Subota – Večernja molitva – 13. NKG

EmocijeSubota – Večernja molitva – 13. NKG

Rasplamsaj u meni ljubav za sebe moj Isuse,ovaj mali plamičak u mom srcu što treperi pretvori u buktinju ljubavi koja nosi tvoje Ime Isus,ražari moje srce da bude gorljivo za tebe, nauči moje srce kako da nosi vjeru punu poniznosti i strpljivosti, nauči me moj Isuse da radosno nosim svoj križ, da budem živi svjedok tvoje ljubavi i vjere, nauči me Isuse kako da pružim ruke prema svima, kad je to potrebno, nauči me Isuse kako da sklopim ruke za sve kojima je potrebna molitva, nauči me moj Ljubljeni Isuse kako da ljubim ljubavlju tvoga srca…

josipa

Nastavi čitati

Oglasi

NEDJELJA – 1. VEČERNJA (14. NKG)

NEDJELJA – 1. VEČERNJA (14. NKG)

II. tjedan Psaltira

R. Bože, u pomoć mi priteci.
O. Gospodine, pohiti da mi pomogneš.

Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda i u vijeke vjekova. Amen. Aleluja

HIMAN

O Trojstvo silno, presveto,
Vlast tvoja svuda stere se,
Vremenima i vječnošću
Milostivo ti upravljaš.

O Oče, vrelo milosti,
O Sine, Svjetlo Očevo,
O Duše, svezo ljubavi,
I poljupče obojice!

O Trojice preblažena,
Praizvore stvorenja svih,
Počelo svega stvorenog,
I bića sviju ljepoto!

Ti okruni nas milošću:
Obdari sve nas sinovstvom
Da hram tvoj sveti budemo
I tebi na east živimo.

Uvedi nas, o Trojice,
U društvo svetih anđela,
Da zahvalno ti pjevamo
U vjekovječne vjekove. Amen. Nastavi čitati

SUBOTA – SREDNJI ČAS (13. NKG)

SUBOTA – SREDNJI ČAS (13. NKG)

I. tjedan Psaltira

POČETAK

R. Bože, u pomoć mi priteci.
O. Gospodine, pohiti da mi pomogneš.

Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda i u vijeke vjekova. Amen. Aleluja

Treći čas

HIMAN

O Duše, koji s Ocem si
I Sinom Gospod jedini,
Nastani blag se u nama
I duše naše napuni!

Naš um i srce, jezik nam
Nek svom te moći uzdiže,
Nek plamti ljubav ognjena
I žar nam bližnje užiže.

Daj Oca da upoznamo
I Krista, Sina njegova,
I u te, Duha njihova,
Da vjerujemo sveudilj. Amen.

ili

Red stalan dneva držeći
Svim srcem sada molimo
O trećem času današnjem
Na slavu Trojstva blaženog.

Da stanom Duha Presvetog,
Kog apostoli nekada
U ovo doba primiše,
Mi sad i uvijek budemo. Nastavi čitati

Sveti Akvila i Priscila

 

Sveta Akvila i Priscila
To se dvoje svetaca može dičiti da su bili suradnici svetog Pavla. U tome je njihova posebnost i slava. Oni bijahu bračni par, Židovi, koji postadoše kršćani, zbog svoje revnosti veoma dragi svetom Pavlu. U Novom zavjetu spominju se na više mjesta.
Sv. Luka u Djelima apostolskim, opisujući drugo misijsko putovanje svetog Pavla, piše: “Poslije toga Pavao ode iz Atene i dođe u Korint. Tu nađe nekog Židova imenom Akvilu, rodom iz Ponta, koji je malo prije došao iz Italije zajedno sa svojom ženom Priscilom, jer Klaudije bijaše izdao naredbu da se svi Židovi udalje iz Rima. On ih pohodi pa, kako je bio istoga zanata, nastanio se kod njih i radio. A bijahu sedlari po zanatu” (18,2-3).
Završavajući Poslanicu Rimljanima i šaljući osobne pozdrave Pavao piše: “Pozdravite moje suradnike u Kristu Isusu, Prisku i Akvilu, koji su podmjestili svoj vrat za moj život i kojima zahvaljujem ne samo ja nego i sve crkve poganskoga podrijetla. Pozdravite i crkvu koja se sastaje u njihovoj kući” (16,3-4).
I Drugu poslanicu Timoteju sv. Pavao završava pozdravima i blagoslovima, a prvi su na popisu: “Pozdravi Prisku s Akvilom!” (4,19).
Egzeget Teofilo Garcia de Orbiso, kapucin, misli da su Akvila i Priscila ili Priska bili kršćani već prije svog prvog susreta sa sv. Pavlom u Korintu. To zaključuje iz njihove velike srdačnosti s apostolom narodâ. Pavao je kao bistar čovjek brzo uočio vrijednost tih dvoje ljudi, njihove izvanredne ljudske osobine te se ponadao da mu u njegovu misijskome radu mogu postati najodličniji pomoćnici i suradnici. Njegova ga intuicija nije prevarila pa je kod njih zamolio gostoprimstvo. Dobivši ga, kod njih je za svoga boravka u Korintu proboravio godinu i pol dana.
Kad je sv. Pavao u Korintu završio svoju misiju te se htio vratiti u Siriju, kao pratioce na svom putu uze baš Akvilu i Priscilu. Oni su ga pratili samo do Efeza, gdje su ostali. Tamo su se osim obrtom i trgovinom bavili i apostolatom. Svoju su kuću kršćanima ponudili za bogomolju. U njoj je za vrijeme svog trećeg misijskog putovanja dugo boravio i sv. Pavao. Pišući oko g. 55. svoju Prvu poslanicu Korinćanima Pavao piše: “Mnogo vas pozdravljaju Akvila i Priscila zajedno s crkvom koja se sastaje u njihovoj kući” (16,19).
U svojim pozdravima apostol stalno izriče, dakle, svoju veliku zahvalnost svojim velikim dobrotvorima Akvili i Priscili, koji su mu u nekoj teškoj opasnosti, izloživši same sebe, spasili život. Ništa se sa sigurnošću ne može utvrditi o vremenu i mjestu smrti tih vrijednih Pavlovih suradnika. Bizantski sinasar spominje ih 13. veljače kao “apostole i mučenike”. Rimski martirologij njihov blagdan spominje 8. srpnja, dakle, danas – zato o njima i pišemo.

SUBOTA – JUTARNJA (13. NKG)

SUBOTA – JUTARNJA (13. NKG)
I. tjedan Psaltira

POZIVNIK

R. Otvori, Gospodine, usne moje.
O. I usta će moja navješćivati hvalu tvoju.

Ps 100 (99). Poziv na Božju hvalu

Ant. Gospodnja je zemlja i sve na njoj; dođite, poklonimo se njemu.

Kliči Gospodinu, sva zemljo! *
Služite Gospodinu u veselju!
Pred lice mu dođite *
s radosnim klicanjem!

Znajte da je Gospodin Bog: †
on nas stvori, i mi smo njegovi, *
njegov smo narod i ovce paše njegove.

Uđite s hvalama na vrata njegova, †
u dvore njegove s hvalospjevom, *
hvalite ga, ime mu blagoslivljajte!

Jer dobar je Gospodin, †
dovijeka je ljubav njegova, *
od koljena do koljena vjernost njegova.

Slava Ocu i Sinu *
i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, †
tako i sada i vazda *
i u vijeke vjekova.

Amen.

Ant. Gospodnja je zemlja i sve na njoj; dođite, poklonimo se njemu. Nastavi čitati

Subota – Misna čitanja – 13. NKG/a

Subota – Misna čitanja – 13. NKG/a
📖: Post 27,1-5.15-29; Ps 135,1-6; Mt 9,14-17

 

Prvo čitanje: Post 27,1-5.15-29
Jakov je prevario brata i oduzeo mu blagoslov (27, 36).

Čitanje Knjige Postanka
Ostarje Izak, vid mu se očinji gasio. Zato zovne svoga starijeg sina Ezava i reče mu: »Sine!« On mu odgovori: »Evo me!« A on nastavi: »Vidiš, ostario sam, a ne znam dana svoje smrti. Zato uzmi svoju opremu, svoj tobolac i luk, pa idi u pustaru i ulovi mi divljači. Onda mi pripremi ukusan obrok, kako volim, te mi ga donesi da blagujem, pa da te blagoslovim prije nego umrem.«
Rebeka je to slušala dok je Izak govorio svome sinu Ezavu, i kad je Ezav otišao u pustaru da ulovi divljači svome ocu, uzme ona najljepše odijelo svoga starijeg sina Ezava što je u kući imala, pa u nj odjene svoga mlađeg sina Jakova. U kožu kozleta zamota mu ruke i goli dio vrata. Stavi zatim ukusan obrok i kruh što ga je pripravila na ruke svoga sina Jakova.
Ode on k ocu i reče: »Oče!« On odgovori: »Evo me. Koji si ti, sine moj?« A Jakov odgovori svome ocu: »Ja sam Ezav, tvoj prvorođenac; učinio sam kako si mi rekao. Sad ustaj, sjedi pa jedi moje lovine, da me onda mogneš blagosloviti.« Izak upita svoga sina: »Kako si tako brzo uspio, sine moj?« On odgovori: »Jer me Gospodin, Bog tvoj, namjerio.« Potom Izak reče Jakovu: »Primakni se, sine moj, da opipam jesi li ti zbilja moj sin Ezav ili nisi.« Jakov se primakne k svome ocu Izaku, koji ga opipa i reče:
Glas je Jakovljev, ali ruke su Ezavove.« Nije ga prepoznao, jer su mu ruke bile runjave kao i ruke njegova brata Ezava. Kad ga je htio blagosloviti, upita još jednom: »Jesi li ti zaista moj sin Ezav?« Odgovori on: »Jesam.« Potom reče Izak: »Stavi preda me da blagujem lovine svoga sina pa da te blagoslovi duša moja.« Jakov ga posluži, pa je jeo. Zatim mu donese i vina, pa je pio. Poslije toga reče mu njegov otac Izak: »Primakni se, sine moj, i poljubi me!« Kad se primače i poljubi ga, Izak osjeti miris njegove odjeće pa ga blagoslovi:
»Gle! Miris sina mog
nalik je mirisu polja
koje Gospodin blagoslovi.
Neka ti Bog daje
rosu s neba i rodnost zemlje:
izobilje žita i mladoga vina.
Narodi ti služili, plemena ti se klanjala!
Braćom svojom gospodari,
nek sinci majke tvoje pred tobom padaju!
Proklet bio tko tebe proklinje;
blagoslovljen tko te blagoslivlje!«
Riječ Gospodnja. Nastavi čitati

SUBOTA – SLUŽBA ČITANJA (13. NKG)

SUBOTA – SLUŽBA ČITANJA (13. NKG)

POZIVNIK

R. Otvori, Gospodine, usne moje.
O. I usta će moja navješćivati hvalu tvoju.

Ps 24 (23). Svečani Gospodinov ulazak u Svetište

Ant. Gospodnja je zemlja i sve na njoj; dođite, poklonimo se njemu.

Gospodnja je zemlja i sve na njoj, *
svijet i svi koji na njemu žive.
On ga na morima utemelji *
i na rijekama učvrsti.

Tko će uzići na Goru Gospodnju, *
tko će stajati na svetom mjestu njegovu?
Onaj u koga su ruke nedužne i srce čisto: †
duša mu se ne predaje ispraznosti, *
i ne kune se varavo.
On blagoslov prima od Gospodina *
i nagradu od Boga, Spasitelja svoga.
Takav je naraštaj onih koji traže njega, *
koji traže lice Boga Jakovljeva. Nastavi čitati