Utorak – Večernja molitva – 18. NKG

Ako ja mogu to učiniti, možete i viŠto Papa Franjo moli prije spavanja

“U večernjim satima, prije odlaska na spavanje molim ovu kratku molitvu.”

Papa Franjo prvo kaže: “Gospodine, ako hoćeš, možeš me očistiti.” Onda moli pet Očenaša, po jedan za svaku od Kristovih rana na križu.” Isus nas čisti po svojim ranama.”

Jednostavno, a snažno!
“Ako ja mogu to učiniti, možete i vi u vašem domu.” Papa Franjo

Mislite da biste mogli početi moliti to svaku večer s Papom?

 
foto catholicnewsagency, YouTube, audijencija 22.06.2016

SV. DOMINIK – VEČERNJA

SV. DOMINIK – VEČERNJA

UTORAK  (18. NKG) II. tjedan Psaltira

R. Bože, u pomoć mi priteci.
O. Gospodine, pohiti da mi pomogneš.

Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda i u vijeke vjekova. Amen. Aleluja

HIMAN

Ti mužu vrli, uzorni,
Mi radosno ti pjevamo
I u tebi se divimo
Svim Božjim silnim djelima.

Jer Krist, naš vječni svećenik,
Rod ljudski s Ocem izmiri;
U novome on Savezu
Mir svemu svijetu podari.

Tim darom, sveče, postade
I ti Spasenja službenik
Da Bogu daješ pohvale
A Božji život ljudima.

Duh Sveti tebe posveti
Bogatijom još milošću:
Da puk mu sveti predvodiš
Obilnije na pašnjake.

A sad iz Božjeg Kraljevstva
Pohitaj Crkvi u pomoć,
Da uvijek stado Kristovo
Na sočne hrli pašnjake.

Sva slava Trojstvu presvetom,
Darivatelju dara svih,
Što tebe slugu marljiva
Nebeskom slavom okruni. Amen. Nastavi čitati

ŠTO NAS NOSI NA MORU ŽIVOTA?

ŠTO NAS NOSI NA MORU ŽIVOTA?
Mt 14, 22-36
Nakon što je umnožio kruhove i nahranio kruhom tisuće u pustinji evanđelisti Matej, Marko i Ivan izvješćuju kako se Isus povukao sam u goru da moli. Molitva je ona bitna protežnica njegova života, on živi iz razgovora s Ocem, iz dvogovora s Nebom. Tu se odvija intimna priča između Oca i Sina – u molitvi, u Duhu Svetome. Potom svi izvješćuju kako je Isus u pramazorje hodio po vodi, dok su se učenici mučili s valovljem i protivnim vjetrom. Ali onda u nastavku svi izvjestitelji stavljaju svoje posebne naglaske.
U Marka učenici su zaprepašteni, pitaju se u čudu, tko je ovaj, da čak morem hodi. Kod Mateja imamo Isusa kako hodi i učenike smiruje govoreći im kako je on to glavom. Jedino u Mateja Petar hodi po vodi na Isusovu riječ. Petar počinje sumnjati u trenutku kad je odvratio pogled od Isusa i prepao se valovlja. Počeo tonuti u dubine, u provaliju mora, gubiti tlo ali i život pod sobom. Isus ga hvata za ruku i spasava od potonuća. Nastavi čitati

UTORAK – SREDNJI ČAS (18. NKG)

UTORAK – SREDNJI ČAS (18. NKG)

II. Tjedan Psaltira

R. Bože, u pomoć mi priteci.
O. Gospodine, pohiti da mi pomogneš.

Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda i u vijeke vjekova. Amen. Aleluja

Treći čas

HIMAN
O Duše, koji s Ocem si
I Sinom Gospod jedini,
Nastani blag se u nama
I duše naše napuni!

Naš um i srce, jezik nam
Nek svom te moći uzdiže,
Nek plamti ljubav ognjena
I žar nam bližnje užiže.

Daj Oca da upoznamo
I Krista, Sina njegova,
I u te, Duha njihova,
Da vjerujemo sveudilj. Amen. Nastavi čitati

Sveti Dominik

Sveti DominikDOMINIK – EVANĐEOSKI MUŽ

Dominik Guzman rođen je 1171. u Caleruegi u Kastilji, u vrijeme kad je Španjolska na velikim mukama, u borbi za svoju slobodu, jer su u to doba Arapi držali više od trećine poluotoka. S pet godina njegovi ga roditelji Srećko i Ivanica od Aze povjeravaju na odgoj ujaku svećeniku. S četrnaest godina Dominik odlazi na katedralnu školu u Palenciju, gdje tijekom desetak godina proučava filozofiju i teologiju. Već u to vrijeme pokazuje svoju veliku ljubav prema siromasima. Kad je zavladala strašna glad, Dominik prodaje svoje skupocjene knjige i pomaže ljudima u nevolji, jer kako sam kaže, nije mogao učiti iz mrtvih koža dok oko njega živi ljudi umiru od gladi. Taj su njegov primjer slijedili i drugi teolozi i profesori. Tu Dominik upoznaje Diega, priora Zbora regularnih kanonika u Osmi, te i sam postaje njihovim članom. Od toga vremena Dominik provodi noći u molitvi, bdjenju i razgovoru s Bogom. Ubrzo nakon svećeničkog ređenja postaje i superiorom Zbora.

Malo je koji svetac iz vremena XII.-XIII. stoljeća ostavio tako malo osobnih tragova kao sveti Dominik. Nije napisao nijednu knjigu. Nitko nije zabilježio njegove propovijedi. Od nekoliko njegovih pisama, sačuvano nam je samo jedno. Istina, Jordan Saksonac, Dominikov nasljednik na čelu Reda braće propovjednika, napisao je Knjižicu o počecima Reda (Libellus), ali u njoj se više pozornosti posvećuje Dominkovu djelu negoli njegovoj osobi. Dominikovu osobnost uočavamo tek kad promatramo njegovo životno djelo, Red koji je utemeljio. Kad iz Toulousea 1217. šalje svoju braću, jedne u Pariz, druge u Španjolsku, razdvajajući još uvijek nejaku zajednicu i kad mu prigovaraju da prebrzo donosi odluke, Dominik odgovara: “Nemojte se protiviti: znam što činim.”
Prilikom putovanja u Dansku, Dominik i Dijego, koji je u međuvremenu postao biskup, polaze kroz Languedoc, gdje se osobno uvjeravaju u nagli porast krivovjerja katara i albingenza te jadno vjersko stanje u južnoj Francuskoj. Stanovništvo iz neznanja prelazi u katarske pokrete. Odsjevši u jednom gostinjcu u Toulouseu, Dominik čitavu noć pokušava obratiti gostioničara koji je katar. Toliko je uvjerljivo nastupao da je gostioničar pred zoru vratio na katoličku vjeru.
Na povratku iz Danske, Dominik i Dijego putuju preko Rima. Na molbu pape Inocenta III., odlučuju se poći propovijedati u Languedoc. Tada Dominik uočava nužnost “svetog propovijedanja”, nužnost propovijedanja živeći Evanđelje među ljudima. Nakon Dijegove smrti, Dominik sâm propovijeda tijekom nekoliko godina u Languedocu i Toulouseu. Malo po malo dolazi na zamisao osnivanja prosjačkog reda radi naviještanja Radosne vijesti. Vrlo brzo okuplja petnaestak mladih suradnika odlučnog srca i gorljivih u molitvi, propovjednike riječju ali i svetošću života, jer to je ono što Dominik traži od njih. Dominik povjerava svoj plan i tuluškom biskupu Fulku, koji njega i njegove prve suradnike svesrdno podupire. Svjestan da se najuspješnija borba protiv katarske hereze sastoji u odgoju mladih djevojaka i zaštiti obraćenih žena, 1207. Dominik osniva ženski samostan blizu Fanjeauxa.
Godine 1215., Dominik ponovo kreće u Rim, u trenutku kad Inocent III., sazvavši IV. Lateranski koncil, poziva ljude sposobne na apostolsko propovijedanje. A to je upravo ono što Dominik nudi. God. 1216. papa Honorije III. potvrđuje osnutak Reda braće Propovjednika. Dominik, u dogovoru sa svojom subraćom, izabire Pravilo sv. Augustina. Pred Dominikom i njegovom subraćom otvara se široko polje rada. Na Veliku Gospu 1217. Dominik šalje svoju subraću dvojicu po dvojicu u gradove, na sveučilišta i vitalna kršćanska središta. Dominik ne posustaje, kreće na put, osniva samostane posvuda. Sam će propješačiti gotovo čitavu Europu do posljednjeg daha. Čas je u Rimu, čas u Španjolskoj, zatim u Parizu, Bologni, gdje saziva i prva dva opća zbora Reda.
Takav način djelovanja govori mnogo o Dominikovoj osobi. Na to ga tjera ono što daje Redu kao znak raspoznavanja, jer je Red braće propovjednika “već od samog početka bio ustanovljen posebno za propovijedanje i spasavanje duša.” Prije svoje smrti ohrabruje braću da nastave započeto djelo: “Ne plačite! Bit ću vam korisniji poslije smrti i vaš će rad uroditi većim plodom negoli sam ja učinio u svom životu.”
Iscrpljen, Dominik umire u Bolonji 6. kolovoza 1221. u 51. godini života. Dvanaest godina kasnije, 1233., papa Grgur IX. proglašava ga svetim.

 

FATIMA – STO GODINA POSLIJE

Tako je počelo

Dok se 13. svibnja 1917. godine po crkvama u svijetu čitalo pismo Benedikta XV. “Ponizna službenica Gospodnja”, a Europom bjesnio I. svjetski rat, zbilo se prvo ukazanje u Fatimi. Papa Benedikt XV. se spomenutim pismom „javno“ obraćao Isusovoj majci da zaustavi rat i zahtjevao je da se po cijelom svijetu organiziraju molitvene akcije za mir na čelu s dječicom. U istom dokumentu naređuje da se zaziv “Kraljice mira, moli za nas” i službeno uvrsti u Gospine litanije. Tog istog dana Eugen Pacelli, budući papa Pio XII. (za čijeg će pontifikata biti vođen najveći dio II. svjetskog rata – na koji se i odnosio velik dio fatimskih poruka), biva iz ruku pape Benedikta XV. zaređen za biskupa. Ne zaboravimo da je Portugal još od XII. stoljeća bio posvećen BDM, no u trenutcima fatimskih ukazanja odnosi između aktualne vlasti i Vatikana su bili u prekidu, a položaj Katoličke Crkve nezavidan.
Nastavi čitati

Utorak – Jutarnja molitva – 18. NKG

Mt 14,22-36Utorak – Jutarnja molitva – 18. NKG

✞ U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen ✞

Majka je velika kršćanka divno odgajala svoju kćer. Ona se kasnije zaljubila u jednoga mladića druge vjere. Majka je plakala i plakala. Odvraćala je i molila da ne ide za njega. Ona je ipak otišla. Majka se nikada nije s time pomirila. I što je bilo? Kćer je nakon nekoliko godina muž ostavio. Jadna kći a još jadnija majka. Postoje patnje u životu koje su ljudi sami skrivili. Ali postoje i one patnje za koje se nitko ne može optužiti. Ni za jedne ni za druge ne smijemo kriviti Boga. Ne zaboravimo Isus je s nama sve do svršetka svijeta. Posebice je s nama u poteškoćama i to snažnije negoli u trenucima duhovnih radosti. Naši križevi i kušnje, patnje i boli najbolja su vrata kroz koja Isus dolazi k nama. Očekuje od nas da se borimo i imamo povjerenja u njega.

Mnoge ljude su različite tragedije privukle k Bogu. Dođimo k Isusu. Zazovimo ga upomoć i on je tu. On nas neizmjerno voli. Imajmo živu vjeru i pouzdanje u njega i slijedimo Ga!

✞ U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen ✞

Nevenka

SV. DOMINIK – JUTARNJA

SV. DOMINIK – JUTARNJA

Psalmi od utorka II. tjedan Psaltira


POZIVNIK

R. Otvori, Gospodine, usne moje.
O. I usta će moja navješćivati hvalu tvoju.

Ps 100 (99). Poziv na Božju hvalu

Ant. Dođite poklonimo se Kristu, prvaku pastira.

Kliči Gospodinu, sva zemljo! *
Služite Gospodinu u veselju!
Pred lice mu dođite *
s radosnim klicanjem!

Znajte da je Gospodin Bog: †
on nas stvori, i mi smo njegovi, * Nastavi čitati

Utorak – Misna čitanja – 18. NKG/a

Utorak – Misna čitanja – 18. NKG/a
📖
: Br 12,1-13; Ps 51,3-7.12-13; Mt 14,22-36

Prvo čitanje: Br 12, 1-13
Mojsije nije kao ostali proroci. Kako se onda niste bojali govoriti protiv njega.

Čitanje Knjige Brojeva
U one dane: Mirjam i Aron uzeše rogoboriti protiv Mojsija zbog žene Kušanke kojom se oženio; jer bijaše uzeo za ženu jednu Kušanku.
Govorili su: »Zar je samoMojsiju govorio Gospodin? Zar nije i nama govorio?« A Gospodin je to čuo. Ta Mojsije je bio veoma skroman čovjek, najskromniji čovjek na zemlji.
Zato Gospodin odmah reče Mojsiju, Aronu i Mirjami: »Dođite vas troje u Šator sastanka.« Njih troje dođoše. U stupu oblaka siđe Gospodin te stade na ulazu u Šator. Zovnu Arona i Mir jamu. Kad njih dvoje istupi naprijed, reče Gospodin:
»Saslušajte riječi moje:
Nađe li se među vama prorok,
u viđenju njemu ja se javljam,
u snu njemu progovaram.
Ali nije tako sa slugom mojim Mojsijem.
U svoj kući mojoj najvjerodostojniji je on.
Iz usta u usta njemu ja govorim,
očevidnošću, a ne zagonetkama,
i lik Gospodnji on smije gledati.
Kako se onda niste bojali govoriti
protiv sluge moga Mojsija?«
Uskipjevši gnjevom na njih, Gospodin ode. Čim se od Šatora oblak udaljio, gle! Mirjam ogubavi, kao snijegom posuta. Aron se okrenu prema Mirjami, a to guba na njoj.
Nato rekne Aron Mojsiju: »Gospodaru moj, ne svaljuj na nas kazne za grijeh koji smo u ludosti počinili i kojega smo krivci. Ne daj da ona ostane kao mrtvo dijete kojemu je već na izlasku iz majčine utrobe meso napol uništeno!«
Tada zavapi Mojsije Gospodinu: »Bože, molim te, ozdravi je!«
Riječ Gospodnja. Nastavi čitati

SV. DOMINIK – SLUŽBA ČITANJA

SV. DOMINIK – SLUŽBA ČITANJA

UTORAK (18. NKG)

POZIVNIK

R. Otvori, Gospodine, usne moje.
O. I usta će moja navješćivati hvalu tvoju.

Ant. Dođite poklonimo se Kristu, prvaku pastira.

Ps 95 (94). Poziv na Božju hvalu

Bodrite jedni druge dan za danom dok još odjekuje ono ‘danas’ (Heb 3, 13).

Dođite, kličimo Gospodinu, *
uzvikujmo Hridi, Spasitelju svome!
Pred lice mu stupimo s hvalama, *
kličimo mu u pjesmama!

Jer Gospodin je Bog velik, *
Kralj velik nad svim bogovima.
U njegovoj su ruci zemaljske dubine, *
njegovi su vrhunci planina.
Njegovo je more, on ga je stvorio, *
i kopno koje načiniše ruke njegove:

Dođite, prignimo koljena i padnimo nice, *
poklonimo se Gospodinu koji nas stvori!
Jer on je Bog naš, *
a mi narod paše njegove, ovce što on ih čuva.

O da danas glas mu poslušate: †
»Ne budite srca tvrda kao u Meribi, *
kao u dan Mase u pustinji
gdje me iskušavahu očevi vaši, *
iskušavahu, premda vidješe djela moja.

Četrdeset mi ljeta dodijavao naraštaj onaj, †
pa rekoh: Narod su nestalna srca, *
i ne proniču moje putove. *
Tako se zakleh u svom gnjevu: *
Nikad neće ući u moj počinak!«

Slava Ocu i Sinu * i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda *
i u vijeke vjekova. Amen

Ant. Dođite poklonimo se Kristu, prvaku pastira.

HIMAN

Svi kličimo Dominiku,
Junaku novom Božjemu,
Što živi ko što zove se,
Evanđelje sja u njemu.

L’jer djevičanstva bijeloga
Neoskvrnjen je čuvao,
Za grešnih duša spasenje
Ko zublja on izgarao.

Taštinu svjetsku zgazivši
Na poso išo snagom svom,
Goloruk sreto zlotvora
Sa milošću je Kristovom.

Sveđ riječju, čudom bio se
Po svijetu braću šaljući,
Uz postojane molitve
Toliko suze lijući.

Trojedinom Gospodinu
Moć, hvala, čast i slava k tom;
On u nebo nas priveo
Dominikovom molitvom! Amen.

PSALMODIJA

Ps 37 (36). Sudbina pravednika i bezbožnika

Blago krotkima: oni će baštiniti zemlju (Mt 5,5)

I.

Ant. 1. Prepusti Gospodinu putove svoje i on će sve voditi.

Nemoj se žestiti na opake, *
zavidjet nemoj pakosnicima:
kao trava brzo se osuše, *
k`o mlada zelen brzo uvenu.

U Gospodina se uzdaj i čini dobro, *
da smiješ stanovati u zemlji
i živjeti u miru.
Sva radost tvoja neka bude Gospodin: *
on će ispuniti želje tvoga srca!

Prepusti Gospodinu putove svoje, *
u njega se uzdaj i on će sve voditi.
Pravda će tvoja zasjati ko svjetlost *
i tvoje pravo ko sunce podnevno.

Smiri se pred Gospodinom i njemu se nadaj, †
ne žesti se na onog koji ima sreće, *
na čovjeka koji spletke kuje.
Stišaj svoj gnjev i ostavi se srdžbe, *
ne žesti se da zlo ne učiniš.

Jer će biti satrti zlikovci, *
a koji se u Gospodina uzdaju,
baštinit će zemlju.
Još malo i nestat će bezbožnika: *
mjesto ćeš njegovo tražiti,
a njega više nema.
Zemlju će posjedovati krotki, *
obilje mira oni će uživat`.

Ant. Prepusti Gospodinu putove svoje i on će sve voditi.

II.

Ant. 2. Zla se kloni i čini dobro; Gospodin učvršćuje pravedne.

Bezbožnik smišlja zlo pravedniku *
i zubima škrguće na njega.
A Gospod se njemu smije *
jer vidi da dan njegov dolazi.

Mač potežu bezbošci i zapinju lukove †
da obore jadnika i siromaha, *
da pokolju one koji hode pravim putem.
Mačem će vlastito srce probiti, *
slomit će se njihovi lukovi.

Bolje je i malo u pravednika *
no golemo blago u zlotvora:
jer će se ruke zlotvora slomiti, *
a Gospodin je oslon pravedniku.

Gospodin se brine za život čestitih, *
dovijeka će trajati baština njihova.
Neće se postidjeti u vrijeme nevolje, *
bit će siti u danima gladi.

A bezbožnici će propasti, †
dušmani Gospodinovi povenut će k`o ures livada, *
poput dima se rasplinuti.
Bezbožnik zaima, ali ne vraća, *
pravednik se sažaljeva i daje.

Oni koje Gospodin blagoslovi
baštinit će zemlju, *
a koje prokune bit će zatrti.
Gospodin vodi i učvršćuje korake čovjeku *
i mio mu je put njegov.
Ako i posrne, ne pada *
jer ga Gospodin drži za ruku.

Mlad bijah i ostarjeh, †
al` ne vidjeh pravednika napuštena *
ili da mu djeca kruha prose.
Uvijek je milosrdan i u zajam daje, *
na njegovu je potomstvu blagoslov.

Zla se kloni i čini dobro, *
i ostat ćeš dovijeka.
Jer Gospodin ljubi pravdu *
i pobožnika svojih ne ostavlja.
Zauvijek će biti zatrti zlikovci, *
istrijebit će se potomstvo bezbožnika.
Zemlju će posjedovati pravednici *
i živjet će na njoj dovijeka.

Ant. Zla se kloni i čini dobro; Gospodin učvršćuje pravedne.

III.

Ant. 3. U Gospodina se uzdaj i drži se puta njegova.

Pravednikova usta mudrost kazuju, *
a jezik njegov govori pravo.
Zakon mu je Božji u srcu, *
ne kolebaju se koraci njegovi.
Bezbožnik vreba pravednoga *
i smišlja da ga usmrti.
Gospodin ga neće ostaviti u njegovoj vlasti *
i neće dopustiti da ga na sudu osude.

U Gospodina se uzdaj i drži se puta njegova: †
on će te uzvisiti baštinit ćeš zemlju; *
radostan ćeš gledati propast bezbožnih.
Vidjeh obijesna zlotvora *
gdje se ko cedar krošnjat širi.
Prođoh, i gle − nema ga više; *
potražih ga i ne nađoh.

Promatraj čestita i gledaj neporočna: *
mirotvorac ima potomstvo.
A grešnici bit će svi iskorijenjeni, *
istrijebit će se zlikovačko sjeme.
Od Gospodina dolazi spas pravednicima, *
on im je zaklon u vrijeme nevolje.
Gospodin im pomaže, on ih izbavlja: †
on će ih izbaviti od zlotvora i spasiti, *
jer u njemu traže okrilje.

Ant. U Gospodina se uzdaj i drži se puta njegova.

R. Nauči me dobroti, razboritosti i znanju.
O. Jer u zapovijedi tvoje vjerujem.

SLUŽBA ČITANJA

PRVO ČITANJE: Iz Knjige proroka Amosa
(7, 1-17)

Viđenja ruševina

Evo što mi pokaza Gospodin Bog: gle, sazda skakavce kad otava poče nicati, otava nakon kraljevske kosidbe. Kad izjedoše sav zemaljski usjev, rekoh: »Gospodine Bože, oprosti, molim te! Kako će Jakov preživjeti onako malen?« I Gospodin se stoga pokaja: »Neće biti«, reče Gospodin.
Evo što mi pokaza Gospodin Bog: Gle, Gospodin Bog pozva oganj da kažnjava; već proždrije veliki Bezdan i
uprav poče gutati polje. A ja ću: »Stani, Gospodine Bože, molim te! Kako će Jakov preživjeti onako malen?« I Gospodin se stog pokaja: »Ni ovoga neće biti«, reče Gospodin Bog.
Evo što mi Gospodin Bog pokaza: Gle, čovjek stoji na zidu, u ruci mu visak. »Sto vidiš, Amose?« upita me Gospodin. »Visak«, rekoh. Tada Gospod reče: »Evo, izmjerit ću viskom svoj narod izraelski; neću ga više štedjeti. Razorit će se uzvišice Izakove, opustjeti svetišta izraelska, i s mačem ću ustati na kuću Jeroboamovu.«
Amasja, svećenik betelski, poruči izraelskom kralju Jeroboamu: »Amos se urotio protiv tebe usred doma Izraelova; zemlja ne može više podnijeti njegovih riječi. Jer ovako on govori: ‘Jeroboam će poginuti od mača, a Izrael će iz svoje zemlje u izgnanstvo.’«
Amasja reče Amosu: »Odlazi, vidioče! Bježi u zemlju Judinu, ondje jedi kruh i ondje prorokuj! Ali u Betelu da više nisi prorokovao, jer ovo je kraljevsko svetište, kraljevski hram.«
»Nisam bio prorok ni proročki sin — odgovori Amos Amasji — bio sam stočar i gajio sam divlje smokve: ali me Gospodin uze od stada i Gospodin mi reče: ‘Idi, prorokuj mojemu narodu Izraelu.’ Sada čuj riječ Gospodnju.
Ti veliš: ‘Ne prorokuj protiv Izraela, ne proriči protiv doma Izakova.’ Zato ovako govori Gospodin: Tvoja će žena bludničit po gradu, sinovi tvoji i kćeri od mača će pasti, tvoja će se zemlja užetom razdijeliti, a ti ćeš umrijeti na nečistu tlu, i Izrael će otići u izgnanstvo iz svoje zemlje.’«

OTPJEV (Am 3, 7. 8; 7, 15)

R. Ništa ne čini Gospodin Bog a da osnove svoje ne otkrije slugama svojim prorocima. * Gospodin Bog govori: tko da ne prorokuje?
O. Uze me od stada i reče mi: Idi, prorokuj mojemu narodu Izraelu. * Gospodin.

DRUGO ČITANJE: Iz raznih spisa o povijesti Reda propovjednika

(Knjižica o počecima O. P.: Zapisi o kanonizaciji svetog Dominika: Monumenta O. P. Mist. 16, Rim 1935., str. 30 sl„ 146-147)

Govorio je s Bogom ili o Bogu

Dominik je bio tako čestita ćudoreda, tako ga prožimao žar oduševljenja za božanskim te su ga bez sumnje smatrali posudom časti i milosti. Duh mu bijaše veoma smiren, osim ako bi ga potresla sućut i milosrđe. Kako radosno srce razvedruje lice, izvana već jasnom dobrohotnošću i veselošću lica pokazivaše mirnu sređenost unutarnjeg čovjeka.
Posvuda se djelom i riječju pokazivao kao evanđeoski čovjek. Kroz dan nije bilo nikoga društvenijeg od njega i ugodnijeg s braćom ili drugovima, a u noćnim satima nitko nije bio ustrajniji od njega na najraznolikiji način u bdjenjima i molitvama. Govorio bi rijetko, osim s Bogom, to jest moleći, ili pak o Bogu. A na to je poticao i svoju braću.
Često se i na poseban način obraćao Bogu da mu se udostoji udijeliti pravu ljubav, djelotvornu u brizi i nastojanju oko spasenja ljudi, držeći da će tek onda biti pravi Kristov član ako se sav, prema svojim moćima, preda stjecanju duša kao što se i naš Spasitelj Gospodin Isus sav prikazao za naše spasenje. U tu je svrhu, prema već davno prije zasnovanu naumu, ustanovio Red braće propovjednika.
Braću toga reda često je poticao svojim riječima i pismima da se neprestance bave Novim i Starim zavjetom. Uza se je uvijek nosio Matejevo evanđelje i Pavlove poslanice, i mnogo ih je proučavao, tako da ih je znao gotovo napamet.
Dvaput ili triput bio je izabran za biskupa, ali je svaki put to odbio. Draže mu je bilo siromašno živjeti sa svojom braćom nego posjedovati neku biskupiju. Ukras svoga djevičanstva očuvao je netaknut do konca. Želio je da ga bičuju i rasijeku na komadiće te da umre za Kristovu vjeru. O njemu je Grgur IX. ustvrdio: »Poznavao sam muža koji je u potpunosti slijedio apostolsko pravilo. Nema sumnje da je i u nebu pridružen slavi samih apostola«.

OTPJEV (Usp. Sir 48,1; Mal 2, 6)

R. I pojavi se novi propovjednik kao oganj, * riječ mu plamtjela kao buktinja.
O. Zakon istine bijaše u njegovim ustima i pakost mu ne kaljaše usana. * Riječ.

MOLITVA

Gospodine, sveti je Dominik bio odličan propovjednik tvoje istine. Daj da zaslugama i naukom pomogne tvoju Crkvu a nas zagovara svojim molitvama. Po Gospodinu

ZAKLJUČAK

R. Blagoslivljajmo Gospodina.
O. Bogu hvala.