Krotka sam i ponizna srca

Krotka sam i ponizna srca 14. NKG/A

Mt 11,25-30

Postoji izreka po kojoj svaki čovjek na ovoj zemlji nosi svoj “svežnjić” odnosno teret. U religioznom govoru možemo kazati: Svaki čovjek nosi svoj križ na ovome svijetu. To znači: kako god čovjek planira i predstavlja sebi svoj život, on će se u životu susresti i s mnogo nevolje. Različite su vrste protivljenja, možda baš neprijateljstava. Može biti patnje i bolesti a neizbježna je smrt.
Netko može reagirati na način sjete, tuge, očaja, pa kazati: “Moj život nema smisla, ja neću uspjeti biti sretan.”
Drugi će opet kazati: “Što bih se ja brinuo za sve te teškoće, jednostavo činim tako kao da to nije istina odosno svemu tome izbjegavam. Uživam život i ne brinem se za druge ljude. Glavno je da meni ide dobro. Što me se tiče patnja drugih!”
Kršćanska vjera pokazuje nam drugi put, kako mi sa svakim našim križem i nevoljom koje ne tajimo, možemo ophoditi. Da, istinito je, mi ne možemo odbaciti križ, a i onaj koji tako čini, kao da bi to bilo moguće, jednoga će dana ponovno doći po njega.
Jedina stvarna alternativa, jedini stvarni izlaz iz nevolje našega života je, da naš križ nosimo zajedno s Isusom Kristom. Ili još bolje: Mi molimo Gospodina našega Isusa Krista, da on križ našega života nosi s nama i za nas. Tada će to uskoro biti lako i slatko, tada više ne osjećamo njegov teret na onaj način da nas pritišće i obeshrabruje. Mi postajemo radosni ljudi koji križ svoga života prihvaćaju u zahvalnosti i iz njega crpe dobitak za dozrijevanje i dovršenje svoga života.
U evanđelju smo čuli Riječ Gospodnju: “Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni, i ja ću vas odmoriti. Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćetet spokoj dušama svojim. Uistinu, jaram je moj sladak i breme moje lako.”
Nije li to stvarno radosna vijest? Bog ne želi da mi lutamo potišteni na ovome svijetu, nego nam želi darovati snagu, da taj život radosno i hrabro prihvatimo u skladu s njegovom voljom. To što se nama čini kao križ, što je protiv naše volje, što nam pada teško i pritišće nas, treba prema Božjem planu biti sredstvo za naše dovršenje, put slobode.
Sam Isus Krist išao je pred nama. Nosio je križ za nas i sebe predao za nas u ljubavi. On je za nas umro, jer nam je želio služiti u ljubavi. Ta služba ljubavi bila je u stvarnosti kraljevski put. Ako smo povezani s Isusom Kristom, tada ćemo služiti Bogu i bližnjima u slobodi. Mi ne živimo “po tijelu”, nego “po Duhu”. Duh Sveti Božji ispunja nas i čini nas slobodnima, tako da ne ostvarujemo više “djela tijela”, tj. zla djela koja vode u smrt. Bog je kod nas i daruje nam svoju ljubav i svoj mir.
Ništa drugo nije objavila ni Majka Božja u Lurdu pastirici Bernardici. Majka Božja pozvala je ljude na obraćenje, tj. da budu blizu Bogu u molitvi i čine dobro umjesto zla. Upravo je to put kako možemo naš životni križ na ispravan način nositi: u ljubljenom jedinstvu s Isusom Kristom, Otkupiteljem, sve teško postaje lako i primamo snagu za naš životni put. Bog sam nas uspinje stubu po stubi k sebi. On kao dobri Otac koji nas ljubi, uzdiže k sebi malene, zato pred Bogom trebamo u pravoj poniznosti biti “maleni” i jednostavni.
Ne očajavajmo: naš je život jedinstveni dar, i tamo, gdje moramo podnositi mnoge križeve i patnju. Cilj života je vječna slava u sudjelovanju na Božjem blaženstvu. Na to smo pozvani; Bog nas ljubi i Gospodnja radost naša je jakost.
Fra Jozo Župić

Oglasi