AUGUSTIN KAŽOTIĆ – SLUŽBA ČITANJA

AUGUSTIN KAŽOTIĆ – SLUŽBA ČITANJA

ČETVRTAK – (17. NKG)

I. tjedan Psaltira

R. Otvori, Gospodine, usne moje.
O. I usta će moja navješćivati hvalu tvoju.

Ps 67 (66). Blagoslovni hvalospjev


Ant. Dođite, poklonimo se Kristu, prvaku pastira.

Smilovao nam se Bog i blagoslovio nas,*
obasjao nas licem svojim,
da bi sva zemlja upoznala putove tvoje,*
svi puci tvoje spasenje!

Neka te slave narodi, Bože,*
svi narodi neka te slave!
Nek se vesele i kliču narodi, †
jer sudiš pucima pravedno*
i narode vodiš na zemlji.

Neka te slave narodi, Bože,*
svi narodi neka te slave!
Zemlja plodom urodila!*
Bog nas blagoslovio, Bog naš!
Bog nas blagoslovio!*
Neka ga štuju svi krajevi svjetski!

Slava Ocu i Sinu*
i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku,
tako i sada i vazda * i u vijeke vjekova.

Ant. Dođite, poklonimo se Kristu, prvaku pastira.


HIMAN

O Augustine blaženi,
Presvijetla zvijezdo hrvatska,
Pobožnih svojih zemljaka
Hvale i molbe poslušaj.

U cvijetu svoje mladosti
Božjemu glasu pokoran,
Plemićku svuče odoru,
Haljinu bijelu prihvati.

Besjedom neodoljivom,
Svetog života primjerom
Stado si svoje gojio,
Bijednike k Bogu vodio.

Mi ti se, dakle, molimo,
Svijetla zvijezdo hrvatska,
Ti naše molbe usliši,
Zemljake svoje utješi!

Daj da nas minu nevolje,
Nesloga nek nas ne kolje,
Zdravlje isprosi živima,
A vječni pokoj mrtvima.

Uz rosu Božje milosti
Daj da nas rese kreposti,
Kada sa svijeta pođemo,
Moli da k Bogu dođemo.

Presveto Trojstvo slavimo
Oca sa Sinom hvalimo,
Svetoga Duha častimo,
Skupno im slava kličemo. Amen.

PSALMODIJA

Ps 18 (17). Zahvalnica za spasenje i pobjedu.

Ako je Bog za nas, tko će protiv nas? (Rim 8, 31).

IV.

Ant. 1. Gospodnja riječ je zaštita onima koji se u njega uzdaju.

Savršeni su puti Gospodnji, *
i riječ je Božja ognjem kušana.
On, samo on, štit je svima *
koji se k njemu utječu.
Jer tko je Bog osim Gospodina? *
Tko li je hridina osim Boga našega?
Taj Bog me snagom opasuje, *
stere mi put besprijekoran,
noge mi dade brze k`o u košute *
i postavi me na visine čvrste,
ruke mi za borbu uvježba *
i mišice da luk mjedeni napinju.

Ant. Gospodnja riječ je zaštita onima koji se u njega uzdaju.

V.

Ant. 2. Gospodine, tvoja me desnica drži.

Daješ mi štit svoj koji spasava, †
tvoja me desnica drži, *
tvoja me brižljivost uzvisi.
Pouzdanje daješ mom koraku, *
i noge mi više ne posrću.
Pognah svoje dušmane i dostigoh, *
i ne vratih se dok ih ne uništih.
Obaram ih, ne mogu se dići, *
padaju, pod nogama mi leže.
Ti me opasa snagom za borbu, *
a protivnike moje meni podloži.

Ti dušmane moje u bijeg natjera, *
i rasprših one koji su me mrzili.
Vapiju u pomoć – nikog da pomogne; *
vapiju Gospodinu – ne odaziva se.
Smrvih ih kao prah na vjetru, *
zgazih ih kao blato na putu.
Ti me izbavi od bune u mom narodu, †
postavi me glavarom pogana, *
puk koji ne poznavah služi mi.
Svaki moj šapat pokorno on sluša, *
sinovi tuđinci meni laskaju;
sinovi tuđinski gube srčanost, *
izlaze dršćuć iz svojih utvrda.

Ant. Gospodine, tvoja me desnica drži.

VI.

Ant. 3. Živio Gospodin i neka se uzvisi Bog, spasenje moje!

Živio Gospodin! Blagoslovljena hridina moja! *
Neka se uzvisi Bog, spasenje moje!
Bog koji mi daje osvetu *
i narode meni pokorava.
Od dušmana me mojih izbavljaš †
i nad protivnike me moje izdižeš, *
ti mene od čovjeka silnika spasavaš.
Zato te slavim, Gospodine, među pucima *
i psalam pjevam tvome Imenu:
umnožio si pobjede kralju svojemu, †
pomazaniku svome milost si iskazao, *
Davidu i potomstvu njegovu navijeke.

Ant. Živio Gospodin i neka se uzvisi Bog, spasenje moje!

R. Otvori, Gospodine, oči moje.
O. Da gledam divote tvoga zakona.

SLUŽBA ČITANJA

PRVO ČITANJE: Iz Druge Poslanice Korinćanima
(11, 7-29)

Protiv lažnih apostola

Braćo! Ili sam grijeh počinio što sam vam – ponizujući sebe da se vi uzvisite – besplatno navješćivao Božje evanđelje? Druge sam crkve plijenio, od njih primao potporu da bih mogao vama služiti. I dok bijah u vas, premda u oskudici, nikomu nisam bio na teret. U oskudici su mi pomogla braća koja dođoše iz Makedonije. U svemu sam se čuvao da vam ne budem težak, a i čuvat ću se. Istine mi Kristove u meni, ove mi hvale nitko neće oduzeti u ahajskim krajevima. Zašto? Jer vas ne ljubim? Bog znade!
A što činim, i dalje ću činiti da izbijem izliku onima koji izliku traže ne bi li se s nama izjednačili u onom čime se hvastaju. Jer takvi su ljudi lažni apostoli, himbeni radnici, prerušuju se u apostole Kristove. I nikakvo čudo! Ta sam se Sotona prerušuje u anđela svjetla. Ništa osobito dakle ako se i službenici njegovi prerušuju u službenike pravednosti. Svršetak će im biti po djelima njihovim.
Opet velim: da me tko ne bi smatrao bezumnim! Uostalom, primite me makar i kao bezumna da se i ja nešto malo pohvalim. Što govorim, ne govorim po Gospodnju, nego kao u bezumlju, u ovoj hvalisavoj smionosti. Budući da se mnogi hvale po ljudsku, i ja ću se hvaliti. Ta rado pòdnosîte bezumne, vi umni! Da, pòdnosîte ako vas tko zarobljava, ako vas tko proždire, ako tko otima, ako se tko uznosi, ako vas tko po obrazu bije. Na sramotu govorim: bili smo, biva, slabi! Ipak, čime se god tko osmjeljuje – u bezumlju govorim – osmjeljujem se i ja! Hebreji su? I ja sam! Izraelci su? I ja sam! Potomstvo su Abrahamovo? I ja sam! Poslužitelji su Kristovi? Kao mahnit govorim: ja još više! U naporima – preobilno; u tamnicama – preobilno; u batinama – prekomjerno; u smrtnim pogiblima – često. Od Židova primio sam pet puta po četrdeset manje jednu. Triput sam bio šiban, jednom kamenovan, triput doživio brodolom, jednu noć i dan proveo sam u bezdanu. Česta putovanja, pogibli od rijeka, pogibli od razbojnika, pogibli od sunarodnjaka, pogibli od pogana, pogibli u gradu, pogibli u pustinji, pogibli na moru, pogibli od lažne braće; u trudu i naporu, često u nespavanju, u gladu i žeđi, često u postovima, u studeni i golotinji! Osim toga, uz drugo, salijetanje svakodnevno, briga za sve crkve. Tko je slab, a ja da ne budem slab? Tko se sablažnjuje, a ja da ne izgaram?

OTPJEV (Gal l, 11,12; 2 Kor 11, 10.7)

R. Evanđelje koje sam navješćivao nije od ljudi, * niti ga ja od kojeg čovjeka primih ili naučih, nego objavom Isusa Krista.
O. Evanđelje koje sam navješćivao nije od ljudi, * niti ga ja od kojeg čovjeka primih ili naučih, nego objavom Isusa Krista.

DRUGO ČITANJE: Iz Rasprave o siromaštvu Krista i apostola, bl. Augustina, zagrebačkog biskupa

(J. D. Mansi, Sacrorum conciliorum nova et amplissima collectio, t. 25. col 809-815, Venetiis 1785.)

Služba propovijedanja. Strpljivost apostola

»Ne brinite se tjeskobno i ne govorite: što cemo jesti, ili što cemo piti, ili u što cemo se obuci? To sve traže pogani. Tim rijecima Gospodin nije htio reci da ništa ne treba priskrbljivati za buducnost, nego prije da ne zanemare povjerenu im službu propovijedanja zbog straha da ce im nedostajati potrebno, i da propovijedanjem ne bi išli za postizavanjem zemaljske koristi.
Mogao bi netko pitati: ako su dobra kojima su se apostoli služili bila njihovo vlasništvo, zašto im je onda bilo zabranjeno da ih brane na sudu, kako stoji u Mt 5,40: Tko bi te htio na sudu tužiti da se domogne tvoje košulje, podaj mu i ogrtac. Na isti nacin nisu smjeli tražiti da im se vrati oduzeto, prema Lk 6,30: Od onoga koji uzima što je tvoje ne traži nazad. Na to treba primijetiti: takve zapovijedi nisu dane, cini se, za to da se (redovito) provode u djelo, vec ako ih i treba doslovce opsluživati, onda je ipak ocito da oduzeta stvar pripada onomu od koga je oduzeta, jer Gospodin kaže: ’tvoje košulje’, ’tvoje’. Zabranjuje mu, doduše, da vodi parnicu zbog zaštite ili vracanja svojih stvari, no ne zbog toga što bi one po pravu pripadale onima koji su ih oduzeli, nego zato da bi se izbjegla tjeskobna zabrinutost u parnicenju, a strpljivost savršenih muževa bila trajnija. Isto tako, ono što Evandelje kaže: ako te netko udari po jednom obrazu, ti mu pruži i drugi – ne znaci da obraz nije tvoj, nego da je strpljivost slugu Božjih to vrjednija što mirnije podnose nepravdu u prilikama svakodnevnog života. Upravo na to poziva Apostol sve vjernike, a ne samo one savršene, kad u 1 Kor 6,7 piše: Bez sumnje vam je vec to nedostatak što uopce imate parnice medu sobom; zašto radije ne pretrpite nepravdu?
Apostoli, dakle – da ne bi bili ometani u duhovnoj službi ili da ne bi izgledali pohlepni za zemaljskim dobrima – s pravom su se odrekli tjeskobne brige parnicenja i sporenja zbog zemaljskih stvari, ili cak i toga da s velikom žestinom iznose svoje zahtjeve.

OTPJEV

R. Evo velikog svećenika koji se u svoje vrijeme svidio Bogu * i u dane razdora posta pomiritelj.
O. Bjeh oči slijepcu i bjeh noge bogalju, otac bijah ubogima. * I u dane.

MOLITVA

Bože, ti si nam blaženog biskupa Augustina Kažotića dao kao uzor učena i dobra pastira Crkve. Daj da se ugledamo u njegov primjer i stignemo u tvoju slavu. Po Gospodinu.

ZAKLJUČAK

R. Blagoslivljajmo Gospodina.
O. Bogu hvala.

Oglasi