SV. KLARA ASIŠKA – SLUŽBA ČITANJA

Klara

SV. KLARA ASIŠKA – SLUŽBA ČITANJA

Psalmi od petka 18. NKG

POZIVNIK

R. Otvori, Gospodine, usne moje.
O. I usta će moja navješćivati hvalu tvoju.

Ps 95 (94). Poziv na Božju hvalu

Bodrite jedni druge dan za danom dok još odjekuje ono ‘danas’ (Heb 3, 13).

Ant. Dođite, poklonimo se Gospodinu, Kralju djevica.

Dođite, kličimo Gospodinu, *
uzvikujmo Hridi, Spasitelju svome!
Pred lice mu stupimo s hvalama, *
kličimo mu u pjesmama!

Jer Gospodin je Bog velik, *
Kralj velik nad svim bogovima.
U njegovoj su ruci zemaljske dubine, *
njegovi su vrhunci planina.
Njegovo je more, on ga je stvorio, *
i kopno koje načiniše ruke njegove:

Dođite, prignimo koljena i padnimo nice, *
poklonimo se Gospodinu koji nas stvori!
Jer on je Bog naš, *
a mi narod paše njegove, ovce što on ih čuva.

O da danas glas mu poslušate: †
»Ne budite srca tvrda kao u Meribi, *
kao u dan Mase u pustinji
gdje me iskušavahu očevi vaši, *
iskušavahu, premda vidješe djela moja.

Četrdeset mi ljeta dodijavao naraštaj onaj, †
pa rekoh: Narod su nestalna srca, *
i ne proniču moje putove.
Tako se zakleh u svom gnjevu: *
Nikad neće ući u moj počinak!«
Slava Ocu i Sinu * i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda *
i u vijeke vjekova. Amen.

Ant. Dođite, poklonimo se Gospodinu, Kralju djevica.

HIMAN

Slavimo pjesmom zanosnom
radostan blagdan djevice:
Danas se ona presretna
Nebeskom zboru pridruži.

Junačna ova djevica
Kristu se sva posvetila:
Sada u društvu svetaca
Pobjednog slavi Jaganjca.

Prohtjeve tijela buntovne
Krotila smjernom stalnošću,
Preziruć varke svijeta tog
Krista je vjerno slijedila.

Njezinom, Kriste, molitvom
Od svih nas zamki očuvaj,
Korake krive ispravljaj,
Svaku nam krepost darivaj.

Slava ti, Kriste Isuse,
Djevičin Sine prečisti,
S Ocem i Duhom slava ti
Sada i vječnost čitavu. Amen.

PSALMODIJA

Ps 38 (37). Vapaj grešnika u krajnjoj pogibli

Svi znanci njegovi stajahu podalje (Lk 23,49)

I.

Ant. 1. Nemoj me kazniti u svome gnjevu.

Gospodine, u srdžbi svojoj nemoj me karati, *
i nemoj me kazniti u svojemu gnjevu.
Strijele se tvoje u me zabodoše, *
ruka me tvoja teško pritisnu.

Na tijelu mi ništa zdravo nema zbog gnjeva tvog, *
od grijeha mojih mira mi nema kostima.
Zloće moje glavu su mi nadišle, *
kao preteško breme tište me.

Ant. Nemoj me kazniti u svome gnjevu.

II.

Ant. 2. Gospodine, sve su mi želje pred tobom.

Rane moje zaudaraju i gnjiju *
zbog bezumnosti moje.
Pogurih se sav i zgrčih, *
povazdan lutam žalostan.

Moji bokovi puni su ognjice, *
na tijelu mi ništa zdravo nema.
Iscrpljen sam i satrven posve, *
stenjem od jecanja srca svojega.

Gospodine, sve su mi želje pred tobom, *
i vapaji moji nisu ti skriveni.
Srce mi udara silno, snaga me ostavlja, *
i svjetlost vida očinjega gasi se.

Prijatelji i drugovi od rana mojih uzmakoše; *
i moji najbliži stoje daleko.

Namještaju mi zamke *
oni koji mi život vrebaju,
koji mi žele nesreću, propašću mi prijete *
i uvijek smišljaju prijevare.

Ant. Gospodine, sve su mi želje pred tobom.

III.

Ant. 3. Bezakonje svoje ja priznajem; ne ostavljaj me, Gospodine, spase moj.

A ja sam kao gluh i ništa ne čujem *
i, kao nijem, usta ne otvaram.
Postadoh ko čovjek koji ne čuje *
i koji u ustima nema odgovora.
Jer u tebe se, Gospodine, uzdam, *
ti ćeš me uslišati, Gospodine, Bože moj!
Rekoh: »Nek se ne raduju nada mnom, †
kad mi noga posrne, *
nek se ne uzdižu nada mnom!«

Jer umalo ne propadoh, *
i moja je bol svagda preda mnom.
Bezakonje svoje ja priznajem, *
zabrinut sam zbog grijeha svojega.

A koji su bez razloga protiv mene, moćni su, *
i mnogi su koji me mrze bezrazložno.
Za dobro zlom mi uzvraćaju, *
protive mi se što tražim dobro.

Gospodine, ne ostavljaj me! *
Bože moj, ne udaljuj se od mene!
Požuri se meni u pomoć, *
Gospodine, spase moj!

Ant. Bezakonje svoje ja priznajem; ne ostavljaj me, Gospodine, spase moj.

R. Moje oči ginu od čežnje za spasenjem tvojim.
O. Za tvojom riječi pravednom..

SLUŽBA ČITANJA

PRVO ČITANJE: Iz Knjige proroka Hošee
(2, 4. 8-25)

Kazna Gospodnje zaručnice i buduća obnova

Ovako govori Gospodin: »Podignite tužbu, podignite, protiv majke svoje, jer ona mi nije više žena, a ja joj muž više nisam. Nek odbaci od sebe bludničenja. Stoga ču put joj trnjem zagraditi, zidom opkoliti, da ne nade više svojih staza. I trčat će za milosnicima, ali ih stići neće, tražit će ih, al’ ih neće pronaći. Tada će reći: ‘Idem se vratiti prvome mužu, jer sretnija bijah prije nego sada.’ I ona nije razumjela da joj ja davah i žito i mošt i ulje, da je ja obasipah srebrom i zlatom od kojega načiniše baale.
Stoga ću uzeti natrag svoje žito u svoje vrijeme i svoj mošt u pravi čas; oduzet ću svoju vunu i svoj lan kojima je imala pokriti golotinju svoju; sad ću joj otkriti sramotu na oči njenih milosnika, i nitko je iz moje neće izbaviti ruke. Učinit ću kraj svim njenim veseljima, svetkovinama, mlađacima, subotama, i svim blagdanima njezinim. Opustošit ću joj čokote i smokve za koje je govorila: To je plaća što mi je dadoše moji milosnici.’ Obratit ću ih u šikarje, i životinje će ih poljske obrstiti. Kaznit ću je za dane Baalove kojima je kad palila, kitila se grivnom i kolajnom i trčala za svojim milosnicima; a mene je zaboravljala — riječ je Gospodnja.
Stoga ću je, evo, primamiti, odvesti je u pustinju i njenu progovorit srcu. I vratit ću joj ondje njene vinograde, i od Doline ću akorske učiniti vrata nade. Ondje će mi odgovarat ona kao u dane svoje mladosti, kao u vrijeme kada je izišla iz Egipta.
U onaj dan — riječ je Gospodnja — ti ćeš me zvati: ‘Mužu moj’, a nećeš me više zvati: ‘Moj Baale.’ Uklonit ću joj iz usta imena baalska, i neće im više ime spominjati. U onaj dan, učinit ću za njih savez sa životinjama u polju, sa pticama nebeskim i gmazovima zemskim; luk, mač i boj istrijebit ću iz zemlje da mirno u njoj počiva.
Zaručit ću te sebi dovijeka; zaručit ću te u pravdi i u pravu, u nježnosti i u ljubavi; zaručit ću te sebi u vjernosti i ti ćeš spoznati Gospodina. U onaj dan — riječ je Gospodnja — odazvat ću se nebesima, a ona će se zemlji odazvati; zemlja će se odazvati žitu, moštu i ulju, a oni će se odazvati Jizreelu. I posijat ću ga u zemlji, zamilovat ću Nemilu, Ne-naro-du mom reći ću: ‘Ti si narod moj!’ a on će reći: ‘Bože moj!’«

OTPJEV (Otk 19, 7. 9, Hoš 2, 22)

R. Dođe svadba Jaganjčeva i opremila se Zaručnica njegova. * Blago onima koji su pozvani na svadbenu gozbu Jaganjčevu.
O. Zaručit ću te sebi u vjernosti i ti ćeš spoznati da sam ja Gospodin. * Blago.

DRUGO ČITANJE:  Iz pisma svete Klare Janji Praškoj

Pogledaj Kristovo siromaštvo, poniznost i ljubav

Blažen onaj kome je dano biti dionikom svete gozbe i svim srcem prionuti uz Onoga čijoj se ljepoti sveudilj dive blažene nebeske čete: njega ljubiti usrećuje, njega motriti odmara, njegova dobrostivost ispunja, njegova slatkost hrani, njegov spomen blago rasvjetljuje, na njegov miomiris mrtvi uskrisuju, a od njegova gledanja blaženi su svi građani višnjeg Jeruzalema. On je sjaj vječne slave, odsjev vječne svjetlosti i zrcalo čisto. Stoga, svednevice motri to zrcalo, ti kraljice, zaručnice Kristova, i u njem se sveudilj ogledaj, pa ćeš se sva iznutra i izvana uresiti haljinama zlatom izvezenima, od veza šarena, cvijećem i odjećom svakovrsnih vrlina, kako dolikuje prečistoj kćeri i zaručnici višnjega Krista. U tom zrcalu sjaji blaženo siromaštvo, sveta poniznost i neizreciva ljubav, kao što ćeš Božjom milošću moći u tom zrcalu zapaziti.

Gledaj, velim, pri dnu toga ogledala siromaštvo Djetešca koje je položeno u jasle i povijeno u pelene. O čudesne poniznosti, siromaštva što zapanjuje! Kralj anđelâ, Gospodar neba i zemlje sklonio se u staju. Pored ogledala promatraj poniznost što se očitovala u blaženom siromaštvu, silnim naporima i patnjama što ih je On podnio za otkupljenje ljudskoga roda. Na vrhu toga ogledala promatraj neizrecivu ljubav koja ga je nagnala trpjeti na stupu križa i na njemu umrijeti najsramotnijom smrću. Stoga je to ogledalo, postavljeno na drvo križa, opominjalo prolaznike ovako: Svi vi što putem prolazite, pogledajte i vidite ima li boli kakva je bol moja? A mi mu na njegov vapaj i jauk odgovorimo jednim glasom: Bez prestanka na to mislim, i sahne duša u meni. Kraljice nebeskoga Kralja, gorjela sveudilj sve više tom vatrom!

Dok zatim promatraš njegove neizrecive radosti, vječna bogatstva i časti te od silne želje i ljubavi u srcu uzdišeš za njima, zavapi: Povuci me za sobom, trčat ćemo za miomirisima tvojim, nebeski Zaručniče! Trčat ću bez predaha, dok me ne uvedeš u vinogradarevu klijet, dok ne doživim sreću te mi bude tvoja lijeva ruka pod glavom, a desnica me tvoja zagrli, i dok mi na usne ne utisneš svoj sretni cjelov. U tom motrenju ne zaboravi mene, svoje sirote majke, i znaj da sam i ja sretan spomen na te neizbrisivo upisala na ploče svoga srca i da si mi milija od svih.

OTPJEV (Ps 73, 27. 28; 1 Kor 6, 17)

Tijelo i duša žudi za tobom, * Ti Bože, ti si moj spasitelj  i moj dio zauvijek
Smatram sve gubitkom da pridobijem Krista i da budem u njemu, * Ti Bože, ti si moj spasitelj  i moj dio zauvijek

MOLITVA

Bože, ti si svetu Klaru nadahnuo ljubavlju prema evanđeoskom siromaštvu. Daj nam po njezinu zagovoru nasljedovati siromašnoga Krista da u siromaštvu duha jednom gledamo tebe u savršenoj radosti nebeskoga kraljevstva. Po Gospodinu

ZAKLJUČAK

R. Blagoslivljajmo Gospodina.
O. Bogu hvala.

Oglasi