SUBOTA – SLUŽBA ČITANJA (12. NKG)

SUBOTA – SLUŽBA ČITANJA (12. NKG)

IV. tjedan Psaltira

POZIVNIK

R. Otvori, Gospodine, usne moje.
O. I usta će moja navješćivati hvalu tvoju.

Psalam 24 (23). Svečani Gospodinov ulazak u Svetište

Dveri su nebeske Kristu otvorene radi njegova tjelesnog ulaska u nebo (Sv. Irenej).

Ant. Gospodnja je zemlja i sve na njoj; dođite, poklonimo se njemu.

Gospodnja je zemlja i sve na njoj, *
svijet i svi koji na njemu žive.
On ga na morima utemelji *
i na rijekama učvrsti.

Tko će uzići na Goru Gospodnju, *
tko će stajati na svetom mjestu njegovu?
Onaj u koga su ruke nedužne i srce čisto: *
duša mu se ne predaje ispraznosti,
i ne kune se varavo.

On blagoslov prima od Gospodina *
i nagradu od Boga, Spasitelja svoga.
Takav je naraštaj onih koji traže njega, *
koji traže lice Boga Jakovljeva.

Podignite, vrata, nadvratnike svoje, *
dižite se, dveri vječne, da uniđe Kralj slave!”
Tko je taj Kralj slave?” *
Gospodin silan i junačan, Gospodin silan u boju!”

Podignite, vrata, nadvratnike svoje *
dižite se, dveri vječne, da uniđe Kralj slave!”
Tko je taj Kralj slave?” *
Gospodin nad Vojskama on je Kralj slave!”

Slava Ocu. Kako bijaše.

Ant. Gospodnja je zemlja i sve na njoj; dođite, poklonimo se njemu.

HIMAN

O Oče skrajne blagosti,
Što upravljaš vasionom
I jesi jedan jedini
U osobama trima Bog:

Čuj pjesme nam i vapaj naš
I milostiv usliši nas,
Od skvrna srce čisti nam
Da više tebe uživa.

Sve želje zle i sav nam gnjev
Sažezi svetim plamenom,
Da ginu ružne požude,
A tijelo budno ostane.

Daj svima koji noćni mir
Sad prekidamo pjevanjem
Zadobiti izobilje
Dobara doma blaženog.

Podijeli, Oče milostiv,
I Sine jednak Ocu svom,
Što s njim i s Duhom Presvetim
U kraju vladaš vječitom. Amen.

Ili. po danu:

Ti Očev Sine, odvijeka
Ko od Boga Bog ishodiš
I kao svijeta Spasitelj
U povijest našu ulaziš.

Ti željo naša najviša,
Ti srećo naša, radosti,
Za tobom čeznu srca sva,
Milina sva nam u tebi!

O Gospodaru, Oče svet,
Sa Rođenim od Djevice
Po Duhu svom nas okupljaj
I primi sve nas u svoj dom.

Spomeni se, o Trojice,
Dobrote svoje sjeti se:
Da svaki čovjek stvor je tvoj
U krvi opran Kristovoj.

Jedinstvo, Trojstvo stvori nas,
A spasi ljubav Kristova:
Ta ljubav što nas otkupi
Nek spasenju privede nas.

Udijeli, Trojstvo blaženo.
Podari, Bože jedini,
Da život tvojim vjernima
Donese plod obilati. Amen.

PSALMODIJA

Ps 50 (49). Za bogoslužje u duhu i istini

Nisam došao dokinuti Zakon nego dopuniti (usp. Mt 5,17)

I.

Ant. 1. Gospodin zove nebesa odozgo i zemlju da sudi svome narodu.

Bog nad bogovima, Gospodin, govori i zove zemlju *
od izlaza sunčeva do zalaza.
Sa Siona predivnog Bog zablista: *
Bog naš dolazi i ne šuti.
pred njim ide oganj što proždire, *
oko njega silna bjesni oluja.
On zove nebesa odozgo i zemlju *
da sudi narodu svojemu:
uberite mi sve pobožnike *
koji žrtvom Savez sa mnom sklopiše’«
Nebesa objavljuju pravednost njegovu − *
on je Bog sudac!

Ant. Gospodin zove nebesa odozgo i zemlju da sudi svome narodu.

II.

Ant. 2. Zazovi me u dan tjeskobe: oslobodit ću te.

»Slušaj, narode moj, ja ću govoriti, †
o Izraele, svjedočit ću protiv tebe: *
ja, Bog — Bog tvoj!
Ne korim te zbog žrtava tvojih — *
paljenice su tvoje svagda preda mnom.
Neću od doma tvog uzeti junca, *
ni jaraca iz tvojih torova:
ta moje su sve životinje šumske, *
tisuće zvjeradi u gorama mojim.
Znam sve ptice nebeske, *
moje je sve što se miče u poljima.
Kad bih ogladnio, ne bih ti rekao, *
jer moja je zemlja i sve što je ispunja.
Zar da ja jedem meso bikova *
‘li da pijem krv jaraca?
Prinesi Bogu žrtvu zahvalnu, *
ispuni Višnjemu zavjete svoje!
‘zazovi me u dan tjeskobe: *
oslobodit ću te, a ti ćeš me slaviti.«

Ant. Zazovi me u dan tjeskobe: oslobodit ću te.

III.

Ant. 3. Žrtva me zahvalna pravo štuje, veli Gospodin.

A grešniku Bog progovara: †
»Što nabrajaš naredbe moje, *
što mećeš u usta Savez moj?
Ti, komu stega ne prija, *
te riječi moje za leda bacaš?
Kad tata vidiš, s njime se bratimiš *
i družiš se s preljubnicima.
Svoja si usta predao pakosti, *
a jezik ti plete prijevare.
U društvu na brata govoriš *
i kaljaš sina matere svoje.
Sve si to učinio, a ja da šutim? †
Zar misliš da sam ja tebi sličan? *
Pokarat ću te i stavit ću ti sve to pred oči.«
Shvatite ovo, svi vi koji Boga zaboraviste *
da vas ne pograbim, i nitko vas spasiti neće.
Pravo me štuje onaj koji prinosi žrtvu zahvalnu: †
i onomu koji hodi stazama pravim — *
njemu ću pokazati spasenje svoje.

Ant. Žrtva me zahvalna pravo štuje, veli Gospodin.

R. Neprestano za vas molimo i ištemo.
O. Da se ispunite spoznajom volje Njegove.

SLUŽBA ČITANJA

PRVO ČITANJE: Iz Prve knjige o Samuelu
(26, 5 – 25)

Davidova velikodušnost prema Šaulu

U one dane David se podiže i dođe do mjesta gdje se Šaul bio utaborio. Tu David ugleda mjesto gdje su spavali Šaul i Abner, sin Nerov, njegov vojvoda: Šaul je spavao usred tabora, a vojska ležala u krugu oko njega. David se obrati Hetitu Ahimeleku i Abišaju, sinu Sarvijinu a bratu Joabovu, i reče im: »Tko će sa mnom u tabor sve do Šaula?« A Abišaj odgovori: »Ja ću s tobom.« I tako David i Abišaj dopriješe noću do vojske: i gle, Šaul ležaše i spavaše u taboru, a koplje mu kod uzglavlja zabodeno u zemlju. Abner i vojnici ležahu oko njega. Tada Abišaj reče Davidu: »Danas ti je Bog predao tvoga neprijatelja u tvoje ruke; zato sada dopusti da ga njegovim vlastitim kopljem pribodem za zemlju, jednim jedinim udarcem, drugoga mi neće trebati.« Ali David odgovori Abišaju: »Nemoj ga ubijati. Jer tko će dignuti ruku svoju na Gospodnjeg pomazanika i ostati nekažnjen?«
Još nastavi David: »Živoga mi Gospodina, i udarit će ga Gospodin, bilo da će mu doći njegov dan da umre, bilo da će otići u boj i poginuti. Ne dao mi Gospodin da dignem ruku na pomazanika Gospodnjeg! Nego uzmi sada koplje što mu je kod uzglavlja i vrč za vodu i hajdemo!« I uze David koplje i vrč za vodu što su bili kod Šaulova uzglavlja, i oni odoše: nitko nije ništa vidio ni opazio, nitko se nije probudio, nego su svi spavali, jer bijaše na njih pao dubok san od Gospodina.
David prijeđe na drugu stranu i stade na vrh gore u nekoj daljini, tako da je među njima bio velik prostor. Tada viknu vojsci i Abneru, Nerovu sinu, ovako: »Zar se nećeš odazvati, Abnere?« A Abner se odazva i upita: »Tko si ti što uznemiruješ kralja?« A David odgovori Abneru: »Nisi li ti junak? I tko ti je ravan u Izraelu? Pa zašto onda nisi čuvao kralja, svoga gospodara? Jedan je od ratnika sišao do vas da ubije kralja, tvoga gospodara. Nije lijepo to što si učinio. Tako mi živog Gospodina, zaslužili ste smrt što niste čuvali svoga gospodara, pomazanika Gospodnjeg. Pogledaj sada gdje je kraljevo koplje i gdje je vrč za vodu što mu bijaše do uzglavlja!«
Tada Šaul poznade Davidov glas i upita: »Je li to tvoj glas, sine Davide?« A David odgovori: »Jest, kralju gospodaru!« I nastavi: »Zašto moj gospodar progoni svoga slugu? Što sam učinio? Kakva je krivica u mojoj ruci? Zato neka se sada moj gospodar i kralj udostoji poslušati riječi svoga sluge: Ako te Gospodin diže protiv mene, neka se prinosnicom ublaži; ako li to čine sinovi ljudski, neka su prokleti pred Gospodinom, jer su me izagnali, tako da ne mogu imati udjela u baštini Gospodnjoj, kao da su mi govorili: Idi, služi tuđim bogovima! Zato neka ne padne moja krv na zemlju daleko od Gospodnjeg lica. Jer kralj je Izraelov izišao u lov na moj život, kao kad tko goni jarebicu po planini.«
Tada Šaul reče: »Zgriješio sam! Vrati mi se, sine Davide, neću ti više činiti zla, kad je danas moj život u očima tvojim bio tako drag. Jest, ludo sam radio i teško sam pogriješio!« A David odgovori: »Evo kraljeva koplja, neka dođe jedan od momaka i neka ga uzme! A Gospodin će vratiti svakome po njegovoj pravdi i po njegovoj vjernosti: danas te Gospodin bijaše predao u moje ruke, ali nisam htio dići ruke svoje na pomazanika Gospodnjeg. I gle, kako je danas tvoj život bio drag u mojim očima, tako neka moj život bude drag u Gospodnjim očima! I neka me Gospodin izbavi iz svake nevolje!«
A Šaul doviknu Davidu: »Budi mi blagoslovljen, sine Davide! Zacijelo ćeš izvršiti svoje djelo i uspjet ćeš!« Potom David ode svojim putem, a Šaul se vrati svojoj kući.

OTPJEV (Ps 54, .5. 3. 8, 4)

R. Oholice ustadoše na me i moj život traže silnici; spasi me, Bože, svojim imenom * i jakošću svojom izbori mi pravdu.
O. Od srca rado ću ti žrtvovati; usliši, Bože, molitvu moju. * I jakošću.

DRUGO ČITANJE: Iz Homilija svetoga Grgura Niškog, biskupa
(Govor6., o blaženstvima: PG 44, 1270-1271)

Boga možemo naći u srcu čovjekovu

Zdravlje tijela jest neko dobro u ljudskom životu, ali nije blažen onaj koji znade razlog zdravlja, nego onaj koji u zdravlju živi. Pa ako netko, izrekavši hvalopojke zdravlju, uzme jelo koje prouzroči u njemu pogubne sokove i bolest, što mu koristi hvaliti zdravlje dok ga muči bolest? Jednako tako o nekom pročitanom govoru mislimo da tu Gospodin kaže kako nije blažen onaj koji nešto o Bogu sazna, nego onaj koji Boga u sebi ima. Blago naime čistima srcem: oni će Boga gledati! S druge strane, ne čini mi se da je obećano kako će Boga gledati onaj koji bude imao očišćeno duševno oko, ako nam možda nije ovdje u uzvišenom obliku rečeno isto što je drugima rekao otvorenije, kad kaže: Kraljevstvo je Božje među vama — da bismo naučili kako se slika božanske naravi nazire u ljepoti onoga koji je svoje srce očistio od svakog stvorenja i neuredne sklonosti.
Čini mi se da bi se ono što kaže moglo ukratko izraziti u ovakvoj pobudi: O vi ljudi u kojima je neka žudnja za promatranjem onoga što je uistinu dobro, kad čujete da je božansko veličanstvo uzdignuto i uzvišeno nad nebesa, da je njegova slava neizreciva, ljepota neopisiva, da je nemoguće shvatiti i obuhvatiti njegovu narav, ne očajavajte što niste kadri promatrati ono što želite.
Ako dakle vrijednim i ispravnim životom opereš talog i prljavu nečistoću srca, u tebi će zasjati božanska ljepota. Kao što se događa sa željezom koje je čas prije bilo tamno, a onda nakon struganja rđe sine prema suncu sjajem zračeći svjetlost, tako će i unutarnji čovjek kome Bog pozove srce, kad skine rđavu nečist što se zbog zla stanja nagomilala na njegovu licu, ponovno zadobiti sličnost s izvornom i početnom slikom i bit će dobar. A ono što je dobru slično, posve je dobro.
Onaj dakle koji vidi sebe, nazrijeva u sebi ono što želi; stoga je blažen onaj tko je čist srcem, jer dok promatra svoju čistoću, opaža onu prvobitnu sliku. Tako i oni koji u zrcalu vide sunce, ne vide ništa manje od onih koji promatraju samo sunce, premda im oči nisu uprte u nebo; kažem stoga i za vas: premda vam za gledanje i promatranje nedostupnog svjetla nedostaju sile, ako se obratite k onome koji je od početka u vama uspostavio sjaj i milost svoga lika, i vi ćete u samima sebi imati ono što tražite.
Božanska naime čistoća je odsutnost opačina i požuda te izbjegavanje svakog zla. Ako je dakle tako u tebi, Bog je svakako u tebi. Bude li dakle tvoj razum čist od svake opačine, slobodan od požude i neurednosti, bude li se klonio svake zloće, blažen ćeš biti zbog oštrine i jasnoće vida, jer ćeš očišćen gledati ono što izmiče oku onih koji nisu očišćeni, pa kako ti je skinuta tvarna omaglica s očiju duha, vedrinom čistoga srca jasno ćeš gledati blaženi prizor. A što je on zapravo? Svetinja, čistoća, jednostavnost i sav takav odsjaj božanske naravi u kojem se vidi Bog.

OTPJEV (Iv 14, 6. 9; 6, 47)

R. Reče Gospodin: Ja sam put, istina i život. * Tko je vidio mene, vidio je Oca.
O. Tko vjeruje u me, ima život vječni. * Tko je vidio mene, vidio je Oca.

MOLITVA

Daj, Gospodine, da ti uvijek služimo sa strahopoštovanjem i ljubavlju. Ti nikad ne kratiš svoga vodstva vjernima, koje si utemeljio u svojoj ljubavi. Po Gospodinu.

ZAKLJUČAK

R. Blagoslivljajmo Gospodina.
O. Bogu hvala.

Oglasi