PETAK – SLUŽBA ČITANJA (12. NKG)

PETAK – SLUŽBA ČITANJA (12. NKG)

POZIVNIK

R. Otvori, Gospodine, usne moje.
O. I usta će moja navješćivati hvalu tvoju.

Ps 100 (99). Poziv na Božju hvalu

Ant. Dobar je Gospodin, blagoslivljajte ime njegovo.

Kliči Gospodinu, sva zemljo! *
Služite Gospodinu u veselju!
Pred lice mu dođite *
s radosnim klicanjem!

Znajte da je Gospodin Bog: †
on nas stvori, i mi smo njegovi, *
njegov smo narod i ovce paše njegove.

Uđite s hvalama na vrata njegova, †
u dvore njegove s hvalospjevom, *
hvalite ga, ime mu blagoslivljajte!

Jer dobar je Gospodin, †
dovijeka je ljubav njegova, *
od koljena do koljena vjernost njegova.

Slava Ocu i Sinu *
i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, †
tako i sada i vazda *
i u vijeke vjekova.
Amen.

Ant. Dobar je Gospodin, blagoslivljajte ime njegovo.

HIMAN

U Trojstvu Bože jedini,
Što moćno vladaš svemirom,
Čuj našu pjesmu pohvalnu,
Što pjevamo je bdijući.

Sa postelje se dižemo
Za noćnog doba gluhoga,
Od tebe prosit idemo
Da sve nam rane iscijeliš.

S nebesa slavan očisti,
O Bože, svojom svemoći
Što prijevarom sotoninom
U noći smo sagriješili.

Od skvrne tijelo čuvaj nam,
Od tromosti zaštiti duh,
Da grijesi žara duhovnog
Ne uduše nam mlakošću.

Otkupitelju, molimo,
Ti napuni nas svjetlošću,
Sve dane njom nas očuvaj
Od svakog djela opakog.

Podijeli, Oče milostiv,
I Sine jednak Ocu svom,
Što s njim i s Duhom Presvetim
U kraju vladaš vječitom. Amen.

Ili, po danu:

Bliz nam budi, Tvorce svijeta,
Vječnog Svjetla sjaju divni,
Milost tvoja i blizina
Miri srca prestrašena!

Duhom tvojim ispunjeni,
Kao pravi bogonosci,
Vjernici nek tvoji krenu
Poslu dnevnom, dobrotvornom.

Ljubav tvoja Zakon sveti
Ljudima svim uvijek budi:
Zla se kloneč, čineć dobro
Boga svoga neka slave.

Oče, Sine, Duše Sveti,
Sveto Trojstvo, jedan Bože:
Spasenici nek te slave,
Živa slava Božja bili! Amen.

PSALMODIJA

Ps 55 (54), 2− 15. 17− 24. Molitva nakon izdajstva prijateljeva

Isusa spopade užas i tjeskoba. (Mk. 14, 33).

I.

Ant. 1. Bože moj, ne krij se molbi mojoj što ti je upravljam dok me grešnici tlače.

Čuj, Bože, molitvu moju, †
ne krij se molbi mojoj: *
obazri se na me i usliši me!
Mučim se u svojoj tjeskobi, †
zbuni me vika dušmanska *
i tlačenje grešničko.
Navališe na me nesrećom, *
bijesno me progone.
Srce mi je ustreptalo, *
i strah me samrtni spopade.
Užas me i trepet hvata, *
groza me obuze.
Zavapih: »O, da su mi krila golubinja, *
odletio bih da otpočinem!
Daleko, daleko bih letio, *
u pustinji se nastanio;
brzo bih potražio sklonište *
od bijesne oluje i vihora.«

Ant. Bože moj, ne krij se molbi mojoj što ti je upravljam dok me grešnici tlače.

II.

Ant. 2. Gospodin nas izbavlja iz ruku neprijatelja i tlačitelja.

Smeti ih, Gospodine, podvoji im jezike, *
jer nasilje i svađu vidim u gradu;
danju i noću zidinama kruže; *
bezakonja su i nevolje u njemu.
Usred njega zasjede, *
s ulica mu tlačenje i podlost ne odlaze.
Da me pogrdio dušmanin, *
bio bih podnio;
da se digao na me koji me mrzi, *
pred njim bih se sakrio.
Ali ti, ti si to bio, meni jednak, *
prijatelj moj, moj pouzdanik
s kojim sam slatko drugovao, *
i složno hodismo u Domu Božjemu.

Ant. Gospodin nas izbavlja iz ruku neprijatelja i tlačitelja.

III.

Ant. 3. Povjeri Gospodinu svoju brigu i on će te pokrijepiti.

A ja ću Boga prizvati, *
i Gospodin će me spasiti.
Večerom, jutrom i o podne tužan ću jecati, *
i on će čuti vapaj moj.
Dat će mi mira od onih koji me progone: *
jer mnogi su protiv mene.
Bog će čuti i njih poniziti, *
onaj koji kraljuje odvijeka.
Jer se ne popravljaju, Boga se ne boje, †
podižu ruke na prijatelje, *
savez svoj oskvrnjuju.
Usta su im glada od maslaca, *
a srce ratoborno;
riječi blaže od ulja, *
a oni — isukani mačevi.
Povjeri Gospodinu svu svoju brigu †
i on će te pokrijepiti: *
neće dati da ikada posrne pravednik.
A njih ti, o Bože, strmoglavi *
u jamu grobnu!
Krvoloci i varalice ni polovicu dana neće doživjeti! *
A ja se u tebe uzdam.

Ant. Povjeri Gospodinu svoju brigu i on će te pokrijepiti.

R. Sine moj, čuj moju mudrost.
O. I prigni uho mojoj razboritosti.

SLUŽBA ČITANJA
PRVO ČITANJE: Iz Prve knjige o Samuelu (25, 14-24. 28-39)

David i Abigajila

U one dane ženi Nabalovoj, Abigajili, javio jedan od Nabalovih slugu ovo: »Eto, David je poslao iz pustinje glasnike da pozdrave našega gospodara, a on ih potjerao. A ti su ljudi bili vrlo dobri prema nama: nisu nas dirali, ništa nismo izgubili dokle god smo bili u njihovoj blizini, kad smo bili u polju. Noću i danju bili su nam kao bedem u sve vrijeme dok smo bili s njima pa-sući stada. Razmisli sada i vidi što ćeš učiniti, jer je gotova pogibija našem gospodaru i svemu njegovu domu; a on je opak čovjek komu se ne može ništa kazati.«
Abigajila brzo uze dvije stotine hljebova, dva mijeha vina, pet zgotovljenih ovaca, pet mjera pržena žita, sto grozdova suhoga grožđa, dvije stotine smokovih kolača, i sve to natovari na magarce. I zapovjedi svojim slugama: »Idite preda mnom, a ja ću za vama.« Svome mužu Nabalu nije kazala ništa. Dok je, jašući na magarcu, silazila iza gorskog zavoja, David je sa svojim ljudima silazio nasuprot njoj, tako da se ona susrela s njima. A David je upravo mislio: »Uzalud sam dakle zaštićivao u pustinji sve što je taj čovjek imao, i ništa mu nije nestalo od svega što je posjedovao! Sada mi vraća zlo za dobro! Neka Bog učini Davidu ovo zlo i neka mu doda drugo ako Nabalu do zore od svega što ima ostavim i ono što mokri uza zid!«
Kad je Abigajila ugledala Davida, brzo sjaha s magarca i pade pred Davida ničice, poklonivši se do zemlje. Bacivši mu se tako pred noge, reče: »Oprosti službenici svojoj njezinu krivnju! Zacijelo će Gospodin osnovati trajan dom mome gospodaru, jer moj gospodar bije Gospodnje bojeve, i za svega tvoga života neće se naći zlo na tebi. Ako se tko digne da te progoni i da ti radi
O glavi, neka život moga gospodara bude pohranjen u škrinji života kod Gospodina, tvoga Boga, a život tvojih neprijatelja neka on baci kao iz praćke. I kad Gospodin učini mome gospodaru svako dobro koje ti je obećao, i kad te odredi da budeš knezom nad Izraelom, onda neka ne bude na smutnju ni na grižnju savjesti mome gospodaru da je ni za što prolio krv i da je sebi pribavio pravdu svojom rukom. I kad Gospodin učini dobro mome gospodaru, sjeti se tada službenice svoje!«
David odgovori Abigajili: »Neka je blagoslovljen Gospodin, Bog Izraelov, koji te danas poslao meni u susret! Neka je blagoslovljena tvoja mudrost, i blagoslovljena bila ti što si me danas zadržala da ne svalim na se krvnu krivicu i da ne pribavim sebi pravdu svojom rukom. Ali, tako mi živog Gospodina, Boga Izraelova, koji nije dopustio da ti učinim zlo: da mi nisi tako brzo izišla u susret, zaista ne bi Nabalu do jutra ostalo ni ono što uza zid mokri!« Nato David primi iz njezine ruke što mu bijaše donijela, i reče joj: »Vrati se s mirom svojoj kući: Gle, uslišao sam tvoj glas i obazreo se na tebe.«
Kad se Abigajila vratila k Nabalu, on je upravo imao gozbu u kući, pravu kraljevsku gozbu: Nabal bijaše veseo i sasvim pijan; zato mu ona ne reče ništa dok nije svanulo jutro. A ujutro, kad se Nabal otrijeznio, pripovjedi mu njegova žena sve što se dogodilo, a njemu obamrije srce u grudima, i on osta kao da se skamenio. A desetak dana poslije toga Gospodin udari Nabala, te umrije. Kad David ču da je umro Nabal, reče: »Neka je blagoslovljen Gospodin, koji mi je ispravio nepravdu što mi je učini Nabal; i Gospodin je očuvao svoga slugu da ne učini zla, a svalio je Nabalovu zloću na njegovu glavu!«

OTPJEV (1 Sam 25, 32. 33; Mt 5, 7)

R. Neka je blagoslovljen Gospodin, Bog Izraelov, koji te danas poslao meni u susret! * Danas si me zadržala da ne svalim na se krvnu krivicu i da ne pribavim sebi pravdu svojom rukom.
O. Blago milosrdnima: oni će zadobiti milosrđe. * Danas.

DRUGO ČITANJE: Iz Homilija svetoga Grgura Niškog, biskupa
(Govor 6., O blaženstvima: PG 44, 1266-1267),’

O nadi da ćemo Boga gledati

Božje obećanje zaista je takvo da nadilazi i najviši domet blaženstva. Što bi netko mogao zaželjeti, nakon takva dobra, kad ima sve u onome koga će gledati? Gledati naime u Pismu znači isto što i imati. Tako ono:
Vidio sreću Jeruzalema dolazi u značenju uživao. Ili kad kaže prorok: Neka se ukloni bezbožnik da ne vidi slavu Gospodnju, to da ne vidi naznačuje da neće imati udjela.
Onaj dakle koji Boga vidi, po onome što vidi postigao je sve što se smatra dobrim: život bez svršetka, vječnu neraspadljivost, besmrtnu blaženost, kraljevstvo bež kraja, neprekidnu radost, istinsko svjetlo, duhovni i ugodni razgovor, nedostupnu slavu, neprestano klicanje — dakle svako dobro.
Doista, tako je veliko ono što nada nudi u obećanju blaženstva! A kao što smo već pokazali, gledanje Boga ostvaruje se ako je tko čist srcem. Ovdje mi je duh opet kao vrtoglavicom zahvaćen dvojeći nije li čistoća srca možda u nečemu što se ne može postići, u nečemu što našu narav nadvisuje i nadilazi. Ako se pak njome Bog gleda, a Pavao i Mojsije nisu gledali, jer tvrde da se Bog ne može vidjeti niti po sebi niti po čemu drugome, onda se ono što Riječ sada nudi u blaženstvu čini kao nešto što nije moguće postići niti protumačiti.
Koja nam dakle korist od toga što znamo kako se Bog može vidjeti, ako nedostaju moći da bi se ostvarile te zamisli? To je slično kao kad bi netko rekao da je netko blažen u nebu zato što ondje vidi stvari kojih u ovome svijetu ne vidi. No ako bi se u govoru pokazala neka mogućnost kako otvoriti put u nebo, slušateljima bi bilo korisno naučiti što znači biti blažen u nebu. Ali dokle god uzlazak nije dostupan, koja nam korist od spoznaje nebeskog blaženstva, osim što nas tišti i one-raspoložuje što znamo čega smo lišeni, a ne osjećamo zapreke za uzlazak? Zar nas zbilja Gospodin nuka na ono što nadilazi našu narav i što uzvišenošću zahtjeva nadvisuje domašaj ljudskih sila?
Nije tome tako. On ne zapovijeda da budu ptice ona bića kojima nije dao krila, niti da žive u vodi ona koja je odredio za život na kopnu. Ako je dakle zakon u svim ostalim bićima koja osjećaju primjeren i ne prisiljava ni na što što bi narav nadilazilo, po tome uviđamo da jamačno ne smijemo ni mi očajavati s obzirom na ono što ovo blaženstvo pretkazuje, pa tako ni Ivan, ni Pavao, ni Mojsije, niti itko drugi ako je njima sličan, nije bio isključen od toga uzvišenog blaženstva koje proizlazi iz promatranja Boga, dakle ni onaj koji reče: Već mi je pripravljen vijenac pravednosti koji će mi dati pravedni Sudac, niti onaj koji je ležao na grudima Isusovim, niti onaj koji je čuo božanski glas: Više od svih sam te upoznao. Ako je dakle nedvojbeno da su blaženi i oni koji su smatrali da promatranje Boga nadilazi naše moći, a blaženstvo je u gledanju Boga, i Boga netko vidi ako je čist srcem, onda se čistoća srca — po kojoj je moguće biti blažen — ne sastoji u nečemu što se ne može ostvariti.
Tko dakle može reći da su u pravu oni koji s Pavlom kažu kako promatranje Boga nadilazi naše snage, i tko može reći da im se ne suprotstavlja Gospodnja riječ koja obećava gledanje Boga po čistoći srca?

OTPJEV (Ps 63, 2: 17, 15)

R. Bože moj, tebe žeda duša moja, * tebe želi tijelo moje.
O. U pravdi ću gledati lice tvoje; kad se probudim, naužit ću se pojave tvoje. * Tebe želi.

MOLITVA

Daj, Gospodine, da ti uvijek služimo sa strahopoštovanjem i ljubavlju. Ti nikad ne kratiš svoga vodstva vjernima, koje si utemeljio u svojoj ljubavi. Po Gospodinu.

ZAKLJUČAK

R. Blagoslivljajmo Gospodina.
O. Bogu hvala.

Oglasi