NEDJELJA – SLUŽBA ČITANJA (17. NKG)

NEDJELJA – SLUŽBA ČITANJA (17. NKG)

Psalmi  od nedJelje I. tJedna

POZIVNIK

R. Otvori, Gospodine, usne moje.
O. I usta će moja navješćivati hvalu tvoju.

Ps 24 (23). Svečani Gospodinov ulazak u Svetište

Ant. Dođite, kličimo Gospodinu, uzvikujmo Spasitelju svome, aleluja.

Gospodnja je zemlja i sve na njoj, *
svijet i svi koji na njemu žive.
On ga na morima utemelji *
i na rijekama učvrsti.

Tko će uzići na Goru Gospodnju, *
tko će stajati na svetom mjestu njegovu?
Onaj u koga su ruke nedužne i srce čisto: †
duša mu se ne predaje ispraznosti, *
i ne kune se varavo.
On blagoslov prima od Gospodina *
i nagradu od Boga, Spasitelja svoga.
Takav je naraštaj onih koji traže njega, *
koji traže lice Boga Jakovljeva.

»Podignite vrata, nadvratnike svoje, †
dižite se, dveri vječne, *
da uniđe Kralj slave!«
»Tko je taj Kralj slave?« †
»Gospodin silan i junačan, *
Gospodin silan u boju!«

»Podignite, vrata, nadvratnike svoje, †
dižite se, dveri vječne, *
da uniđe Kralj slave!«
»Tko je taj Kralj slave?« †
»Gospodin nad Vojskama − *
on je Kralj slave!«

Slava Ocu i Sinu *
i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, †
tako i sada i vazda *
i u vijeke vjekova.

Ant. Dođite, kličimo Gospodinu, uzvikujmo Spasitelju svome, aleluja.

HIMAN

U prvi dan u koji svijet
Božanska stvori Trojica,
U koji Stvorac uskrsnuv
Nadvlada smrt i spasi nas.

Čuj, Bože, našu molitvu
I pruži svoju desnicu,
Od mrlja svih nas očisti,
Za rajske dvore pripravi.

Sve nas što sada pjevamo
U ove sate jutarnje,
Tvoj sveti dan započinjuć,
Nadari blagim darima.

Sva slava Ocu vječnomu
I jedinomu Sinu mu
Sa Tješiteljem Presvetim
I sad i vječnost čitavu. Amen.

Ili, po danu:

Dan osmi, osmo razdoblje,
Od drugih blista sjajnije
Jer tvoj ga uskrs posveti,
O pobjedniče Isuse.

Nek duša naša najprije
Sad s tobom, Krist, uskrsne
Da jednom tijela uskrsnu
Od druge smrti slobodna.

Gle, svi ćemo ti uskoro
Pohrlit, Kriste, u susret
Da vječno s tobom živimo,
Svoj uskrs s tobom slavimo.

Da tvoje lice gledamo
I tebi slični budemo,
Da spoznamo te kakav si,
Ti svjetlo i slatkoćo sva.

Ti sve nas tada predat ćeš
Pod Duha Svetog pečatom
Svom Ocu, Kralju svevišnjem,
Za vjekovječno kraljevstvo. Amen.

PSALMODIJA

Ps. 1. Dva puta

Blaženi oni koji, u križ se uzdajući, siđoše u vodu (Pisac iz 2. st.)

Ant. 1. Drvo se života očitova u križu Gospodinovu.

Blago čovjeku koji ne slijedi savjeta opakih, *
ne staje na putu grešničkom
i ne sjeda u zbor podrugljivaca,
već uživa u Zakonu Gospodnjem, *
o Zakonu njegovu misli dan i noć.

On je k’o stablo zasađeno
pokraj voda tekućica *
što u svoje vrijeme plod donosi;
lišće mu nikad ne vene, *
sve što radi dobrim urodi.
Nisu takvi opaki, ne, nisu takvi! *
Oni su k’o pljeva što je vjetar raznosi.
Stoga se opaki neće održati na sudu, *
ni grešnici u zajednici pravednih.
Jer Gospodin zna put pravednih, *
a propast će put opakih.

Ant. Drvo se života očitova u križu Gospodinovu.

Ps. 2. Mesija − kralj i pobjednik

Rote se na svetoga Slugu tvoga Isusa, kog pomaza (Dj 4, 27).

Ant. 2. Kralja svog postavih nad Sionom.

Zašto se bune narodi, *
zašto puci ludosti snuju?
Ustaju kraljevi zemaljski, †
knezovi se rote protiv Gospodina *
i Pomazanika njegova:
“Skršimo okove njihove *
i jaram njihov zbacimo!”
Smije se onaj što na nebu stoluje, *
Gospod im se podruguje.
Tad im veli u svom gnjevu, *
žestinom ih on zbunjuje:
“Ta ja kralja svog postavih *
nad Sionom, svojom svetom gorom.”

Obznanjujem odluku Gospodnju: †
Gospodin mi reče: *
“Ti si sin moj, danas te rodih.
Zatraži samo, i dat ću ti puke u baštinu, *
i u posjed krajeve zemaljske.
Vladat ćeš njima palicom gvozdenom *
i razbit ih kao sud lončarski.”
Opametite se sada, vi kraljevi, *
Urazumite se, suci zemaljski.
Služite Gospodinu sa strahom, *
s trepetom se pokorite njemu,
da se ne razgnjevi te ne propadnete na putu, *
kad uskoro plane srdžba njegova.
Blago svima *
koji se njemu utječu!

Ant. Kralja svog postavih nad Sionom.

Ps. 3. Gospodin je štit moj

Isus usnu i probudi se iza sna smrti, jer Gospodin bijaše zaklon njegov (Sveti Irenej).

Ant. 3. Ti si, Gospodine, štit moj i ti mi glavu podižeš.

Gospodine, koliko je tlačitelja mojih, *
koliki se podižu na me!
Mnogi su što o meni zbore: *
“Nema mu spasenja u Bogu!”

Ti si ipak štit moj, Gospodine; *
slavo moja, ti mi glavu podižeš.
Iza sveg glasa Gospodinu zavapih, *
i on me usliša sa svete gore svoje.

Sad mogu leć i usnuti, *
i onda ustat jer me Gospodine drži.
Ne bojim se tisuća ljudi *
što me opsjedaju dušmanski.
Ustani, Gospodine! *
Spasi me, o Bože moj!

Ti udaraš po obrazu sve neprijatelje moje, *
opakima zube razbijaš.
U Gospodina je spasenje: *
na tvom narodu tvoj je blagoslov!

Ant. Ti si, Gospodine, štit moj i ti mi glavu podižeš.

R. Riječ Kristova neka u svem bogatstvu prebiva u vama!
O. U svakoj se mudrosti uzajamno poučavajte.

SLUŽBA ČITANJA

PRVO ČITANJE: Iz Druge poslanice Korinćanima blaženoga Pavla, apostola
(7,2- 16)

Apostol je primio utjehu o obraćenju Korinćana

Braćo, shvatite nas! Nikomu nismo nanijeli nepravde, nikoga nismo upropastili, nikoga zakinuli. Ne govorim da osudim. Ta rekoh već: u srcima ste našim te umiremo i živimo zajedno. Veliko je moje pouzdanje u vas, uvelike se vama ponosim. Pun sam utjehe, obilujem radošću uza svu nevolju našu.
Doista, i kada dođosmo u Makedoniju, nikakva spokoja nije imalo tijelo naše, nego nevolje odasvud: izvana borbe, iznutra strepnje. Ali Bog, tješitelj poniznih, utješi nas dolaskom Titovim. Ne samo dolaskom njegovim nego i utjehom kojom se utješi zbog vas: obavijesti nas o vašoj čežnji, vašem jadikovanju, vašoj žarkoj ljubavi prema meni tako da se još većma obradovah. Doista, ako sam vas i ožalostio onom poslanicom, nije mi žao; ako mi i bijaše žao — vidim uistinu da vas je ta poslanica makar i načas ožalostila — sad se radujem, ne što ste se ožalostili, nego što ste se ožalostili na obraćenje. Jer ožalostili ste se po Božju te zbog nas ni u čemu niste štetovali. Jer žalost po Božju rađa neopozivo spasonosnim obraćenjem, a žalost svjetska rada smrću. Gle, doista baš to što ste se po Božju ožalostili, kolikom gorljivošću urodi među vama, pa opravdavanjem, pa ogorčenjem, pa strahom, pa čežnjom, pa revnošću, pa kažnjavanjem. Svime ste time pokazali da ste u onome nedužni. Ako sam vam dakle pisao, nisam to zbog uvreditelja ni zbog uvrijeđenoga, nego zbog toga da vam se očituje vaša gorljivost za nas pred Bogom.
To nas je utješilo. A povrh te naše utjehe još se mnogo više obradovasmo zbog radosti Titove jer svi vi okrijepiste duh njegov. Doista, ako sam mu se što vama pohvalio, ne postidjeh se, nego kao što smo po istini vama govorili, tako je istina bila i pohvala naša pred Titom. I njegovo je srce prema vama još nježnije kad se sjeti poslušnosti svih vas, kako ga sa strahom i trepetom primiste. Radujem se što se u svemu mogu pouzdati u vas.

OTPJEV (2 Kor 7,10. usp. 9)

R. Žalost po Božju rada neopozivo spasonosnim obraćenjem, * a žalost svijeta rađa smrću.
O. Ožalostili smo se po Božju, a ni u čemu nismo štetovali. * A žalost svijeta.

DRUGO ČITANJE: Iz Homilija o Drugoj poslanici Korinćanima, svetog Ivana Zlatoustog, biskupa
(Hom. 14, i-2:PG 61,497-499):

Preobilna je radost moja u svim nevoljama

Pavao ponovno započinje govor o ljubavi, kloneći se oštrog prekoravanja. Naime, pošto ih je okrivio i u to ime ukorio da ljubavlju ne uzvraćaju ljubav već da su se odalečili od njegove ljubavi i priklonili drugim po-ubnim ljudima, opet ublažuje oštrini svoga ukora i aže: Primite nas, to jest: »Ljubite nas«. Traži od njih ljubav ali vrlo blago, i to stoga što je od toga veća korist njima koji daju negoli onima koji primaju. I ne kaza »Ljubite«, već: Primite, što više podsjeća na govor koji pobuđuje sažaljenje.
Tko nas je, pita, udaljio od vašega srca? Tko nas je izbacio? Zašto? Koji je razlog da je vaše srce za nas tijesno? Jer gore reče: Imate tijesan prostor za nas u svome srcu, a ovdje otvorenije izjavljuje: Napravite nam više prostora u svojim srcima i time ih ponovno k sebi privlači. Jer nema ništa što tako izaziva ljubav kao kad ljubljeni znade da onaj koji ga ljubi silno želi njegovu naklonost.
Prije sam rekao da ste u našem srcu, da s nama umirete i s nama živite. U tom je najveća snaga ljubavi, da iako prezren s njyna želi umrijeti i živjeti. Niste naime bilo kako u našim srcima, već onako kako rekoh. Može se dogoditi da netko ljubi i izbjegava opasnosti; s nama nije tako.
Pun sam utjehe. Koje utjehe? Svakako one koja dolazi od vas: ponovno donosite bolje plodove, djelima ste me utješili. Onaj koji ljubi s jedne strane određuje što ne treba voljeti, dok se s druge strane boji da ne ražalosti pretjeranim optuživanjem. Zato i kaže: Pun sam utjehe, preobilna je radost moja.
Kao da bi rekao: Veoma sam žalostan zbog vas; ipak mnogo ste me zadužili i utjehu mi pružili. Niste me samo lišili razloga da se žalostim, već ste me ispunili golemom radošću.
Sloga kad o njihovoj velikodušnosti govori, ne ukazuje na nju samo time što kaže: Preobilna je radost moja, već i time što dodaje: U svim nevoljama svojim. Kao da kaže: Toliko me zbog vas obuzima zadovoljstvo, da ni tolike neugodnosti ne mogu narušiti, već je preobiljem svoje snage slomilo sve teškoće koje su nas snašle, i nije dalo da nam naude svojim bolnim slutnjama.

OTPJEV (2 Kor 12,12. 15)

R. Znamenja apostolstva moga ostvarena su među vama. * u posvemašnjoj postojanosti: znakovima i čudesima i silnim djelima.
O. Zakon nam je bio nadzirateljem sve do Krista, da se po vjeri opravdamo. * U posvemašnjoj.

HIMAN − TEBE BOGA HVALIMO

Tebe Boga hvalimo, * tebe Gospodinom priznajemo.
Tebe vječnog Oca * sva zemlja poštuje.
Tebi svi Anđeli, * tebi sva Nebesa i Vlasti,
Tebi Kerubi i Serafi * kliču bez prestanka:
Svet, Svet, Svet, * Gospodin Bog Sabaot!
Puna su Nebesa i zemlja * veličanstva Slave Tvoje.

Tebe hvali * slavni Apostola zbor,
Tebe proroka * dična četa.
Tebe mučenička * svijetla vojska,
Tebe po svem svijetu * sveta uzvisuje Crkva,
Oca * neizmjernoga Veličanstva,
Časnog Tvojeg istinitog * i jedinog Sina.
I Svetoga * Tješitelja Duha.

Ti Kralju slave, * Kriste.
Ti si Očev * vjekovječni Sin.
Ti da za naše spasenje postaneš čovjekom, *
nisi se strašio krila Djevice.
Ti svladavši oštrinu smrti, *
otvorio si vjernima Kraljestvo Nebesko.
Ti sjediš zdesna Bogu * u Slavi Očevoj.
Vjerujemo da ćeš doći * kao Sudac.
Tebe, dakle molimo, pomozi svojim slugama, *
Koje si otkupio dragocjenom Krvlju.
U vječnoj slavi daj, da se ubrojimo među Svete tvoje.

(Slijedeći se dio može izostaviti).

Spasi puk Svoj, Gospodine *
i blagoslovi baštinu Svoju!
I vladaj njima * i uzdiži ih u sve vijeke!
Iz dana u dan * blagoslivljamo Tebe
I hvalimo Ime Tvoje u vijeke * i u vijeke vjekova.
Dostoj se, Gospodine, u dan ovaj *
sačuvati nas od grijeha!
Smiluj se nama, Gospodine, * smiluj se nama!
Nek bude milosrđe Tvoje, Gospodine, nad nama *
kako se ufamo u Tebe!
U Tebe se, Gospodine ufam: *
o da ne budem postiđen dovijeka!

MOLITVA

Bože, zaštito i uzdanje naše, bez tebe ništa nije valjano, ništa sveto. Umnoži nad nama svoje milosrđe, da se po tvom promislu i vodstvu tako služimo zemaljskim dobrima te srcem prionemo za nebeska. Po Gospodinu.

ZAKLJUČAK

R. Blagoslivljajmo Gospodina.
O. Bogu hvala.

Oglasi