ČETVRTAK – SLUŽBA ČITANJA (11. NKG)

ČETVRTAK – SLUŽBA ČITANJA (11. NKG)

III. tjedan Psaltira

POZIVNIK

R. Otvori, Gospodine, usne moje.
O. I usta će moja navješćivati hvalu tvoju.

Ps 24 (23). Svečani Gospodinov ulazak u Svetište

Ant. Dođite, poklonimo se Gospodinu, jer on je Bog naš.

Gospodnja je zemlja i sve na njoj, *
svijet i svi koji na njemu žive.
On ga na morima utemelji *
i na rijekama učvrsti.

Tko će uzići na Goru Gospodnju, *
tko će stajati na svetom mjestu njegovu?
Onaj u koga su ruke nedužne i srce čisto: †
duša mu se ne predaje ispraznosti, *
i ne kune se varavo.
On blagoslov prima od Gospodina *
i nagradu od Boga, Spasitelja svoga.
Takav je naraštaj onih koji traže njega, *
koji traže lice Boga Jakovljeva.

»Podignite vrata, nadvratnike svoje, †
dižite se, dveri vječne, *
da uniđe Kralj slave!«
»Tko je taj Kralj slave?« †
»Gospodin silan i junačan, *
Gospodin silan u boju!«

»Podignite, vrata, nadvratnike svoje, †
dižite se, dveri vječne, *
da uniđe Kralj slave!«
»Tko je taj Kralj slave?« †
»Gospodin nad Vojskama – *
on je Kralj slave!«

Slava Ocu i Sinu *
i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, †
tako i sada i vazda *
i u vijeke vjekova.

Ant. Dođite, poklonimo se Gospodinu, jer on je Bog naš.

HIMAN
U noći tone zemlja sva
I bezbroj šara njezinih,
Mi tebe slaveć molimo,
O strogi Suče srdaca.

Odnesi breme krivnje s nas,
Operi ljage duševne,
Daj milost, Kriste, puku svom
Da tebe više ne vrijeđa.

Gle trom je duh nam opaki,
Al grešna savjest grize ga,
Pa tmini on se otimlje
I traži tebe, Spasa svog.

Iz naših grudi, Isuse,
Ti pomrčinu otjeraj
I u svom svjetlu blaženom
Veselje sveto nama daj!

Nek bude, Kriste, Kralju blag,
Sa Ocem tebi slava sva
Ko Tješitelju Presvetom
I sad i u sve vjekove! Amen.

Ili po danu:

Glas molben svojih vjernika
Ti, Kriste, počuj, molimo:
Da zloća svijeta prijevarnog
Ne zamrači nam vjere sjaj.

Od misli zlih i opakih,
Od zavisti nas očuvaj,
Da ne vraćamo zlime zlo,
Već dobrim zlo da svladamo.

Daleko od nas svako zlo,
Oholost, srdžba, prijevara,
Daleko od nas pohlepa,
Taj korijen hudi zlima svim.

Nek iskrena dobrotvornost
U miru čuva saveze,
Nek vjernost bude zaštitom
Nepovrijeđenih vezova.

O Kriste, Kralju, slava ti
I s tobom Ocu vječnomu
Sa Braniteljem preblagim
U vjekove vjekovječne. Amen.

PSALMODIJA

Ps 89 (88). 39-53. Žalopojka nad razorenjem kuće Davidove

I podiže nam snagu spasenja u domu Davida (Lk 1, 69)

IV.

Ant. 1. Pogledaj, Gospodine, i vidi sramotu našu.

A sada ti ga odbi i odbaci, *
silno se razgnjevi na pomazanika svoga.
Prezre Savez sa slugom svojim, *
i krunu njegovu do zemlje ponizi.
Razvali sve zidine njegove, *
njegove utvrde u ruševine baci.
Pljačkaju ga svi što naiđu, *
na ruglo je susjedima svojim.

Podiže desnicu dušmana njegovih *
i obradova protivnike njegove.
Otupi oštricu mača njegova, *
u boju mu ne pomože.
Njegovu sjaju kraj učini, *
njegovo prijestolje na zemlju obori.
Skratio si dane mladosti njegove, *
sramotom ga pokrio.

Ant. Pogledaj, Gospodine, i vidi sramotu našu.

V.

Ant. 2. Ja sam Izdanak i potomak Davidov, sjajna zvijezda Danica.

Ta dokle ćeš, Gospodine? †
Zar ćeš se uvijek skrivati?  *
Hoće li gnjev tvoj k`o oganj gorjeti?
Sjeti se kako je kratak život moj, *
kako si ljude prolazne stvorio!
Tko živ smrti vidjeti neće? *
Tko će od ruke Podzemlja dušu sačuvati?

Gdje li je, Gospodine, tvoja dobrota iskonska *
kojom se Davidu zakle na vjernost svoju?
Sjeti se, Gospodine, sramote slugu svojih: *
u srcu ga nosim od naroda mnogih:
ruže dušmani tvoji, Gospodine, *
ruže korake pomazanika tvoga.
Blagoslovljen Gospodin dovijeka! *
Tako neka bude. Amen!

Ant. Ja sam Izdanak i potomak Davidov, sjajna zvijezda Danica.

Ps 90 (89). Neka slava Gospodnja bude nad nama

Jedan je dan u Gospodina kao tisuću godina, a tisuću godina kao jedan dan (2 Pt 3,8)

Ant. 3. Godine naše prolaze poput trave: od vijeka, Bože, ti jesi.

Gospodine, ti nam bijaše okrilje *
od koljena do koljena.
Prije nego se rodiše bregovi, †
prije nego postade kopno i krug zemaljski, *
od vijeka do vijeka, Bože, ti jesi!

Smrtnike u prah vraćaš *
i veliš: “Vratite se, sinovi ljudski!”
Jer je tisuću godina u očima tvojim †
k`o jučerašnji dan koji je minuo *
i kao straža noćna.

Razgoniš ih k`o jutarnji san, *
kao trava su što se zeleni:
jutrom cvate i sva se zeleni, *
a uvečer – već se suši i vene.

Zaista, izjeda nas tvoja srdžba *
i zbunjuje ljutina tvoja.
Naše si grijehe stavio pred svoje oči, *
naše potajne grijehe na svjetlost lica svojega.

Jer svi naši dani prođoše u gnjevu tvojemu, *
kao uzdah dovršismo godine svoje.
Zbroj naše dobi sedamdeset je godina, *
ako smo snažni, i osamdeset;
a većina od njih muka je i ništavost: *
jer prolaze brzo i mi letimo odavle.
Tko će mjeriti žestinu gnjeva tvojega, *
tko proniknuti srdžbu tvoju?

Nauči nas dane naše brojiti, *
da steknemo mudro srce.
Vrati se k nama, Gospodine! Ta dokle ćeš? *
Milostiv budi slugama svojim!
Jutrom nas nasiti smilovanjem svojim, *
da kličemo i da se veselimo u sve dane!
Obraduj nas za dane kad si nas šibao, *
za ljeta kad smo stradali!
Neka se na slugama tvojim pokaže djelo tvoje *
i tvoja slava na djeci njihovoj!
Dobrota Gospodina, Boga našega, *
nekbude nad nama!
Daj da nam uspije djelo naših ruku, *
djelo ruku naših nek uspije.

Ant. Godine naše prolaze poput trave: od vijeka, Bože, ti jesi.

R. Gospodine, u tebi je izvor životni.
O. Tvojom svjetlošću mi ćemo svjetlost vidjeti.

SLUŽBA ČITANJA

PRVO ČITANJE: Iz Knjige o sucima
(8,22-23.30-32; 9,1-15.19-20)

Božji narod pokušava uspostaviti kralja

U one dane Izraelci rekoše Gideonu: »Vladaj nad nama, ti, sin tvoj i unuk tvoj, jer si nas ti izbavio iz ruku Midjanaca.« Ali im Gideon odgovori: »Ne, neću ja vladati nad vama, a ni moj sin; Gospodin će biti vaš vladar.«
Gideon je imao sedamdeset sinova koji su potekli od njega, jer je imao mnogo žena. Njegova inoča koja je živjela u Šekemu rodi mu sina komu nadjenu ime Abimelek. Gideon, sin Joašev, umrije u dubokoj starosti; sahraniše ga u grobu njegova oca Joaša u Abiezerovoj Ofri.
Abimelek, sin Jerubaalov, otiđe u Šekem k braći svoje matere i reče njima i svemu rodu kuće svoje majke: »Upitajte sve šekemske građane: što vam je bolje, da nad vama vlada sedamdeset ljudi, svi sinovi Jerubaalo-vi, ili jedan čovjek? Sjetite se da sam ja od vašeg mesa i vaših kostiju!« To braća njegove matere prenesoše ostalim šekemskim građanima, i njihovo se srce prikloni Abimeleku, jer govorahu: »Naš je brat!« I dadoše mu sedamdeset šekela srebra iz hrama Baal-Beritova; time Abimelek unajmi klatež i pustolove, koji pođoše za njim. Onda dođe u kuću svoga oca u Ofri, i pobi svoju braću, sinove Jerubaalove, sedamdeset ljudi, na jednom kamenu. Izmakao mu je samo Jotam, najmlađi sin Jerubaalov, jer se bijaše sakrio. Tada se skupiše svi šekemski građani i sav Bet-Milo te postaviše Abimele-ka za kralja kod hrasta koji stoji u Šekemu. Kada su to dojavili Jotamu, ode on, stade na vrh gore Gerizima i povika im na sav glas: »Čujte me, uglednici šekemski, tako vas čuo Bog! Jednom se zaputila stabla da pomažu kralja koji će vladati nad njima. Pa rekoše maslini: Budi nam kraljem! Odgovori im maslina: Zar da se svog ulja odreknem što je na čast bozima i ljudima da bih vladala nad drugim drvećem? Tad rekoše stabla smokvi: Dođi, budi nam kraljem! Odgovori im smokva: Zar da se odreknem slatkoće i krasnoga ploda svog da bih vladala nad drugim drvećem?
Tad rekoše stabla lozi: Dođi, budi nam kraljem! Odgovori im loza: Zar da se odreknem vina što veseli bogove i ljude da bih vladala nad drugim drvećem? Sva stabla rekoše tad glogu: Dođi, budi nam kraljem! A glog odgovori stablima: Ako me doista hoćete pomazat za kralja, u sjenu se moju sklonite. Ako nećete, iz gloga će oganj planuti i sažeci cedrove libanonske! Ako ste vjerno i pošteno danas radili prema Jerubaalu i prema njegovoj kući, radujte se s Abimelekom, a on nek se raduje s vama! Ako niste, neka oganj iziđe iz Abimeleka i sažeže građane Šekema i Bet-Mila, i neka iziđe oganj iz građana Šekema i Bet-Mila i sažeže Abimeleka!«

OTPJEV (Suci 8, 23; Otk 5,13)

R. Neću vladati nad vama, a niti će moj sin vladati nad vama; * Gospodin će biti vaš vladar.
O. Onome koji sjedi na prijestolju i Jaganjcu blagoslov i čast i slava u vijeke vjekova. * Gospodin.

DRUGO ČITANJE: Iz Rasprave o Gospodnjoj molitvi, svetoga Ciprijana, biskupa i mučenika
(Br. 18-22: CSEL 3, 280-281,283-284)

Nakon pomoći hrane molimo i oproštenje grijeha

Zatim u molitvi ištemo i velimo: Kruh naš svagdanji daj nam danas. To se može shvatiti duhovno i doslovno, jer jedno i drugo poimanje dobrohotnošću Božjom koristi spasu. Ta kruh života jest Krist, a taj kruh nije svačiji, nego je to naš kruh. Pa kao što velimo: Oče naš, jer je on Otac onima koji ga spoznaju i u nj vjeruju, tako vapijemo i kruh naš, jer je Krist kruh onima koji se dotiču njegova tijela.
Mi ištemo da nam se taj kruh daje svaki dan, da se mi, koji smo u Kristu i koji svaki dan primamo euharistiju kao spasiteljsku hranu, kad navali teža opačina — koja nas odbija i ne daje nam da imamo zajedništvo s nebeskim kruhom — ne bismo odijelili od Kristova tijela, kako on sam uči i opominje: Ja sam kruh živi koji je s neba sišao. Tko bude jeo od ovoga kruha, živjet će u vijeke. Kruh koji ću ja dati, tijelo je moje — za život svijeta.
Kad dakle kaže da će navijeke živjeti onaj koji jede od ovoga kruha, onda je jasno da žive oni koji dodiruju njegovo tijelo i primaju euharistiju po pravu zajedništva; naprotiv, kad se tko odbije i odvoji od Kristova tijela, moramo se bojati i moliti da takav ne izgubi spasenje, jer sam je Krist zaprijetio kad je rekao: Ako ne budete jeli tijela Sina čovječjega i ne budete pili njegove krvi, nećete imati života u sebi. Stoga molimo da nam se svaki dan daje naš kruh, to jest Krist, da se mi koji ostajemo i živimo u Kristu ne udaljimo od njegova posvećenja i od njegova tijela. Zato molimo i za svoje grijehe, kad velimo: Otpusti nam duge naše kako i mi otpuštamo dužnicima našim. Poslije pomoći hrane molimo i oproštenje grijeha.
Kako se nužno, kako li providnosno i spasonosno opominjemo da smo grešnici koji se moraju moliti za svoje grijehe, pa dok molimo ođ Boga otpuštenje, da nam se duša sjeti svoje savjesti, da se ne bi tko pravio nedužnim i propao s ponosa svoga. Zato nam se govori i bivamo poučeni da svaki dan griješimo, te nam se nalaže da se svaki dan molimo za grijehe. Konačno, ovako nas i Ivan opominje u svojoj poslanici: Reknemo li da grijeha nemamo, sami sebe varamo, i istine nema u nama. Ako priznamo svoje grijehe, vjeran je Gospodin i pravedan: otpustit će nam grijehe i očistiti nas od nepravde. U svojoj je poslanici obuhvatio oboje: da se naime moramo moliti za svoje grijehe i, dok molimo, da ištemo oproštenje. Zato je i rekao da je Gospodin vjeran te nam oprašta grijehe i da sam gleda na riječi svoga obećanja, jer onaj koji nas je poučio da se molimo za svoje grijehe i nepravde obećao je i svoje očinsko milosrđe i oproštenje koje će uslijediti iz njega.

OTPJEV (Ps.31, 2. 4; 25, 18)

R. Tebi se, Gospodine, utječem, o da se ne postidim nikada, jer ti si brid moja, tvrđava moja. * Radi svoga imena vodi me i ravnaj.
O. Vidi nevolju moju i muku i oprosti sve grijehe moje! * Radi imena.

MOLITVA

Bože, jakosti onih što se u te ufaju, snago slabih i smrtnih, koji su bez tebe nemoćni: pomozi nam svojom milošću da vršimo tvoje zapovijedi i voljom ti i djelom omilimo. Po Gospođinu.

ZAKLJUČAK

R. Blagoslivljajmo Gospodina.
O. Bogu hvala.

Oglasi