Srijeda – Večernja molitva – 17. NKG

Srijeda – Večernja molitva – 17. NKG

Više je nego očito da svijest o vlastitoj slabosti, često rađa sumnju i strah.
Čovjek je čudno biće, ne želi biti u dvojbi, nego sigurno biće, da uvidi, a ne da vjeruje.

Sigurnosti bez Boga nema.
Bez Boga čovjek tone u more ovoga svijeta, u ponor vlastitog razmišljanja, u bezdan očaja, kruži oko samoga sebe.
Ovo je prava slika ljudskog života bez Boga, života bez vjere.

No u času kad misli da je već sve svršeno, spoznaje jedino mogući izlaz: on diže ruke u molitvi i zavapi: „Gospodine spasi me!“
Gospodin, prihvaća te uzdignute ruke i želi svoje biće privući k sebi.
Tada čovjek doista osjeća da se nije varao, jer sam Bog mu ide u susret.
Zato Isus poziva na vjeru i to na vjeru u Radosnu vijest o spasenju čovjeka.
Isus je dobar psiholog, dobar pedagog, on ukazuje čovjeku da se sav njegov život odvija na području vjere tj. povjerenja.
Drugačije nije moguće živjeti. Tko bi mogao sve sam provjeravati.

Vjera i povjerenje nezaobilazna je sastavnica ljudskog života.
Bez vjere nije moguće živjeti.
Zato nas Isus poziva na povjerenje u njega, u njegovu riječ, u njegova čudesa, u njegov život.
To čovjeku ulijeva unutarnju sigurnost.
On se može osloniti na Isusa, čitavim svojim bićem, svojim životom.
Oni koji poznaju Isusa Krista kao osobnog Spasitelja, imaju osobnu sigurnost da ih Bog neće nikada napustiti.
Divno to Psalmista u Psalmu 123 kaže:
„Oči su naše uprte u Gospodina dok nam se ne smiluje.“
Čovjekova slabost i Božja snaga, neprestano prožimaju Bibliju.
Hoće li i nas?

ŽELIMO VAM MIRNU I BLAGOSLOVLJENU NOĆ

(Ako ne stigneš moliti iz molitvenika, izmoli: Oče naš, Anđele čuvaru ili koju od dragih molitvi. Na početku i na kraju molitve se prekriži! Zahvali se Bogu za današnji dan.)

Oglasi