PETAK – SLUŽBA ČITANJA (16. NKG)

PETAK – SLUŽBA ČITANJA (16. NKG)

Psalmi  od petka IV. tjedna

POZIVNIK

R. Otvori, Gospodine, usne moje.
O. I usta će moja navješćivati hvalu tvoju.

Ps 100 (99). Poziv na Božju hvalu

Ant. Dobar je Gospodin, blagoslivljajte ime njegovo.

Kliči Gospodinu, sva zemljo! *
Služite Gospodinu u veselju!
Pred lice mu dođite *
s radosnim klicanjem!

Znajte da je Gospodin Bog: †
on nas stvori, i mi smo njegovi, *
njegov smo narod i ovce paše njegove.

Uđite s hvalama na vrata njegova, †
u dvore njegove s hvalospjevom, *
hvalite ga, ime mu blagoslivljajte!

Jer dobar je Gospodin, †
dovijeka je ljubav njegova, *
od koljena do koljena vjernost njegova.

Slava Ocu i Sinu *
i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, †
tako i sada i vazda *
i u vijeke vjekova.
Amen.

Ant. Dobar je Gospodin, blagoslivljajte ime njegovo.

HIMAN

U Trojstvu Bože jedini,
Što moćno vladaš svemirom,
Čuj našu pjesmu pohvalnu,
Što pjevamo je bdijući.

Sa postelje se dižemo
Za noćnog doba gluhoga,
Od tebe prosit idemo
Da sve nam rane iscijeliš.

S nebesa slavan očisti,
O Bože, svojom svemoći
Što prijevarom sotoninom
U noći smo sagriješili.

Od skvrne tijelo čuvaj nam,
Od tromosti zaštiti duh,
Da grijesi žara duhovnog
Ne uduše nam mlakošću.

Otkupitelju, molimo,
Ti napuni nas svjetlošću,
Sve dane njom nas očuvaj
Od svakog djela opakog.

Podijeli, Oče milostiv,
I Sine jednak Ocu svom,
Što s njim i s Duhom Presvetim
U kraju vladaš vječitom. Amen.
Ili, po danu:

Bliz nam budi, Tvorce svijeta,
Vječnog Svjetla sjaju divni,
Milost tvoja i blizina
Miri srca prestrašena!

Duhom tvojim ispunjeni,
Kao pravi bogonosci,
Vjernici nek tvoji krenu
Poslu dnevnom, dobrotvornom.

Ljubav tvoja Zakon sveti
Ljudima svim uvijek budi:
Zla se kloneč, čineć dobro
Boga svoga neka slave.

Oče, Sine, Duše Sveti,
Sveto Trojstvo, jedan Bože:
Spasenici nek te slave,
Živa slava Božja bili! Amen.

PSALMODIJA

Ps 55 (54), 2− 15. 17− 24. Molitva nakon izdajstva prijateljeva

Isusa spopade užas i tjeskoba. (Mk. 14, 33).

I.

Ant. 1. Bože moj, ne krij se molbi mojoj što ti je upravljam dok me grešnici tlače.

Čuj, Bože, molitvu moju, †
ne krij se molbi mojoj: *
obazri se na me i usliši me!
Mučim se u svojoj tjeskobi, †
zbuni me vika dušmanska *
i tlačenje grešničko.
Navališe na me nesrećom, *
bijesno me progone.
Srce mi je ustreptalo, *
i strah me samrtni spopade.
Užas me i trepet hvata, *
groza me obuze.
Zavapih: »O, da su mi krila golubinja, *
odletio bih da otpočinem!
Daleko, daleko bih letio, *
u pustinji se nastanio;
brzo bih potražio sklonište *
od bijesne oluje i vihora.«

Ant. 1. Bože moj, ne krij se molbi mojoj što ti je upravljam dok me grešnici tlače.

II.

Ant. 2. Gospodin nas izbavlja iz ruku neprijatelja i tlačitelja.

Smeti ih, Gospodine, podvoji im jezike, *
jer nasilje i svađu vidim u gradu;
danju i noću zidinama kruže; *
bezakonja su i nevolje u njemu.
Usred njega zasjede, *
s ulica mu tlačenje i podlost ne odlaze.
Da me pogrdio dušmanin, *
bio bih podnio;
da se digao na me koji me mrzi, *
pred njim bih se sakrio.
Ali ti, ti si to bio, meni jednak, *
prijatelj moj, moj pouzdanik
s kojim sam slatko drugovao, *
i složno hodismo u Domu Božjemu.

Ant. Gospodin nas izbavlja iz ruku neprijatelja i tlačitelja.

III.

Ant. 3. Povjeri Gospodinu svoju brigu i on će te pokrijepiti.

A ja ću Boga prizvati, *
i Gospodin će me spasiti.
Večerom, jutrom i o podne tužan ću jecati, *
i on će čuti vapaj moj.
Dat će mi mira od onih koji me progone: *
jer mnogi su protiv mene.
Bog će čuti i njih poniziti, *
onaj koji kraljuje odvijeka.
Jer se ne popravljaju, Boga se ne boje, †
podižu ruke na prijatelje, *
savez svoj oskvrnjuju.
Usta su im glada od maslaca, *
a srce ratoborno;
riječi blaže od ulja, *
a oni — isukani mačevi.
Povjeri Gospodinu svu svoju brigu †
i on će te pokrijepiti: *
neće dati da ikada posrne pravednik.
A njih ti, o Bože, strmoglavi *
u jamu grobnu!
Krvoloci i varalice ni polovicu dana neće doživjeti! *
A ja se u tebe uzdam.

Ant. 3. Povjeri Gospodinu svoju brigu i on će te pokrijepiti.

R. Sine moj, čuj moju mudrost.
O. I prigni uho mojoj razboritosti.

SLUŽBA ČITANJA

PRVO ČITANJE: Iz Druge poslanice Korinćanima blaženoga Pavla, apostola
(5,1-21)

Nada u nebeski dom. Služba pomirenja

Braćo, znamo doista: ako se razruši naš zemaljski dom, šator, imamo zdanje od Boga, dom nerukotvo-ren, vječan na nebesima. U ovome doista stenjemo i čeznemo da se povrh njega zaodjenemo svojim nebeskim obitavalištem; dakako, ako sq nađemo obučeni, ne goli. Da, i mi koji smo u ovom šatoru stenjemo opterećeni jer nećemo da budemo svučeni, nego da se još obučemo da život iskapi što je smrtno. A za to nas je sazdao Bog — on koji nam dade zalog Duha. Uvijek smo stoga puni pouzdanja makar i znamo: naseljeni u tijelu, iseljeni smo od Gospodina. Ta u vjeri hodimo, ne u gledanju. Da, puni smo pouzdanja i najradije bismo se iselili iz tijela i naselili kod Gospodina. Zato se i trsimo da mu omilimo, bilo naseljeni, bilo iseljeni. Jer svima nam se pojaviti pred sudištem Kristovim da svaki dobije što je kroz tijelo zaradio, bilo dobro, bilo zlo.
Prožeti dakle strahom Gospodnjim uvjeravamo ljude; razotkriveni smo Bogu, a nadam se — i vašim savjestima. Ne preporučujemo vam opet sami sebe, nego vam dajemo prigodu ponositi se nama, da imate odgovor za one koji se diče licem, a ne srcem. Doista, ako bijasmo »izvan sebe« — Bogu bijasmo; ako li »pri sebi« — vama bijasmo. Jer ljubav nas Kristova obuzima kad promatramo ovo: jedan za sve umrije, svi dakle umriješe; i za sve umrije da oni koji žive ne žive više sebi, nego onomu koji za njih umrije i uskrsnu. Stoga mi od sada nikoga ne poznajemo po tijelu; ako smo i poznavali po tijelu Krista, sada ga tako više ne poznajemo. Dakle, je li tko u Kristu, nov je stvor. Staro uminu, novo, gle, nasta! A sve je od Boga koji nas sa sobom pomiri po Kristu i povjeri nam službu pomirenja. Jer Bog je u Kristu svijet sa sobom pomirio ne ubrajajući im opačina njihovih i polažući u nas riječ pomirenja. Kristovi smo dakle poslanici; Bog vas po nama nagovara. Umjesto Krista zaklinjemo: dajte, pomirite se s Bogom! Njega koji ne okusi grijeha Bog za nas grijehom učini da mi budemo pravednost Božja u njemu.

OTPJEV (2 Kor 5, 18; Rim 8, 32)

R. Bog nas sa sobom pomiri po Kristu * i povjeri nam službu pomirenja.
O. Bog ne poštedi ni svoga Sina, nego ga za sve nas preda. * I povjeri.

DRUGO ČITANJE: Iz Ispovijesti svetog Augustina, biskupa
(Knj. 10,43,08-70: CSEL 33,278-280)

Krist je umro za sve ljude

Pravi, međutim, posrednik kojega si po tajanstvenom svojem milosrđu objavio ljudima i poslao, da se na njegovu primjeru nauče i samoj poniznosti, onaj posrednik između Boga i ljudi, čovjek Krist Isus, stupio je među smrtne grešnike i besmrtnog Pravednika, smrtan kao ljudi, pravedan kao Bog, da bi, budući da je plaća pravednosti život i mir, po pravednosti koja ga ujedinjuje s Bogom uklonio ođ opravdanih grešnika smrt koju je s njima htio imati zajedničku. Kako si nas ljubio, Oče dobri, koji Sina svoga jedinoga nisi poštedio, nego si ga predao za nas grešnike! Kako si nas ljubio, nas poradi kojih je on, koji nije smatrao za otimačinu biti jednak tebi, postao podložan sve do smrti na križu; jedini medu umrlima slobodan, koji je imao vlast da položi svoju dušu i imao vlast da je ponovno uzme; za nas pred tobom pobjednik i žrtva, i upravo zato pobjednik jer je žrtva; za nas pred tobom svećenik i žrtva, i upravo zato svećenik jer je žrtva; on nas je pred tobom od robova učinio tvojim sinovima, jer se rodio od tebe, a služio nama.
S pravom imam čvrstu nadu u njemu da ćeš sve moje bolesti izliječiti po njemu koji sjedi tebi zdesna, i kod tebe posreduje za nas. Inače bih očajao. Mnogo ih je naime i velike su te moje bolesti, mnogo ih je i velike su, ali je jači tvoj lijek. Mogli smo misliti da je Riječ tvoja daleko od toga da se sjedini s čovjekom, mogli smo očajavati nad sobom, da nije tijelom postala i nastanila se među nama.
Prestrašen svojim grijesima i pod težinom svoje bijede, razmišljao sam u srcu i smislio bijeg u samoću, ali si me ti odvratio ohrabrivši me riječima: Zato je Krist umro za sve, da oni koji žive ne žive više za sebe, nego za onoga koji je umro za njih.
Evo, Gospodine, na tebe prebacujem svoju brigu, da živim, i razmatrat ću divote zakona tvoga. Ti znaš neznanje moje i slabost moju: pouči me i ozdravi me! Onaj tvoj jedinorođen&c, u kojemu su skrivena sva blaga mudrosti i znanja, otkupio me svojom krvlju. Neka me ne grde oholice, jer ja mislim na svoju otkupninu, jedem je i pijem, dijelim je i želim se, siromah, nasititi od nje zajedno s onima koji jedu i nasićuju se. / hvalit će Gospodina koji ga traže!

OTPJEV (2 Kor 5, 14. 15; Rim 8, 32)

R. Ljubav nas Kristova obuzima kad promatramo ovo: Krist za sve umrije, * da oni koji žive ne žive više sebi, nego onome koji za njih umrije i uskrsnu.
O. Bog ne poštedi ni svoga Sina, nego ga za sve nas preda. * Da oni koji žive.

MOLITVA

Molimo te, Gospodine, budi nam milostiv i darežljiv. Produbi nam nadu, vjeru i ljubav da ustrajemo u budnosti i vršenju tvoga zakona. Po Gospodinu.

ZAKLJUČAK

R. Blagoslivljajmo Gospodina.
O. Bogu hvala.

Oglasi