SV. IVAN MARIJA VIANNEY – SLUŽBA ČITANJA

SV. IVAN MARIJA VIANNEY – SLUŽBA ČITANJA

(Petak, 17. NKG)
POZIVNIK

R. Otvori, Gospodine, usne moje.
O. I usta će moja navješćivati hvalu tvoju.

Ps 100 (99). Poziv na Božju hvalu

Ant. Dođite poklonimo se Kristu, prvaku pastira.

Kliči Gospodinu, sva zemljo! *
Služite Gospodinu u veselju!
Pred lice mu dođite *
s radosnim klicanjem!

Znajte da je Gospodin Bog: †
on nas stvori, i mi smo njegovi, *
njegov smo narod i ovce paše njegove.

Uđite s hvalama na vrata njegova, †
u dvore njegove s hvalospjevom, *
hvalite ga, ime mu blagoslivljajte!

Jer dobar je Gospodin, †
dovijeka je ljubav njegova, *
od koljena do koljena vjernost njegova.

Ant. Dođite poklonimo se Kristu, prvaku pastira.

HIMAN

Kriste, ti vođo, glavo svih pastira,
Slavimo evo blagdan našeg sveca;
Sve mnoštvo zato pobožno ti pjeva
Zahvalne pjesme.

Njega ti sebi odabra za slugu,
Svećenik vjeran on da tebi bude
I kao čuvar, vođa stalan, budan
Puk tvoj da hrani.

Bio je duša, uzor svoga stada,
Slijepome svjetlo, nevoljniku snaga,
Brižljivi otac svakome i svima,
Svega pokretač.

Svetima svojim, Kriste, ti si kruna.
Svetac nek ovaj učitelj nam bude.
Svetim životom prispjet daj nam k slavi
Slijedeći tebe.

Jednaka hvala na vijek Višnjem Ocu
I tebi, Kriste, Spasitelju divni,
Nek cijelim svijetom odzvanja vam slava
Sa Svetim Duhom. Amen.

PSALMODIJA

PSALMODIJA
Psalam 35 (34), 1.2. 3c. 9−19. 22−23. 27− 28. Gospodin, spas u progonstvu

Saberu se… i zaključe Isusa uhvatiti na prijevaru i ubiti (Mt 26, 3. 4).

I.
Ant. 1. Gospodine, ustani mi u pomoć

Optuži, Gospodine, tužitelje moje *
i napadni one koji mene napadaju!
Stavi oklop, uzmi štit svoj *
i ustani meni u pomoć!
Zavitlaj kopljem i presretni progonitelje moje, *
reci mojoj duši: “Ja sam tvoje spasenje.”
Nek se smetu i postide koji život moj traže, *
nek uzmaknu i nek se posrame
koji mi propast snuju!
Nek budu ko pljeva na vjetru *
kad ih Anđeo Gospodnji potjera!
Mračni i skliski bili im putovi *
kad ih Anđeo Gospodnji bude gonio!
Bez razloga napeše mi mrežu, *
bez razloga grob duši mojoj iskopaše.
Propast će ih stići iznenada, †
u mrežu koju napeše sami će se uhvatiti, *
past će u jamu što je iskopaše!
A moja će duša klicati u Gospodinu, *
radovat će se u spasenju njegovu.
Sve će kosti moje govoriti: *
Tko je, Gospodine, poput tebe
koji ubogog spasavaš od jačega, *
jadnika i siromaha od pljačkaša?
Ustadoše svjedoci opaki: *
pitaju me za ono što ne znam.
Vraćaju mi zlo za dobro, *
duša moja zapada u osamu.

Ant. Gospodine, ustani mi u pomoć

II.

Ant. 2. Zauzmi se za parnicu moju, obrani me, Gospodine, jer si moćan.

A ja sam u bolesti njihovoj nosio kostrijet, †
dušu svoju postom morio, *
i molitva mi se u krilo vraćala.
Kao za prijateljem, za bratom, obilažah tužan; *
od žalosti se pogurih kao onaj
što za majkom žali.
A sada kad posrnuh ja, oni se raduju, †
skupiše se protiv mene da udare iznenada, *
i bez prestanka oni me razdiru.
Ruglom na ruglo iskušavaju me *
i zubima škripaju na mene.

Ant. Zauzmi se za parnicu moju, obrani me, Gospodine, jer si moćan.

III.

Ant. 3. Moj će jezik po vas dan kazivati pravdu tvoju.

Gospodine, dokle ćeš gledati? †
Istrgni mi dušu nasrtajima njihovim, *
otmi lavovima jedino dobro moje!
Zahvalit ću ti u velikom zboru, *
slavit ću te među pukom brojnim.
Nek se ne raduju nada mnom dušmani nepravedni, *
nek ne namiguju očima oni koji me nizašto mrze!
Jer oni ne misle o miru, *
već spletke snuju protiv mirnih u zemlji.
Razvaljuju svoja usta na me *
i govore: “Vidjesmo očima svojim!”
Ti sve vidiš, Gospodine! Nemoj šutjeti! *
Gospode, od mene se ne udaljuj!
Preni se, ustani da me obraniš, *
Bože moj, Gospodine, vodi parnicu moju!
Po svojoj me pravdi sudi, Gospodine, *
Bože moj, nek se ne raduju nada mnom!
Nek ne misle u srcu: “Ispunila nam se želja!” *
Nek ne reknu: “Progutali smo ga!”
Nek se postide i posrame svi zajedno *
koji se nesreći mojoj raduju!
Nek se odjenu stidom i sramotom *
oni koji se podižu na me!
Nek radosno kliču kojima je pravo moje na srcu *
i nek svagda govore:
“Velik je Gospodin! *
Milo mu je spasenje sluge njegova!”
A moj će jezik kazivati pravdu tvoju *
i hvalu tebi navijeke.

Ant. Moj će jezik po vas dan kazivati pravdu tvoju.

R. Čuvaj, sine, riječi moje
O. Čuvaj moje zapovijedi, i bit ćeš živ

SLUŽBA ČITANJA

PRVO ČITANJE: Iz Druge poslanice Korinćanima
(11,30 – 12,14)

Apostol se hvali svojim slabostima

Treba li se hvaliti, svojom ću se slabošću hvaliti.Bog i Otac Gospodina Isusa, blagoslovljen u vijeke, zna da ne lažem. U Damasku namjesnik kralja Arete čuvaše grad damaščanski hoteći me uhvatiti. Ali kroz prozor spustiše me u košari preko zida te umakoh njegovim rukama.

Hvaliti se treba? Ne koristi doduše ali – dolazim na viđenje i objave Gospodnje. Znam čovjeka u Kristu: prije četrnaest godina – da li u tijelu, ne znam; da li izvan tijela, ne znam, Bog zna – taj je bio ponesen do trećeg neba. I znam da je taj čovjek – da li u tijelu, da li izvan tijela, ne znam, Bog zna –bio ponesen u raj i čuo neizrecive riječi, kojih čovjek ne smije govoriti. Time ću se hvaliti, a samim se sobom neću hvaliti osim slabostima svojim. Uistinu, kad bih se i htio hvaliti, ne bih bio bezuman; istinu bih govorio. Ali se suzdržavam da ne bi tko mislio o meni više nego što vidi na meni ili što čuje od mene.
I da se zbog uzvišenosti objavâ ne bih uzoholio, dan mi je trn u tijelu, anđeo Sotonin, da me udara da se ne uzoholim. Za to sam triput molio Gospodina, da odstupi od mene. A on mi reče: »Dosta ti je moja milost jer snaga se u slabosti usavršuje.« Najradije ću se dakle još više hvaliti svojim slabostima da se nastani u meni snaga Kristova. Zato uživam u slabostima, uvredama, poteškoćama, progonstvima, tjeskobama poradi Krista. Jer kad sam slab, onda sam jak.
Postao sam bezuman! Vi me natjeraste. Ta trebalo je da me vi preporučite jer ni u čemu nisam manji od »nadapostola«, premda nisam ništa. Znamenja apostolstva moga ostvarena su među vama u posvemašnjoj postojanosti: znakovima i čudesima i silnim djelima. Ta u čemu ste to manji od drugih crkava, osim što vam ja nisam bio na teret? Oprostite mi ovu »nepravdu«.

OTPJEV (2 Kor 12, 9; 4, 7)

R. Najradije ću se  hvaliti svojim slabostima da se nastani u meni snaga Kristova. * jer snaga se u slabosti usavršuje.
O.To pak blago imamo u glinenim posudama da izvanredna ona snaga bude očito Božja* Jer snaga se u slabosti usavršuje

DRUGO ČITANJE: Iz Kateheze svetog Ivana Vianneya (Molitva)

Čovjek moli i ljubi

Promotrite djeco moja: blago kršćaninovo nije na zemlji, nego na nebu. Misao nam dakle treba da bude ondje gdje nam je blago. Divne li čovjekove zadaća: da moli i ljubi! Moliti i ljubiti, evo blaženstva čovjekova na zemlji! Molitva nije ništa drugo doli sjedinjenje s Bogom. Ima li tko srce čisto i s Bogom povezano, zalije ga neka slast i slatkoća što opaja svjetlom koje posvuda rasipa svoje zrake.

U tom unutarnjem sjedinjenju Bog i duša jesu kao dvije svijeće što se u jednu stapaju te ih više nitko ne može rastaviti. Divna li je to zbilja, to sjedinjenje Boga sa svojim malim stvorom; sreća je to neshvatljiva. Po sebi smo nedostojni moliti, ali Bog je dobar te je dopustio da se s njim mognemo porazgovoriti.

Molitva nam omogućuje da unaprijed kušamo nebesku sreću, da na nas siđe dio raja. Ona nas nikada ne ostavlja bez slasti, jer je kao med koji teče u dušu i sve zaslađuje. U dobro se obavljenoj molitvi boli rastapaju kao snijeg na suncu. Molitva ima i to svojstvo da nam vrijeme hitro prođe, a čovjeka ispunja tolikom slašću te i ne zapaža dugočasnosti. Čujte, kad bijah župnikom u mjestu Bresse, jednom mi svi kolege bijahu bolesni, pa mi je bilo mnogo putovati, a ja sam se dobrome Bogu molio i vjerujte, vrijeme mi se nije odugovlačilo. Ima ih koji se sasvim utope u molitvu kao riba u more, jer su posve dobrom Bogu darovani. Nema razdijeljenosti u njihovu srcu. O kako volim te velikodušne duše!

Sveti Franjo Asiški i sveta Koleta gledali su Boga i s njime razgovarali kao što se mi među sobom razgovaramo. Mi naprotiv toliko puta dođemo u crkvu a da ne znamo što da počnemo, što da molimo! A kada idemo nekom čovjeku, dobro znamo radi čega idemo k njemu. Štoviše, ima i takvih koji kao da ovako dobrome Bogu vele: “Progovorit ću s tobom dvije-tri, samo da te se riješim…” Ja često u sebi mislim ovo: Kad odlazimo da se poklonimo Gospodinu, postigli bismo sve što želimo, samo ako to zaištemo posve živom vjerom i čistim srcem.

OTPJEV (2 Kor 4,17; 1 Kor 2, 9)
Ta ova malenkost naše časovite nevolje,   * donosi nam breme vječne slave
Što oko ne vidje, i uho ne ču, i u srce čovječje ne uđe, to pripravi Bog onima koji ga ljube * donosi nam breme vječne slave.

MOLITVA

Svemogući milosrdni Bože, ti si svetog prezbitera Ivana Mariju Vianneya odlikovao čudesnom pastirskom revnošću. Daj nam po njegovu primjeru da braću privodimo Kristu i zajedno s njima postignemo vječnu slavu. Po Gospodinu. Amen.

ZAKLJUČAK

R. Blagoslivljajmo Gospodina.
O. Bogu hvala.

Oglasi