SV. JAKOV – SLUŽBA ČITANJA

 

SV. JAKOV – SLUŽBA ČITANJA

POZIVNIK

R. Otvori, Gospodine, usne moje.
O. I usta će moja navješaivati hvalu tvoju.

Ant. Dođite, poklonimo se Gospodinu, Kralju apostola.

Ps 100 (99). Poziv na Božju hvalu

Kliči Gospodinu, sva zemljo! *
Služite Gospodinu u veselju!
Pred lice mu dođite *
s radosnim klicanjem!

Znajte da je Gospodin Bog: †
on nas stvori, i mi smo njegovi, *
njegov smo narod i ovce paše njegove.

Uđite s hvalama na vrata njegova, †
u dvore njegove s hvalospjevom, *
hvalite ga, ime mu blagoslivljajte!

Jer dobar je Gospodin, †
dovijeka je ljubav njegova, *
od koljena do koljena vjernost njegova.

Slava Ocu i Sinu *
i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, †
tako i sada i vazda *
i u vijeke vjekova.

Amen.

Ant. Dođite, poklonimo se Gospodinu, Kralju apostola.

HIMAN

Nebeskih dvora knezovi,
I kralja višnjeg dvorani,
Gospodin sam vas pouči
I u sav svijet vas odasla.

Nebeskog Jeruzalema,
Kom svjetiljka je Jaganjac,
Vi ures ste i biserje
I najčvršći mu temelji.

Svom hvalom Crkva slavi vas
Ko Zaručnica Kristova,
Jer riječ je vaša pouči
I vaša krv je posveti.

Kad na svršetku vremena
Krist Kralj i Sudac zasjedne
I vas on sebi pridruži
Da svemu svijetu sudite.

Nek vaša molba usrdna
Tad podupre nas grešnike
Da vaše sjeme božansko
Za žetvu vječnu dozori.

Sva slava Kristu Isusu
Što vas ko svoje glasnike
Sa Ocem, Duhom ispuni
I svjetlošću vas obdari. Amen.

PSALMODIJA

Ps 19 (18 A). Hvalospjev Bogu Stvoritelju

Ant. 1. Po svoj zemlji razliježe se jeka, riječi njihove sve do nakraj svijeta sežu.

Nebesa slavu Božju kazuju, *
naviješta svod nebeski djelo ruku njegovih.
Dan danu to objavljuje, *
a noć noći glas predaje.
Nije to riječ, a ni govor nije, *
nije ni glas što se može čuti,
al’ po svoj zemlji razliježe se jeka, *
riječi njihove sve do nakraj svijeta sežu.
Ondje suncu razape šator, †
te ono ko ženik iz ložnice ide, *
ko div kliče kad prelijeće stazu.
Izlazi ono od nebeskog kraja, †
i put mu se opet s krajem spaja, *
ne skriva se ništa žaru njegovu.

Ant. Po svoj zemlji razliježe se jeka, riječi njihove sve do nakraj svijeta sežu.

Ps 64 (63). Molitva protiv klevetnika

Ant. 2. Božja su djela slavili i mislili o onom što on učini.

Poslušaj, Bože, moje žalbe glas; *
od strašna dušmanina život mi čuvaj!
Štiti me od mnoštva opakih, *
sakrij od bjesnila zlotvora

koji bruse jezike ko mačeve*
otrovne riječi izbacuju kao strijele,
da iz potaje rane nedužna, *
da ga rane iznenada ne bojeć` se ničega.
Spremni su na djelo pakosno, †
snuju kako će kradom zamke staviti *
i govore: “Tko će nas vidjeti?”
Snuju zlodjela, smišljene osnove kriju: *
pamet i srce čovječje bezdan su duboki.

No Bog ih ranjava strijelom, *
odjednom ih rane prekriju.
Vlastiti jezik propast im donosi, *
kimaju glavom oni što ih vide:
svi se boje, Božje djelo slave *
i misle o onom što on učini.

Pravednik se raduje u Gospodinu, †
njemu se utječe, *
i kliču svim srca čestita.

Ant. Božja su djela slavili i mislili o onom što on učini.

Ps 97 (96). Gospodin − slavni Kralj

Ant. 3. Navješćuju pravednost njegovu, svi narodi gledaju mu slavu.

Gospodin kraljuje: neka Kliče zemlja, *
nek se vesele otoci mnogi!
Oblak i tama ovijaju njega, *
pravda i pravo temelj su prijestolja njegova.
Oganj ide pred njim *
i sažiže okolo dušmane njegove.

Munje mu svijet osvjetljuju: *
zemlja to vidi i strepi.
Brda se tope pred Gospodinom ko vosak, *
pred vladarom sve zemlje.
Nebesa navješćuju pravednost njegovu, *
svi narodi gledaju mu slavu.

Nek se postide svi što likove štuju †
i koji se hvale kumirima. *
Poklonite mu se, svi bozi!
Sion radostan sluša, †
gradovi Judini kliču, *
zbog tvojih sudova, Gospodine!
Jer ti si, Gospodine, Svevišnji
− nad svom zemljom, *
visoko, visoko nad bozima svima.

Gospodin ljubi one koji mrze na zlo, †
on čuva duše pobožnika svojih, *
izbavlja ih iz ruku opakih.
Svjetlost sviće pravedniku *
i radost čestitima u srcu.
Radujte se, pravednici, u Gospodinu, *
slavite sveto ime njegovo!

Ant. Navješćuju pravednost njegovu, svi narodi gledaju mu slavu.

R. Pogani koji slušahu, radovahu se.
O. I slavljahu riječ Gospodnju.

SLUŽBA ČITANJA

PRVO ČITANJE: Iz Prve poslanice Korinćanima blaženog Pavla, apostola
(4, 1-16)

Budimo nasljedovatelji apostola, kao što je apostol nasljedovatelj Krista

Tako, neka nas svatko smatra službenicima Kristovim i upraviteljima otajstava Božjih. A od upravitelja iziskuje se napokon da budu vjerni. Meni pak nije nimalo do toga da me sudite vi ili bilo koji ljudski sud; a ni ja sam sebe ne sudim. Doista, ničega sebi nisam svjestan, no time nisam opravdan: moj je sudac Gospodin. Zato ne sudite ništa prije vremena dok ne dođe Gospodin koji će iznijeti na vidjelo što je sakriveno u tami i razotkriti nakane srdaca. I tada će svatko primiti pohvalu od Boga.
Time, braćo, smjerah na sebe i Apolona radi vas: da na nama naučite onu “Ne preko onoga što je pisano” te se ne nadimate jednim protiv drugoga. Ta tko tebi daje prednost? Što imaš da nisi primio? Ako si primio, što se hvastaš kao da nisi primio? Već ste siti, već se obogatiste, bez nas se zakraljiste! Kamo sreće da se zakraljiste da i mi s vama zajedno kraljujemo! Jer Bog je, čini mi se, nas apostole prikazao posljednje, kao na smrt osuđene, jer postali smo prizor svijetu, i anđelima, i ljudima – mi ludi poradi Krista, vi mudri u Kristu; mi slabi, vi jaki; vi čašćeni, mi prezreni; sve do ovoga časa i gladujemo, i žeđamo, i goli smo, i pljuskaju nas, i beskućnici smo, i patimo se radeći svojim rukama. Proklinjani blagoslivljamo, proganjani ustrajavamo, pogrđivani tješimo. Kao smeće svijeta postasmo, svačiji izmet sve do sada.
Ne pišem ovoga da vas postidim, nego da vas kao ljubljenu svoju djecu urazumim. Jer da imate u Kristu i deset tisuća učitelja, ipak ne biste imali više otaca. Ta u Kristu Isusu po evanđelju ja vas rodih! Zaklinjem vas, dakle: nasljedovatelji moji budite.

OTPJEV (Iv 15, 15; Mt 13, 11. 16)

R. Više vas ne zovem slugama, nazvao sam vas prijateljima, * jer vam priopćih sve što sam čuo od Oca svoga.
O. Vama je dano znati otajstva kraljevstva nebeskoga; blago vašim očima što vide i ušima što slušaju. * Jer vam.

DRUGO ČITANJE: Iz Homilija o Matejevu Evanđelju, svetog Ivana Zlatoustog, biskupa
(Ham. 65, 2-4: PC 58, 619-622)

Sudionici Kristove muke

Na Krista navaljuju Zebedejevi sinovi riječima: Reci da jedan bude postavljen tebi zdesna, a drugi slijeva. A što on na to? Da bi pokazao kako oni ne traže ništa duhovno i kako se ne bi nikad usudili to pitati da su znali o čemu se radi, reče: Ne znate što tražite. Ovo je tako veliko, tako čudesno i nadilazi same višnje moći. Potom nadoda: Možete li piti kalež koji ću ja piti i krstiti se krstom kojim ću se ja krstiti? »Vi naime«, — reče — »razgovarate sa mnom o časti i vijencima, a ja o borbama i znoju. Nije ovo čas za nagrade, niti će se sada pokazati moja slava. Sadašnji je život trenutak krvoprolića, rata i pogibli.«
Pripazi kako već po načinu pitanja i bodri i potiče. Nije rekao: »Možete li podnijeti ubojstvo? Možete li proliti svoju krv?« Nego kako? Možete li piti kalež? Želeći ih pridobiti, nadodaje: koji ću ja piti. Tako će poradi zajedništva s njim biti spremniji. To nazva krštenjem, pokazujući da će odatle proizaći veliko očišćenje za sav svijet. Onda oni rekoše: Možemo. Smjesta obećaju oduševljena srca, i ne znajući što su rekli. Očekivali su da će postići što su molili.
A što on na to? Kalež ćete moj doduše piti, i bit ćete kršteni krstom kojim se ja krštavam. Proreče im velika dobra, to jest: »Bit ćete dostojni mučeništva. Pretrpjet ćete što ja trpim. Život ćete dovršiti nasilnom smrti i u tome ćete biti sudionici sa mnom. No sjediti meni zdesna i slijeva nije na meni da dam, već kojima je pripravio moj Otac.« Pošto im je osokolio duh i učinio ga uzvišenijim, te ih utvrdio da se uzdignu nad tugu, tada je ispravio njihovu molbu.
Tada se desetorica rasrde na dva brata. Zar ne vidiš da su svi bili nesavršeni, i oni koji nastojahu preteći desetoricu, i desetorica što su zavidjeli dvojici? Ali, kako rekoh, pokaži mi ih nakon toga i vidjet ćeš da su bez svih tih želja. Čuj kako taj isti Ivan, koji je sada pristupio s tom svrhom, kasnije stalno pušta prednost Petru, pa i dok je — u Djelima apostolskim — propovijedao i tvorio čudesa. Jakov pak nije živio dugo nakon toga. Od početka ga je naime prožimao veliki žar: zapustio je sve ljudsko, te se popeo do neizrecivog vrhunca i ubrzo bio pogubljen.

OTPJEV

R. Ovi su živeći u tijelu krvlju svojom zasadili Crkvu. * Pili su čašu Gospodnju i postali su Božjim prijateljima.
O. Po svoj zemlji razliježe se jeka, riječi njihove sve do nakraj svijeta sežu. * Pili su.

MOLITVA

Svemogući vječni Bože, sveti Jakov prvi je od apostola svjedočenje za Krista potvrdio mučeničkom smrću. Daj da tvoju Crkvu ojača njegova odvažnost i zaštiti njegov zagovor. Po Gospodinu.

ZAKLJUČAK

R. Blagoslivljajmo Gospodina.
O. Bogu hvala.koji bruse jezike k`o mačeve

Oglasi