Sveti Ilija

Sveti Ilija prorok

Sveti Ilija je jedan od najvećih proroka Staroga Zavjeta. Koliko je bio velik i kao takav u narodu čašćen i cijenjen pokazuje i sam Isus na Gori Preobraženja kad su se ukazali s jedne strane njegove Mojsije a s druge Ilija.

Bogovidac, čudotvorac, branitelj vjere Božje, sv. Ilija bi rodom od plemena Aronova iz grada Tesvita, zbog čega je prozvat Tesvićanin. Kad se Ilija rodi, otac njegov Savah vide anđele Božje oko djeteta, kako ognjem dijete povijaju i plamen mu daju da jede. To bi predznamenje Ilijinog plamenog karaktera i njegove bogomdane sile ognjene. Svu mladost svoju proveo je u razmisljanju o Bogu i molitvi, povlačeći se često u pustinju, da u tišini razmišlja i moli se. U to vrijeme židovsko carstvo bijašepodijeljenjo  na dva nejednaka dijela: carstvo Judino ima samo dva plemena, Judino i Venijaminovo, sa prijestolnicom  u Jeruzalemu, i carstvo Izrailjevo obuhvatajući ostalih 10 plemena sa prijestolnicom u Samariji. Prvim carstvom vladahu potomci Solomonovi, a drugim potomci Jerovoama, sluge Solomonova. Najveći sukob imaše prorok Ilija sa Izrailjskim carem Ahavom i njegovom opakom ženom Jezaveljom. Jer ovi se klanjahu idolima i odvraćahu narod da služi Bogu jedinome i živome. Pri tom još Jezavelja. kao Sirijanka, nagovori muža te podiže hram Sirijskome Bogu Vaalu, i odredi mnoge svećenike na službu tome lažnom bogu. Velikim čudesima Ilija dokaza silu i vlast Božju: on zatvori nebo, te ne bi kiše tri godine i šest mjeseci; spusti oganj s neba i zapali žrtvu Bogu svome, dok žrečevi Vaalovi to ne mogu učiniti; pošalje kišu s neba molitvom svojom; čudesno umnoži brašno i ulje u kući udovice u Sarepti, i uskrisi joj umrlog sina; proreče Ahavu, da će mu psi krv lizati, i Jezavelji, da će je psi izgristi, što se i dogodi; i druga mnoga čudesa učini i događaje proreče. Na Horivu razgovaraše s Bogom i ču glas Božji u tihom svjetlom povjetarcu. Pred smrt uze Jelizeja i odredi ga za nasljednika u proročkom zvanju; svojim ogrtačem presječe vodu u Jordanu: i najzad bi uzet na nebo u ognjenim kolima sa ognjenim konjima. Na Taboru javio se zajedno s Mojsijem Gospodinu našem Isusu Kristu. Pred kraj svijeta opet će se Ilija javiti, da suzbije silu Antikristovu (Otkr. 11)

“I usta prorok Ilija kao oganj, riječ mu plamtjela kao buktinja. On je na njih donio glad i revnošću je svojom umanjio njihov broj. Po riječi je Božjoj nebo zatvorio i tri puta oganj s neba sveo. Kako li si strašan bio, Ilija, u čudesima svojim! I može li se itko dičiti koliko ti? Podigao si mrtva od smrti i iz Podzemlja po riječi Svevišnjeg. Bacio si u propast kraljeve i vukao odličnike s odra njihova. Na Sinaju si čuo ukore i sud osvetni na Horebu. Pomazao si kraljeve osvetničke i proroka sebi za nasljednika, podignut si bio u vihoru ognja, u kolima s plamenim konjima. Određen si u prijetnjama budućim da umiriš srdžbu Božju prije no što ona provali, da obratiš srca otačka sinovima i da obnoviš plemena Jakovljeva. Blago onomu koji će te vidjeti i onima koji su usnuli u ljubavi, jer i mi ćemo posjedovati život” (Sir 48,1-11).

Božji čovjek, sveti Ilija Prorok jedna je od najspominjanijih osoba iz Starog Zavjeta, često se poziva na Iliju i u Novom Zavjetu, a do dana današnjih ostao je uzor čvrste i nepokolebljive vjere; vjere nade i svjedočanstva.

Jahve je moj Bog znači Ilijino ime na hebrejskom jeziku, i u tom prijevodu sazdano je sve što se o Iliji treba reći, sve što je Ilija bio i sve čemu je stremio. Jednostavne riječi velikog značenja.

Živio je u 9. stoljeću prije Krista, u vremenu kralja Ahaza i kraljice Izabele čije pak ime, za razliku od Ilijinog znači, moj bog je Baal.

Jahve je moj Bog i moj bog je Baal, prvo kao istina drugo kao laž, prvo dobro, drugo zlo. Zar i ova dva prijevoda ne oslikavaju Ilijino poslanje na ovom svijetu, ali i vječitu borbu između Boga i Sotone? Ta borba traje i danas jer i u suvremenom vremenu naprednih tehnologija i genijalnih umova, mnoštvo se novih Baalova pojavilo, i na svakom su koraku iznikli njegovi žrtvenici. I će ta borba trajati dok je svijeta.

Ilija je u svoje vrijeme bio lučonoša Božje pobjede, navjestitelj Spasitelja koji će doći. Toliki su se pred njegovom umiljatom strogošću sasvim jednostavno, kao da se radi o nečemu svakodnevnom, obraćali. Kada pogledamo na prilike u kojima živimo, gotovo opipljivo možemo osjetiti vapaj svijeta za ovakvim ljudima, za ovakvim karakterima. A opet, tko zna, možda već među nama ima velikih duša koje je Bog pozvao da pronesu svijetlo svijetom, ali se to svijetlo teško probija kroz naslage i naslage masnog zla koje se zavuklo u najdublje pore društva.

I tko zna koliko smo samo Ilija dosada odbacili i pogubili, nazivajući ih pogrdno, ismijavajući, oduzimajući im dostojanstvo zatvaranjem i zlostavljanjem. Naposljetku, odbacili smo i pogubili i samog Boga Isusa u liku osobe, zašto ne bi bili u stanju to isto učiniti i sa običnim čovjekom?

Ilija se nije bojao ovog svijeta, toliko je vjerovao Bogu da je bez trunka sumnje, on sam izazvao i izrugao veći broj svećenika koji su na brdu Karmelu prinosili žrtvu nepostojećem bogu Baalu. Kada Baal na poziv svećenika nije poslao vatru s neba da zapali žrtvenik, Ilija je zazvao Jahvu i gle, Gospod je poslao oganj, pobio sve krivovjerne svećenike i bacio ih u potok Kišon. Iz ovog događaja vidimo snagu prorokove vjere ali i Božji gnjev na one koji traže i koji se klanjaju drugim Bogovima. Stoga, zar se trebamo čuditi svim nevoljama i jadima ovog svijeta kada pogledamo čemu se mi klanjamo, novcu, užitku, pokvarljivosti…i još desecima drugih modernih idola. Ilija je uzeo na se križ gnjeva cijele kraljevske kuće zbog njegova djelovanja protiv krivovjerja i odvlačenja mnogih pravom Bogu, i zbog toga su ga htjeli pogubiti. Istina, prorok je bio snažan in, no kao običan čovjek, ponekad je gubio vjeru u sebe, ne u Boga, već samo u svoju osobu. Bilo ga je strah kako dalje, no u njegovoj slabosti, Ilija je mogao čuti glas Jahve koji ga ohrabruje i koji ga je poticao da se ne boji ljudi.

Kroz Iliju se zaista sila u slabosti usavršavala; a samo zato jer je bio pun Duha, nakrcan vjerom i pouzdanjem da kada ga zadnji atom ljudske snage napusti, Božji Duh ostaje u njemu da ga vodi naprijed.

Znao je dobro da je samo alat u rukama Stvoritelja, duhovno oružje za boj protiv nevjere, a oruđe za kopanje duboko u ljudske duše dok se ne dođe do izvora žive vode.

I upravo s tom sviješću, potkovan snagom koju samo On može dati, iznosio je pred sinove Izraelove istine vjere i morala koji i danas vrijede. U trenucima kada se politika okrenula kontra Boga, Ilija dobro zna da svjetonazor vlasti ne čini i svjetonazor naroda, pa se hrabro suprotstavlja vladajućoj eliti, a srca običnog puka ponizno upoznaje s Bogom.

Trebamo li uopće raditi poveznicu sa toliko stoljeća naprijed kada politika opet, ali na tako perfidan i proziran način okreće leđa Bogu a širi ruke u zagrljaj Zlome?

Isto kao onda, ni danas politika ne predstavlja nužno stavove naroda, u jednu ruku nažalost, a u drugu na sreću. Na sreću jer onima koji slijepo ne pristaju uz krivovjerja modernih kraljevskih kuća, ta činjenica može samo poslužiti kao inspiracija za djelovanje, po uzoru na svetog Iliju. Djelovanje u skrušenosti srca i hrabrosti duha.

Zato uzmimo na se oklop vjere, i ne bojmo se ničega sa ovog svijeta, pouzdajmo se u Boga i u snagu koju nam daje kako bismo mogli očuvati ljudskost u vremenu neljudskosti, dostojanstvo u doba sramotnih poniženja, i što je najvažnije, kako bismo ostvarili svoj poziv upoznavanja svijeta sa svijetlom Krista.

Ako je Bog za nas, tko će protiv nas. (Rim 8,31)

Oglasi