UTORAK – SLUŽBA ČITANJA (12. NKG)

UTORAK – SLUŽBA ČITANJA (12. NKG)

Psalmi su od utorka IV. tjedna

POZIVNIK

R. Otvori, Gospodine, usne moje.
O. I usta će moja navješćivati hvalu tvoju.

Psalam 24 (23). Svečani Gospodinov ulazak u Svetište

Dveri su nebeske Kristu otvorene radi njegova tjelesnog ulaska u nebo (Sv. Irenej).

Ant. Dođite, poklonimo se Bogu, velikom Gospodaru.

Gospodnja je zemlja i sve na njoj, *
svijet i svi koji na njemu žive.
On ga na morima utemelji *
i na rijekama učvrsti.

Tko će uzići na Goru Gospodnju, *
tko će stajati na svetom mjestu njegovu?
Onaj u koga su ruke nedužne i srce čisto: *
duša mu se ne predaje ispraznosti,
i ne kune se varavo.

On blagoslov prima od Gospodina *
i nagradu od Boga, Spasitelja svoga.
Takav je naraštaj onih koji traže njega, *
koji traže lice Boga Jakovljeva.

Podignite, vrata, nadvratnike svoje, *
dižite se, dveri vječne, da uniđe Kralj slave!”
Tko je taj Kralj slave?” *
Gospodin silan i junačan, Gospodin silan u boju!”

Podignite, vrata, nadvratnike svoje *
dižite se, dveri vječne, da uniđe Kralj slave!”
Tko je taj Kralj slave?” *
Gospodin nad Vojskama on je Kralj slave!”

Slava Ocu. Kako bijaše.

Ant. Dođite, poklonimo se Bogu, velikom Gospodaru.

HIMAN

Sa Ocem ista svjetlosti,
Od Svjetla Svjetlo, dane bijel,
Noć prekidamo pjevanjem
Čuj molbu nam, pomozi nas!

Rasprši duša naših mrak,
Đavolske sile otjeraj,
Udalji od nas tromi drijem,
Da slabi duh nam ne klone.

O Kriste, budi milostiv
Svim koji vjeru imamo,
Da bude nam na spasenje
Što pjevajući molimo.

Nek bude, Kriste, Kralju blag,
Sa Ocem tebi slava sva
Ko Tješitelju Presvetom
I sad i u sve vjekove. Amen.

Ili po danu:

Osluhni, Bože preblagi,
Glas smjerne naše molitve.
Da skladno tebi pjevamo,
U ljubavi nas složi ti!

Osvrni se na narod svoj
S nebeskog svoga prijestolja
I svjetiljke nam napuni
Ti uljem revne ljubavi.

Po blagosti milostivoj
Ti čisti ljage srdaca,
Ti lance grijeha raskini
I pale duše pridigni.

Sva slava Ocu vječnomu
I jedinomu Sinu mu
Sa Tješiteljem Presvetim
Nek bude sad i uvijeke. Amen.

PSALMODIJA

Ps 102 (101). Molitva prognanika

Bog nas tješi u svakoj našoj nevolji (2 Kor 1, 4)

I.

Ant. 1. Gospodine, vapaj moj k tebi da dođe; nemoj sakrivati lica od mene.

Gospodine, usliši molitvu moju, *
i vapaj moj k tebi da dođe!
Nemoj sakrivati lice od mene *
u dan moje nevolje!
Prigni k meni uho svoje: *
kad te prizovem, brzo me usliši!

Jer moji dani nestaju poput dima, *
a moje kosti gore kao oganj.
Srce mi se suši kao pokošena trava *
i kruh svoj zaboravljam jesti.
Od snažnih jecaja mojih *
kosti mi uz kožu prionuše.

Sličan sam čaplji u pustinji, *
postah ko ćuk na pustoj razvalini.
Ne nalazim sna i uzdišem *
ko samotan vrabac na krovu.

Svagda me grde dušmani moji; *
mnome se proklinju što bjesne na me.
Pepeo jedem poput kruha, *
a piće svoje miješam sa suzama
zbog tvoje ljutine i gnjeva, *
jer si me digao i bacio.
Moji su dani k`o oduljena sjena, *
a ja se, gle, sušim poput trave.

Ant. Gospodine, vapaj moj k tebi da dođe; nemoj sakrivati lica od mene.

II.

Ant. 2. Osvrni se, Gospodine, na prošnju ubogih.

A ti, o Gospodine, ostaješ dovijeka *
i tvoje ime kroza sva koljena.
Ustani, smiluj se Sionu: †
vrijeme je da mu se smiluješ *
– sada je čas!
Jer milo je slugama tvojim kamenje njegovo, *
žale ruševine njegove.

Tad će se pogani bojati, Gospodine, imena tvojega *
i svi kraljevi zemlje slave tvoje
kad Gospodin opet sazda Sion, *
kad se pokaže u slavi svojoj,
kad se osvrne na prošnju ubogih *
i ne prezre molitve njihove.

Nek` se zapiše ovo za budući naraštaj, *
puk što nastane neka hvali Gospodina.
Jer Gospodin gleda sa svog uzvišenog svetišta, *
s nebesa na zemlju gleda
da čuje jauke sužnjeva, *
da izbavi smrti predane,
da se na Sionu navijesti ime Gospodnje *
i njegova hvala u Jeruzalemu
kad se narodi skupe *
i kraljevstva da služe Gospodinu.

Ant. Osvrni se, Gospodine, na prošnju ubogih.

III.

Ant. 3. Ti si, Gospodine, utemeljio zemlju i nebo je djelo ruku tvojih.

Putem je istrošio sile moje, *
skratio mi dane.
Rekoh: “Bože moj, nemoj me uzeti
u sredini dana mojih! *
Kroza sva koljena traju godine tvoje.
U početku utemelji zemlju, *
i nebo je djelo ruku tvojih.
Propast će, ti ćeš ostati, *
sve će ostarjeti kao odjeća.
Mijenjaš ih poput haljine i nestaju: †
ti si uvijek isti *
– godinama tvojim nema kraja.
Djeca će tvojih slugu živjeti u miru *
i potomstvo će njihovo trajati pred tobom.

Ant. Ti si, Gospodine, utemeljio zemlju i nebo je djelo ruku tvojih.

R. Poslušaj, narode moj, moju nauku.
O. Prikloni uho riječima usta mojih.

SLUŽBA ČITANJA
PRVO ČITANJE: Iz Prve knjige o Samuelu
(17, 57 — 18, 9. 20-30)

Šaulova ljubomora na Davida

U one dane, kad se David vratio pošto je pogubio Filis-tejca, uze ga Abner i dovede ga pred Šaula, a u ruci David još držaše Filistejčevu glavu. Šaul ga upita: »Čiji si ti sin, momče?« A David odgovori: »Sin sam tvoga sluge Betlehemca Jišaja.«
Kad je David završio razgovor sa Šaulom, Jonatanova se duša prikloni Davidovoj duši, i jonatan ga zavolje kao samoga sebe. Šaul zadrža Davida onoga istoga dana kod sebe, i nije mu dao da se vrati kući svoga oca. Jonatan sklopi savez s Davidom, jer ga je ljubio kao samoga sebe. I skide jonatan plašt koji je imao na sebi i dade ga Davidu; tako i svoju odoru, čak i svoj mač, svoj luk i svoj pojas. Na svim svojim pohodima, kamo ga je god slao Šaul, David bijaše sretne ruke, i Šaul ga postavi na čelo svojim ratnicima; omilje on svemu narodu, pa i Šaulovim dvoranima.
Za njihova povratka, kad se David vraćao ubivši Filistejca, izadoše žene iz svih gradova Izraelovih u susret kralju Šaulu veselo kličući, pjevajući i plešući uza zvuke bubnjeva i cimbala. Žene su plešući pjevale: »Pobi Saul svoje tisuće, David na desetke tisuća.« Šaul se vrlo ražestio, nije mu bila draga ta pjesma. Zato reče: • Davidu su dale desetke tisuća, a meni samo tisuću! loš mu samo treba kraljevstvo!« I od toga dana Šaul poprijeko gledaše Davida.
Ali je Davida ljubila Šaulova kći Mikala; kad su to javili Šaulu, bilo mu je pravo. Reče on u sebi: »Dat ću mu je, ali će mu ona biti zamka, i ruka filistejska dići će se na njega.« (Šaul je po drugi put rekao Davidu: »Danas ćeš mi biti zet.«) Tada Šaul zapovjedi svojim slugama ovako: »Razgovarajte se s Davidom tajno i recite mu: Gle, omilio si kralju, i svi te njegovi dvorani vole; zato budi kraljev zet.« I Šaulove sluge ponoviše te riječi Davidu, ali im David odgovori: »Zar je u vašim očima malenkost postati kraljev zet? Ja sam samo siromah i mali čovjek!«
Šaulove sluge dojaviše to Šaulu govoreći: »Evo riječi što ih je rekao David.« A Šaul odgovori: »Ovako recite Davidu: Kralj ne traži nikakva ženidbenog dara nego samo sto filistejskih obrezaka da se osveti kraljevim neprijateljima.« Saul mišljaše da će tako Davida gurnuti u ruke Filistejcima. Šaulove sluge dojaviše te riječi Davidu, a njemu bijaše po volji da postane kraljev zet. Još prije nego je isteklo vrijeme, spremi se David i krenu sa svojim ljudima te ubi Filistejcima dvije stotine ljudi; i donese njihove obreske i predade ih kralju na broj, da bi postao njegov zet. Tada mu Šaul dade svoju kćer Mikalu za ženu.
Šaul je jasno vidio da je Gospodin s Davidom i da ga ljubi sav dom Izraelov, i Šaul se još većma poboja Davida i posta neprijatelj Davidu zauvijek. A filistejski su knezovi izlazili u boj, ali koliko su god puta izlazili, David je imao više uspjeha nego svi Saulovi dvorani; i tako ime njegovo posta vrlo slavno.

OTPJEV (Ps 56, 2. 4. 14)

R. Smiluj mi se, Bože moj, jer me ljudi gaze, napadač me moj neprestano tlači. * U tebe ću se uzdati.
O. Jer si mi dušu od smrti spasio, ti si očuvao noge moje od pada. * U tebe.

DRUGO ČITANJE: Iz Rasprave o savršenom životu kršćanina, svetoga Grgura Niškog, biskupa
(PG 46, 283-286)

Čitavim životom naviještajmo Krista

Život kršćaninov očituje i razlučuje tri stvari: djelovanje, govor, mišljenje. Prva od njih dolazi misao; na drugom mjestu imamo govor, koji shvaćenu i u duh utisnutu spoznaju otkriva i izlaže riječima; nakon mišljenja i govora po redu slijedi djelovanje, koje činom izvršava što je u duhu zamišljeno. Ako nas dakle neki od tih čina, kako to već biva, potiče na djelovanje, na razmišljanje ili na govor, treba da sve svoje riječi, misli i čine tako usmjerujemo prema onom božanskom mjerilu pojmova kojima se Krist otkriva, da ne bismo ništa pomislili, rekli ili učinili što bi odudaralo od njihova uzvišena značenja.
Što je dakle onome tko je postao dostojan velikoga Kristova imena činiti drugo nego sve svoje misli, riječi i djela brižljivo ispitivati i prosuđivati smjeraju li Kristu? To uzvišeno prosuđivanje zbiva se na više načina. Što god se naime radi, misli ili govori u nekoj uznemirenosti, to se s Kristovim imenom nimalo ne slaže, već podsjeća na vlastitosti i lik protivnika koji biserju duha pridodaje uznemirenosti kao blato da bi izobličio i uništio sjaj dragog kamena.
Što je pak uistinu slobodno i čisto od svake nemirne uzrujanosti, upravljeno je začetniku i knezu spokoja, a to je Krist. Onaj koji svoje osjećaje i pobude crpi i izvodi iz njega kao iz čista i nepomućena izvora, imat će sličnost s početnikom i ishodištem kao što je sa samim izvorom ima voda koja otječe kao potok i koja se zrcali u krčagu.
I doista, ista se čistoća opaža u Kristu i u našim srcima. Ona se rada u izvoru, odatle proistječe i ulijeva se u nas: ona omogućuje da se pretvori u život ona ljepota spoznaja, te se javlja sklad i neko suglasje između onoga što je u čovjeku i što on izvana očituje, jer njegovom životnom skromnošću i poštenjem upravljaju i pokreću osjećaji koji proizlaze iz Krista. U ovome je dakle (po mome sudu) savršenstvo kršćanskoga života: da kao dionici u imenima što ih označava Kristovo ime izrazimo njihovu snagu u svojim nakanama, molitvi i životu.

OTPJEV (Kol 3, 17; Rim 14, 7)

R. Što god riječju ili djelom činite, * sve činite u Imenu Gospodina Isusa!
O. Nitko od nas sebi ne živi, nitko sebi ne umire. * Sve činite.

MOLITVA

Daj, Gospodine, da ti uvijek služimo sa strahopoštovanjem i ljubavlju. Ti nikad ne kratiš svoga vodstva vjernima, koje si utemeljio u svojoj ljubavi. Po Gospodinu.

ZAKLJUČAK

R. Blagoslivljajmo Gospodina.
O. Bogu hvala.

 

Iz pisma koje je sv. Alojzije Gonzaga uputio svojoj majci

Vječno ću opijevati milosrđe Gospodnje

Za tebe, presvijetla gospođo, molim milost Duha Svetoga i vječnu utjehu. Kad je tvoje pismo stiglo, bio sam uistinu još u ovome kraju mrtvih. Ali daj da sada – jer negda treba težitit i za nebom – veličamo vječnoga Boga u zemlji živih. Pred malo sam se vremena ponadao da ću uskoro prevaliti taj put. Sveti Pavao kaže da je ljubav u tome da se plače s onima koji plaču i raduje s onoma koji se raduju. Zato i ti, presvijetla majko, moraš otuda crpiti vrlo veliku radost i u sebi naći temelj za dobročinstvo i milost, jer je meni Bog označio pravo veselje i sigurnost svoga straha, što nikada neću izgubiti…

Oglasi