UTORAK – SLUŽBA ČITANJA (15. NKG)

UTORAK – SLUŽBA ČITANJA (15. NKG)

POZIVNIK

R. Otvori, Gospodine, usne moje.
O. I usta će moja navješćivati hvalu tvoju.

Ps 67 (66). Blagoslovni hvalospjev

Ant. Dođite, poklonimo se Gospodinu, Kralju velikome.

Smilovao nam se Bog i blagoslovio nas, *
obasjao nas licem svojim,
da bi sva zemlja upoznala putove tvoje, *
svi puci tvoje spasenje!
Neka te slave narodi, Bože, *
svi narodi neka te slave!
Nek se vesele i kliču narodi, †
jer sudiš pucima pravedno *
i narode vodiš na zemlji.

Neka te slave narodi, Bože, *
svi narodi neka te slave!
Zemlja plodom urodila! *
Bog nas blagoslovio, Bog naš!
Bog nas blagoslovio! *
Neka ga štuju svi krajevi svjetski!

Slava Ocu i Sinu *
i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, †
tako i sada i vazda *
i u vijeke vjekova.

Ant. Dođite, poklonimo se Gospodinu, Kralju velikome.

HIMAN

Sa Ocem ista svjetlosti,
Od Svjetla Svjetlo, dane bijel,
Noć prekidamo pjevanjem
Čuj molbu nam, pomozi nas!

Rasprši duša naših mrak,
Đavolske sile otjeraj,
Udalji od nas tromi drijem,
Da slabi duh nam ne klone.

O Kriste, budi milostiv
Svim koji vjeru imamo,
Da bude nam na spasenje
Što pjevajući molimo.

Nek bude, Kriste, Kralju blag,
Sa Ocem tebi slava sva
Ko Tješitelju Presvetom
I sad i u sve vjekove. Amen.

Ili po danu:

O Trojice preblažena,
Što redom divnim rediš sve,
Ti za rad dan određuješ
A noć za smiren počinak.

Mi jutrom te i večerom,
I obdan, obnoć slavimo:
Ti u sve vrijeme čuvaj nas
U slavi svoje milosti.

I sad se, evo, Skupljamo
Na poklon tvojoj milosti:
Ti našu smjernu molitvu
S nebeskim primi pjesmama.

Podijeli, Oče milostiv,
I Sine jednak Ocu Svom,
Što s njim i s Duhom Presvetim
U kraju vladaš vječitom. Amen.

PSALMODIJA

Ps 68 (67). Slavni put Gospodnji od Egipta do Siona

Na visinu uzađe vodeći sužnje, dade dare ljudima (Ef 4, 8)

I.

Ant. 1. Bog nek ustane! Svi mrzitelji njegovi pobjegli pred njim!

Bog nek ustane! Razbježali se dušmani njegovi! *
Svi mrzitelji njegovi pobjegli pred njim!
Kao što dim iščezava, i njih neka nestane! †
Kako se vosak topi na ognju, *
nek nestane grešnika pred licem Božjim!
Pravedni neka se raduju, †
neka klikću pred Bogom, *
neka kliču od radosti.

Pjevajte Bogu, slavite mu ime! †
Poravnajte put onome koji ide pustinjom − *
kojemu je ime Gospodin − i kličite pred njim!
Otac sirota, branitelj udovica, *
Bog je u svom svetom šatoru.
Napuštene Bog će okućit, †
sužnjima pružit` sretnu slobodu: *
buntovnici samo ostaše u sažganoj pustinji.
Kad si stupao, Bože, pred narodom svojim, *
dok si prolazio pustinjom,
tresla se zemlja, nebo se rosilo pred Bogom, *
Sinaj drhtao pred Bogom, Bogom Izraela.
Dažd obilan pustio si, Bože, na baštinu svoju, *
okrijepio je umornu.
Stado se tvoje nastani u njoj, *
u dobroti, Bože, ti je spremi siromahu.

Ant. Bog nek ustane! Svi mrzitelji njegovi pobjegli pred njim!

II.

Ant. 2. Bog naš jest Bog koji spasava, Gospodin od smrti izbavlja.

Gospodin riječ zadaje, *
veliko je mnoštvo radosnih vjesnika:
kraljevi vojska bježe te bježe, *
domaćice plijen dijele.
Dok vi počivaste među torovima, †
krila golubice zablistaše srebrom, *
a njeno perje žućkastim zlatom:
ondje Svemogući razbijaše kraljeve, *
a ona poput snijega zablista na Salmonu.

Božanska je gora gora *
bašanska vrletna.
Zašto vi, gore vrletne, zavidno gledate †
na goru gdje se svidje Bogu prebivati? *
Gospodin će na njoj boraviti svagda!
Božja su kola bezbrojna, tisuću tisuća: *
Gospodin sa Sinaja u Svetište dolazi!
Na visinu uzađe vodeći sužnje, †
na dar si ljude primio, *
pa i one što ne žele prebivati kod Boga.

Blagoslovljen Gospodin dan za danom, *
nosi nas Bog, naš Spasitelj.
Bog naš jest Bog koji spasava, *
Gospodin od smrti izbavlja.
Zaista, Bog će satrti glave dušmana svojih, *
kuštravo tjeme onog što hodi u grijesima.

Reče Gospodin: “Iz Bašana ću ih dovesti, *
dovest ću ih iz dubine mora,
da okupaš nogu u krvi, *
da jezici tvojih pasa imadnu dio od dušmana.”

Ant. Bog naš jest Bog koji spasava, Gospodin od smrti izbavlja.

III.

Ant. 3. Sva kraljevstva svijeta, pjevajte Bogu, slavite Gospodina.

Ulazak ti, Bože, gledaju, *
ulazak moga Boga i Kralja u Svetište:
sprijeda pjevači, za njima svirači, *
u sredini djevojke s bubnjićima.
„U svečanim zborovima slavite Boga, *
slavite Gospodina, sinovi Izraelovi!”
Predvodi ih najmlađi, Benjamin, koji ide pred njima, †
ondje su knezovi Judini sa četama svojim, *
knezovi Zebulunovi i knezovi Naftalijevi.

Pokaži, Bože, silu svoju, †
silu kojom se, Bože, boriš uz nas *
iz Hrama svojega u Jeruzalemu!
Nek ti kraljevi darove donose! †
Ukroti neman u trsci, *
stado bikova s teladi naroda!
Neka se prostru pred tobom
sa srebrnim žezlima: *
rasprši narode koji se ratu vesele!
Nek dođu velikani iz Egipta, *
Etiopija nek` pruži ruke Bogu!

Sva kraljevstva svijeta, pjevajte Bogu,
slavite Gospodina, *
koji se vozi po nebu, po nebu iskonskom!
Čuj, glasom grmi, glasom svojim silnim: *
„Priznajte silu Božju!”
Nad Izraelom veličanstvo njegovo, *
u oblacima sila njegova!
Strašan je Bog iz svojega Svetišta. †
Bog Izraelov daje moć i silu narodu svojemu. *
Blagoslovljen Bog!

Ant. Sva kraljevstva svijeta, pjevajte Bogu, slavite Gospodina.

R. Poslušat ću što mi Gospodin govori.
O. On obećava mir narodu svojem.

SLUŽBA ČITANJA

PRVO ČITANJE: Iz Prve knjige o Kraljevima
(19, 1-9a. 11-21)

Gospodin se objavljuje Iliji

U one dane Ahab ispriča Izebeli sve što je Ilija učinio i kako je mačem poubijao sve proroke. Tada Izebela posla Iliji glasnika s porukom: »Neka mi bogovi učine sva zla i neka nadodadu, ako sutra u ovo doba ne učinim s tvojim životom kao što si ti učinio sa životom svakoga od njih!«
On se uplaši, ustade i ode da bi spasio život. Došao je u Beer Šebu, koja je u Judeji, i otpustio ondje svoga momka. A sam ode dan hoda u pustinju; sjede ondje pod smreku, zaželje umrijeti i reče: »Već mi je svega dosta, Gospodine! Uzmi dušu moju, jer nisam bolji od otaca svojih.« Zatim leže i zaspa. Ali gle, anđeo ga taknu i reče mu: »Ustani i jedi.« On pogleda, kad gle — kraj njegova uzglavlja na kamenu pečen kruh i vrč vode. Jeo je i pio, pa opet legao. Ali se anđeo Gospodnji javi i drugi put, dotače ga i reče: »Ustani i jedi, jer je pred tobom dalek put!« Ustao je, jeo i pio. Okrijepljen tom hranom, išao je četrdeset dana i četrdeset noći sve do Božje gore Horeba. Ondje je ušao u neku spilju i prenoćio u njoj. I gle eto k njemu riječi Gospodnje. Glas mu reče: »Iziđi i stani u gori pred Gospodinom. Evo Gospodin upravo prolazi.« Pred Gospodinom je bio silan vihor, tako snažan da je drobio brda i lomio hridi, ali Gospodin ni- je bio u olujnom vihoru; poslije olujnog vihora bio je potres, ali Gospodin nije bio u potresu; a poslije potresa bio je oganj, ali Gospodin nije bio u ognju; poslije ognja šapat laganog i blagog lahora. Kad je to čuo Ilija, zakri lice plaštem, iziđe, i stade na ulazu u pećinu. Tada mu progovori glas i reče: »Što ćeš ovdje, Ilija?« On odgovori: »Revnovao sam veoma gorljivo za Gospodina nad vojskama, jer su sinovi Izraelovi napustili tvoj Savez, srušili tvoje žrtvenike i mačem poubijali tvoje proroke. Ostadoh sam, a oni traže da i meni oduzmu život.« Gospodin mu reče: »Idi, vrati se istim putem u damaščansku pustinju. Kad dođeš, pomaži ondje Hazaela za kralja aramskog. Pomaži Jehuu, sina Nimsijeva, za kralja izraelskoga, i pomaži Elizeja, sina Šafatova, iz Abel Mehole, za proroka namjesto sebe. Koji utekne od mača Hazaelova, njega će pogubiti Jehu; a tko utekne od Jehuova mača, njega će pogubiti Elizej. Ali ću ostaviti u Izraelu sedam tisuća, sve koljena koja se nisu savila pred Baalom, i sva usta koja ga nisu cjelivala.«
Ode on i na povratku naiđe na Elizeja, sina Šafatova, gdje ore: pred njim dvanaest jarmova, sam bijaše kod dvanaestoga. Ilija prođe kraj njega i baci na nj svoj plašt. On ostavi volove, potrča za Ilijom i reče: »Dopusti mi da zagrlim svoga oca i majku, pa ću poći za tobom.« Ilija mu odgovori: »Idi, vrati se, jer što sam ti učinio?« On ga ostavi, uze jaram volova i žrtvova ih. Volujskim jarmom skuha meso, i dade ga ljudima da jedu. Zatim ustade i pođe za Ilijom da ga poslužuje.

OTPJEV (1 Pt 2, 9. 10; Pnz 7, 6. 8)

R. Reče Gospodin Mojsiju: Dok moja slava bude prolazila, stavit ću te u pukotinu pećine i svojom te rukom zakloniti dok ne prođem. * Ne može čovjek Boga vidjeti i na životu ostati.
O. Boga nitko nikad ne vidje: Jedinorođenac, koji je u krilu Očevu, on nam ga obznani. * Ne može.

DRUGO ČITANJE: Iz Rasprave o otajstvima, svetog Ambrozija, biskupa
(Br. 12-16. 19: SC 25 bis, 162-164)

Njima se sve to događalo u slici

Apostol te uči: Naši su oci svi bili pod oblakom i svi su prešli preko mora i svi su za pripadnike Mojsija bili kršteni u oblaku i u moru. Pa i sam Moj sije kaže u hvalospjevu: Ti posla svoga Duha i prekri ih more. Opažaš kako se u tom prijelazu Hebreja već onda očitovala slika svetoga krštenja kad je Egipćanin propao, a Hebrej izmakao. A što nas drugo uči ovo otajstvo svaki dan nego da se krivnja utapa i zabluda uništava, dok pobožnost i nevinost prelaze netaknute? Čuješ kako su naši oci bili pod oblakom, i to dobrim oblakom, koji je hladio požar tjelesnih strasti; dobrim oblakom koji osjenjuje one što ih pohodi Duh Sveti. Došao je on na Djevicu Mariju i sila ju je Svevišnjega osjenila kad je ljudskom rodu imala roditi Otkuplje¬nje. I ono se čudo po Mojsiju dogodilo u slici. Zato, ako je onda duh bio u slici, sad je on u istini, jer ti Pismo kaže: Zakon bijaše dan po Mojsiju, a milost i istina nasta po Isusu Kristu.
Izvor Mara bijaše gorak: Mojsije spusti u nj drvo i osladi se. Bez navještaja križa Gospodnjega nije voda ni od kakve koristi za budući spas, no posveti li se otajstvom križa spasenja, tad je pripravljena da služi za duhovnu kupelj i spasonosni napitak. Kao što, dakle, Mojsije, to će reći prorok, metnu u onaj izvor drvo, tako meće i biskup u ovaj studenac navještaj Gospodnjega križa i voda se oslađuje u milost. Ne vjeruj, dakle, samo očima svoga tijela. Većma se vidi što se ne vidi, jer ono prvo je vremenito, a ovo je vječno. Bolje se gleda što se očima ne dohvaća, ali se vidi duhom i umom.
Neka te, na kraju, pouči i pročitani odlomak iz Knjige o kraljevima. Naaman je bio Sirac, imao je gubu, a ni tko ga nije mogao očistiti. Tad mlada djevojka između ropkinja reče da je u Izraelu prorok koji ga može očistiti od zaraze gube. Piše, da Naaman uze zlata i srebra i pode k izraelskom kralju. Kad kralj dozna radi čega je došao, razdera haljine svoje i reče da ga sigurno izaziva kad od njega traži ono što nije u kraljevskoj moći. Elizej pak poruči kralju neka Sirca pošalje k njemu da se uvjeri da ima Boga u Izraelu. I kad on stiže, naredi mu da sedam puta uroni u rijeku Jordan. Tada stade on u sebi razmišljati kako rijeke njegove domovine imaju bolju vodu, u njima se često kupao, ali se nije nikad oprao od gube. To ga zadrža te ne posluša naredbe prorokove. Ali na nagovor i uvjeravanja slugu pristane i okupa se. U tili čas bi očišćen, te se uvjeri da nije djelo vode što se netko očistio, nego djelo milosti. Sumnjao je prije nego je ozdravio. No, ti si već ozdravio, zato ne smiješ sumnjati.

OTPJEV (Ps 78, 52. 53; 1 Kor 10, 2)

R. Gospodin povede narod svoj kao ovce, i vodio ih je pouzdano te se nisu bojali, * a more je prekrilo dušmane njihove.
O. Svi se na Mojsija krstiše u oblaku i u moru. * A more je prekrilo.

MOLITVA

Bože, ti zalutalima pokazuješ svjetlo istine da se na pravi put vrate. Daj svim kršćanima da odbace što je kršćanstva nedostojno, a traže što mu priliči. Po Gospodinu.

ZAKLJUČAK

R. Blagoslivljajmo Gospodina.
O. Bogu hvala.

Oglasi