SV. IGNACIJE LOJOLSKI – SLUŽBA ČITANJA

SV. IGNACIJE LOJOLSKI – SLUŽBA ČITANJA

POZIVNIK

Psalmi od ponedJeljka I. tJedna

R. Otvori, Gospodine, usne moje.
O. I usta će moja navješćivati hvalu tvoju.

Ps 95 (94). Poziv na Božju hvalu

Bodrite jedni druge dan za danom dok još odjekuje ono ‘danas’ (Heb 3, 13).

Ant. Dođite poklonimo se Kristu, prvaku pastira.

Dođite, kličimo Gospodinu, *
uzvikujmo Hridi, Spasitelju svome!
Pred lice mu stupimo s hvalama, *
kličimo mu u pjesmama!

Jer Gospodin je Bog velik, *
Kralj velik nad svim bogovima.
U njegovoj su ruci zemaljske dubine, *
njegovi su vrhunci planina.
Njegovo je more, on ga je stvorio, *
i kopno koje načiniše ruke njegove:

Dođite, prignimo koljena i padnimo nice, *
poklonimo se Gospodinu koji nas stvori!
Jer on je Bog naš, *
a mi narod paše njegove, ovce što on ih čuva.

O da danas glas mu poslušate: †
»Ne budite srca tvrda kao u Meribi, *
kao u dan Mase u pustinji
gdje me iskušavahu očevi vaši, *
iskušavahu, premda vidješe djela moja.

Četrdeset mi ljeta dodijavao naraštaj onaj, †
pa rekoh: Narod su nestalna srca, *
i ne proniču moje putove. *
Tako se zakleh u svom gnjevu: *
Nikad neće ući u moj počinak!«

Ant. Dođite poklonimo se Kristu, prvaku pastira.

HIMAN

Vojskovođo dične Družbe,
Ignacije, živa vatro,
Cijelim svijetom proslavljeni
Naukom i vrlim djelom.

Višnji Kralj je ljubav tvoja,
Služiš njemu jedinome,
Geslo te u svemu vodi:
»Sve na veću slavu Božju!«

Tom poslanju sav se daješ,
Novačiš za nj smjele čete
Zabludi da spriječiš pute,
Da izboriš svijet za Krista.

Svjetlo Duha potaknu te
Naputke da mudre sazdaš:
Dušama ti revnim poda
Stazu puta duhovnoga.

Učenike hrabre šalješ,
Poslanike po svem svijetu:
Marnim radom oni žanju
Crkvi Božjoj novu žetvu.

Sveto Trojstvo, molimo te,
Daj nam slijedit primjer vatren:
Daj nam Kristov boj bojevat,
Slavu vječnu izvojevat! Amen.

PSALMODIJA

Ps 6. Vapaj u nevolji

Duša mi je sada potresena… Oče, izbavi me iz ovog časa (Iv 12, 27)

Ant. 1. Spasi me, Gospodine, radi dobrote svoje. †

Gospode, nemoj me koriti u srdžbi svojoj,*
ne kažnjavaj me u svojoj jarosti!
Smiluj mi se, Gospode, jer sam iznemogao,*
Gospode, ozdravi me jer dršću kosti moje.
Duboko mi je duša potresena,*
a ti, Gospode – dokle ćeš?

Vrati se, Gospodine, dušu mi izbavi,*
spasi me rad svoje dobrote:
jer među mrtvima tko te se sjeća,*
u Podzemlju tko ti hvale pjeva?

Iznemogoh od pusta jecanja, †
u noći postelju plačem zalijevam,*
suzama ležaj natapam.
Od žalosti oko mi gasne i slabi,*
jer su mnogi neprijatelji moji.

Odstupite od mene, svi zlotvori, *
jer je Gospod plač moj čuo.
Čuo je Gospod molbu moju, *
Gospod je primio moju molitvu.
Neka se postide i užasno zbune svi moji   dušmani, *
i puni srama neka smjesta odstupe.

Ant.  Spasi me, Gospodine, radi dobrote svoje.

Ps 9. (9 A). Zahvala nakon pobjede

I opet će doći suditi žive i mrtve.

I.

Ant. 2. Gospodin je utočište siromahu u nevolji.

Slavim te, Gospode, svim srcem svojim, *
ispovijedam sva čudesna djela tvoja.
Radujem se i kličem tebi, *
pjevam imenu tvome, Svevišnji!

Dušmani moji natrag krenuše, *
padoše i pred licem tvojim pogiboše.
Jer ti se zauze za moje pravo i parbu moju, *
ti sjede na prijesto – sudac pravedan:
ti pokara pogane, pogubi bezbošca, *
ime im izbrisa dovijeka.
Dušmani klonuše, smrvljeni zauvijek,*
ti im gradove razori – nesta im spomena.

Ali Gospod dovijeka stoluje,*
postavi prijesto svoj da sudi:
sam po pravdi sudi krug zemaljski,*
izreče pucima osudu pravednu.

Gospod je tvrđava tlačenom,*
tvrđava spasa u danima tjeskobe.
Nek’ se uzdaju u te koji znaju ime tvoje,*
jer ne ostavljaš onih što ljube tebe, Gospodine.

Ant. Gospodin je utočište siromahu u nevolji.

II.

Ant. 3. Naviještat ću hvale Tvoje na vratima kćeri sionske.

Pjevajte Gospodinu koji prebiva na Sionu,*
razglašujte među pucima djela njegova,
jer ih se spomenu kao osvetnik krvi *
i siromaškog jauka ne zaboravi.

Smiluj mi se, Gospodine: †
pogledaj nevolju u koju me vrgoše
neprijatelji moji,*
od vrata smrti izbavi me,
da naviještam sve hvale tvoje
na vratima kćeri Sionske,*
da radostan kličem zbog spasenja tvoga.

Pogani padoše u jamu koju sami iskopaše,*
zamka koju potajno staviše uhvati
nogu njihovu.
Gospod se iskaza i sud održa; *
grešnik se spleo u djela svoja.

Nek’ grešnici odu u Podzemlje, *
svi pogani što zaboraviše Boga.
Jer siromah neće pasti u zaborav zauvijek, *
ufanje ubogih neće biti zaludu dovijeka.

Ustani, Gospodine, da se ne osili čovjek, *
nek’ pogani budu osuđeni pred tobom!
Strah im, Gospodine, utjeraj,*
nek’ spoznaju pogani da su smrtnici!

Ant. Naviještat ću hvale Tvoje na vratima kćeri sionske.

R. Pouči me da se tvog držim Zakona.
O. I čuvat ću ga svim srcem.

SLUŽBA ČITANJA

PRVO ČITANJE: Iz Druge poslanice Korinćanima blaženoga Pavla, apostola
(8, 1-24)

Pavao moli skupljanje milostinje za Jeruzalem

Priopćujemo vam, braćo, milost Božju koja je dana crkvama makedonskim: unatoč mnogim kušnjama i nevoljama izobilna njihova radost i skrajnje siromaštvo preli se u bogatstvo darežljivosti. Svjedočim uistinu: oni su nas dragovoljno — po svojim mogućnostima i preko mogućnosti — veoma usrdno molili za milost zajedništva u ovom posluživanju svetih. I to ne samo kako se nadasmo nego same sebe predadoše najprvo Gospodinu, a onda nama, po volji Božjoj. Zato zamolismo Tita da kao što je započeo, tako i dovrši medu vama i to djelo darežljivosti.
Stoga kao što se u svemu odlikujete — u vjeri, i riječi, i spoznanju, i svakoj gorljivosti, i u ljubavi svojoj prema nama — odlikujte se i u ovoj darežljivosti. Ne zapovijedam, nego gorljivošću drugih prokušavam istinitost vaše ljubavi. Ta poznate darežljivost Gospodina našega Isusa Krista! Premda bogat, radi vas posta siromašan, da se vi njegovim siromaštvom obogatite. Time dajem samo savjet: to doista dolikuje vama koji već prošle godine prvi to započeste, ne samo činom nego i odlukom.
Sada dovršite to djelo da kao što spremno odlučiste, tako prema mogućnostima i dovršite. Jer ima li spremnosti, mila je po onom što ima, a ne po onom čega nema. Ne dakako: drugima olakšica, vama oskudica, nego — jednakost! U sadašnjem trenutku vaš suvišak za njihovu oskudicu da jednom njihov suvišak bude za vašu oskudicu — te bude jednakost, kao što je pisano: Nije ništa preteklo onome koji bijaše nakupio mnogo, a niti je nedostajalo onome koji bijaše nakupio manje. A hvala Bogu koji je stavio jednaku gorljivost za vas u srce Titovo. On je prihvatio i molbu, ali budući da je veoma revan, otide k vama i dragovoljno. S njime pak šaljemo brata kojega s evanđelja slave sve crkve. Štoviše, crkve ga izabraše za našeg suputnika u ovom djelu darežljivosti kojemu služimo — na slavu samoga Gospodina i na našu želju kako bismo izbjegli da nas tko ne prekori zbog ovog obilja kojim raspolažemo. Doista, revno nastojimo oko dobra ne samo pred Gospodinom nego i pred ljudima.
Šaljemo s njima i našega brata koji je, kako smo u mnogome često iskusili, gorljiv, a sada je još mnogo gorljiviji zbog velikoga pouzdanja u vas. A Tito? Moj je drug i suradnik za vas. A braća naša? Poslanici su crkava, slava Kristova. Pružite im dakle pred crkvama dokaz svoje ljubavi i toga da se s pravom vama ponosimo.

OTPJEV (2 Kor 8, 9: Fil 2, 7)

R. Poznate darežljivost Gospodina našega Isusa Krista. Premda bogat, radi vas posta siromašan, * da se vi njegovim siromaštvom obogatite.
O. Sam sebe »oplijeni« uzevši lik sluge. * Da se vi.

DRUGO ČITANJE: Iz djela što ih je iz usta svetoga Ignacija primio Ljudevit Consalvo
(Pogl. 1, 5-9: Djelo svetaca. srpanj, 7 |I868.|, 647)

Ispitajte duhove jesu li od Boga

Bijaše on strastveno odan čitanju ispraznih i lažljivih knjiga koje su pisale o junačkim podvizima glasovitih ljudi. Tako, kad se osjetio zdravim, Ignacije, da bi mu prošlo vrijeme, zamoli da mu dadnu neku od njih. Ali u toj se kući ne nade nijedna knjiga te vrste. Zato mu dadoše jednu s naslovom »Život Kristov« i drugu koja se zvala »Cvijet svetih«, i to na materinskom jeziku.
Čestim čitanjem tih knjiga stekao je neku naklonost prema stvarima o kojima je ondje bilo pisano. Čak bi ponekad prenio duh od čitanja te stao razmišljati o onome što je ranije pročitao. Gdjekad bi razmišljao o onim ispraznim osjećajima o kojima je prije obično mislio, o mnogočemu drugom sličnome, već kako bi nadolazilo.
Tu je međutim bila božanska milost. Ona bi tim mislima nametala druge, iz onoga što je upravo bilo pročitano. Kad je naime čitao život Gospodina našega Krista i svetaca, razmišljaše u sebi i ovako govoraše: »Što ako bih i ja učinio ono što učini i blaženi Franjo? Ili pak ono što učini blaženi Dominik?« Na taj je način mnogo u duši razmatrao. Te bi se misli dugo zadržavale, a onda bi ih, kad bi se umiješalo što drugo, zamijenile isprazne i svjetovne brige. I one bi ostajale dugo vremena. Dugo ga zadržavaše to smjenjivanje misli.
No razlika je u tim mislima bila u tome što bi ga, dok bi pozornost posvećivao svjetovnom, obuzimala velika slast. A kad bi umoran odustajao, osjećaše se žalosnim i suhim. Dok je pak pomišljao da se povede za strogošću kojom su se služili — kako je zapazio — sveti ljudi, ne samo da bi misleći o tome osjećao slast u duši, nego bi, odlažući to, bio veseo. Ipak, niti je tu razliku primjećivao, niti je o njoj mislio, sve dok mu se jednoga dana ne otvoriše oči pameti. Tad se poče diviti toj razlici, shvaćajući samim doživljavanjem stvari dl mu jedno razmišljanje ostavlja tugu, a drugo radosti To bijaše prva misao koju je stekao o božanskim stvarima. Poslije pak, kad je ušao u duhovne vježbe! najprije je bio prosvijetljen da bi razumio ono što je poučavao svoje o razlučivanju duhova.

OTPJEV (1 Pt 4, 11. 8)

R. Govori li tko? Neka govori kao riječi Božje! Poslužuje li tko? Neka poslužuje kao snagom koju daje Bog * da se u svemu slavi Bog po Isusu Kristu.
O. Prije svega imajte žarku ljubav jedni prema drugima. * se u svemu.

MOLITVA

Bože, ti si u Crkvi svojoj podigao svetog Ignacija da svijetom širi sve veću slavu tvoga imena. Pomozi nam njegovim zagovorom da se poput njega borimo na zemlji te budemo s njime okrunjeni na nebesima. Po Gospodinu.

ZAKLJUČAK

R. Blagoslivljajmo Gospodina.
O. Bogu hvala.

Oglasi