su laptali vodu ja ću vas izbaviti, i predat ću Midjance u vaše ruke. Svi drugi neka se vrate svaki svojoj kući.« Gideon tad naloži narodu da mu preda opskrbu i rogove, a onda otpusti Izraelce da ide svaki svome šatoru; zadrža samo one tri stotine. A midjan-ski se tabor prostirao niže njega u dolini. Gideon tad podijeli svoje tri stotine ljudi u tri čete. Svakome čovjeku dade u ruke rog, prazan vrč i luč u vrču: »Gledajte mene — reče im — i činite što i ja! Kada dodem na rub tabora, činite što budem i ja činio! Kad zatrubim u rog ja i svi koji su sa mnom, tada i vi zasvirajte u rog oko sveg tabora i vičite: ‘Za Gospodina i Gideona!’«
Gideon i stotina ljudi što ga je pratila dodoše na rub tabora, pri početku ponoćne straže; tek što su postavili straže, oni zatrubiše u rogove i razbiše vrčeve koje su imali u ruci. Tako tri čete zasviraše u rogove i razbiše vrčeve; lijevom rukom držahu luči, a desnom rogove da trube, i udariše vikati: »Za Gospodina i Gideona!« I svaki stajaše nepomično na svome mjestu uokrug tabora. Tada se probudi sav tabor, i Midjanci vičući nagnuše u bijeg. Dok su one tri stotine trubile u rogove, učini Gospodin te oni u taboru okrenuše mač jedan na drugoga. I sva se vojska razbježa.

OTPJEV (1 Kor 1, 27-29; Lk 1, 52)

R. Slabe svijeta izabra Bog da posrami jake; i neplemenite svijeta i prezrene izabra Bog, i ono što nije, da uništi ono što jest, * da se nijedan smrtnik ne bi hvalio pred njim.
O. Gospodin silne zbaci s prijestolja a uzvisi neznatne. * Da se nijedan.

DRUGO ČITANJE: Iz pisma koje je sv. Alojzije Gonzaga uputio svojoj majci

Vječno ću opijevati milosrđe Gospodnje

Za tebe, presvijetla gospođo, molim milost Duha Svetoga i vječnu utjehu. Kad je tvoje pismo stiglo, bio sam uistinu još u ovome kraju mrtvih. Ali daj da sada – jer negda treba težitit i za nebom – veličamo vječnoga Boga u zemlji živih. Pred malo sam se vremena ponadao da ću uskoro prevaliti taj put.

Sveti Pavao kaže da je ljubav u tome da se plače s onima koji plaču i raduje s onima koji se raduju. Zato i ti, presvijetla majko, moraš otuda crpiti vrlo veliku radost i u sebi naći temelj za dobročinstvo i milost, jer je meni Bog označio pravo veselje i sigurnost svoga straha, što nikada neću izgubiti…

Inače, kažem ti u povjerenju, gospođo, da mi duh tone  kad razmišljam o božjoj dobroti, o tom moru bez dna i bez granica. Nikako mi ne uspijeva, shvatiti, zašto  Gospodin gleda na te moje male i kratke napore i daje za njih vječni pokoj te me poziva u nebesa  k najvećoj sreći, koju sam dosada tako nemarno tražio. Meni, koji sam tako malo suza prolio za njega, nudi blago,  koje je kruna velikoga truda i  suza.

O gospođo,  vidi, da ne uvrijediš beskonačnu božju dobrotu, kada oplakuješ navodno mrtvoga, koji živi pred Bogom a možeš mu svojim zagovorom puno više pomoći u ovom životu.

Rastanak neće biti dug. Vidjeti ćemo se u nebesima, te ćemo se zajedno veseliti združeni u vječnoj radosti sa Početnikom našeg spasenja. Hvaliti ćemo ga,  sa svim mogućnostima svojih duša, te ćemo bez prestanka pjevati njegovom milosrđu. Uzima nam, ono što nam je prije toga dao, samo zato, da bi to prenio na sigurno i nedodirljivo mjesto i onda nas usrećio dobrima, koja i sami želimo.

To sam zapisao, samo zato, jer želim udovoljiti svojoj gorućoj želji, da bi ti, presvijetla gospođo  i sva rodbina gledali na moj odlazak kao na veseli događaj. Ti budi najprije uza me sa svojim majčinskim blagoslovom, dok veslam po moru u luku mojih nada. Napisao sam zato, jer mi nije preostalo ništa drugo, čime bih mogao jasnije pokazati svoju ljubav i poštovanje, koju kao sin dugujem svojoj majci. 

OTPJEV (Ps 40,13; 83,11)

R. Mene ćeš zdrava uzdržati. * Pred svoje me lice staviti dovijeka.
O. Volim biti na pragu doma Boga svoga nego boraviti u šatorima grešnika* Pred svoje me lice staviti dovijeka.
MOLITVA

Bože, darovatelju nebeskih dobara. Ti si u svetom Alojziju sjedinio i nevinost i pokoru. Daj da se ugledamo bar u njegovu pokoru, kad ga nismo slijedili u nevinosti. Po Gospodinu.

ZAKLJUČAK

R. Blagoslivljajmo Gospodina.
O. Bogu hvala.

Oglasi