SV. DOMINIK – SLUŽBA ČITANJA

SV. DOMINIK – SLUŽBA ČITANJA

UTORAK (18. NKG)

POZIVNIK

R. Otvori, Gospodine, usne moje.
O. I usta će moja navješćivati hvalu tvoju.

Ant. Dođite poklonimo se Kristu, prvaku pastira.

Ps 95 (94). Poziv na Božju hvalu

Bodrite jedni druge dan za danom dok još odjekuje ono ‘danas’ (Heb 3, 13).

Dođite, kličimo Gospodinu, *
uzvikujmo Hridi, Spasitelju svome!
Pred lice mu stupimo s hvalama, *
kličimo mu u pjesmama!

Jer Gospodin je Bog velik, *
Kralj velik nad svim bogovima.
U njegovoj su ruci zemaljske dubine, *
njegovi su vrhunci planina.
Njegovo je more, on ga je stvorio, *
i kopno koje načiniše ruke njegove:

Dođite, prignimo koljena i padnimo nice, *
poklonimo se Gospodinu koji nas stvori!
Jer on je Bog naš, *
a mi narod paše njegove, ovce što on ih čuva.

O da danas glas mu poslušate: †
»Ne budite srca tvrda kao u Meribi, *
kao u dan Mase u pustinji
gdje me iskušavahu očevi vaši, *
iskušavahu, premda vidješe djela moja.

Četrdeset mi ljeta dodijavao naraštaj onaj, †
pa rekoh: Narod su nestalna srca, *
i ne proniču moje putove. *
Tako se zakleh u svom gnjevu: *
Nikad neće ući u moj počinak!«

Slava Ocu i Sinu * i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda *
i u vijeke vjekova. Amen

Ant. Dođite poklonimo se Kristu, prvaku pastira.

HIMAN

Svi kličimo Dominiku,
Junaku novom Božjemu,
Što živi ko što zove se,
Evanđelje sja u njemu.

L’jer djevičanstva bijeloga
Neoskvrnjen je čuvao,
Za grešnih duša spasenje
Ko zublja on izgarao.

Taštinu svjetsku zgazivši
Na poso išo snagom svom,
Goloruk sreto zlotvora
Sa milošću je Kristovom.

Sveđ riječju, čudom bio se
Po svijetu braću šaljući,
Uz postojane molitve
Toliko suze lijući.

Trojedinom Gospodinu
Moć, hvala, čast i slava k tom;
On u nebo nas priveo
Dominikovom molitvom! Amen.

PSALMODIJA

Ps 37 (36). Sudbina pravednika i bezbožnika

Blago krotkima: oni će baštiniti zemlju (Mt 5,5)

I.

Ant. 1. Prepusti Gospodinu putove svoje i on će sve voditi.

Nemoj se žestiti na opake, *
zavidjet nemoj pakosnicima:
kao trava brzo se osuše, *
k`o mlada zelen brzo uvenu.

U Gospodina se uzdaj i čini dobro, *
da smiješ stanovati u zemlji
i živjeti u miru.
Sva radost tvoja neka bude Gospodin: *
on će ispuniti želje tvoga srca!

Prepusti Gospodinu putove svoje, *
u njega se uzdaj i on će sve voditi.
Pravda će tvoja zasjati ko svjetlost *
i tvoje pravo ko sunce podnevno.

Smiri se pred Gospodinom i njemu se nadaj, †
ne žesti se na onog koji ima sreće, *
na čovjeka koji spletke kuje.
Stišaj svoj gnjev i ostavi se srdžbe, *
ne žesti se da zlo ne učiniš.

Jer će biti satrti zlikovci, *
a koji se u Gospodina uzdaju,
baštinit će zemlju.
Još malo i nestat će bezbožnika: *
mjesto ćeš njegovo tražiti,
a njega više nema.
Zemlju će posjedovati krotki, *
obilje mira oni će uživat`.

Ant. Prepusti Gospodinu putove svoje i on će sve voditi.

II.

Ant. 2. Zla se kloni i čini dobro; Gospodin učvršćuje pravedne.

Bezbožnik smišlja zlo pravedniku *
i zubima škrguće na njega.
A Gospod se njemu smije *
jer vidi da dan njegov dolazi.

Mač potežu bezbošci i zapinju lukove †
da obore jadnika i siromaha, *
da pokolju one koji hode pravim putem.
Mačem će vlastito srce probiti, *
slomit će se njihovi lukovi.

Bolje je i malo u pravednika *
no golemo blago u zlotvora:
jer će se ruke zlotvora slomiti, *
a Gospodin je oslon pravedniku.

Gospodin se brine za život čestitih, *
dovijeka će trajati baština njihova.
Neće se postidjeti u vrijeme nevolje, *
bit će siti u danima gladi.

A bezbožnici će propasti, †
dušmani Gospodinovi povenut će k`o ures livada, *
poput dima se rasplinuti.
Bezbožnik zaima, ali ne vraća, *
pravednik se sažaljeva i daje.

Oni koje Gospodin blagoslovi
baštinit će zemlju, *
a koje prokune bit će zatrti.
Gospodin vodi i učvršćuje korake čovjeku *
i mio mu je put njegov.
Ako i posrne, ne pada *
jer ga Gospodin drži za ruku.

Mlad bijah i ostarjeh, †
al` ne vidjeh pravednika napuštena *
ili da mu djeca kruha prose.
Uvijek je milosrdan i u zajam daje, *
na njegovu je potomstvu blagoslov.

Zla se kloni i čini dobro, *
i ostat ćeš dovijeka.
Jer Gospodin ljubi pravdu *
i pobožnika svojih ne ostavlja.
Zauvijek će biti zatrti zlikovci, *
istrijebit će se potomstvo bezbožnika.
Zemlju će posjedovati pravednici *
i živjet će na njoj dovijeka.

Ant. Zla se kloni i čini dobro; Gospodin učvršćuje pravedne.

III.

Ant. 3. U Gospodina se uzdaj i drži se puta njegova.

Pravednikova usta mudrost kazuju, *
a jezik njegov govori pravo.
Zakon mu je Božji u srcu, *
ne kolebaju se koraci njegovi.
Bezbožnik vreba pravednoga *
i smišlja da ga usmrti.
Gospodin ga neće ostaviti u njegovoj vlasti *
i neće dopustiti da ga na sudu osude.

U Gospodina se uzdaj i drži se puta njegova: †
on će te uzvisiti baštinit ćeš zemlju; *
radostan ćeš gledati propast bezbožnih.
Vidjeh obijesna zlotvora *
gdje se ko cedar krošnjat širi.
Prođoh, i gle − nema ga više; *
potražih ga i ne nađoh.

Promatraj čestita i gledaj neporočna: *
mirotvorac ima potomstvo.
A grešnici bit će svi iskorijenjeni, *
istrijebit će se zlikovačko sjeme.
Od Gospodina dolazi spas pravednicima, *
on im je zaklon u vrijeme nevolje.
Gospodin im pomaže, on ih izbavlja: †
on će ih izbaviti od zlotvora i spasiti, *
jer u njemu traže okrilje.

Ant. U Gospodina se uzdaj i drži se puta njegova.

R. Nauči me dobroti, razboritosti i znanju.
O. Jer u zapovijedi tvoje vjerujem.

SLUŽBA ČITANJA

PRVO ČITANJE: Iz Knjige proroka Amosa
(7, 1-17)

Viđenja ruševina

Evo što mi pokaza Gospodin Bog: gle, sazda skakavce kad otava poče nicati, otava nakon kraljevske kosidbe. Kad izjedoše sav zemaljski usjev, rekoh: »Gospodine Bože, oprosti, molim te! Kako će Jakov preživjeti onako malen?« I Gospodin se stoga pokaja: »Neće biti«, reče Gospodin.
Evo što mi pokaza Gospodin Bog: Gle, Gospodin Bog pozva oganj da kažnjava; već proždrije veliki Bezdan i
uprav poče gutati polje. A ja ću: »Stani, Gospodine Bože, molim te! Kako će Jakov preživjeti onako malen?« I Gospodin se stog pokaja: »Ni ovoga neće biti«, reče Gospodin Bog.
Evo što mi Gospodin Bog pokaza: Gle, čovjek stoji na zidu, u ruci mu visak. »Sto vidiš, Amose?« upita me Gospodin. »Visak«, rekoh. Tada Gospod reče: »Evo, izmjerit ću viskom svoj narod izraelski; neću ga više štedjeti. Razorit će se uzvišice Izakove, opustjeti svetišta izraelska, i s mačem ću ustati na kuću Jeroboamovu.«
Amasja, svećenik betelski, poruči izraelskom kralju Jeroboamu: »Amos se urotio protiv tebe usred doma Izraelova; zemlja ne može više podnijeti njegovih riječi. Jer ovako on govori: ‘Jeroboam će poginuti od mača, a Izrael će iz svoje zemlje u izgnanstvo.’«
Amasja reče Amosu: »Odlazi, vidioče! Bježi u zemlju Judinu, ondje jedi kruh i ondje prorokuj! Ali u Betelu da više nisi prorokovao, jer ovo je kraljevsko svetište, kraljevski hram.«
»Nisam bio prorok ni proročki sin — odgovori Amos Amasji — bio sam stočar i gajio sam divlje smokve: ali me Gospodin uze od stada i Gospodin mi reče: ‘Idi, prorokuj mojemu narodu Izraelu.’ Sada čuj riječ Gospodnju.
Ti veliš: ‘Ne prorokuj protiv Izraela, ne proriči protiv doma Izakova.’ Zato ovako govori Gospodin: Tvoja će žena bludničit po gradu, sinovi tvoji i kćeri od mača će pasti, tvoja će se zemlja užetom razdijeliti, a ti ćeš umrijeti na nečistu tlu, i Izrael će otići u izgnanstvo iz svoje zemlje.’«

OTPJEV (Am 3, 7. 8; 7, 15)

R. Ništa ne čini Gospodin Bog a da osnove svoje ne otkrije slugama svojim prorocima. * Gospodin Bog govori: tko da ne prorokuje?
O. Uze me od stada i reče mi: Idi, prorokuj mojemu narodu Izraelu. * Gospodin.

DRUGO ČITANJE: Iz raznih spisa o povijesti Reda propovjednika

(Knjižica o počecima O. P.: Zapisi o kanonizaciji svetog Dominika: Monumenta O. P. Mist. 16, Rim 1935., str. 30 sl„ 146-147)

Govorio je s Bogom ili o Bogu

Dominik je bio tako čestita ćudoreda, tako ga prožimao žar oduševljenja za božanskim te su ga bez sumnje smatrali posudom časti i milosti. Duh mu bijaše veoma smiren, osim ako bi ga potresla sućut i milosrđe. Kako radosno srce razvedruje lice, izvana već jasnom dobrohotnošću i veselošću lica pokazivaše mirnu sređenost unutarnjeg čovjeka.
Posvuda se djelom i riječju pokazivao kao evanđeoski čovjek. Kroz dan nije bilo nikoga društvenijeg od njega i ugodnijeg s braćom ili drugovima, a u noćnim satima nitko nije bio ustrajniji od njega na najraznolikiji način u bdjenjima i molitvama. Govorio bi rijetko, osim s Bogom, to jest moleći, ili pak o Bogu. A na to je poticao i svoju braću.
Često se i na poseban način obraćao Bogu da mu se udostoji udijeliti pravu ljubav, djelotvornu u brizi i nastojanju oko spasenja ljudi, držeći da će tek onda biti pravi Kristov član ako se sav, prema svojim moćima, preda stjecanju duša kao što se i naš Spasitelj Gospodin Isus sav prikazao za naše spasenje. U tu je svrhu, prema već davno prije zasnovanu naumu, ustanovio Red braće propovjednika.
Braću toga reda često je poticao svojim riječima i pismima da se neprestance bave Novim i Starim zavjetom. Uza se je uvijek nosio Matejevo evanđelje i Pavlove poslanice, i mnogo ih je proučavao, tako da ih je znao gotovo napamet.
Dvaput ili triput bio je izabran za biskupa, ali je svaki put to odbio. Draže mu je bilo siromašno živjeti sa svojom braćom nego posjedovati neku biskupiju. Ukras svoga djevičanstva očuvao je netaknut do konca. Želio je da ga bičuju i rasijeku na komadiće te da umre za Kristovu vjeru. O njemu je Grgur IX. ustvrdio: »Poznavao sam muža koji je u potpunosti slijedio apostolsko pravilo. Nema sumnje da je i u nebu pridružen slavi samih apostola«.

OTPJEV (Usp. Sir 48,1; Mal 2, 6)

R. I pojavi se novi propovjednik kao oganj, * riječ mu plamtjela kao buktinja.
O. Zakon istine bijaše u njegovim ustima i pakost mu ne kaljaše usana. * Riječ.

MOLITVA

Gospodine, sveti je Dominik bio odličan propovjednik tvoje istine. Daj da zaslugama i naukom pomogne tvoju Crkvu a nas zagovara svojim molitvama. Po Gospodinu

ZAKLJUČAK

R. Blagoslivljajmo Gospodina.
O. Bogu hvala.

Oglasi