PONEDJELJAK – SLUŽBA ČITANJA (12. NKG)

PONEDJELJAK – SLUŽBA ČITANJA (12. NKG)

Psalmi su od ponedjeljka IV. tjedna

POZIVNIK

R. Otvori, Gospodine, usne moje.
O. I usta će moja navješćivati hvalu tvoju.

Ps 100 (99). Poziv na Božju hvalu

Ant. Kličimo Gospodinu i pjesmama mu pjevajmo.

Kliči Gospodinu, sva zemljo! *
Služite Gospodinu u veselju!
Pred lice mu dođite *
s radosnim klicanjem!

Znajte da je Gospodin Bog: †
on nas stvori, i mi smo njegovi, *
njegov smo narod i ovce paše njegove.

Uđite s hvalama na vrata njegova, †
u dvore njegove s hvalospjevom, *
hvalite ga, ime mu blagoslivljajte!

Jer dobar je Gospodin, †
dovijeka je ljubav njegova, *
od koljena do koljena vjernost njegova.

Ant. Kličimo Gospodinu i pjesmama mu pjevajmo.

HIMAN

Već okrijepi nam tijelo san,
Iz ložnice se dižemo,
O Oče, Tebi pjevamo,
Pomozi nam u poslu tom!

Nek Tebe slavi prva riječ,
Nek Tebe traži srca plam,
Da s Tobom, Bože presveti,
Sva djela naša započnu.

Pred svjetlom tmine iščezle,
Od sunca noć se prepala,
I grijeha, što ga donijela,
S njom nestalo u svjetlosti.

Još smjerno Tebe molimo,
Ukloni svaku ljagu s nas,
I mi ćemo Ti pjevati,
Neprestano Te slaviti.

Podijeli, Oče milostiv,
I Sine jednak Ocu svom,
Što s njim i s Duhom Presvetim
u kraju vladaš vječitom. Amen.

Ili, po danu:

Mi, Kriste, tebi pjevamo,
Živote, nado vjernika!
Ti put si dobra, začetnik,
Ti svjetskog mira graditelj!

Što vjerni tvoji uzmognu,
Što žele i što uspiju,
To dar je tvoje ljubavi,
To snaga tvoja izvodi.

Mir podaj našem vremenu,
Probudi vjeru stamenu,
Za dobra djela poletnim
Potakni sve nas ufanjem.

Ti mlake duše ozdravi,
Ti srca grešna očisti,
I vatrom marne ljubavi
Probudi na dobrohotnost.

Gospodinu Trojednome
Nek bude slava vječita
Koj život vječni puku svom
U rajskom domu neka da. Amen.

PSALMODIJA

Ps 73 (72). Prividna sreća bezbožnika

Blago onomu tko se ne sablazni nada mnom (Mt 11, 6).
Ant. 1. Kako je dobar Bog čestitima. †

Kako je dobar Bog čestitima,
† Bog onima koji su čista srca!
A meni umalo noge ne posrnuše, *
zamalo koraci ne okliznuše,
jer zločincima zavidjeh *
motreći sreću grešnika.

Nikakvu patnju ne snose, *
pretilo je tijelo njihovo.
Ne žive u mukama smrtnika, *
ljudske ih nevolje ne biju.

Stoga je oholost ogrlica vratu njihovu, *
a nasilje haljina koja ih pokriva.
Iz pretila srca izlazi opakost njihova, *
srca im se prelijevaju ispraznim tlapnjama.
Podsmjehuju se i zlobno govore, *
nasiljem prijete odozgo.

Ustima na nebo nasrću, *
a jezik se njihov obara na zemlju.
Zato moj narod za njima leti *
i srče obilne vode
pa veli: “Kako da dozna Bog? *
Spoznaje li Svevišnji?”
Eto, takvi su grešnici: *
uvijek spokojni, bogatstvo zgrću.

Ant. Kako je dobar Bog čestitima.

II.

Ant. 2. Smijeh vaš nek se u plač obrati i radost u žalost.

Jesam li, dakle, samo ja
uzalud čuvao srce čisto *
i u nedužnosti prao ruke
kad sam primao udarce svaki dan *
i kaznu jutro za jutrom?

Da sam kazao: “Govorit ću kao i oni”, *
izdao bih rod sinova tvojih.
Promišljah tada da bih spoznao: *
al` mi se učini mučno u očima mojim
sve dok ne nađoh ulaz u Božje svetinje *
pa prozreh kakav im je svršetak.
Zaista, na klizavu stazu ti ih postavljaš, *
u propast ih obaraš.

Kako učas stravom propadoše, *
nestaše, užas ih izjede!
Kao što čovjek prezire san kad se probudi, *
tako ćeš, Gospode, prezreti lik im
kada ustaneš.

Ant. Smijeh vaš nek se u plač obrati i radost u žalost.

III.

Ant. 3. Propast će oni koji se udaljuju od tebe, a meni je milo biti u Božjoj blizini.

Kad mi duša bijaše ojađena, *
a bubrezi probodeni,
bezumnik bijah bez razbora, *
ko živinče pred tobom.
Al ću odsad uvijek biti s tobom, *
jer ti prihvati desnicu moju:
vodit ćeš me po naumu svojem *
da me zatim uzmeš u slavu svoju.

Koga ja imam u nebu osim tebe? *
Kad sam s tobom, ne veselim se zemlji.
Malaksalo mi tijelo i srce: *
okrilje srca moga, i baštino moja,
o Bože, dovijeka!
Doista, propast će oni †
koji se udaljuju od tebe, *
istrebljuješ svakog tko ti se iznevjeri.
A meni je milina biti u Božjoj blizini, *
imati sklonište svoje u Gospodinu.
Pripovijedat ću sva tvoja djela *
na vratima Kćeri sionske.

Ant. Propast će oni koji se udaljuju od tebe, a meni je milo biti u Božjoj blizini.

R. Kako su slatke nepcu mome riječi tvoje.
O. Od meda su slađe ustima mojim.

SLUŽBA ČITANJA

PRVO ČITANJE: Iz Prve knjige o Samuelu
(17.1-10. 32. 38-51)

Davidova borba s Golijatom

U one dane Filistejci skupiše svoje čete za rat i sastaše se kod Soka u Judeji. Tabor uđariše između Soka i Azeke kod Efes Damima. A Šaul i Izraelci skupiše se i utaboriše u Terebintskoj dolini, i svrstaše se za boj protiv Filistejaca. Filistejci su stajali na gori s jedne strane, Izraelci na gori s druge strane, a dolina bila među njima.
Iz filistejskih redova izađe jedan izazivač. Zvao se Go-lijat, a bio je iz Gata. Visok bijaše šest lakata i jedan pedalj. Na glavi je imao mjedenu kacigu, obučen je bio u Ijuskav oklop, a oklop mu težak pet tisuća mjedenih šekela. Na nogama je imao mjedene nogavice, a na ramenima mjedenu sulicu. Kopljača njegova koplja bila je kao tkalačko vratilo, a šiljak koplja težak šest stotina željeznih šekela. Pred njim je stupao štitonoša.
On se postavi pred izraelske bojne redove i dovikne im: »Što ste izašli da se svrstate za bitku? Nisam li ja Filistejac, a vi Šaulove sluge? Izaberite između sebe jednoga čovjeka pa neka siđe k meni! Ako pobijedi u borbi sa mnom i pogubi me, mi ćemo biti vaše sluge. Ako li ja pobijedim njega i pogubim ga, onda ćete vi biti naše sluge i nama ćete robovati.« Još je Filistejac rekao: »Ja sam danas izazvao Izraelove bojne redove. Dajte mi čovjeka da se ogledamo u dvoboju!« Kad je David došao Šaulu, reče mu: »Neka nikome ne klone srce zbog onoga čovjeka! Tvoj će sluga izaći i borit će se s tim Filistejcem.« Saul obuče Davida u svoju ratnu odoru, na glavu mu ustače mjedenu kacigu, i stavi mu oklop.
Pripasa Davidu svoj mač preko odore, ali David uzalud pokuša hodati, jer ne bijaše navikao, pa reče Šaulu: »Ne mogu hodati u tome, jer nisam navikao.« Zato sve skinu sa sebe. David uze svoj štap u ruku, izabra u potoku pet glatkih kamenova i metnu ih u svoju pastirsku torbu, koja mu je služila kao torba za praćku, te s praćkom u ruci pođe prema Filistejcu. A Filistejac se sve bliže primicao Davidu, dok je njegov štitonoša stupao pred njim. A kad Filistejac pogleda i vidje Davida, prezre ga s njegove mladosti — bijaše David mladić, rumen, lijepa lica. Zato Filistejac reče Davidu: »Zar sam ja pseto te ideš na me sa štapovima?« I uze proklinjati Davida svojim bogovima. Zatim Filistejac reče Davidu: »Dođi k meni, da dam tvoje meso pticama nebeskim i zvijerima zemaljskim!« A David odgovori Filistejcu: »Ti ideš na me s mačem, s kopljem i sa sulicom, a ja idem na te u ime Gospodina Sebaota, Boga Izraelovih četa koje si ti izazvao. Danas će te Gospodin predati u moju ruku, ja ću te ubiti, skinut ću tvoju glavu i još ću danas tvoje mrtvo tijelo i mrtva tjelesa filistejske vojske dati pticama nebeskim i zvijerima zemaljskim. Sva će zemlja znati da ima Bog u Izraelu. I sav će ovaj zbor znati da Gospodin ne daje pobjedu mačem ni kopljem, jer je Gospodin gospodar bitke, i on vas predaje u naše ruke.« Kad se Filistejac približio i pošao prema Davidu, izađe David iz bojnih redova i krenu pred Filistejca. David segnu rukom u torbu, izvadi iz nje kamen i hitnu ga iz praćke. I pogodi Filistejca u čelo; kamen mu se zabi u čelo, i on pade ničice na zemlju. Tako je David praćkom i kamenom nadjačao Filistejca: udario je Filistejca i ubio ga, a nije imao mača u ruci. Zato David potrča i stade na Filistejca, zgrabi njegov mač, izvuče ga iz korica i pogubi Filistejca odsjekavši mu glavu.

OTPJEV (1 Sam 17, 37; usp. Ps 57, 4. 5)

R. Gospodin koji me izbavio iz ralja lavljih i medvjeđe šape * izbavit će me i iz ruku mojih neprijatelja.
O. Bog je poslao dobrotu svoju i vjernost: dušu je moju izbavio iz lavljih pandža. * Izbavit će me.

DRUGO ČITANJE: Iz Rasprave o savršenom životu kršćanina, svetoga Grgura Niškog, biskupa
(PC 46,254-255)

Kršćanin — drugi Krist

l’avao je dublje od svih znao tko je Krist, te je u skladu s onim što je sam činio, proglasio kakav ima biti čovjek koji je dobio ime po Kristu: toliko ga je naime brižno nasljedovao da je u sebi vidljivo očitovao samoga Gospodina, tako te se činilo da ovdje ne govori on, Pavao, već Krist, kao što sam reče, dobro znajući što ima u sebi: Tražite, veli, dokaz od onoga koji u meni govori, od Krista. I opet: Živim, ali ne više ja, nego Krist živi u meni.
Ovdje nam je dakle pokazao i kakvu snagu ima to Kristovo ime, jer za Krista kaže da je Božja sila i Božja mudrost, a zove ga također samim mirom ili nepristupačnim svjetlom u kojem prebiva Bog, pomirenjem i otkupom, velikim svećenikom i Vazmom, utjehom duša, sjajem slave, slikom biti i tvorcem vjekova, hranom i duhovnim pićem, stijenom i vodom, temeljem vjere, ugaonim kamenom; i slikom Boga nevidljivoga, i velikim Bogom, glavom tijela Crkve, prvorođencem novog stvorenja, prvencem onih koji usnuše, prvorođenim od mrtvih i prvorođenim od mnoge braće; i posrednikom Boga i ljudi, i prvorođenim Sinom koji je okrunjen slavom i čašću, i Gospodinom slave, i počelom stvari i kraljem pravde; k tome i knezom mira, kraljem sviju koji je zadobio vlast nad kraljevstvom koje nema granica.
On ga je nazvao tim i drugim imenima te vrste, imenima koja su tako mnogobrojna da se zbog množine ne bi ni mogla lako prebrojiti. No ona se međusobno tako slažu i uzajamno sažimlju značenja da nam otkrivaju čudesnu snagu toga Kristova imena i toliko pokazuju njegovu veličinu, što se riječima ne može izreći, koliko smo samo kadri duhom i mišlju dohvatiti.
Stoga, kad nam je dobrota našega Gospodina udijelila najveće, najbožanskije i prvo ime: da se urešeni Kristovim imenom zovemo »kršćanima«, treba da sva imena koja tumače ovaj pojam budu u nama tako utjelovljena te se ne učini da se lažno nazivamo »kršćanima«, već da za to imamo svjedočanstvo iz svoga života.

OTPJEV (Ps 5,12; 88, 16-17)

R. Nek se raduju svi što se utječu tebi, Gospodine. Štiti ih i nek se vesele u tebi * koji ljube ime tvoje.
O. Gospodine, hodit će u sjaju lica tvoga i u tvome će se imenu svagda radovati. * koji ljube ime tvoje.

MOLITVA

Daj, Gospodine, da ti uvijek služimo sa strahopoštovanjem i ljubavlju. Ti nikada ne kratiš svoga vodstva vjernima, koje si utemeljio u svojoj ljubavi. Po Gospodinu.

ZAKLJUČAK

R. Blagoslivljajmo Gospodina.
O. Bogu hvala.

Oglasi