NEDJELJA – SLUŽBA ČITANJA (14. NKG)

NEDJELJA – SLUŽBA ČITANJA (14. NKG)

II. tjedan Psaltira

POZIVNIK

R. Otvori, Gospodine, usne moje.
O. I usta će moja navješćivati hvalu tvoju.

Ps 95 (94). Poziv na Božju hvalu

Bodrite jedni druge dan za danom dok još odjekuje ono ‘danas’ (Heb 3, 13).

Ant. Narode Gospodnji i ovce paše njegove, dođite, poklonimo se njemu.

Dođite, kličimo Gospodinu, *
uzvikujmo Hridi, Spasitelju svome!
Pred lice mu stupimo s hvalama, *
kličimo mu u pjesmama!

Jer Gospodin je Bog velik, *
Kralj velik nad svim bogovima.
U njegovoj su ruci zemaljske dubine, *
njegovi su vrhunci planina.
Njegovo je more, on ga je stvorio, *
i kopno koje načiniše ruke njegove:

Dođite, prignimo koljena i padnimo nice, *
poklonimo se Gospodinu koji nas stvori!
Jer on je Bog naš, *
a mi narod paše njegove, ovce što on ih čuva.

O da danas glas mu poslušate: †
»Ne budite srca tvrda kao u Meribi, *
kao u dan Mase u pustinji
gdje me iskušavahu očevi vaši, *
iskušavahu, premda vidješe djela moja.

Četrdeset mi ljeta dodijavao naraštaj onaj, †
pa rekoh: Narod su nestalna srca, *
i ne proniču moje putove.
Tako se zakleh u svom gnjevu: *
Nikad neće ući u moj počinak!«

Ant. Narode Gospodnji i ovce paše njegove, dođite, poklonimo se njemu.

HIMAN

U prvi dan u koji svijet
Božanska stvori Trojica,
U koji Stvorac uskrsnuv
Nadvlada smrt i spasi nas.

Čuj, Bože, našu molitvu
I pruži svoju desnicu,
Od mrlja svih nas očisti,
Za rajske dvore pripravi.

Sve nas što sada pjevamo
U ove sate jutarnje,
Tvoj sveti dan započinjuć,
Nadari blagim darima.

Sva slava Ocu vječnomu
I jedinomu Sinu mu
Sa Tješiteljem Presvetim
I sad i vječnost čitavu. Amen.

Ili, po danu:

Zdravo, dane, dana slavo,
Sretni dane uskrsnuća,
Uskrsli, gle, tebe kruni
Svojom slavom, dane prvi!

Svjetlost jarka slijepim sinu,
Porobljen je pako kleti,
Smrt je kobna pobijeđena,
Nebo, zemlja pomireni.

Kletva grijeha iskonskoga
Pritisla je zemlju cijelu,
Ali milost pritekla je
Palom rodu Adamovu.

Sila Božja, Božja mudrost
Srdžbu smiri samilošću:
Ljubav Božja prevelika
Sina svoga na svijet posla.

Paklu lance silne slomi,
Obnovi sve čovječanstvo:
Ovcu svoju Pastir Dobri
U tor nosi na ramenu.

Nastaje mir po sve svijetu,
Savezi se svuda šire,
Pobjedniku Kristu pjeva:
Hvala Bogu! Aleluja!

Smrt je danas pobijeđena:
Pobjedna nek pjesma ori:
Slava Bogu na visini,
Mir na zemlji neka vlada. Amen.

PSALMODIJA

Ps 104 (103). Pohvala Bogu Stvoritelju

Je li tko u Kristu, nov je stvor. Staro uminu, novo, gle, nasta (2 Kor 5,17)

I.

Ant. 1. Gospodine Bože moj, odjenuo si se veličanstvo i ljepotom, svjetlošću si ogrnut kao plaštem, aleluja.

Blagoslivljaj, dušo moja, Gospodina *
Gospodine, Bože moj, silno si velik!
Odjeven veličanstvom i ljepotom, *
svjetlošću ogrnut kao plaštem!

Nebo si razapeo kao šator, *
na vodama sagradio dvorove svoje.
Od oblaka praviš kola svoja, *
na krilima vjetrova putuješ.
Vjetrove uzimaš za glasnike, *
a žarki oganj za slugu svojega.
Zemlju si stavio na stupove njene: *
neće se poljuljati u vijeke vjekova,
pokrio si je vodama bezdanim k`o haljinom, *
iznad bregova stajahu vode;

na tvoju se prijetnju povukoše, *
od tvoje grmljavine u bijeg nagnuše.
Bregovi se digoše, doline spustiše *
na mjesto koje si im odredio.
Odredio si granicu koju ne smiju prijeći, *
da opet ne pokriju zemlju.

Izvore svraćaš u potoke *
što žubore među brdima.
Oni poje sve živine poljske, *
divlji magarci žeđ gase u njima.
Uz njih se gnijezde ptice nebeske *
i pjevaju među granama.

Ant. Gospodine Bože moj, odjenuo si se veličanstvo i ljepotom, svjetlošću si ogrnut kao plaštem, aleluja.

II.

Ant. 2. Gospodin izvede kruh iz zemlje i vino što razveseljuje srce čovječje, aleluja.

Ti natapaš bregove iz dvorova svojih, *
zemlja se nasićuje plodom tvojih ruku.
Ti daješ te niče trava za stoku *
i bilje na korist čovjeku
da izvede kruh iz zemlje *
i vino što razvedruje srce čovječje;
da uljem lice zasja, *
i da kruh okrijepi srce čovjeku.

Stabla se Gospodnja napajaju hranom, *
cedri libanonski koje on zasadi.
Ondje se ptice gnijezde, *
u čempresu dom je rodin.
Visoki bregovi daju kozorogu *
a pećine jazavcu sklonište.

Ti si stvorio mjesec da označuje vremena *
i sunce znade kada ima zaći.
Kad razastreš tmine i noć se spusti, *
tad se šuljaju u njoj životinje šumske.
Lavići riču za plijenom *
i od Boga hranu traže.
Kad sunce ograne, nestaju *
i liježu na ležaje.
Tad čovjek izlazi na dnevni posao *
i na rad do večeri.

Ant. Gospodin izvede kruh iz zemlje i vino što razveseljuje srce čovječje, aleluja.

III.

Ant. 3. I vidje Bog sve što je učinio, i bijaše veoma dobro, aleluja.

Kako su brojna tvoja djela, Gospodine!  †
Sve si to mudro učinio: *
puna je zemlja stvorenja tvojih.
Eno mora, velika i široka, †
u njemu vrve gmazovi bez broja, *
životinje male i velike.
Onud prolaze nemani, *
Levijatan kojeg stvori da se igra u njemu.

I sva ova bića željno čekaju *
da ih nahraniš na vrijeme.
Daješ li im, tada sabiru: *
otvaraš li ruku, nasite se dobrima.
Sakriješ li lice svoje, od straha umiru; †
ako dah im oduzmeš, ugibaju *
i opet se u prah vraćaju.
Pošalješ li dah svoj, opet nastaju, *
i tako obnavljaš lice zemlje.

Neka dovijeka traje slava Gospodnja: *
nek` se raduje Gospodin u djelima svojim!
On pogleda zemlju i ona se potrese, *
dotakne bregove, oni se zadime.
Pjevat ću Gospodinu dokle god živim, *
svirat ću Bogu svome dokle god me bude.
Bilo mu milo pjevanje moje! *
Ja ću se radovati u Gospodinu.

Nek zločinci sa zemlje nestanu †
i bezbožnika nek više ne bude!  *
Blagoslivljaj Gospodina, dušo moja!

Ant. I vidje Bog sve što je učinio, i bijaše veoma dobro, aleluja.

R. Blago vašim očima što vide.
O. I ušima što slušaju.

SLUŽBA ČITANJA

PRVO ČITANJE: Iz Druge knjige o Samuelu
(12,1-25)

Davidovo kajanje

U one dane Gospodin posla proroka Natana k Davidu. On ude k njemu i reče mu: »U nekom gradu živjela dva čovjeka, jedan bogat, a drugi siromašan. Bogati imaše ovaca i goveda u obilju. A siromah nemaše ništa osim jedne jedine ovčice koju bijaše kupio. Hranio ju je, i ona je rasla kraj njega i s njegovom djecom; jela je od njegova zalogaja, pila iz njegove čaše; spavala je na njegovu krilu: bila mu je kao kći. I dođe putnik k bogatom čovjeku, a njemu bilo žao uzeti od svojih ovaca ili goveda da zgotovi gostu koji mu je došao. On ukrade ovčicu siromaha i zgotovi je za svog pohodnika.« Tada David planu žestokim gnjevom na toga čovjeka i reče Natanu: »Tako mi živog Gospodina, smrt je zaslužio čovjek koji je to učinio! Četverostruko će naknaditi ovcu zato što je učinio to djelo i što nije znao milosrđa !«
Tada Natan reče Davidu: »Ti si taj čovjek! Ovako govori Gospodin, Bog Izraelov: ‘Ja sam te pomazao za kralja nad Izraelom, ja sam te izbavio iz Šaulove ruke.
Predao sam ti kuću tvoga gospodara, položio sam žene tvoga gospodara na tvoje krilo, dao sam ti dom Izraelov i dom Judin; a ako to nije dosta, dodat ću ti još ovo ili ono. Zašto si prezreo Gospodina i učinio ono što je zlo u njegovim očima? Ubio si mačem Uriju Hetita, a njegovu si ženu uzeo za svoju ženu. Jest, njega si ubio mačem Amonaca. Zato se neće nikada više okrenuti mač od tvoga doma, jer si me prezreo i jer si uzeo ženu Urije Hetita da ti bude žena.’ Ovako govori Gospodin: ‘Evo ja ću podići na te zlo iz tvoga doma. Uzet ću tvoje žene ispred tvojih očiju i dat ću ih tvome bližnjemu, koji će spavati s tvojim ženama na vidiku ovome suncu. Ti si doduše radio tajno, ali ja ću ovu prijetnju izvršiti pred svim Izraelom i pred ovim suncem!’«
Tada David reče Natanu: »Sagriješio sam protiv Gospodina!« A Natan odvrati Davidu: »Gospodin ti oprašta tvoj grijeh: nećeš umrijeti. Ali jer si tim djelom prezreo Gospodina, neminovno će umrijeti dijete koje ti se rodilo!« Potom Natan ode svojoj kući.
A Gospodin udari dijete koje je Urijina žena rodila Davidu, i ono se teško razbolje. David se molitvom obrati Bogu za dijete; postio je, vraćao se kući i ležao preko noći na goloj zemlji, pokriven vrećom. A starješine njegova doma stajahu oko njega da ga podignu sa zemlje, ali on ne htjede i ne okusi s njima nikakva jela. A sedmi dan umrije dijete. Davidovi dvorani ne usudiše se javiti mu da je dijete umrlo. Jer mišljahu: »Dok je dijete bilo živo, govorili smo mu, a on nas nije htio slušati. A kako ćemo mu kazati da je dijete umrlo? Učinit će zlo!« A David opazi da njegovi dvorani šapću medu sobom, i on shvati da je dijete umrlo. I upita David svoje dvorane: »Je li dijete umrlo?« A oni odgovoriše: »Umrlo je.«
Tada David usta sa zemlje, okupa se, pomaza se i preobuče se u druge haljine. Zatim uđe u Dom Gospodnji i pokloni se. Vrativši se potom svojoj kući, zatraži da mu dadu jela; i jeo je. A njegovi dvorani upitaše ga: »Što to radiš? Dok je dijete bilo živo, postio si i plakao; a sada, kad je dijete umrlo, ustaješ i jedeš!« A on odgovori: »Dok je dijete bilo živo, postio sam i plakao, jer sam mislio: Tko zna? Gospodin će se možda smilovati na me i dijete će ostati živo! A sada, kad je umrlo, čemu da postim? Mogu li ga vratiti? Ja ću otići k njemu, ali se ono neće vratiti k meni!« Potom David utješi svoju ženu Bat-Šebu. Dođe k njoj i leže s njom. Ona zatrudnje i rodi sina komu nadjenu ime Salomon. Gospodin ga zamilova i objavi to po proroku Natanu. Ovaj ga nazva imenom Jedidja, po riječi Gospodnjoj.

OTPJEV (Manašejeva mol. 9.10. 12; Ps 51, 5. 6)

R. Sagriješio sam više no što ima pijeska na obali morskoj, i umnožiše se grijesi moji i zbog mnoštva zloće svoje nisam dostojan vidjeti visine nebeske, jer sam razgnjevio srdžbu tvoju * i učinio što je zlo pred tobom.
O. Bezakonje svoje priznajem, grijeh je moj svagda preda mnom, jer sam tebi samom zgriješio. * I učinio.

DRUGO ČITANJE: Iz Govora svetog Augustina, biskupa
(Gov. 19,2-3; CCL 41,252-254)

Žrtva Bogu duh je raskajan

Bezakonje svoje priznajem, kaže David. Dakle, ako ga ja vidim, ti ga previdi. I ne pomišljajmo da možemo živjeti bez grijeha. Život neka se hvali tako da se ište oproštenje. Međutim, što su propali ljudi manje osjetljivi na svoje grijehe, to su znatiželjniji s obzirom na tuđe. Ne gledaju što se može popraviti, nego gdje mogu ujesti. I kako se nisu kadri opravdati, spremni su optuživati. Nije nas tako poučio onaj uzor molitve i davanja zadovoljštine Bogu, koji kaže: Bezakonje svoje priznajem, grijeh je moj svagda preda mnom. On nije prstom upirao u tuđe grijehe. Sam sebe zove na sud i ne miluje sebe, nego prodire u svoju nutrinu, sve više ulazi u sebe. Nije sebe poštedio, pa stoga nije bestidno ako moli da bude pošteđen. Hoćeš li da ti Bog bude milostiv? Znaj što ćeš sam učiniti da bi se Bog smilovao. Pogledaj u istom psalmu; tu naime čitaš: Žrtve ti se ne mile; kad bih prinio paljenicu, ti je ne bi primio. Zar ćeš biti bez žrtve? Zar nećeš ništa prinijeti da ti se Bog smiluje? Što si kazao? Žrtve ti se ne mile i kad bih prinio paljenicu, ti je ne bi primio. Nastavi, poslušaj i reci: Žrtva Bogu duh je raskajan; srce raskajano, ponizno, Bože, nećeš prezreti. Odbacivši ono što si prinosio, našao si što ćeš prinijeti. U nazočnosti starješina prinosio si stoku, i to se smatralo žrtvama. Da si htio žrtvu, bio bih je doista prinio. One žrtve međutim ne tražiš, a ipak žrtvu tražiš.
Paljenicu ti ne bi primio. Ako paljenice ne primaš, zar ćeš ostati bez žrtava? Nipošto. Žrtva Bogu duh je raskajan; srce raskajano, ponizno, Bože, nećeš prezreti. Imaš što ćeš prinijeti. Ne traži stado, ne pripravljaj brodove i ne idi u najudaljenije pokrajine da doneseš miomirise. Pogledaj u svome srcu što će Bogu biti drago. Srce treba satrti. Što, zar se bojiš da će satrveno propasti? Ovdje stoji: Čisto srce stvori mi, Bože. Da bi dakle stvorio čisto srce, uništit će nečisto. Kad griješimo, ne milimo se sami sebi, jer se grijesi ne mile Bogu, A kako nismo bez grijeha, barem u tom smo slični Bogu što nam se ne mili ono što se njemu ne mili. Djelomično ćeš se prikloniti volji Božjoj jer u sebi zazireš od onoga što mrzi i tvoj Stvoritelj.

OTPJEV

R. Grijesi se moji, Gospodine, poput strijela zabiše u mene; prije no što učine rane u meni, * iscijeli me, Gospodine, lijekom obraćenja i pokore.
O. Čisto srce stvori mi, Bože, i duh postojan obnovi u meni. * Iscijeli.

HIMAN – TEBE BOGA HVALIMO

Tebe Boga hvalimo, * tebe Gospodinom priznajemo.
Tebe vječnog Oca * sva zemlja poštuje.
Tebi svi Anđeli, * tebi sva Nebesa i Vlasti,
Tebi Kerubi i Serafi * kliču bez prestanka:
Svet, Svet, Svet, * Gospodin Bog Sabaot!
Puna su Nebesa i zemlja * veličanstva Slave Tvoje.

Tebe hvali  * slavni Apostola zbor,
Tebe proroka * dična četa.
Tebe mučenička * svijetla vojska,
Tebe po svem svijetu * sveta uzvisuje Crkva,
Oca * neizmjernoga Veličanstva,
Časnog Tvojeg istinitog * i jedinog Sina.
I Svetoga * Tješitelja Duha.

Ti Kralju slave, * Kriste.
Ti si Očev * vjekovječni  Sin.
Ti da za naše spasenje postaneš čovjekom, *
nisi se strašio krila Djevice.
Ti svladavši oštrinu smrti, *
otvorio si vjernima Kraljestvo Nebesko.
Ti sjediš  zdesna Bogu * u Slavi Očevoj.
Vjerujemo da ćeš doći * kao Sudac.
Tebe, dakle molimo, pomozi svojim slugama, *
Koje si otkupio dragocjenom Krvlju.
U vječnoj slavi daj, da se ubrojimo među Svete tvoje.

(Slijedeći se dio može izostaviti).

Spasi puk Svoj, Gospodine *
i blagoslovi baštinu Svoju!
I vladaj njima * i uzdiži ih u sve vijeke!
Iz dana u dan * blagoslivljamo Tebe
I hvalimo Ime Tvoje u vijeke * i u vijeke vjekova.
Dostoj se, Gospodine, u dan ovaj *
sačuvati  nas od grijeha!
Smiluj se nama, Gospodine, * smiluj se nama!
Nek bude milosrđe Tvoje, Gospodine, nad nama *
kako se ufamo u Tebe!
U Tebe se, Gospodine ufam: *
o da ne budem postiđen dovijaka!

MOLITVA

Bože, ti si poniženjem svoga Sina podigao pali svijet. Udijeli svome narodu svetu radost. Oslobodio si ga ropstva grijeha, privedi ga uživanju vječnoga veselja. Po Gospodinu.

ZAKLJUČAK

R. Blagoslivljajmo Gospodina.
O. Bogu hvala.

Oglasi