UTORAK – SLUŽBA ČITANJA (13. NKG)

UTORAK – SLUŽBA ČITANJA (13. NKG)

I. tjedan Psaltira

POZIVNIK

R. Otvori, Gospodine, usne moje.
O. I usta će moja navješćivati hvalu tvoju.

Ps 67 (66). Blagoslovni hvalospjev

Ant. Dođite, poklonimo se Gospodinu, Kralju velikome.

Smilovao nam se Bog i blagoslovio nas, *
obasjao nas licem svojim,
da bi sva zemlja upoznala putove tvoje, *
svi puci tvoje spasenje!

Neka te slave narodi, Bože, *
svi narodi neka te slave!
Nek se vesele i kliču narodi, †
jer sudiš pucima pravedno *
i narode vodiš na zemlji.

Neka te slave narodi, Bože, *
svi narodi neka te slave!
Zemlja plodom urodila! *
Bog nas blagoslovio, Bog naš!
Bog nas blagoslovio! *
Neka ga štuju svi krajevi svjetski!

Ant. Dođite, poklonimo se Gospodinu, Kralju velikome.

HIMAN

Sa Ocem ista svjetlosti,
Od Svjetla Svjetlo, dane bijel,
Noć prekidamo pjevanjem
Čuj molbu nam, pomozi nas!

Rasprši duša naših mrak,
Đavolske sile otjeraj,
Udalji od nas tromi drijem,
Da slabi duh nam ne klone.

O Kriste, budi milostiv
Svim koji vjeru imamo,
Da bude nam na spasenje
Što pjevajući molimo.

Nek bude, Kriste, Kralju blag,
Sa Ocem tebi slava sva
Ko Tješitelju Presvetom
I sad i u sve vjekove. Amen.

Ili po danu:

O Trojice preblažena,
Što redom divnim rediš sve,
Ti za rad dan određuješ
A noć za smiren počinak.

Mi jutrom te i večerom,
I obdan, obnoć slavimo:
Ti u sve vrijeme čuvaj nas
U slavi svoje milosti.

I sad se, evo, Skupljamo
Na poklon tvojoj milosti:
Ti našu smjernu molitvu
S nebeskim primi pjesmama.

Podijeli, Oče milostiv,
I Sine jednak Ocu Svom,
Što s njim i s Duhom Presvetim
U kraju vladaš vječitom. Amen.

PSALMODIJA

Ps 10 (9 B). Zahvala

Blago vama, siromasi: vaše je kraljevstvo Božje! (Lk 6,20)

I.

Ant. 1. Po pravdi će Gospodin suditi ubogima.

Zašto, Gospodine, stojiš daleko, *
zašto se skrivaš u dane tjeskobe?
Obijesni bezbožnik jadnika goni, *
u zamke ga hvata koje mu postavi.
Bezbožnik se pohlepom hvali, *
lakomac psuje i Gospodina prezire.
Bezbožnik zbori u obijesti svojoj: †
»Ne, istrage nema! Ta ni Boga nema!« *
I u tome sva mu je misao.
Puti su mu svagda uspješni, †
na sudove tvoje on i ne misli, *
sve protivnike svoje prezire.
U srcu veli: „neću posrnuti!“ *
Ni u kojem koljenu neću biti nesretan“

Usta mu puna kletve, lukavstva i prijevare, *
pod jezikom njegovim muka i nesreća.
U zasjedi čuči pokraj ograda, †
potajno ubija nevina, *
očima siromaha vreba.
U zaklonu sjedi k`o lav u pećini, †
vreba da opljačka jadnika *
i da ga povuče u mrežu.
Pritajen čuči na zemlji, *
od nasilja mu siromasi padaju.
U srcu svome veli: “Zaboravi Gospod, *
odvrati lice i nikoga ne vidi!”

Ant. Po pravdi će Gospodin suditi ubogima.

II.

Ant. 2. Ti, Gospodine, gledaš jad i nevolju.

Ustani, Gospode Bože, podigni ruku, *
ne zaboravi siromaha.
Zašto da bezbožnik prezire Boga, *
zašto da kaže u srcu: “Neće kazniti!”
Jer ti vidiš, gledaš jad i nevolju, *
u ruci je mjeriš.
Siromah se tebi predaje, *
ubogu ti si pomoć!
Pakosnu grešniku satri mišicu, *
kazni mu pakost da je više ne bude!

Gospodin je kralj u vijeke vjekova, *
iz zemlje njegove nestat će pogana.
Počuj, Gospodine, čežnju siromašnih, *
okrijepi im srce, uho prikloni:
da zaštitiš pravo ubogih i tlačenih, *
da straha više ne zadaje čovjek zemljani.

Ant. Ti, Gospodine, gledaš jad i nevolju.

Ps 12 (11). Pomoćnik protiv podlaca

Radi nas siromaha Otac posla svoga Sina (Sv. Augustin)

Ant. 3. Riječi su Gospodinove riječi iskrene, srebro prokušano.

U pomoć, Gospodine, jer nestaje pobožnih, *
vjernosti nema više među ljudima!
Svatko laže svome bližnjemu, *
govori usnama lažljivim i srcem dvoličnim.

Istrijebi, Gospodine, sve usne lažljive *
i jezik hvastavi;
one što zbore: “Jezik je naša snaga, †
naše su usne za nas: *
tko nam što može?”

“Zbog nevolje tlačenih i jauka ubogih †
sada ću ustati − govori Gospodin − *
spasenje donijet` onom tko ga želi.”
Riječi su Gospodnje riječi iskrene, †
srebro prokušano, od zemlje odvojeno, *
sedam puta očišćeno.

Gospodine, ti ćeš bdjeti nad nama, *
od naraštaja ovog čuvat nas svagda,
pa nek se okolo vrzu zlotvori, *
nek` se izdižu ljudi najgori.

Ant. Riječi su Gospodinove riječi iskrene, srebro prokušano.

R. Gospodin ponizne u pravdi vodi.
O. I malene će učiti putu svome.

SLUŽBA ČITANJA

PRVO ČITANJE: Iz Druge knjige o Samuelu (2.1-11; 3,1-5)

David pomazan za kralja Jude u Hebronu

U one dane David upita Gospodina ovako: »Treba li da pođem u koji Judin grad?« A Gospodin mu odgovori: »Pođi!« David opet upita: »Kamo da pođem?« A odgovor bješe: »U Hebron!« Tako David ode onamo, a s njim i njegove dvije žene, Ahinoama iz Jizreela i Abi-gajila, Nabalova žena iz Karmela. I ljudi koji bijahu s Davidom odoše s njim, svaki sa svojom obitelji, i nastaniše se u gradićima Hebrona. Tada dođoše ljudi iz Jude i pomazaše ondje Davida za kralja nad domom Judinim.
Tada javiše Davidu da su ljudi iz Jabeša u Gileadu pokopali Šaula. Nato David posla glasnike k Jabešanima u Gileadu i poruči im: »Budite blagoslovljeni od Gospodina što ste izvršili to djelo ljubavi prema svome gospodaru Šaulu i što ste ga pokopali! Zato neka vam Gospodin iskaže svoju ljubav i dobrotu, a i ja ću vam učiniti dobro zato što ste tako radili. A sada se ohrabrite i budite junaci, jer je Šaul, vaš gospodar, poginuo, a mene je Judin dom pomazao za svoga kralja.« Ali Abner, sin Nerov, vojvoda Šaulove vojske, bijaše uzeo Šaulova sina Išbaala i doveo ga prijeko u Maha-najim. Ondje ga je postavio za kralja nad Gileadom, nad Ašeranima, nad Jizreelom, Efrajimom, Benjami-nom i nad svim Izraelom. Išbaalu, sinu Šaulovu, bijaše četrdeset godina kad je postao kraljem nad Izraelom, a kraljevao je dvije godine. Samo je Judin dom pristao uz Davida. A David je kraljevao u Hebronu nad Judinim domom sedam godina i šest mjeseci, kat između Šaulove kuće i Davidove kuće potrajao je još dugo vremena, ali je David sve više jačao, a Šaulova kuća postajala sve slabija.
Davidu se rodiše sinovi u Hebronu. Prvenac mu je bio Amnon, od Ahinoame Jizreelke; drugi mu je bio Kile-ab, od Abigajile, žene Nabalove iz Karmela; treći Abša-lom, sin Maake, kćeri gešurskoga kralja Tolmaja; četvrti Adonija, sin Hagitin, peti Šefatja, sin Abitalin; šesti Jitream, od Egle, Davidove žene. Ti se Davidu rodiše u Hebronu.

OTPJEV (Post 49, 10. 8)

R. Od Jude žezlo se kraljevsko, ni palica vladalačka od nogu njegovih udaljiti neće * dok ne dođe onaj kome pripada — kome će se narodi pokoriti.
O. Judo! Tvoja braća slavit će te i sinci oca tvoga tebi će se klanjat. * Dok ne dođe.

DRUGO ČITANJE: Iz Govora svetog Augustina, biskupa
(Gov. 47, 12-14, O ovcama: CCL 41, 582-584)

Kad bih nastojao svidjeti se ljudima, ne bih bio sluga Kristov

Naš je ponos ovo: svjedočanstvo naše savjesti! Ljudi su bezobzirni suci, ocrnjivači, šaputala, mrmljala, pokušavaju otkriti što ne vide, čak nabaciti ono što se ne pomišlja: što preostaje protiv takvih osim svjedočanstva naše savjesti? Pa ni u onima, braćo, kojima se želimo svidjeti ne tražimo svoju slavu, a i ne smijemo tražiti svoju slavu, nego njihovo spasenje, da slijedeći nas ne zalutaju, ako dobro hodimo. Neka budu naši nasljedovatelji ako smo mi Kristovi; ako pak mi nismo Kristovi, neka oni budu nasljedovatelji Kristovi. On sam pase svoje stado, i sam on jest sa svima koji dobro pasu, jer su svi u njemu. Kad se dakle želimo svidjeti ljudima, ne tražimo svoju korist, nego želimo ljude razveseliti, želimo da im se svidi ono što je dobro, zbog njihove koristi, a ne zbog našeg ugleda. Protiv takvih bi Apostol rekao: Kad bili još nastojao svidjeti se ljudima, ne bih bio sluga Kristov, kao što je očito. I zbog takvih bi rekao: Ugađajte u svemu svima, baš kao što i ja u svemu svima ugađam, kao što je očito. I jedno i drugo je jasno, i jedno i drugo staloženo, jedno i drugo čisto, jedno i drugo uredno. Ti samo pasi i pij, nemoj zlostavljati ni uznemira-vati.
Pa i samoga Gospodina Isusa Krista, učitelja Apostola, svakako si čuo: Tako neka svijetli vaša svjetlost pred ljudima da vide vaša dobra djela i slave Oca vašega koji je na nebesima, to jest koji vas je takvima učinio. A mi smo narod paše njegove, ovce što on ih čuva. Onaj neka se dakle hvali koji te učini dobrim, ako si dobar, a ne ti, koji po sebi možeš biti samo zao. Zar inače želiš izokrenuti istinu, pa radi nekog dobra što ga učiniš želiš da te hvale? Ili kad što zla učiniš, Gospodina hoćeš okriviti? Baš onaj koji reče: Tako neka svijetle vaša djela pred ljudima kaže u tom istom govoru: Pazite da svoje pravednosti ne činite pred ljudima. Kao što ti se činilo da kod Apostola nalaziš protuslovlja, isto je i s Evanđeljem. No ako ne uzburkaš vodu svog srca, i ovdje ćeš upoznati mir Pisama, te ćeš i ti s njima imati mir.
Trudimo se dakle, braćo, ne samo da dobro živimo, nego da se i pred ljudima lijepo ponašamo; nemojmo nastojati samo oko dobre savjesti, već koliko može naša slabost, koliko je kadra budnost ljudske krhkosti, ne činimo ništa što bi bilo na lošu pobudu slabome bratu, da ne bismo jedući čisti travu i pijući čistu vodu pogazili Božju pašu, pa da nejake ovce moraju žvakati izgaženu travu i piti mutež.

OTPJEV (Fil 2,2.3-4; 1 Sol 5,14-15)

R. Ispunite me radošću: složni budite, istu ljubav njegujte; u poniznosti jedni druge smatrajte višima od sebe; * ne starajte se samo svaki za svoje, nego i za ono što se tiče drugih.
O. Podržavajte slabe, budite velikodušni prćma svima; uvijek promičite dobro jedni prema drugima i prema svima. * Ne starajte se.

MOLITVA

Bože, po krštenju smo postali sinovi svjetla. Molimo te da nas nikad ne obavije tama zablude, već da uvijek svijetlimo istinom. Po Gospodinu.

ZAKLJUČAK

R. Blagoslivljajmo Gospodina.
O. Bogu hvala.

Oglasi