PONEDJELJAK – SLUŽBA ČITANJA (16. NKG)

PONEDJELJAK – SLUŽBA ČITANJA (16. NKG)

IV. tjedan Psaltira

POZIVNIK

R. Otvori, Gospodine, usne moje.
O. I usta će moja navješćivati hvalu tvoju.

Ps 100 (99). Poziv na Božju hvalu

Ant. Kličimo Gospodinu i pjesmama mu pjevajmo.

Kliči Gospodinu, sva zemljo! *
Služite Gospodinu u veselju!
Pred lice mu dođite *
s radosnim klicanjem!

Znajte da je Gospodin Bog: †
on nas stvori, i mi smo njegovi, *
njegov smo narod i ovce paše njegove.

Uđite s hvalama na vrata njegova, †
u dvore njegove s hvalospjevom, *
hvalite ga, ime mu blagoslivljajte!

Jer dobar je Gospodin, †
dovijeka je ljubav njegova, *
od koljena do koljena vjernost njegova.

Ant. Kličimo Gospodinu i pjesmama mu pjevajmo.

HIMAN

Već okrijepi nam tijelo san,
Iz ložnice se dižemo,
O Oče, Tebi pjevamo,
Pomozi nam u poslu tom!

Nek Tebe slavi prva riječ,
Nek Tebe traži srca plam,
Da s Tobom, Bože presveti,
Sva djela naša započnu.

Pred svjetlom tmine iščezle,
Od sunca noć se prepala,
I grijeha, što ga donijela,
S njom nestalo u svjetlosti.

Još smjerno Tebe molimo,
Ukloni svaku ljagu s nas,
I mi ćemo Ti pjevati,
Neprestano Te slaviti.

Podijeli, Oče milostiv,
I Sine jednak Ocu svom,
Što s njim i s Duhom Presvetim
u kraju vladaš vječitom. Amen.

Ili, po danu:

Mi, Kriste, tebi pjevamo,
Živote, nado vjernika!
Ti put si dobra, začetnik,
Ti svjetskog mira graditelj!

Što vjerni tvoji uzmognu,
Što žele i što uspiju,
To dar je tvoje ljubavi,
To snaga tvoja izvodi.

Mir podaj našem vremenu,
Probudi vjeru stamenu,
Za dobra djela poletnim
Potakni sve nas ufanjem.

Ti mlake duše ozdravi,
Ti srca grešna očisti,
I vatrom marne ljubavi
Probudi na dobrohotnost.

Gospodinu Trojednome
Nek bude slava vječita
Koj život vječni puku svom
U rajskom domu neka da. Amen.

PSALMODIJA

Ps 73 (72). Prividna sreća bezbožnika

Blago onomu tko se ne sablazni nada mnom (Mt 11, 6).

Ant. 1. Kako je dobar Bog čestitima. †

Kako je dobar Bog čestitima,
† Bog onima koji su čista srca!
A meni umalo noge ne posrnuše, *
zamalo koraci ne okliznuše,
jer zločincima zavidjeh *
motreći sreću grešnika.

Nikakvu patnju ne snose, *
pretilo je tijelo njihovo.
Ne žive u mukama smrtnika, *
ljudske ih nevolje ne biju.

Stoga je oholost ogrlica vratu njihovu, *
a nasilje haljina koja ih pokriva.
Iz pretila srca izlazi opakost njihova, *
srca im se prelijevaju ispraznim tlapnjama.
Podsmjehuju se i zlobno govore, *
nasiljem prijete odozgo.

Ustima na nebo nasrću, *
a jezik se njihov obara na zemlju.
Zato moj narod za njima leti *
i srče obilne vode
pa veli: “Kako da dozna Bog? *
Spoznaje li Svevišnji?”
Eto, takvi su grešnici: *
uvijek spokojni, bogatstvo zgrću.

Ant. Kako je dobar Bog čestitima.

II.

Ant. 2. Smijeh vaš nek se u plač obrati i radost u žalost.

Jesam li, dakle, samo ja
uzalud čuvao srce čisto *
i u nedužnosti prao ruke
kad sam primao udarce svaki dan *
i kaznu jutro za jutrom?

Da sam kazao: “Govorit ću kao i oni”, *
izdao bih rod sinova tvojih.
Promišljah tada da bih spoznao: *
al` mi se učini mučno u očima mojim
sve dok ne nađoh ulaz u Božje svetinje *
pa prozreh kakav im je svršetak.
Zaista, na klizavu stazu ti ih postavljaš, *
u propast ih obaraš.

Kako učas stravom propadoše, *
nestaše, užas ih izjede!
Kao što čovjek prezire san kad se probudi, *
tako ćeš, Gospode, prezreti lik im
kada ustaneš.

Ant. Smijeh vaš nek se u plač obrati i radost u žalost.

III.

Ant. 3. Propast će oni koji se udaljuju od tebe, a meni je milo biti u Božjoj blizini.

Kad mi duša bijaše ojađena, *
a bubrezi probodeni,
bezumnik bijah bez razbora, *
ko živinče pred tobom.
Al ću odsad uvijek biti s tobom, *
jer ti prihvati desnicu moju:
vodit ćeš me po naumu svojem *
da me zatim uzmeš u slavu svoju.

Koga ja imam u nebu osim tebe? *
Kad sam s tobom, ne veselim se zemlji.
Malaksalo mi tijelo i srce: *
okrilje srca moga, i baštino moja,
o Bože, dovijeka!
Doista, propast će oni †
koji se udaljuju od tebe, *
istrebljuješ svakog tko ti se iznevjeri.
A meni je milina biti u Božjoj blizini, *
imati sklonište svoje u Gospodinu.
Pripovijedat ću sva tvoja djela *
na vratima Kćeri sionske.

Ant. Propast će oni koji se udaljuju od tebe, a meni je milo biti u Božjoj blizini.

R. Kako su slatke nepcu mome riječi tvoje.
O. Od meda su slađe ustima mojim.

SLUŽBA ČITANJA

PRVO ČITANJE: Iz Druge poslanice Korinćanima blaženoga Pavla, apostola
(1, 15 – 2.11)

Razlog Apostolove promjene puta

Braćo, u tom uvjerenju namjeravao sam najprije doći k vama i preko vas prijeći u Makedoniju pa se opet, da biste imali i drugu milost, iz Makedonije vratiti k vama da me vi otpratite u Judeju. Pa jesam li možda bio lakomislen kad sam to namjeravao? Ili što namjeravam, po tijelu namjeravam te je u mene istodobno »Da, da!« i »Ne, ne!«?
Bog je svjedok: naša riječ vama nije »Da!« i »Ne!« jer Sin Božji, Isus Krist, koga mi — ja i Silvan i Timotej — vama navijestismo nije bio »Da!« i »Ne!«, nego u njemu bijaše »Da!«. Doista, sva obećanja Božja u njemu su »Da!«. I stoga po njemu i naš »Amen!« Bogu na slavu! A Bog je onaj koji nas zajedno s vama utvrđuje za Krista; on nas i pomaza, on nas i zapečati i u srca naša dade zalog — Duha.
A ja prizivljem Boga za svjedoka: duše mi, da vas poštedim, nisam više dolazio u Korint. Ta mi nismo gospodari vaše vjere, nego suradnici vaše radosti. Ta u vjeri ste postojani.
Odlučih dakle u sebi da neću k vama opet sa žalošću. Jer ako ja vas ražalostim, a tko će mene obradovati ako ne onaj koga ja žalostim? Zato vam to i napisah da me, kada dođem, ne ražaloste oni koji bi mi imali biti na radost. Uzdam se doista u sve vas da je moja radost — radost svih vas. Pisah vam uistinu uz mnoge suze, iz velike nevolje i tjeskobe srca, ne da se ražalostite, nego da upoznate moju preveliku ljubav prema vama. Ako me tko ražalostio, nije ražalostio mene, nego u neku ruku — da ne pretjeram — sve vas. Dosta je takvu ona kazna od većine pa ga vi radije pomilujte i utješite da ga pretjerana žalost ne srva. Zato vas molim, iskažite mu ljubav. Ta zašto vam i pisah da vidim jeste li prokušani, jeste li u svemu poslušni. Komu dakle vi što oprostite, tomu i ja; jer i ja, ako kome što oprostih, »prostih poradi vas — pred Kristom, da nas ne nadmudri Sotona. Ta znamo njegove namjere!

OTPJEV (2 Kor 1, 21-22; Pnz 5,2.4)

R. A Bog je onaj koji nas utvrdi u Kristu; on nas i pomaza, on nas i zapečati * i u srca naša dade zalog — Duha.
O. Gospodin, Bog naš, sklopio je s nama Savez, licem je u lice govorio s nama. * I u srca naša.

DRUGO ČITANJE: Iz Poslanice Magnežanima svetoga Ignacija Antiohijskog, biskupa i mučenika
(Br. 6,1 — 9, 2, Funk 1.195-199)

Jedna molitva, jedna nada u ljubavi u neprijekornoj radosti

Kako sam u prije spomenutim osobama vjerom vidio i zavolio svu vašu zajednicu, potičem vas da sve nastojite činiti u Božjoj slozi, pod vodstvom biskupa, koji je namjesto Boga, i prezbitera, koji su namjesto zbora apostola, te đakona, meni tako dragih, kojima je povjerena služba Isusa Krista, njega koji oduvijek bijaše kod Oca, a na kraju se pojavio. Svi dakle prihvatite Božji način djelovanja i poštujte se međusobno, i nitko neka ne gleda bližnjega na tjelesan način, nego se uvijek međusobno ljubite u Isusu Kristu. Ništa neka ne bude među vama što bi vas moglo razdijeliti, nego se sjedinite s biskupom i s predstojnicima da budete slika i dokaz neraspadljivosti.
Kao što ni Gospodin nije ništa učinio bez Oca, s kojim je jedno, niti sam po sebi, niti po apostolima, tako ni vi ništa ne činite bez biskupa i prezbitera. I nemojte ni pokušavati opravdati kao razumno nešto što ste učinili sami, nego sve neka bude u zajednici: jedna molitva, jedna prošnja, jedno mišljenje i jedna nada u ljubavi, i u neprijekornoj radosti, a to je Isus Krist, od kojega nema ništa bolje. Svi se skupljajte kao u jedan Božji hram, kao oko jednog žrtvenika, oko jednog Isusa Krista koji je došao od jednog Oca i koji je ostao jedno s njime i k njemu otišao.
Ne dajte se zavesti stranim naukama niti starim nekorisnim mitovima. Ako još uvijek živimo po Zakonu, priznajemo da nismo primili milost. Božanski naime proroci živjeli su po Kristu Isusu. Zbog toga su i bili progonjeni. Bili su nadahnuti njegovom milošću, da se nevjernici uvjere kako je samo jedan Bog, koji se očitovao po Isusu Kristu, svome Sinu, koji je njegova Riječ proizašla iz šutnje i koji je u svemu ugodio onome koji ga je poslao.
Oni koji su živjeli po starim običajima, obrativši se na novu nadu, više ne drže subotu, nego dan Gospodnji, u koji nam je po njemu i po njegovoj smrti iznikao život, što neki poriču. Po tom smo otajstvu primili vjeru i po njemu ostajemo čvrsti, da budemo učenici Isusa Krista, našega jedinog učitelja. Kako bismo mogli živjeti bez njega, kad su i proroci, njegovi učenici po duhu, očekivali njega kao učitelja? I zato onaj koga su u pravednosti iščekivali svojom ih je prisutnošću uskrisio od mrtvih.

OTPJEV (1 Pt 3,8.9; Rim 12, 10. 11)

R. Budite svi jednodušni, puni suosjećanja i bratske ljubavi, milosrdni, ponizni! * Jer ste i na to pozvani da baštinite blagoslov.
O. Srdačno se ljubite pravim bratoljubljem! Pretječite jedni druge poštovanjem, služite Gospodinu! * Jer ste.

MOLITVA

Molimo te, Gospodine, budi nam milostiv i darežljiv. Produbi nam nadu, vjeru i ljubav da ustrajemo u budnosti i vršenju tvoga zakona. Po Gospodinu.

ZAKLJUČAK

R. Blagoslivljajmo Gospodina.
O. Bogu hvala.

Oglasi