SV. ANA – Večernja molitva

Sveta Ana i JoakimSV. ANA – Večernja molitva

Predraga majko moja Ano, ne mogu leći na počinak, a da te još jednom djetinjski ne pozdravim i ne preporučim sebe, i sve svoje, tvojoj dobrostivoj brizi.
Budi i ostani meni i mojima i ovu noć moćnom obranom i zagovornicom i odvrati nas sve pogibelji za tijelo i dušu.
Puna pouzdanja vapijem za tvojom materinskom zaštitom za sve žive i umrle moje bližnje; očuvaj ih sve u ljubavi Isusa Krista i priteci u pomoć osobito onima, koji ove noći dospiju u koju pogibao.
Amen.

Oglasi

O lažnom duševnom miru

Iz Pouka svetoga Doroteja, opata
(Pouka 13, Optužba samoga sebe, 2-3: PG 88)

O lažnom duševnom miru

Tko sama sebe optužuje, ako ga zadesi kakva nezgoda, šteta, sramota, poruga ili bilo koja neprilika, sve veselo podnosi i misli da je sve to zaslužio. Ništa ga ne može uznemiriti. Što ima mirnije od toga čovjeka? Nego, možda će mi netko prigovoriti: »A što da radim ako me brat uvrijedi, a ja se ispitam i upoznam da mu nisam za to dao nikakva povoda? Zašto onda moram sebe optuživati?« Nastavi čitati

SV. JOAKIM I ANA – VEČERNJA

SV. JOAKIM I ANA – VEČERNJA

psalmi od srijede IV. tjedan Psaltira

R. Bože, u pomoć mi priteci.
O. Gospodine, pohiti da mi pomogneš.

Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda i u vijeke vjekova. Amen. Aleluja

HIMAN

Sveta lozo Davidova,
Joakime, sretni oče,
S dragom ženom svetom Anom
večernje nam hvale primi.

Vrli mužu, sretna majko,
Marijini roditelji!
Abrahamov dični rode,
Naroda svih blagoslove!

Ljubav vaša svijetu rodi
Čistu Majku Isusovu:
Novo doba s njome svanu,
Novi svijet se s njime rađa.

Slava tebi, Višnji Oče,
Hvala tebi, Božji Sine,
Svaka čast i Duhu Svetom
U sve vijeke vijeka. Amen. Nastavi čitati

Mučenici poput o. Hamela slijede Isusa i privlače vjernike

Mučenici poput o. Hamela slijede Isusa i privlače vjernike

Prije godinu dana, 26. srpnja 2016., ubijen je u dobi od 85 godina otac Jacques Hamel, dok je slavio sv. misu u crkvi Sv. Stjepana, Saint-Etienne de Rouvray, u francuskoj pokrajini Normandiji. O. Hamel je prvi svećenik ubijen od džihadista u Europi u ovom stoljeću.
Činjenica da je ubijen upravo u crkvi sv. Stjepana potiče na promišljanje, i poziva nas na ponovno čitanje života ovog francuskog svećenika, u svjetlu života kršćanskog prvomučenika, i mnogih drugih koje je Papa Franjo nazvao braćom progonjenom zbog vjernog svjedočenja Evanđelja. U rujnu prošle godine, na misi zadušnici za o. Hamela, Papa Franjo je istaknuo kako je ubijeni o. Jacques dio lanca mučenika, kršćana koji danas trpe kako se ne bi odrekli Isusa Krista. Poput kriminalca ubijen je dobar i krotak čovjek, čovjek bratstva.
U trenutku smrti, istaknuo je tada Papa Franjo, o. Hammel je lucidno prokazao začetnika progona. Sotona je začetnik progona, svjedoče njegove posljednje riječi pred ubojicama: „Odstupi Sotono!“. Mučenici, naprotiv, slijede Isusa, rekao je tom prilikom papa Franjo, jer On je „prvi mučenik“, „njihov jedini kruh“, i „ne treba im ništa drugo“: „o mučeniku se ne može govoriti kao o heroju, to je čovjek kojem je iskazana Božja milost, jer mučenicima nas čini Božja milost, a ne hrabrost“. Danas su mučenici brojniji nego u prvim kršćanskim vremenima, podsjetio je tom prilikom Sveti Otac, mada mediji o njima ne govore.
U Rimu, u bazilici sv. Bartolomeja, postavljen je memorijal novih mučenika 20. i 21. stoljeća. Don Angelo Romano, rektor Bazilike, ističe da se danas događaju „masovna mučeništva koja zahvaćaju cijele crkvene zajednice“. Uz njih, postoje i tzv. „skriveni mučenici“, muškarci i žene koji nastoje promicati bratstvo, pronalazeći nove putove življenja Evanđelja, „kršćani koji ljube bezuvjetno u materijalističkom i individualističkom svijetu“, po nauku Isusa Krista.
„Nalikovati Isusu“ privlači vjernike, dodaje rektor Romano, i zato je smrt o. Jacquesa duboko potresla Francusku. U tom smislu, zaključuje don Romano, jasno je što Papa misli kad citira Tertulijanovu misao, „krv mučenika je sjeme kršćana“: „nema sumnje da je Gospodin pobijedio zlo, a mi moramo biti na visini povjerenog nam zadatka: a to je navještaj Evanđelja svijetu koji ga je tako potreban“.

Izvor

Sakrament pomirenja – Ispovijed

Pomirenje – Ispovijed
Uskrsnuli Gospodin ustanovio je ovaj sakrament kada se na sam dan uskrsnuća ukazao svojim apostolima i rekao im: ” Primite Duha Svetoga. Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite zadržani su im (Iv20, 22-23).” KKC

Svoju službu pomirenja ljudi s Bogom, Isus danas ostvaruje u svojoj Crkvi; apostolima i njegovim nasljednicima dao je vlasta opraštati grijehe, a Petru i njegovim nasljednicima simbolički je predao ” ključeve kraljevstva nebeskoga”.

Kristov poziv na obraćenje trajno odzvanja u životu krštenika. Obraćenje je trajan zadatak cijele Crkve, koja je sveta ali u svome krilu obuhvaća i grješnike.

U tradicionalnoj katoličkoj teologiji sakramenata, četiri stvari su potrebne da bi imali važeću i plodnu ispovijed: kajanje, ispovijed, oprost i zadovoljština. Prečesto smo skloni umanjiti značaj skrušenog pokajanja, uzimajući ga jednostavno kao trenutak tuge ili žaljenja.

Što kaže veliki arški župnik, sv. Ivan Vianney, u svojoj propovijedi o “zasluženom odrješenju”:

“Kada se netko stvarno odrekne svojih grijeha, on ne smije biti zadovoljan samo s tim što ih je oplakao. On mora odustati, ostaviti daleko iza sebe, i kloniti se bilo čega što ga vodi ponovno u tom smjeru. Drugim riječima, draga moja braćo, moramo biti spremni sve pretrpjeti negoli pasti natrag u one grijehe koje smo upravo ispovjedili. Ljudi bi trebali vidjeti potpunu promjenu u nama; inače nismo zaslužili oprost, i moglo bi čak biti moguće da smo doista počinili i svetogrđe.

Jao, da postoje barem neki u kojima je ta promjena vidljiva nakon što dobiju oprost! Dragi Bože, koja su svetogrđa počinjena! Kada bi među trideset odrješenja bilo samo jedno istinsko, kako bi se brzo svijet obratio!

Oni ljudi koji ne pokazuju dovoljno znakova kajanja, dakle, ne zaslužuju oprost. Jao, koliko ih se samo kada ih se odbije, više ne vraća! To je, naravno, jer nemaju pravi poriv da se obrate, jer ako su ga doista imali, daleko od toga da bi ostavili svoju ispovijed do sljedećeg Uskrsa, nego bi se trudili punim srcem promijeniti svoje živote i povratiti svoj mir s Bogom.”

Molitva svetoj Ani

Molitva svetoj Ani

O, sretna i blažena sveta Ana, mati Majke Isusove Marije, koja si molitvom, suzama i postom od Boga isprosila kćerku Mariju, nju pojmljivo odgajala i pazila i napokon je u hramu prikazala! Molimo te ponizno da nas svojoj kćeri preporučiš, neka nam ona u svakoj potrebi bude u pomoći. Ako ti za nas od nje štogod zaprosiš ufamo se, da ćemo to i zadobiti, jer je ona na ovom svijetu tebi bila poslušna, i sada će na nebu uslišiti molitvu tvoju. Amen.

Iziđe božanski sijač…

Iziđe božanski sijač…
Mt 13,1-9
Treći veliki Isusov govor u Matejevu Evanđelju bavi se Isusovim prispodobama, slikama, kojima pojašnjava narav Božjega kraljevstva; u Mateja su to tajne Božjega kraljevstva. One se otkrivaju onima koji imaju uši, koji imaju otvoreno srce za Isusovu riječ i osobu. Svatko, i obrazovani i priprosti, može ih i razumjeti i ne razumjeti. Zavisno od otvorenosti i zavisno od toga, pronalazim li u njima ono što se mene osobno tiče, moga života i ponašanja. U svakoj Isusovoj usporedbi treba pronaći sebe osobno, smjestiti sebe u Isusove riječi i nakanu, jer ih je Isus izgovorio za ljude. Nastavi čitati

Sveti Joakim i Ana, roditelji BDM

Sv. Joakim i Ana ne spominju se u Svetom pismu, ali ih zato susrećemo u apokrifnom spisu iz 2. st. pod naslovom Protoevanđelje sv. Jakova.
Prema tom apokrifnom spisu, Joakim i Ana nisu mogli imati djece pa su molili Boga da im udijeli taj dar. Joakim je kao bogat čovjek svoje prihode dijelio na dva dijela. Jedan dio je davao narodu, a drugi dio je prikazivao Gospodinu kao žrtvu. Joakim se tijekom 40 dana povukao u pustinju da posti i moli ne bi li mu se Gospodin smilovao i dao potomka. Isto je kod kuće činila i njegova žena Ana.

Ana je u poodmakloj dobi rodila djevojčicu – Mariju. Svetoj se Ani u zagovor utječu žene željne poroda, trudnice i porodilje i majke općenito. U Njemačkoj su sv. Anu štovali rudari, rezbari drva i ebanovine i zlatari. Anu se zaziva i moli za dobru smrt. Na papinskome dvoru sv. Anu su osobito štovali konjušari pa su na njezin blagdan priređivali svečanu procesiju. Svjedok je toga kulta crkva sv. Ane u Vatikanu podignuta 1505. godine.

Ana je jedno od mnogih svetopisamskih vlastitih imena vrlo raširenih u svijetu. U izvornom hebrejskom i u grčkom jeziku glasi Hannah i znači ljupkost, milost. Inačica ovog imena je mnogo: Ane, Anica, Ančica, Anika, Ankica, Anita, Anuša, Nuša, Hana.

Navedenima sretan imendan!

 

SV. JOAKIM I ANA – SREDNJI ČAS

SV. JOAKIM I ANA – SREDNJI ČAS

Psalmi od srijede IV. tjedan Psaltira

R. Bože u pomoć mi priteci.
O. Gospodine pohiti da mi pomogneš

Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda i u vijeke vjekova. Amen. Aleluja

Treći čas
O Duše, koji s Ocem si
I Sinom Gospod jedini,
Nastani blag se u nama
I duše naše napuni!

Naš um i srce, jezik nam
Nek svom te moći uzdiže,
Nek plamti ljubav ognjena
I žar nam bližnje užiže.

Daj Oca da upoznamo
I Krista, Sina njegova,
I u te, Duha njihova,
Da vjerujemo sveudilj. Amen. Nastavi čitati

Sveti Joakim i Ana, roditelji Blažene Djevice Marije

Sveti Joakim i Ana, roditelji BDM

Danas slavimo onaj blaženi bračni par što je poklonio život Majci Sina Božjega. O Joakimu i Ani u Svetom pismu doduše nema spomena, no zato se njihovo ime prvi put spominje u jednom apokrifnom spisu iz II. stoljeća, koji se općenito naziva Protoevanđelje sv. Jakova. U prvih osam poglavlja toga spisa iznesene su neke pojedinosti što se odnose na Marijino čudesno rođenje. Taj spis govori o sv. Joakimu kao o veoma bogatu čovjeku, ali koji je bio i pobožan i dobar pa je prihode svojih dobara dijelio u dvoje: jedan je dio davao narodu, a drugi prinosio kao žrtvu Gospodinu za otpuštenje svojih grijeha. Kad se jednog dana nalazio u hramu, prinoseći svoju žrtvu, nagovorio ga je neki Ruben, predbacujući mu nevrijednost zbog koje sa svojom Anom nema djece. U Izraelu, naime, nijedan pravednik nije ostao bez potomaka. To je Joakima veoma pogodilo u srce pa se za četrdeset dana povukao u pustinju posteći i moleći kako bi od Gospodina isprosio potomka. Nastavi čitati