PETAK – SLUŽBA ČITANJA (13. NKG)

PETAK – SLUŽBA ČITANJA (13. NKG)

POZIVNIK

R. Otvori, Gospodine, usne moje.
O. I usta će moja navješćivati hvalu tvoju.

Ps 100 (99). Poziv na Božju hvalu

Ant. Hvalite Gospodina, jer vječna je ljubav njegova.

Kliči Gospodinu, sva zemljo! *
Služite Gospodinu u veselju!
Pred lice mu dođite *
s radosnim klicanjem!

Znajte da je Gospodin Bog: †
on nas stvori, i mi smo njegovi, *
njegov smo narod i ovce paše njegove.

Uđite s hvalama na vrata njegova, †
u dvore njegove s hvalospjevom, *
hvalite ga, ime mu blagoslivljajte!

Jer dobar je Gospodin, †
dovijeka je ljubav njegova, *
od koljena do koljena vjernost njegova.

Ant. Hvalite Gospodina, jer vječna je ljubav njegova.

HIMAN

U Trojstvu Bože jedini,
Što moćno vladaš svemirom,
Čuj našu pjesmu pohvalnu
Što pjevamo je bdijući.

Sa postelje se dižemo
Za noćnog doba gluhoga,
Od tebe prosit idemo
Da sve nam rane iscijeliš.

S nebesa slavan očisti,
O Bože, svojom svemoći
Što prijevarom sotoninom
U noći smo sagriješili.

Od skvrne tijelo čuvaj nam,
Od tromosti zaštiti duh,
Da grijesi žara duhovnog
Ne uduše nam mlakošću.

Otkupitelju, molimo,
Ti napuni nas svjetlošću,
Sve dane njom nas očuvaj
Od svakog djela opakog.

Podijeli Oče milostiv,
I Sine jednak Ocu svom,
Što s njim i s Duhom Presvetim
U kraju vladaš vječitom. Amen.

Ili po danu:

O ljubavi svih vjernika,
Ti, Kriste, srca takni nam
I pokorničkim suzama
Obdari duše skrušene.

Mi k tebi, evo, vapimo
I puni vjere molimo:
Oprosti svojim slugama
Sve grijehe i sve propuste.

Ti znakom križa pobjednog
I tijelom svojim presvetim
Odasvud štiti, brani nas
Jer mi se tvoji zovemo.

O Kriste, Kralju, slava ti
I s tobom Ocu vječnomu
Sa Braniteljem preblagim
U vjekove vjekovječne. Amen.

PSALMODIJA
Psalam 35 (34), 1.2. 3c. 9−19. 22−23. 27− 28. Gospodin, spas u progonstvu

Saberu se… i zaključe Isusa uhvatiti na prijevaru i ubiti (Mt 26, 3. 4).

I.
Ant. 1. Gospodine, ustani mi u pomoć

Optuži, Gospodine, tužitelje moje *
i napadni one koji mene napadaju!
Stavi oklop, uzmi štit svoj *
i ustani meni u pomoć!
Zavitlaj kopljem i presretni progonitelje moje, *
reci mojoj duši: “Ja sam tvoje spasenje.”
Nek se smetu i postide koji život moj traže, *
nek uzmaknu i nek se posrame
koji mi propast snuju!
Nek budu ko pljeva na vjetru *
kad ih Anđeo Gospodnji potjera!
Mračni i skliski bili im putovi *
kad ih Anđeo Gospodnji bude gonio!
Bez razloga napeše mi mrežu, *
bez razloga grob duši mojoj iskopaše.
Propast će ih stići iznenada, †
u mrežu koju napeše sami će se uhvatiti, *
past će u jamu što je iskopaše!
A moja će duša klicati u Gospodinu, *
radovat će se u spasenju njegovu.
Sve će kosti moje govoriti: *
Tko je, Gospodine, poput tebe
koji ubogog spasavaš od jačega, *
jadnika i siromaha od pljačkaša?
Ustadoše svjedoci opaki: *
pitaju me za ono što ne znam.
Vraćaju mi zlo za dobro, *
duša moja zapada u osamu.

Ant. Gospodine, ustani mi u pomoć

II.

Ant. 2. Zauzmi se za parnicu moju, obrani me, Gospodine, jer si moćan.

A ja sam u bolesti njihovoj nosio kostrijet, †
dušu svoju postom morio, *
i molitva mi se u krilo vraćala.
Kao za prijateljem, za bratom, obilažah tužan; *
od žalosti se pogurih kao onaj
što za majkom žali.
A sada kad posrnuh ja, oni se raduju, †
skupiše se protiv mene da udare iznenada, *
i bez prestanka oni me razdiru.
Ruglom na ruglo iskušavaju me *
i zubima škripaju na mene.

Ant. Zauzmi se za parnicu moju, obrani me, Gospodine, jer si moćan.

III.

Ant. 3. Moj će jezik po vas dan kazivati pravdu tvoju.

Gospodine, dokle ćeš gledati? †
Istrgni mi dušu nasrtajima njihovim, *
otmi lavovima jedino dobro moje!
Zahvalit ću ti u velikom zboru, *
slavit ću te među pukom brojnim.
Nek se ne raduju nada mnom dušmani nepravedni, *
nek ne namiguju očima oni koji me nizašto mrze!
Jer oni ne misle o miru, *
već spletke snuju protiv mirnih u zemlji.
Razvaljuju svoja usta na me *
i govore: “Vidjesmo očima svojim!”
Ti sve vidiš, Gospodine! Nemoj šutjeti! *
Gospode, od mene se ne udaljuj!
Preni se, ustani da me obraniš, *
Bože moj, Gospodine, vodi parnicu moju!
Po svojoj me pravdi sudi, Gospodine, *
Bože moj, nek se ne raduju nada mnom!
Nek ne misle u srcu: “Ispunila nam se želja!” *
Nek ne reknu: “Progutali smo ga!”
Nek se postide i posrame svi zajedno *
koji se nesreći mojoj raduju!
Nek se odjenu stidom i sramotom *
oni koji se podižu na me!
Nek radosno kliču kojima je pravo moje na srcu *
i nek svagda govore:
“Velik je Gospodin! *
Milo mu je spasenje sluge njegova!”
A moj će jezik kazivati pravdu tvoju *
i hvalu tebi navijeke.

Ant. Moj će jezik po vas dan kazivati pravdu tvoju.

R. Čuvaj, sine, riječi moje
O. Čuvaj moje zapovijedi, i bit ćeš živ

SLUŽBA ČITANJA

PRVO ČITANJE: Iz Druge knjige o Samuelu
(7, 1-25)

Natanovo mesijansko proročanstvo

U one dane, kad se David nastanio u svojem dvoru i kad mu je Gospodin pribavio mir od svih njegovih neprijatelja unaokolo, reče kralj proroku Natanu: »Pogledaj! Ja, evo, stojim u dvoru od cedrovine, a Kovčeg Božji stoji pod šatorom.« A Natan odgovori kralju: »Idi i čini sve što ti je na srcu, jer je Gospodin s tobom.«
Ali još iste noći dođe Natanu ova Gospodinova riječ: »Idi i reci mome sluzi Davidu: Ovako govori Gospodin: Zar ćeš mi ti sagraditi kuću da u njoj prebivam? Nisam nikad prebivao u kući otkako sam izveo iz Egipta sinove Izraelove pa do današnjega dana, nego sam bio lutalac pod šatorom i u prebivalištu. Dok sam hodio sa svim Izraelovim sinovima, jesam li ijednu riječ rekao nekomu od Izraelovih sudaca kojima sam zapovjedio da budu pastiri mojem narodu izraelskom, i kazao: ‘Zašto mi ne sagradite kuću od cedrovine?’
Zato sad ovo reci mome sluzi Davidu: Ovako govori Gospodin nad vojskama: Ja sam te doveo s pašnjaka, od ovaca i koza, da budeš knez nad mojim izraelskim narodom. Bio sam s tobom kuda si god išao, iskorijenio sam sve tvoje neprijatelje pred tobom. Ja ću ti pribaviti veliko ime, kao što je velikaško ime na zemlji. Odredit ću prebivalište svojem izraelskom narodu, posadit ću ga da živi na svojem mjestu i da ne luta više naokolo, niti da ga zlikovci muče kao prije, onda kad sam odredio suce nad svojim izraelskim narodom. Ja ću mu pribaviti mir od svih njegovih neprijatelja. Gospodin će te učiniti velikim. Gospodin će ti podići dom. I kad se ispune tvoji dani i ti počineš kod svojih otaca, podići ću tvoga potomka nakon tebe, koji će se roditi od tvoga tijela, i utvrdit ću njegovo kraljevstvo. On će sagraditi dom imenu mojem, a ja ću utvrditi njegovo prijestolje zauvijek. Ja ću njemu biti otac, a on će meni biti sin: ako učini što zlo, kaznit ću ga ljudskom šibom i udarcima kako ih zadaju sinovi ljudski. Ali svoje naklonosti neću odvratiti od njega, kao što sam je odvratio od Šaula koga sam uklonio ispred tebe. Tvoja će kuća i tvoje kraljevstvo trajati dovijeka preda mnom, tvoje će prijestolje čvrsto stajati zasvagda.«
Natan prenese Davidu sve te riječi i cijelo viđenje.
Nato kralj David uđe u šator i stade pred Gospodinom i pomoli se: »Tko sam ja, Gospode Bože, i što je moj dom te si me doveo dovde? Pa i to je još premalo u tvojim očima, Gospode Bože, te daješ svoja obećanja kući svoga sluge za daleku budućnost i gledaš na me kao na ugledna čovjeka! Ali što bi ti David još mogao kazati, kad ti sam poznaješ svoga slugu, Gospode Bože! Radi svoje riječi i po svome srcu učinio si sve ovo veliko djelo, obznanivši ove veličajnosti. Zato si velik, Gospode Bože; nema takvoga kakav si ti, i nema Boga osim tebe, po svemu što smo ušima svojim čuli. Postoji li ijedan narod na zemlji kao tvoj izraelski narod, radi kojega je Bog išao da ga izbavi sebi za narod, da tako stečeš sebi ime velikim i strašnim čudesima, izgoneći krivobožačka plemena pred svojim narodom koji si otkupio iz Egipta? Tako si učinio svoj izraelski na rod svojim narodom zauvijek, a ti si mu, Gospodine, postao Bogom. Zato sada, Gospode Bože, ispuni zauvijek obećanje koje si dao svome sluzi i njegovu domu i učini kako si obrekao.

OTPJEV (Usp. Lk 1, 30-32: Ps 132, 11)

R. Anđeo Gabriel reče Mariji: Evo, začet ćeš i roditi Sina, i Bog će mu dati prijestolje Davida, oca njegova, * i kraljevat će nad domom Jakovljevim uvijeke.
O. Gospodin se zakle Davidu zakletvom tvrdom od koje neće odustati: Potomka tvoje utrobe posadit ću na prijestolje tvoje. * I kraljevat će.

DRUGO ČITANJE: Iz knjige O predodređenju svetih, svetog Augustina, biskupa
(Pogl. 15, 30-31: PL 44, 981-983)

Isus Krist je po tijelu rođen od potomstva Davidova

Najdivnije svjetlo predodređenja i milosti jest sam Spasitelj, on koji je posrednik između Boga i ljudi: čovjek Krist Isus. A da bi on to bio, kojim je svojim prethodnim zaslugama, bilo djela ili vjere, sebi to pribavila ljudska narav koja je u njemu? Neka mi se odgovori, molim: čime je taj čovjek zaslužio da bude Sin Božji time što ga je Riječ, suvječna Ocu, uzela u jedinstvo osobe? Zar je tome prethodilo bilo kakvo njegovo dobro djelo? Što je radio prije, što je vjerovao, što tražio te je postigao tu uzvišenu prednost? Nije li ovaj čovjek, čim je počeo biti, djelovanjem i primanjem Riječi počeo biti jedini Sin Božji?
Pojavi se dakle za nas u našoj Glavi sam izvor milosti, odakle se razlijeva na sve udove prema mjeri svakog pojedinca. Od početka svoje vjere čovjek postaje kršćaninom istom onom milošću kojom je onaj čovjek od svog početka postao Kristom: od istog je Duha preporođen od koga je onaj i rođen; istim se Duhom u nama zbiva otpuštenje grijeha kojim je došlo do toga da onaj nije imao grijeha. Bog je svakako unaprijed znao da će se to dogoditi. Samo je jedno dakle predodređenje svetih, koje je u Svecu svih svetaca najvećma zasjalo. Tko od onih što ispravno shvaćaju govor istine može to zanijekati? Mi smo naime naučili da je i sam Gospodin slave predodređen, ukoliko je čovjek postao Sin Božji.
Isus je dakle predodređen da on, koji je po tijelu bio sin Davidov, bude u snazi Sin Božji po Duhu posvećenja; zato je i rođen od Duha Svetoga i Marije Djevice. To je ono posebno prihvaćanje čovjeka od Boga Riječi, izvedeno na neizreciv način, te se može istinski i jednostavno reći da je on ujedno Sin Božji i sin čovječji: sin čovječji zbog prihvaćenog čovještva, a Sin Božji zbog primanja jedinorođenoga Boga — da se ne vjeruje u četvorstvo, nego u trojstvo.
Za ljudsku je narav to predodređenje tako uzvišeno i veliko uzdignuće, te kad bi se htjelo nju suočiti s nečim većim, toga nema. Samo božanstvo nije se moglo za nas više poniziti nego što je uzelo narav čovjeka sa slabošću puti, sve do smrti na križu. Kao što je dakle predodređen on jedan, da bi bio našom glavom, tako smo mnogi predodređeni, da budemo njegovi udovi. Ovdje neka prestanu ljudske zasluge, koje po Adamu propadoše, i neka zavlada milost Božja koja vlada po Isusu Kristu, Gospodinu našemu, jedinomu Sinu Božjem, jednome Gospodinu. Tko god u našoj glavi nađe negdašnje zasluge onoga posebnog rođenja, on neka s nama, njegovim udovima, traži prethodne zasluge umnoženog preporođenja.

OTPJEV (Usp. Gal 4, 4-5; Ef 2, 4; Rim 8, 3)

R. Evo, već je nadošla punina vremena kad Bog odasla Sina svoga na zemlju: od žene bi rođen, Zakonu podložan * da podložnike Zakona otkupi.
O. Zbog velike ljubavi kojom nas uzljubi, Bog je po¬slao svoga Sina u obličju grešnog tijela. * Da podložnike.

MOLITVA

Bože, po krštenju smo postali sinovi svjetla. Molimo te da nas nikad ne obavije tama zablude, već da uvijek svijetlimo istinom. Po Gospodinu.

ZAKLJUČAK

R. Blagoslivljajmo Gospodina.
O. Bogu hvala.

Oglasi