Petak – Večernja molitva – 13. NKG

KrižPetak – Večernja molitva – 13. NKG

Ustanite vi lijepe duše moje…Ne ostajte mi ležati poražene i sa suzama. Znam da boli i znam da peče sva nepravda koju vam je netko nanio…Znam da srce drhti od tuge jer ste pružali sve najbolje od sebe da bi sada bili napušteni i zaboravljeni. Nema te riječi utjehe koja vas može u času povratiti..Uliti ponovnu vjeru i nadu..No imamo jedni druge koji će svakoga dana iznova ponavljati iz srca pregršt lijepih istina te vas opominjati da ne zaboravite na svoju unutarnju ljepotu…Ona nije zgažena koliko god njih to mislilo. Tijelo možda izgleda slomljeno,ali nije vaša plemenita unutrašnjost! Sjetite se svih onih zbog kojih ne smijete odustati i koji vrijede više od ičega…Sjetite se koliko je stepenica trebalo priječi za jedan jedini iskreni osmijeh…Lijepi ste…Vrijedni ste…Dobri ste..Niste ubili ni zlo poželjeli…Sasvim dovoljno da kažemo ja zaslužujem samo dobro…Ustanite podignute glave pa pokažite onima lijevo i onima desno da možete …da znate bolje od njih.

Nastavi čitati

Oglasi

PETAK – VEČERNJA (13. NKG)

PETAK – VEČERNJA (13. NKG)

I. tjedan Psaltira

R. Bože, u pomoć mi priteci.
O. Gospodine, pohiti da mi pomogneš.

Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda i u vijeke vjekova. Amen. Aleluja

HIMAN

Nebeski Stvorče čovjekov,
Što rediš sam vasionu:
Zapovijedaš i izlaze
Iz krila zemlje gmaz i zvijer.

Na nalog tvoj oživljuju
Golemog tijela stvorovi,
Da služe tvojim slugama
Dok bude teklo vremena.

Pokori svaku požudu
Što silom na nas udara,
Il’u srce se uvlači,
Il’u krv već nam prelazi. Nastavi čitati

PETAK – SREDNJI ČAS (13. NKG)

PETAK – SREDNJI ČAS (13.NKG)

I. tjedan Psaltira

POČETAK

R. Bože, u pomoć mi priteci.
O. Gospodine, pohiti da mi pomogneš.

Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda i u vijeke vjekova. Amen. Aleluja
Treći čas

HIMAN

O Duše, koji s Ocem si
I Sinom Gospod jedini,
Nastani blag se u nama
I duše naše napuni! Nastavi čitati

Sveti Vilibald

Sveti Vilibald (oko 700-787)
Vilibald nije bio Bavarac, već rođen u Engleskoj negdje oko godine 700. Otac mu Rikard – koji se također štuje kao svetac – bijaše odličnik, a majka mu se zvala Winna. Bila je to svetačka obitelj koja je, osim svetog Vilibalda, Crkvi dala i sv. Vunibalda i sv. Walburgu. Ona je bila u krvnome srodstvu i sa svetim Bonifacijem, apostolom Njemačke.
Vilibald je već u dobi od pet godina dan na odgoj u samostan Waltham. Ondje on ostade sve do svoje 20. godine. Bilo je to vrijeme u kojem je primio solidan kršćanski odgoj te stekao zamjernu literarnu izobrazbu. Čovjek, razumom i srcem obdareno biće, oduvijek je težio za znanjem i ljepotom. U prijašnja vremena tu je težnju mogao ispuniti samo malen broj ljudi jer su škole bile rijetkost. Mladi je Vilibald bio mladić velikih želja. Da bi svoju vjersku i literarnu kulturu što više usavršio, dao se na putovanja i hodočašća pa je tako posjetio Rim, Carigrad i Jeruzalem.
Dobivši dopuštenje da putuje dalje, otpratio je u Rim jednog svećenika iz Hispanije. Ondje ga sebi pozove papa Grgur III. ispitujući ga o njegovim putovanjima. Papa mu na koncu razgovora izrazi želju njegova rođaka Bonifacija koji ga je želio imati uza se u svome misijskome radu u Njemačkoj. Vilibald se oprosti od Tidberkta, svoga vjernoga pratioca na svim putovanjima, te prešavši Alpe, stiže u grad Eichstätt, gdje 22. srpnja 740. bude zaređen za svećenika, a u listopadu 741. od samoga sv. Bonifacija za biskupa. Kao biskup Vilibald sudjelovaše 21. travnja 742. na Prvom njemačkome crkvenome saboru.
Došavši u Eichstätt Vilibald je sagradio samostan s prostranom crkvom. U njoj je želio da se obavljaju onako svečani obredi kako se to običavalo činiti u Monte Cassinu. Inače o biskupskom životu i radu sv. Vilibalda nemamo baš mnogo podataka. Znamo ipak da je bio dobar i veoma revan propovjednik Božje riječi. God. 750. započeo je gradnjom opatije Heidenheim, u kojoj postade opatom njegov brat Vunibald. Sudjelovao je na raznim pokrajinskim crkvenim saborima. Potpisao je 25. ožujka 783. darovnicu u korist opatice Enhilde u Miltzu. Njegova sestra Walburga osnovala je u Heidenheimu samostan benediktinki te mu kao opatica stajala na čelu. U svoj je samostan prenijela mrtvo tijelo svoga brata Vunibalda koji je umro godine 761.
Svetome Vilibaldu pripisuje se osnutak opatije u Solenhofenu te kaptola kod crkve sv. Sebalda u Nürnbergu. Biskupovao je 45 godina, preminuvši u dubokoj starosti 7. srpnja 787.

Petak – Jutarnja molitva – 13. NKG

Istinom me svojom vodi

Petak – Jutarnja molitva – 13. NKG
Reci hvala, mali čovječe,
za rijeku ljubavi
koja tiho protječe svijetom.

Traži tišinu.
Prodri u njezinu tajnu.
Tu će tvoje srce doživjeti odgovore koje razum ne može naći.
Da postaneš bolji, ne moraš čekati neki bolji svijet.

Vjeruj u dobro što se krije u tvojem srcu.
I nastoj svakoga dana prihvatiti malo sunca iz Božje ruke.

 

13. NKG – Petak – Misna čitanja (a)

Petak – Misna čitanja – 13. NKG (a)

📖: Post 23,1-4,19; 24,1-8,62-67; Ps 106,1-5; Mt 9,9-13

Prvo čitanje: Post 23, 1-4.19; 24, 1-8. 62-67
U ljubavi prema Rebeki Izak je nalazio utjehu nakon smrti svoje majke.

Čitanje Knjige Postanka
Duljina Sarina života bila je stotinu dvadeset i sedam godina. Sara umrije u Kirjat Arbi, to jest u Hebronu, u zemlji kanaanskoj; i Abraham uđe u žalost za Sarom i naricaše za njom.
Potom se Abraham digne ispred svoje pokojnice te prozbori sinovima Hetovim: »Premda sam ja među vama pridošlica i naseljenik, dajte mi posjed za grob među vama tako da mogu iznijeti svoju pokojnicu i sahraniti je.«
A onda Abraham sahrani svoju ženu Saru u špilji na poljani Makpeli, nasuprot Mamri — to jest Hebronu — u zemlji kanaanskoj.
Abraham bijaše već ostario, zašao u godine, Gospodin je Abrahama blagoslovio u svemu.
Abraham prozbori svome najstarijem sluzi u kući, pod čijom je upravom bilo sve njegovo: »Stavi svoju ruku pod moje stegno, da te zakunem Gospodinom, Bogom neba i Bogom zemlje, da mome sinu nećeš nabaviti za ženu ni jednu od kćeri Kanaanaca, među kojima boravim, nego ćeš otići u moj rodni kraj i dobaviti ženu mom sinu Izaku.« A sluga mu reče: »A što ako žena ne htjedne za mnom ići u ovu zemlju? Hoću li ja onda odvesti tvoga sina u zemlju iz koje si ti došao?« Abraham mu odgovori: »Dobro pripazi da onamo ne vodiš moga sina! Gospodin, Bog nebesa, koji me uzeo iz kuće moga oca i rodnog kraja i koji mi je pod zakletvom
obećao: ‘Tvome ću potomstvu dati ovu zemlju’, pred tobom će poslati svog anđela, i odande ćeš ti dovesti ženu mome sinu. A ako žena ne bude htjela za tobom poći, ti ćeš biti oslobođen od ove moje zakletve; ali moga sina onamo ne vodi!«
Nakon dužeg vremena vratio se Izak iz blizine Beer Lahaj Roja; živio je u kraju negebskom. U suton iziđe Izak da se poljem prošeta; diže oči i ugleda deve gdje dolaze. Kad Rebeka, podigavši svoje oči, opazi Izaka, sjaha s deve pa zapita slugu: »Tko je onaj čovjek što poljem ide nama u susret?« A sluga odgovori: »Ono je moj gospodar.« Nato ona uze koprenu te se pokri.
Sluga ispriča Izaku sve što je učinio. Tada Izak uvede Rebeku u svoj šator i uze je sebi za ženu. U ljubavi prema njoj Izak je nalazio utjehu nakon smrti svoje majke.
Riječ Gospodnja. Nastavi čitati

PETAK – SLUŽBA ČITANJA (13. NKG)

PETAK – SLUŽBA ČITANJA (13. NKG)

POZIVNIK

R. Otvori, Gospodine, usne moje.
O. I usta će moja navješćivati hvalu tvoju.

Ps 100 (99). Poziv na Božju hvalu

Ant. Hvalite Gospodina, jer vječna je ljubav njegova.

Kliči Gospodinu, sva zemljo! *
Služite Gospodinu u veselju!
Pred lice mu dođite *
s radosnim klicanjem!

Znajte da je Gospodin Bog: †
on nas stvori, i mi smo njegovi, *
njegov smo narod i ovce paše njegove. Nastavi čitati