NEDJELJA – SLUŽBA ČITANJA (15. NKG)

NEDJELJA – SLUŽBA ČITANJA (15. NKG)

Psalmi su od nedjelje III. tjedna

POZIVNIK

R. Otvori, Gospodine, usne moje.
O. I usta će moja navješćivati hvalu tvoju.

Ps 95 (94). Poziv na Božju hvalu

Bodrite jedni druge dan za danom dok još odjekuje ono ‘danas’ (Heb 3, 13).

Ant. Dođite, kličimo Gospodinu; uzvikujmo Spasitelju svome, aleluja.

Dođite, kličimo Gospodinu, *
uzvikujmo Hridi, Spasitelju svome!
Pred lice mu stupimo s hvalama, *
kličimo mu u pjesmama!

Jer Gospodin je Bog velik, *
Kralj velik nad svim bogovima.
U njegovoj su ruci zemaljske dubine, *
njegovi su vrhunci planina.
Njegovo je more, on ga je stvorio, *
i kopno koje načiniše ruke njegove:

Dođite, prignimo koljena i padnimo nice, *
poklonimo se Gospodinu koji nas stvori!
Jer on je Bog naš, *
a mi narod paše njegove, ovce što on ih čuva.

O da danas glas mu poslušate: †
»Ne budite srca tvrda kao u Meribi, *
kao u dan Mase u pustinji
gdje me iskušavahu očevi vaši, *
iskušavahu, premda vidješe djela moja.

Četrdeset mi ljeta dodijavao naraštaj onaj, †
pa rekoh: Narod su nestalna srca, *
i ne proniču moje putove.
Tako se zakleh u svom gnjevu: *
Nikad neće ući u moj počinak!«

Ant. Dođite, kličimo Gospodinu; uzvikujmo Spasitelju svome, aleluja.

HIMAN

U prvi dan u koji svijet
Božanska stvori Trojica,
U koji Stvorac uskrsnuv
Nadvlada smrt i spasi nas.

Čuj, Bože, našu molitvu
I pruži svoju desnicu,
Od mrlja svih nas očisti,
Za rajske dvore pripravi.

Sve nas što sada pjevamo
U ove sate jutarnje,
Tvoj sveti dan započinjuć,
Nadari blagim darima.

Sva slava Ocu vječnomu
I jedinomu Sinu mu
Sa Tješiteljem Presvetim
I sad i vječnost čitavu. Amen.

Ili, po danu:

Dan osmi, osmo razdoblje,
Od drugih blista sjajnije
Jer tvoj ga uskrs posveti,
O pobjedniče Isuse.

Nek duša naša najprije
Sad s tobom, Krist, uskrsne
Da jednom tijela uskrsnu
Od druge smrti slobodna.

Gle, svi ćemo ti uskoro
Pohrlit, Kriste, u susret
Da vječno s tobom živimo,
Svoj uskrs s tobom slavimo.

Da tvoje lice gledamo
I tebi slični budemo,
Da spoznamo te kakav si,
Ti svjetlo i slatkoćo sva.

Ti sve nas tada predat ćeš
Pod Duha Svetog pečatom
Svom Ocu, Kralju svevišnjem,
Za vjekovječno kraljevstvo. Amen.

PSALMODIJA

Ps 145 (144). Pohvala Gospoda Kralja

Pravedan si, Ti koji jesi i koji bijaše (Otk 16, 5).

I.

Ant. 1. Svaki ću dan tebe, Gospodine, slaviti, aleluja.

Slavit ću te, o Bože, kralju moj, *
ime ću tvoje blagoslivljat uvijek i dovijeka.
Svaki ću dan tebe slaviti, *
ime ću tvoje hvaliti uvijek i dovijeka.

Velik je Gospodin i svake hvale dostojan, *
nedokučiva je veličina njegova!
Naraštaj naraštaju kazuje djela tvoja *
i silu tvoju naviješta.

Govore o blistavoj slavi tvoga veličanstva, *
i čudesa tvoja objavljuju.
Kazuju strahovitu silu djela tvojih, *
veličinu tvoju pripovijedaju.
Razglašuju spomen velike dobrote tvoje *
i pravednosti tvojoj kliču.

Milostiv je i milosrdan Gospodin, *
spor na srdžbu, bogat dobrotom.
Gospodin je dobar svima, *
milosrdan svim djelima svojim.

Ant. Svaki ću dan tebe, Gospodine, slaviti, aleluja.

II.

Ant. 2. Gospodine, kraljevstvo tvoje kraljevstvo je vječno, aleluja.

Nek te slave, Gospodine, sva djela tvoja *
i tvoji sveti nek te blagoslivlju!
Neka kazuju slavu tvoga kraljevstva, *
neka o sili tvojoj govore,
da objave ljudskoj djeci silu tvoju *
i slavu divnoga kraljevstva tvoga.
Kraljevstvo tvoje kraljevstvo je vječno, *
tvoja vladavina za sva pokoljenja.

Ant. Gospodine, kraljevstvo tvoje kraljevstvo je vječno, aleluja.

III.

Ant. 3. Vjeran je Gospodin u svim riječima svojim i svet u svim svojim djelima, aleluja. †

Vjeran je Gospodin u svim riječima svojim *
i svet u svim svojim djelima.
† Gospodin podupire sve koji posrću *
i pognute on uspravlja.
Oči sviju u tebe su uprte, *
ti im hranu daješ u pravo vrijeme.
Ti otvaraš ruku svoju, *
do mile volje sitiš sve živo.

Pravedan si, Gospodine,
na svim putovima svojim *
i svet u svim svojim djelima.
Blizu je Gospodin svima koji ga prizivlju, *
svima koji ga zazivaju iskreno.
On ispunja želje štovatelja svojih, *
sluša njihove vapaje i spasava ih.
Gospodin štiti one koji ga ljube, *
a zlotvore sve će zatrti.

Nek usta moja kazuju hvalu Gospodnju *
i svako tijelo nek slavi sveto ime njegovo –
uvijek i dovijeka.

Ant. Vjeran je Gospodin u svim riječima svojim i svet u svim svojim djelima, aleluja.

R. Sine moj, pazi na moje riječi.
O. Prigni uho svoje mojim besjedama.

SLUŽBA ČITANJA

PRVO ČITANJE: Iz Prve knjige o Kraljevima
(16, 29 – 17, 16)

Početak djelovanja Ilije proroka u vrijeme Ahaba, kralja Izraela

Ahab, sin Omrijev, postade izraelskim kraljem u trideset i osmoj godini Asina kraljevanja Judejom, i vladao je dvadeset i dvije godine nad Izraelom u Samariji. Ahab, sin Omrijev, činio je u očima Gospodnjim više zla od svih svojih prethodnika.
I malo mu bijaše što je hodio u grijesima Jeroboama, sina Nabatova, nego se još oženi Izebelom, kćerju Et-baala, kralja sidonskog, i poče služiti Baalu i klanjati mu se; Baalu podiže žrtvenik u Baalovu hramu što ga bijaše sagradio u Samariji. Ahab je podigao i Ašeru i učinio druga zlodjela, i razljutio Gospodina, Boga Izraelova, više od svih kraljeva izraelskih koji bijahu prije njega. Za njegova je vremena Hid iz Betela sagradio Jerihon; uz žrtvu svoga prvorođenca Abirama podigao je temelje, a uz žrtvu svoga mezimca Seguba postavio je gradska vrata, po riječi koju je Gospodin rekao po svome sluzi Jošui, sinu Nunovu. Ilija Tišbijac, iz Tišbe Gileadske, reče Ahabu: »Živoga mi Gospodina, Boga Izraelova, komu služim, neće ovih godina biti ni rose ni kiše, osim na moju zapovijed.« Upućena mu je riječ Gospodnja ovako: »Idi odavde i kreni na istok, i sakrij se na potoku Keritu, koji je nasuprot Jordanu. Pit ćeš iz potoka, a gavranima sam zapovjedio da te ondje hrane.« Ode on i učini po riječi Gospodnjoj, i nastani se na potoku Keritu, nasuprot Jordanu. Gavrani su mu jutrom donosili kruha, a večerom mesa; iz potoka je pio. Ali poslije nekog vremena presuši potok, jer nije bilo kiše u svoj zemlji. Tada Iliji dode riječ Gospodnja: »Ustani, idi u Sarfatu Sidonsku i ondje ostani. Evo, ondje sam zapovjedio jednoj udovici da te hrani.« Ustade on i krenu u Sarfatu. Kad je stigao do gradskih vrata, neka je udovica onuda skupljala drva; on joj se obrati i reče: »Donesi mi malo vode u vrču da pijem!« Kad je pošla da donese, on viknu za njom i reče joj: »Donesi mi i malo kruha u ruci!« Ona odgovori: »Živoga mi Gospodina, tvoga Boga, ja nemam pečena kruha, nemam do pregršti brašna u ćupu i malo ulja u vrču. I evo kupim drva, pa ću otići i ono pripremiti sebi i svome sinu, da pojedemo i da umremo.« Ali joj Ilija reče: »Ništa se ne boj. Idi i uradi kako si rekla;’ samo najprije umijesi meni kolačić, pa mi donesi; a onda zgotovi za sebe i za svoga sina. Jer ovako govori Gospodin, Bog Izraelov: U ćupu neće brašna nestati ni vrč se s uljem neće isprazniti sve dokle Gospodin ne pusti da kiša padne na zemlju.«
Ode ona i učini kako je rekao Ilija; i za mnoge dane imadoše jela, ona, on i njen sin. Brašno se iz ćupa nije potrošilo i u vrču nije nestalo ulja, po riječi koju je Gospodin rekao preko svoga sluge Ilije.

OTPJEV (Jak 5,17.18; Sir 48,1. 3)

R. Prorok Ilija usrdno se pomolio da ne bude kiše, i kiše ne bi. * Zatim se ponovno pomoli te nebo dade kišu.
O. Usta prorok Ilija kao oganj, i riječ mu plamtjela kao buktinja; po riječi je Gospodnjoj nebo zatvorio. * Zatim.

DRUGO ČITANJE: Početak Rasprave o otajstvima, svetog Ambrozija, biskupa
(Br. 1-7: SC 25 bis, 156-158)

Tumačenje obreda prije krštenja

O ćudorednim smo pitanjima govorili svaki dan dok su se čitale zgode patrijarha ili pouke iz Mudrih izreka. Željeli smo da se s tim dobro upoznate te se naviknete da, krenuvši stopama starih, kročite njihovim putem, pa da slušajući božanske besjede, krstom obnovljeni, živite životom koji krštenima i dolikuje. A sad nas vrijeme nuka da progovorimo o otajstvima i prikažemo samu bit svetinja. Da smo držali za potrebno prije krštenja skrenuti na to pozornost još neupućenih, vjerujemo da bi to bila prije izdaja nego predaja. Uostalom, i to svjetlo otajstava se nekako bolje ulije kad ga ne očekujemo nego ako mu prethodi kakav nagovor.
Stoga, otvorite uši i upijte miomiris vječnoga života što vam ga nadahnu dar svetinja. Na to smo vas upozoravali kad smo obnavljajući otajstvo »otvaranja« rekli: Efeta, to jest otvori se; da svatko, kad pristupi k milosti, shvati o čemu je pitanje, da se sjeti što mu treba odgovoriti. Krist je to otajstvo izveo u evanđelju kad je, kao što smo čitali, izliječio gluhonijemoga.
Poslije toga otvorila ti se Svetinja nad svetinjama. Ušao si u svetište preporođenja. Dozovi u pamet što su te pitali, prisjeti se što si odgovorio! Odrekao si se đavla i njegovih djela, raskošja i naslada njegovih. Glas ti je pohranjen ne u grobu umrlih, nego u knjizi živih.
Vidio si ondje levita, vidio svećenika, vidio velikog svećenika. Nemoj motriti tjelesni izgled, nego milost njihove službe. Govorio si na očigled anđelima, kao što je pisano: Usne svećenikove čuvaju znanje, i iz njegovih se usta traži Zakon, ta, on je anđeo Gospodina svemogućega. Nije to varanje, nije ni poricanje: anđeo je onaj tko navješćuje kraljevstvo Kristovo i vječni život. Ne smiješ ga suditi po izgledu, nego po službi. Razmotri što ti je predao, odvagni njegovu ulogu, priznaj njegov položaj.
Ušao si, dakle, da se suočiš sa svojim protivnikom, uvjeren da mu se moraš u lice oprijeti, a onda, okrećeš se prema istoku, jer tko se odriče đavla, obraća se Kristu i ravno ga u lice gleda.

OTPJEV (Tit 3, 3. 5; Ef 2,3)

R. Nekoć bijasmo i mi nerazumni, nepokorni, lutalice, živjeli smo u zlu i zavisti, odvratni bili, mrzili jedni druge. * Bog nas spasi po svome milosrđu, kupelji novog rođenja i obnovljenja po Duhu Svetomu.
O. I mi nekoć živjesmo po požudama tijela svoga te po naravi bijasmo djeca gnjeva. * Bog.

HIMAN − TEBE BOGA HVALIMO

Tebe Boga hvalimo, * tebe Gospodinom priznajemo.
Tebe vječnog Oca * sva zemlja poštuje.
Tebi svi Anđeli, * tebi sva Nebesa i Vlasti,
Tebi Kerubi i Serafi * kliču bez prestanka:
Svet, Svet, Svet, * Gospodin Bog Sabaot!
Puna su Nebesa i zemlja * veličanstva Slave Tvoje.

Tebe hvali * slavni Apostola zbor,
Tebe proroka * dična četa.
Tebe mučenička * svijetla vojska,
Tebe po svem svijetu * sveta uzvisuje Crkva,
Oca * neizmjernoga Veličanstva,
Časnog Tvojeg istinitog * i jedinog Sina.
I Svetoga * Tješitelja Duha.

Ti Kralju slave, * Kriste.
Ti si Očev * vjekovječni Sin.
Ti da za naše spasenje postaneš čovjekom, *
nisi se strašio krila Djevice.
Ti svladavši oštrinu smrti, *
otvorio si vjernima Kraljestvo Nebesko.
Ti sjediš zdesna Bogu * u Slavi Očevoj.
Vjerujemo da ćeš doći * kao Sudac.
Tebe, dakle molimo, pomozi svojim slugama, *
Koje si otkupio dragocjenom Krvlju.
U vječnoj slavi daj, da se ubrojimo među Svete tvoje.

(Slijedeći se dio može izostaviti).

Spasi puk Svoj, Gospodine *
i blagoslovi baštinu Svoju!
I vladaj njima * i uzdiži ih u sve vijeke!
Iz dana u dan * blagoslivljamo Tebe
I hvalimo Ime Tvoje u vijeke * i u vijeke vjekova.
Dostoj se, Gospodine, u dan ovaj *
sačuvati nas od grijeha!
Smiluj se nama, Gospodine, * smiluj se nama!
Nek bude milosrđe Tvoje, Gospodine, nad nama *
kako se ufamo u Tebe!
U Tebe se, Gospodine ufam: *
o da ne budem postiđen dovijaka!

MOLITVA

Svemogući vječni Bože, ravnaj našim životom da vršimo tvoju volju: da u ime tvoga ljubljenog Sina obilujemo dobrim djelima. Po Gospodinu.

ZAKLJUČAK

R. Blagoslivljajmo Gospodina.
O. Bogu hvala.

Oglasi