ČETVRTAK – SLUŽBA ČITANJA (15. NKG)

ČETVRTAK – SLUŽBA ČITANJA (15. NKG)

III. tjedan Psaltira

POZIVNIK

R. Otvori, Gospodine, usne moje.
O. I usta će moja navješćivati hvalu tvoju.

Ps 24 (23). Svečani Gospodinov ulazak u Svetište

Ant. Dođite, poklonimo se Gospodinu, jer on je Bog naš.

Gospodnja je zemlja i sve na njoj, *
svijet i svi koji na njemu žive.
On ga na morima utemelji *
i na rijekama učvrsti.

Tko će uzići na Goru Gospodnju, *
tko će stajati na svetom mjestu njegovu?
Onaj u koga su ruke nedužne i srce čisto: †
duša mu se ne predaje ispraznosti, *
i ne kune se varavo.
On blagoslov prima od Gospodina *
i nagradu od Boga, Spasitelja svoga.
Takav je naraštaj onih koji traže njega, *
koji traže lice Boga Jakovljeva.

»Podignite vrata, nadvratnike svoje, †
dižite se, dveri vječne, *
da uniđe Kralj slave!«
»Tko je taj Kralj slave?« †
»Gospodin silan i junačan, *
Gospodin silan u boju!«

»Podignite, vrata, nadvratnike svoje, †
dižite se, dveri vječne, *
da uniđe Kralj slave!«
»Tko je taj Kralj slave?« †
»Gospodin nad Vojskama – *
on je Kralj slave!«

Slava Ocu i Sinu *
i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, †
tako i sada i vazda *
i u vijeke vjekova.

Ant. Dođite, poklonimo se Gospodinu, jer on je Bog naš.

HIMAN
U noći tone zemlja sva
I bezbroj šara njezinih,
Mi tebe slaveć molimo,
O strogi Suče srdaca.

Odnesi breme krivnje s nas,
Operi ljage duševne,
Daj milost, Kriste, puku svom
Da tebe više ne vrijeđa.

Gle trom je duh nam opaki,
Al grešna savjest grize ga,
Pa tmini on se otimlje
I traži tebe, Spasa svog.

Iz naših grudi, Isuse,
Ti pomrčinu otjeraj
I u svom svjetlu blaženom
Veselje sveto nama daj!

Nek bude, Kriste, Kralju blag,
Sa Ocem tebi slava sva
Ko Tješitelju Presvetom
I sad i u sve vjekove! Amen.

Ili po danu:

Glas molben svojih vjernika
Ti, Kriste, počuj, molimo:
Da zloća svijeta prijevarnog
Ne zamrači nam vjere sjaj.

Od misli zlih i opakih,
Od zavisti nas očuvaj,
Da ne vraćamo zlime zlo,
Već dobrim zlo da svladamo.

Daleko od nas svako zlo,
Oholost, srdžba, prijevara,
Daleko od nas pohlepa,
Taj korijen hudi zlima svim.

Nek iskrena dobrotvornost
U miru čuva saveze,
Nek vjernost bude zaštitom
Nepovrijeđenih vezova.

O Kriste, Kralju, slava ti
I s tobom Ocu vječnomu
Sa Braniteljem preblagim
U vjekove vjekovječne. Amen.

PSALMODIJA

Ps 89 (88). 39-53. Žalopojka nad razorenjem kuće Davidove

I podiže nam snagu spasenja u domu Davida (Lk 1, 69)

IV.

Ant. 1. Pogledaj, Gospodine, i vidi sramotu našu.

A sada ti ga odbi i odbaci, *
silno se razgnjevi na pomazanika svoga.
Prezre Savez sa slugom svojim, *
i krunu njegovu do zemlje ponizi.
Razvali sve zidine njegove, *
njegove utvrde u ruševine baci.
Pljačkaju ga svi što naiđu, *
na ruglo je susjedima svojim.

Podiže desnicu dušmana njegovih *
i obradova protivnike njegove.
Otupi oštricu mača njegova, *
u boju mu ne pomože.
Njegovu sjaju kraj učini, *
njegovo prijestolje na zemlju obori.
Skratio si dane mladosti njegove, *
sramotom ga pokrio.

Ant. Pogledaj, Gospodine, i vidi sramotu našu.

V.

Ant. 2. Ja sam Izdanak i potomak Davidov, sjajna zvijezda Danica.

Ta dokle ćeš, Gospodine? †
Zar ćeš se uvijek skrivati?  *
Hoće li gnjev tvoj k`o oganj gorjeti?
Sjeti se kako je kratak život moj, *
kako si ljude prolazne stvorio!
Tko živ smrti vidjeti neće? *
Tko će od ruke Podzemlja dušu sačuvati?

Gdje li je, Gospodine, tvoja dobrota iskonska *
kojom se Davidu zakle na vjernost svoju?
Sjeti se, Gospodine, sramote slugu svojih: *
u srcu ga nosim od naroda mnogih:
ruže dušmani tvoji, Gospodine, *
ruže korake pomazanika tvoga.
Blagoslovljen Gospodin dovijeka! *
Tako neka bude. Amen!

Ant. Ja sam Izdanak i potomak Davidov, sjajna zvijezda Danica.

Ps 90 (89). Neka slava Gospodnja bude nad nama

Jedan je dan u Gospodina kao tisuću godina, a tisuću godina kao jedan dan (2 Pt 3,8)

Ant. 3. Godine naše prolaze poput trave: od vijeka, Bože, ti jesi.

Gospodine, ti nam bijaše okrilje *
od koljena do koljena.
Prije nego se rodiše bregovi, †
prije nego postade kopno i krug zemaljski, *
od vijeka do vijeka, Bože, ti jesi!

Smrtnike u prah vraćaš *
i veliš: “Vratite se, sinovi ljudski!”
Jer je tisuću godina u očima tvojim †
k`o jučerašnji dan koji je minuo *
i kao straža noćna.

Razgoniš ih k`o jutarnji san, *
kao trava su što se zeleni:
jutrom cvate i sva se zeleni, *
a uvečer – već se suši i vene.

Zaista, izjeda nas tvoja srdžba *
i zbunjuje ljutina tvoja.
Naše si grijehe stavio pred svoje oči, *
naše potajne grijehe na svjetlost lica svojega.

Jer svi naši dani prođoše u gnjevu tvojemu, *
kao uzdah dovršismo godine svoje.
Zbroj naše dobi sedamdeset je godina, *
ako smo snažni, i osamdeset;
a većina od njih muka je i ništavost: *
jer prolaze brzo i mi letimo odavle.
Tko će mjeriti žestinu gnjeva tvojega, *
tko proniknuti srdžbu tvoju?

Nauči nas dane naše brojiti, *
da steknemo mudro srce.
Vrati se k nama, Gospodine! Ta dokle ćeš? *
Milostiv budi slugama svojim!
Jutrom nas nasiti smilovanjem svojim, *
da kličemo i da se veselimo u sve dane!
Obraduj nas za dane kad si nas šibao, *
za ljeta kad smo stradali!
Neka se na slugama tvojim pokaže djelo tvoje *
i tvoja slava na djeci njihovoj!
Dobrota Gospodina, Boga našega, *
nekbude nad nama!
Daj da nam uspije djelo naših ruku, *
djelo ruku naših nek uspije.

Ant. Godine naše prolaze poput trave: od vijeka, Bože, ti jesi.

R. Gospodine, u tebi je izvor životni.
O. Tvojom svjetlošću mi ćemo svjetlost vidjeti.

SLUŽBA ČITANJA

PRVO ČITANJE: Iz Prve knjige o Kraljevima
(22,1-9.15-23.29.34-38)

Očitovanje Božjeg nauma o Ahabu, bezbožnom kralju

U one dane tri je godine vladao mir; nije bilo rata između Aramejaca i Izraela. Treće godine Jošafat, kralj judejski, posjeti kralja izraelskoga. Kralj Izraela reče svojim dvoranima: »Znate li da je Ramot Gilead naš? A mi ne poduzimamo ništa da ga otmemo iz ruke ara-mejskog kralja.« Zatim reče Jošafatu: »Hoćeš li poći sa mnom na Ramot Gilead?« Jošafat odgovori kralju izraelskom: »Ja sam kao i ti, moj narod kao i tvoj, moji konji što i tvoji.« Tada Jošafat reče kralju izraelskom: »De posavjetuj se najprije s Gospodinom.« Tada kralj izraelski sakupi oko četiri stotine proroka i upita ih: »Mogu li zavojštiti na Ramot Gilead ili da se okanim toga?« Oni odgovoriše: »Idi, jer će ga Gospodin predati kralju u ruke.« Ali Jošafat upita: »Ima li ovdje još koji prorok Gospodnji da i njega upitamo?« Kralj izraelski odgovori Jošafatu: »Ima još jedan čovjek preko koga bismo mogli upitati Gospodina, ali ga ne podnosim, jer mi ne prorokuje ništa dobro, nego samo zlo; to je Mihej, sin Jimlin.« A Jošafat reče: »Neka kralj ne govori tako!« Tada kralj izraelski dozva jednoga dvoranina i reče mu: »Brže dovedi Jimlina sina Miheja.«
Kad dode pred kralja, upita ga kralj: »Miheju, da pođem u rat na Ramot Gilead, ili da se okanim toga?« On odgovori: »Pođi! Uspjet ćeš: Gospodin će ga dati u ruke kraljeve.« Ali mu kralj reče: »Koliko ću te puta za-klinjati da mi kažeš samo istinu u Gospodnje ime?« Tada Mihej odgovori: »Sav Izrael vidim rasut po gorama kao stado bez pastira. I Gospodin veli: Nemaju više gospodara, neka se u miru kući vrate.« Tada izraelski kralj reče Jošafatu: »Nisam li ti rekao da mi neće proreci dobro nego zlo!« A Mihej reče: »Zato čuj riječ Gospodnju: vidio sam Gospodina gdje sjedi na svome prijestolju, a sva mu vojska nebeska stajaše zdesna i slijeva. Gospodin upita: Tko će zavesti Ahaba da otiđe i padne u Ramot Gileadu? Jedan reče ovo, drugi ono. Tada uđe jedan duh i stade pred Gospodina. ‘Ja ću ga — reče — zavesti.’ Gospodin ga upita: ‘Kako?’ On odgovori: ‘Izaći ću i bit ću lažljiv duh u ustima svih njegovih proroka.’ Gospodin reče: Ti ćeš ga zavesti. I uspjet ćeš. Idi i učini tako!’ Tako je, evo, Gospodin stavio lažljiva duha u usta svih ovih tvojih proroka, ali ti Gospodin navješćuje zlo.«
Izraelski kralj i judejski kralj Jošafat krenuše na Ramot Gilead. Jedan nasumce odape luk i ustrijeli izraelskog kralja između nabora pojasa i oklopa. Kralj reče vozaču: »Okreni, izvedi me iz boja, jer mi nije dobro.« Boj je onoga dana bio sve žešći, ali se kralj držao uspravno na bojnim kolima prema Aramejcima. A navečer umri-je. Krv se iz rane izlila u kola. O zalasku sunčevu odjeknu glas taborom: »Svaki u svoj grad i svaki u svoju zemlju!«
Kralj je poginuo i otišli su u Samariju i pokopali kralja u Samariji. Njegova su kola oprali u samarijskom ribnjaku, i psi su lizali njegovu krv, i bludnice se ondje kupale, po riječi koju je rekao Gospodin.

OTPJEV (Jr 29, 8. 9. 11; Pnz 18, 18)

R. Nek vas ne zavedu proroci vaši, jer lažno vam prorokuju u moje ime. * Ja znam naume svoje, koje s vama namjeravam, govori Gospodin.
O. Podignut ću proroka i stavit ću svoje riječi u njegova usta. * Ja znam.

DRUGO ČITANJE: Iz Rasprave o otajstvima, svetog Ambrozija, biskupa
(Br. 29-30.34-35.37.42: SC 25 bis, 172-178)

Tumačenje obreda nakon krštenja

Nato si uzišao k svećeniku. Promisli što je slijedilo. Zar ne, ono što kaže David: Kao pomast na glavi što silazi na bradu, bradu Aronovu. To je ona pomast o kojoj kaže Salomon: Pomast razlita ime je tvoje, zato te djevojke zavolješe i povukoše te. Koliko te danas preporođenih duša zavoljelo, Gospodine Isuse, koje govore: Povuci nas za sobom, trčat ćemo za mirisom haljina tvojih, da bi uživali miris uskrsnuća! Shvati zašto to biva: Mudracu su oči u glavi. Zato se toči na bradu, što znači na draž mladosti, toči se na bradu Aronovu, da postaneš rod izabrani, svećenički, skupocjeni. Sve nas, naime, milost duhovna maže za Božje kraljevstvo i za svećeništvo. Primio si zatim bijelu odjeću u znak da si svukao ljusku grijeha, a obukao čiste haljine nevinosti. O tome je prorok rekao: Poškropi me izopom da se očistim, operi me i bit ću bjelji od snijega. Tko se krsti, očišćen je i prema Zakonu i prema Evanđelju: prema Zakonu, jer je Mojsije škropio krvlju janjeta s izopovom kiticom u ruci; prema Evanđelju, jer je odjeća Kristova bila bijela kao snijeg kad je ono u Evanđelju očitovao slavu svoga uskrsnuća. A onaj, komu se krivnja oprašta, biva bjelji od snijega. Zato i po Izaiji kaže Gospodin: Budu li vam grijesi kao skrlet, ja ću ih pobijeliti kao snijeg. Dobivši u kupelji preporodenja takvu odjeću, Crkva u Pjesmi nad pjesmama kaže: Crna sam, ali lijepa, kćeri jeruzalemske. Crna po slabosti ljudske naravi, lijepa po milosti; crna jer sam od grešnika, lijepa po svetinji vjere. Motreći tu odjeću, kćeri jeruzalemske iznenađene vele: Koja li je to što ulazi sva u bjelini? Bila je crna, a kako je sad najednom sva u bjelini? A Krist, videći svoju Crkvu u bijeloj odjeći — za koju je on sam, kao što imamo u proroka Zaharije, bio uzeo prljave haljine — ili videći dušu čistu i opranu kupelju preporodenja, veli: Kako si lijepa, prijateljice moja, kako si lijepa! Oči ti kao u golubice! U njezinu liku Duh je Sveti sišao s neba. Lijepe su oči jer je on — kao što smo gore rekli — sišao kao golubica. Dozovi, dakle, u pamet da si primio duhovni biljeg: duha mudrosti i umnosti, duha savjeta i jakosti, duha spoznaje i pobožnosti, duha svetoga straha, i čuvaj što si primio. Obilježio te je Bog Otac, potvrdio te je Krist Gospodin i stavio u tvoje srce zalog — Duha, kako si naučio iz apostolskoga čitanja.

OTPJEV (Ef 1, 13-14; 2 Kor 1, 21-22)

R. Prigrlivši vjeru i vi ste opečaćeni Duhom obećanim, Svetim, koji je zalog naše baštine: * otkupljenja i posvojenja.
O. Bog nas je pomazao, on nas je i zapečatio i u srca naša dade zalog Duha * otkupljenja i posvojenja.

MOLITVA

Bože, ti zalutalima pokazuješ svjetlo istine da se na pravi put vrate. Daj svim kršćanima da odbace što je kršćanstva nedostojno, a traže što mu priliči. Po Gospodinu.

ZAKLJUČAK

R. Blagoslivljajmo Gospodina.
O. Bogu hvala.

Oglasi