PONEDJELJAK – SLUŽBA ČITANJA (14. NKG)

PONEDJELJAK – SLUŽBA ČITANJA (14. NKG)

POZIVNIK

R. Otvori, Gospodine, usne moje.
O. I usta će moja navješćivati hvalu tvoju.

Ps 100 (99). Poziv na Božju hvalu

Ant. Kličimo Gospodinu i pjesmama mu pjevajmo.

Kliči Gospodinu, sva zemljo! *
Služite Gospodinu u veselju!
Pred lice mu dođite *
s radosnim klicanjem!

Znajte da je Gospodin Bog: †
on nas stvori, i mi smo njegovi, *
njegov smo narod i ovce paše njegove.

Uđite s hvalama na vrata njegova, †
u dvore njegove s hvalospjevom, *
hvalite ga, ime mu blagoslivljajte!

Jer dobar je Gospodin, †
dovijeka je ljubav njegova, *
od koljena do koljena vjernost njegova.

Ant. Kličimo Gospodinu i pjesmama mu pjevajmo.

HIMAN

Već okrijepi nam tijelo san,
Iz ložnice se dižemo,
O Oče, Tebi pjevamo,
Pomozi nam u poslu tom!

Nek Tebe slavi prva riječ,
Nek Tebe traži srca plam,
Da s Tobom, Bože presveti,
Sva djela naša započnu.

Pred svjetlom tmine iščezle,
Od sunca noć se prepala,
I grijeha, što ga donijela,
S njom nestalo u svjetlosti.

Još smjerno Tebe molimo,
Ukloni svaku ljagu s nas,
I mi ćemo Ti pjevati,
Neprestano Te slaviti.

Podijeli, Oče milostiv,
I Sine jednak Ocu svom,
Što s njim i s Duhom Presvetim
u kraju vladaš vječitom. Amen.

Ili, po danu:

Mi, Kriste, tebi pjevamo,
Živote, nado vjernika!
Ti put si dobra, začetnik,
Ti svjetskog mira graditelj!
Što vjerni tvoji uzmognu,
Što žele i što uspiju,
To dar je tvoje ljubavi,
To snaga tvoja izvodi.
Mir podaj našem vremenu,
Probudi vjeru stamenu,
Za dobra djela poletnim
Potakni sve nas ufanjem.
Ti mlake duše ozdravi,
Ti srca grešna očisti,
I vatrom marne ljubavi
Probudi na dobrohotnost.
Gospodinu Trojednome
Nek bude slava vječita
Koj život vječni puku svom
U rajskom domu neka da. Amen.

PSALMODIJA

Ps 31 (30). Pouzdana molitva nevoljnika

Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj (Lk 23, 46)

I.

Ant. 1. Prikloni, Gospodine, k meni uho svoje da me oslobodiš.

Tebi se, Gospodine, utječem, †
o, da se ne postidim nikada:
u svojoj me pravdi izbavi!
Prikloni k meni uho svoje, *
pohiti da me oslobodiš!
Budi mi hrid zaštite, *
tvrđava spasenja.

Jer ti si hrid moja, tvđava moja, *
radi svoga imena vodi me i ravnaj.
Izvuci me iz mreže koju mi zapeše, *
jer ti si moje utočište.

U tvoje ruke duh svoj predajem: *
otkupi me, Gospodine, Bože vjerni.
Ti mrziš one koji štuju ništavne kumire, *
a ja se u Gospodina uzdam.

Radosno ću klicat` tvojoj milosti, †
jer si na moju bijedu pogledao, *
pomogao u tjeskobi duši mojoj.
Nisi me predao u ruke dušmana, *
noge si mi na prostran put izveo.

Ant. Prikloni, Gospodine, k meni uho svoje da me oslobodiš.

II.

Ant. 2. Licem svojim, Gospodine, obasjaj slugu svojega.

Smiluj mi se, Gospodine, *
jer sam u tjeskobi,
od jada slabi mi oko, duša i tijelo.
Život mi se troši u gorčini, *
ljeta moja u jecanju.
U muci mi se iscrpila snaga *
i kosti su moje klonule.

Dušmanima svojim ruglo postadoh, †
susjedima podsmijeh, a znancima strašilo; *
koji me vide vani, bježe od mene.
Nestalo me ko mrtvaca iz sjećanja ljudi, *
postadoh ko razbijena posuda.
Čujem šaputanje mnogih, užas odasvud: †
sastaju se protiv mene *
i smišljaju kako da mi život oduzmu.

A ja se, Gospodine, u tebe uzdam; *
govorim: Ti si Bog moj!
U tvojoj je ruci sudbina moja: †
istrgni me iz ruke dušmana *
i onih koji me progone!
Rasvijetli lice nad slugom svojim, *
po svojoj me dobroti spasi.

Ant. Licem svojim, Gospodine, obasjaj slugu svojega.

III.

Ant. 3. Blagoslovljen Gospodin, jer me obasu čudesnom dobrotom svojom.

O, kako je velika, Gospodine, tvoja dobrota, *
koju čuvaš za one koji te se boje,
koju iskazuješ onima što se tebi utječu *
naočigled sinovima čovječjim.

Zaklanjaš ih štitom lica svoga *
od zavjera ljudskih;
u šatoru svom ih skrivaš *
od jezika svadljivih.

Blagoslovljen Gospodin jer me obasu *
čudesnom dobrotom u gradu tvrdom.
U tjeskobi svojoj već mišljah: *
“Odbačen sam od pogleda tvoga.”
Ali ti si čuo glas mog zaziva *
dok sam tebi vapio.

Ljubite Gospodina, svi sveti njegovi: *
čuva Gospodin svoje vjernike,
a po zasluzi vraća onima *
koji postupaju oholo.
Budite hrabri i jaka srca, *
svi koji se u Gospodina uzdate!

Ant. Blagoslovljen Gospodin, jer me obasu čudesnom dobrotom svojom.

R. Istinom me svojom, Gospodine, vodi i pouči me.
O. Jer ti si Bog, moj Spasitelj.

SLUŽBA ČITANJA

PRVO ČITANJE: Iz Druge knjige o Samuelu
(15,7-14.24-30:10,5-13)

Abšalomova pobuna i Davidov bijeg

U one dane Abšalom reče kralju: »Dopusti da odem u Hebron i da izvršim zavjet kojim sam se zavjetovao Gospodinu. Jer kad bijah u Gešuru u Aramu, tvoj se sluga zavjetovao ovako: Ako me Gospodin dovede natrag u Jeruzalem, iskazat ću čast Gospodinu u Hebronu.« A kralj mu odgovori: »Idi u miru!« I on krenu na put i ode u Hebron. Abšalom razasla tajne glasnike po svim Izraelovim plemenima i poruči im: »Kad čujete zvuk roga, tada recite: Abšalom je postao kralj u Hebronu.« A ode s Abšalomom dvije stotine ljudi iz Jeruzalema; bijahu to uzvanici, koji su bezazleno pošli, ne znajući što se sprema. Abšalom posla i po Gilonjanina Ahitofela, Davidova savjetnika, iz njegova grada Gilona, da pribiva prinošenju žrtava. Urota je bila jaka, a mnoštvo Abšalomovih pristaša sve je više raslo. Tada stiže Davidu glasnik te mu javi: »Srce Izraelaca priklonilo se Abšalomu.« Tada David reče svim svojim dvoranima koji bijahu s njim u Jeruzalemu: »Ustanite! Bježimo! Inače nećemo uteći od Abšaloma. Pohitite brzo, da on ne bude brži i ne stigne nas, da ne obori na nas zlo, i ne pobije grada oštricom mača!«
Bijaše ondje i Sadok i s njim svi leviti koji su nosili Kovčeg Božji. I oni spustiše Kovčeg Božji kraj Ebjatara dok sav narod nije izišao iz grada. Tada kralj reče Sadoku: »Odnesi Kovčeg Božji natrag u grad. Ako nađem milost u Gospodina, on će me dovesti natrag i dopustiti mi da opet vidim njega i njegovo prebivalište. A ako rekne ovako: ‘Nisi mi po volji!’ — onda evo me, neka čini sa mnom što je dobro u njegovim očima!« Još kralj reče svećeniku Sadoku: »Hajde, ti i Ebjatar vratite se u miru u grad, i vaša dva sina s vama, tvoj sin Ahimaas i Ebjatarov sin Jonatan. Evo, ja ću se zadržati na ravnicama pustinje dok ne dođe od vas glas da me obavijesti.« Nato Sadok i Ebjatar odnesoše Kovčeg Božji natrag u Jeruzalem i ostadoše ondje. David se uspinjao na Maslinsku goru, sve plačući, pokrivene glave i bos, i sav narod koji ga je pratio iđaše pokrivene glave i plačući.
Kad je kralj David došao do Bahurima, izađe odande čovjek od roda Šaulova. Zvao se Šimej, a bio je sin Gerin. Dok je izlazio, neprestano je proklinjao. Bacao je kamenje na Davida, i na sve dvorane kralja Davida, premda je sva vojska sa svim junacima okruživala kralja s desne i lijeve strane. A Šimej je ovako govorio proklinjući: »Odlazi, odlazi, krvniče, ništarijo! Gospodin je okrenuo na tebe svu krv Šaulova doma, kojemu si ti oduzeo kraljevstvo. Ujedno je Gospodin predao kraljevstvo u ruke tvome sinu Abšalomu. Evo, sad si zapao u nevolju, jer si krvnik.«
Tada Sarvijin sin Abišaj zapita kralja: »Zar da ovaj uginuli pas proklinje moga gospodara kralja? Dopusti da odem prijeko i da mu skinem glavu!« Ali kralj odgovori: »Što hoćete od mene, Sarvijini sinovi? Ako on proklinje te ako mu je Gospodin zapovjedio: ‘Proklinji I Davida!’ — tko ga smije pitati: ‘Zašto činiš tako?’« Nato David reče Abišaju i svim svojim dvoranima: »Eto, moj sin koji je izašao od moga tijela radi mi o glavi, a kamoli neće sada ovaj Benjaminovac! Pustite ga neka proklinje, ako mu je Gospodin to zapovjedio. Možda će Gospodin pogledati na moju nevolju te mi vratiti dobro za njegovu današnju psovku.« Zatim David sa svojim ljudima nastavi put, a Šimej iđaše gorskom stranom usporedo s njim, neprestano psujući, bacajući kamenje i dižući prašinu.

OTPJEV (Ps 41, io; Mk 14,18)

R. Pa i prijatelj moj u koga se uzdah, * koji blagovaše kruh moj, petu na me podiže.
O. Jedan će me od vas izdati — koji sa mnom blaguje. * Koji blagovaše.

DRUGO ČITANJE: Iz Poslanice Korinćanima svetoga Klementa I., pape
(Br. 46, 2 — 47, 4; 48,1-6: Funk 1,119-123),

Svatko neka traži što koristi svima, a ne svoju korist

Pisano je: Prionite svetima, jer će se posvetiti oni koji prianjaju uz njih. I opet na drugom mjestu: S čovjekom čistim ti si čist, s onim koji je vrstan bit ćeš vrstan, a s iskvarenim iskvarit ćeš se. Upravo zato družimo se s čistima i pravednima; oni su naime izabranici Božji. Zašto među vama vlada zategnutost, zašto srdžba, nesloge, zašto razdori i borbe? Nemamo li istoga Boga i istoga Krista, i istoga milosnog Duha, koji je nad nama izliven, i nemamo li isti poziv u Kristu? Zašto trgamo i komadamo udove Kristove i protiv vlastitoga tijela dižemo bunu, te smo takvim bjesnilom obuzeti da zaboravljamo kako smo udovi jedni drugima? Sjetite se riječi našega Gospodina Isusa. On, eto, reče: Jao onome čovjeku! Dobro bi mu bilo da se nije ni rodio nego da sablazni jednoga od mojih izabranih; bolje bi mu bilo da mu stave mlinski kamen i da se u more strovali nego da smuti jednoga od mojih izabranika. Vaš razdor mnoge je zbunio, u srca mnogih unio je klonulost, mnoge je oslabio, sve nas bacio u tugu, sve nas ispunio žalošću. A vaša pobuna još i dalje traje. Uzmite u ruke pismo blaženoga Pavla apostola. Što vam je nekoć, u počecima Evanđelja, pisao? Jamačno božanski nadahnut napisao vam je pismo o sebi, o Kefi i o Apolonu, jer je već tada među vama bilo strančarstva i sklonosti razdoru. Za onaj razdor vi niste nimalo krivi; u skladu s prelijepim svjedočanstvom, priklonite se slavnim apostolima i čovjeku koga su oni potvrdili. Hitno dakle to uklonimo; padnimo k nogama Gospodnjim i u suzama ga ponizno zamolimo da nam milostivo oprosti i da nas ponovno ojača u lijepom i čistom drugovanju bratske ljubavi. To su vrata pravde otvorena životu, kao što je pisano: Otvorite mi širom vrata pravde: ući ću, Gospodinu zahvaliti. Ovo su vrata Gospodnja, na njih ulaze pravedni. Budući da su mnoga vrata otvorena, ona koja su vrata pravde ujedno su vrata u Kristu; blago svima koji kroz njih uđoše te svoj put usmjeriše u svetosti i pravdi, sređeno izvršavajući svoje poslove. Neka čovjek bude vjeran, neka je kadar protumačiti misao, mudar u rasuđivanju govora, besprijekornih djela; što se čini da je veći, to mora biti skromniji i tražiti što je svima korisno, a ne svoju korist.

OTPJEV (1 Kor 9, 19. 22; Job 29,15-16)

R. Premda slobodan od sviju, sam sebe svima učinih slugom. Nejakima bijah nejak. * Svima bijah sve, da pošto-poto sve spasim.
O. Bjeh oči slijepcu i bjeh noge bogalju, otac ubogima, zastupnik strancima. * Svima.

MOLITVA

Bože, ti si poniženjem svoga Sina podigao pali svijet. Udijeli svome narodu svetu radost. Oslobodio si ga ropstva grijeha, privedi ga uživanju vječnoga veselja. Po Gospodinu.

ZAKLJUČAK

R. Blagoslivljajmo Gospodina.
O. Bogu hvala.

Oglasi