Srijeda – Večernja molitva – 17. NKG

Srijeda – Večernja molitva – 17. NKG

Više je nego očito da svijest o vlastitoj slabosti, često rađa sumnju i strah.
Čovjek je čudno biće, ne želi biti u dvojbi, nego sigurno biće, da uvidi, a ne da vjeruje.

Sigurnosti bez Boga nema.
Bez Boga čovjek tone u more ovoga svijeta, u ponor vlastitog razmišljanja, u bezdan očaja, kruži oko samoga sebe.
Ovo je prava slika ljudskog života bez Boga, života bez vjere.

No u času kad misli da je već sve svršeno, spoznaje jedino mogući izlaz: on diže ruke u molitvi i zavapi: „Gospodine spasi me!“ Nastavi čitati

SRIJEDA – VEČERNJA (17. NKG)

SRIJEDA – VEČERNJA (17. NKG)

I. tjedan Psaltira

R. Bože, u pomoć mi priteci.
O. Gospodine, pohiti da mi pomogneš.

Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda i u vijeke vjekova. Amen. Aleluja

HIMAN

Nebeski Bože presveti,
Ti slikaš svjetlom ognjenim,
Ti kitiš sjajem divotnim
Visina jasnih prostorja.

Ti pališ u dan četvrti
Sunačni kolut plameni,
Put mjesecu određuješ
I crtaš staze zvijezdama.

Od crne noći bijeli dan
Tom svjetlošću razmeđuješ,
Mjesecima označuješ
Kad počinju i svršuju. Nastavi čitati

ISUS – BISER I BLAGO MOGA ŽIVOTA

ISUS – BISER I BLAGO MOGA ŽIVOTA
Mt 13,44-46
Dvije kratke usporedbe o blagu na njivi i dragocjenom biseru mogli bi nas navesti na pomisao usporediti Boga s blagom ili lijepim biserom. Bog nije stvar, on nije predmet koji bi čovjek mogao steći ili pronaći, posjedovati ili kupiti. Bog je osoba, živa, s kojom se susrećemo, s kojom možemo stupiti u zajedništvo. To se događa u susretu, a susret se ne može iznuditi. Susret je uvijek dar koji se daruje onome tko ga traži, istinski, cijelim bićem. To je onda iznenađenje koje nadilazi svako drugo. Nastavi čitati

SRIJEDA – SREDNJI ČAS (17. NKG)

SRIJEDA -SREDNJI ČAS I. tjedan PsaltiraSRIJEDA – SREDNJI ČAS (17. NKG)

I. tjedan Psaltira


R.
Bože u pomoć mi priteci.
O. Gospodine pohiti da mi pomogneš

Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda i u vijeke vjekova. Amen. Aleluja

Treći čas
O Duše, koji s Ocem si
I Sinom Gospod jedini,
Nastani blag se u nama
I duše naše napuni! Nastavi čitati

Gospa od anđela

Gospa od anđela Mjeseca kolovoza datuma drugog slavi se blagdan Gospe od Anđela. Uz ovaj blagdanpovezani su i brojni događaji, osobito odredba o oprostu (porcijunkula), tj. tko tog blagdana pohodi crkvu, ako treba ispovjedi se te pričesti, izmoli vjerovanje i molitvu na nakanu sv. oca Pape (npr. Oče naš… Zdravo Marijo i Slava Ocu…) može zadobiti za sebe ili druge oprost od čistilišnih kazni za grijehe… A svima nam to treba! Pročitajte vrijedno razmišljanje …..

Mnogo je darova kojima je Bog obdario ljudsku dušu, i još je toliko vrlina koje je krase, no možda najljepša veličina koju jedna, grijehom načeta duša, može imati jest, umijeće oprosta.

Potrebna je velika hrabrost za reći oprosti, sebi i drugome, i često tih par slova u sebi nose toliku težinu da ih ne možemo prevaliti preko usta jer osjećamo da sami sebe ponižavamo.

No umjeti oprostiti znači i biti ponizan, a poniznost i ponižavanje nemaju ničega zajedničkog u sebi osim onih prvih par glasova.

Danas smo na izniman način pozvani podsjetiti se što znači oprostiti jer upravo drugog kolovoza, na blagdan Gospe od Anđela, mi sebični, egoistični, hladni i još štošta, imamo mogućnost biti darovani potpunim oprostom grijeha. I to od Onoga kojemu najviše pogrde nanosimo.

Sasvim jednostavno, iz neshvatljivo čiste ljubavi On nam daje priliku za iskrenu ispovijed u kojoj ćemo priznati sve svoje nesavršenosti, skretanja sa puta, traženje na krivim mjestima, besciljna lutanja, i boli koje nanosimo drugima pa i sebi; poziva nas pritom da primimo Njegovo Tijelo, te izmolimo tek jedno Vjerovanje, Očenaš, Zdravo Mariju i molitvu na nakanu Svetog Oca. I to je sve. Da, traži još jedino potpunu iskrenost i poniznost, te par minuta naše svakodnevice. Samo toliko za potpuni oprost.

A mi se zapitajmo, koliko nama treba da oprostimo bližnjemu kada nas povrijedi, pa i kada ta povreda nije velika koliko je velik naš ego. I zapitajmo se, koliko toga imamo oprostiti vlastitoj osobi, jer bez oprosta sebi, ne možemo oprostiti ni drugome. A to je onda vječito kolo koje se vrti dok se sudionicima ne zamagli pred očima i ne popadaju na tvrdu i suhu zemlju.

I sveti je Franjo, koji je i recimo to tako, isposlovao od Svevišnjeg ovu povlasticu za ljude, morao prvo okajati vlastite grijehe i doživjeti potpuno obraćenje, pa tek onda uhvatiti se u koštac sa grijesima kojima su drugi okaljavali dušu ovog velikog sveca. Kada je Sveti Franjo osjetio mir u svojoj duši, kada je shvatio da po njoj više ne ore teret grijeha i da mu je Gospodin oprostio, želio je svetac ljepotu tog duhovnog iskustva približiti i drugima. Ondašnji papa prepoznao je važnost Franjine želje, i dopustio da oni koji to hoće zaista mogu i dobiti.

A dobivali su tako da su hodočastili u Svetu Zemlju. U kontekstu ondašnjeg vremena odlučiti se na takvo što bilo je skoro nevjerojatno. Možda ravno tome da se jedan običan vjernik, sa uobičajeno niskim primanjima odluči otići na Mjesec.

Predočimo onda sebi tu želju za olakšavanjem svoje grešne naravi, sa željom za oprostom već ovdje na Zemlji i iskoristimo sutrašnji dan da i mi odemo na Mjesec

Ne u doslovnom smislu, dovoljno je zaključati vlastitu taštinu jedan dio dana, reći joj ne danas i oglušiti se na njezine nasrtaje, te poći prema župnoj crkvi do svećenika, „Božjem posrednika“ i otključati vrata svoje duše.

Tamo ćemo jamačno pronaći svašta, od starih rana, do onoga što nam danas otežava disanje. Zaboravimo na vrijeme, na žurbu, na ručak, na muža, ženu, na posao, obveze, i u tih par minuta budimo na jedan novi način važni samima sebi. Ne kao što savjetuju časopisi, već kao što nas uči Krist.

Ponizimo se da bi se uzvisili, i jamačno će na našim licima zasjati potpuno novi nepatvoreni osmijeh duše.

A kada zakoračimo prema domu, prekrižimo se, i ne zaboravimo se zahvaliti. Prvo dragom Bogu za Njegovo neiscrpno milosrđe, a potom i njegovom vojniku, našem anđelu čuvaru koji nas je hrabrio i poticao na našem putu do Mjeseca. No ne onog dalekog na nebeskom svodu već onoga gdje nas čekaju raširene ruke Spasitelja.

 

 

Gospa od anđela

Slika: Gospa od anđela

Gospa od anđela

Slika: Gospa od anđela

Gospa od anđela

Slika: Gospa od anđela

Gospa od anđela

Slika: Gospa od anđela

Gospa od anđela

Slika: Gospa od anđela

Gospa od anđela-crkva u Poreču

Slika: Gospa od anđela-crkva u Poreču

Gospa od anđela-župna crkva u Trogiru

Slika: Gospa od anđela-župna crkva u Trogiru

SRIJEDA – JUTARNJA (17. NKG)

SRIJEDA- JUTARNJA I. tjedan PsaltiraSRIJEDA – JUTARNJA (17. NKG)

I. tjedan Psaltira

R. Otvori, Gospodine, usne moje.
O. I usta će moja navješćivati hvalu tvoju.

Ps 95 (94). Poziv na Božju hvalu

Bodrite jedni druge dan za danom dok još odjekuje ono ‘danas’ (Heb 3, 13).

Ant. Poklonimo se Gospodinu, jer on nas stvori.

Dođite, kličimo Gospodinu, *
uzvikujmo Hridi, Spasitelju svome!
Pred lice mu stupimo s hvalama, *
kličimo mu u pjesmama! Nastavi čitati

Srijeda – Jutarnja molitva – 17. NKG

Srijeda – Jutarnja molitva - 17. NKG (C)Srijeda – Jutarnja molitva – 17. NKG 
✞ U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen ✞

Gospodine, Bože mira! Ti si u svojoj dobroti stvorio ljude da ih uciniš dionicima svoje slave. Zahvaljujemo ti što si nam poslao svoga Sina Isusa. Njega si po smrti i uskrsnucu ucinio pocetnikom svakog spasenja, izvorom svakog mira, temeljem svakog bratstva među ljudima.

Zahvaljujemo ti na željama, naporima i ostvarenjima što ih je tvoj Duh mira pobudio u ovo naše doba, kako bi umjesto mržnje zavladala ljubav, umjesto nepovjerenja razumijevanje, umjesto zatvorenosti osjecaj za potrebe drugih. Otvori još više naše pameti i srca za svu našu bracu te tako danomice postajemo sve bolji graditelji mira.

 

 

Srijeda – Misna čitanja – 17. NKG/a

Srijeda – Misna čitanja – 17. NKG/a
📖: Izl 34,29-35; Ps 99,5-7.9; Mt 13,44-46

Prvo čitanje: Izl 34,29-35

Kad su vidjeli Mojsijevo lice, ne usudiše se pristupiti.

Čitanje Knjige Izlaska
Mojsije siđe sa Sinajskog brda. Silazeći s brda nosio je u rukama ploče Svjedočanstva. Nije ni znao da iz njegova lica, zbog razgovora s Gospodinom, izbija svjetlost. Kad su Aron i svi Izraelci vidjeli Mojsija, a ono svjetlost izbija iz njegova lica, ne usudiše se k njemu pristupiti. Onda ih Mojsije zovnu. Tada k njemu dođoše Aron i sve starješine zajednice. I Mojsije razgovaraše s njima. Poslije k njemu dođoše i svi Izraelci pa im on priopći sve što mu je naložio Gospodin na Sinajskom brdu. Kad je Mojsije završio razgovor s njima, prevuče preko svoga lica prijevjes. Kad bi god Mojsije ulazio pred Gospodina da s njim razgovara, prijevjes bi skinuo dok opet ne bi izišao. Kad bi izlazio da Izraelcima kaže što mu je naređeno, Izraelci bi vidjeli kako iz Mojsijeva lica izbija svjetlost. Tada bi Mojsije opet prevukao prijevjes preko lica dok ne uđe da s Gospodinom govori.
Riječ Gospodnja.

Nastavi čitati

SRIJEDA – SLUŽBA ČITANJA (17. NKG)

SRIJEDA – SLUŽBA ČITANJA (17. NKG)

I. tjedan Psaltira

POZIVNIK

R. Otvori, Gospodine, usne moje.
O. I usta će moja navješćivati hvalu tvoju.

Ps 95 (94). Poziv na Božju hvalu

Bodrite jedni druge dan za danom dok još odjekuje ono ‘danas’ (Heb 3, 13).

Ant. Poklonimo se Gospodinu, jer on nas stvori.

Dođite, kličimo Gospodinu, *
uzvikujmo Hridi, Spasitelju svome!
Pred lice mu stupimo s hvalama, *
kličimo mu u pjesmama!

Jer Gospodin je Bog velik, *
Kralj velik nad svim bogovima.
U njegovoj su ruci zemaljske dubine, *
njegovi su vrhunci planina.
Njegovo je more, on ga je stvorio, *
i kopno koje načiniše ruke njegove:

Dođite, prignimo koljena i padnimo nice, *
poklonimo se Gospodinu koji nas stvori!
Jer on je Bog naš, *
a mi narod paše njegove, ovce što on ih čuva.

O da danas glas mu poslušate: †
»Ne budite srca tvrda kao u Meribi, *
kao u dan Mase u pustinji
gdje me iskušavahu očevi vaši, *
iskušavahu, premda vidješe djela moja.

Četrdeset mi ljeta dodijavao naraštaj onaj, †
pa rekoh: Narod su nestalna srca, *
i ne proniču moje putove.
Tako se zakleh u svom gnjevu: *
Nikad neće ući u moj počinak!«

Ant. Poklonimo se Gospodinu, jer on nas stvori. Nastavi čitati