Nedjelja – Poučne priče – 19. NKG – Obraćenje

  • Kamo ideš? Vidim da pripremaš svoje torbe i ostale potrebite stvari…
  • Idem na istok – odgovori sova. – Zašto? Zar ti nije ovdje dobro?
  • Ovaj me narod ne razumije i mrzi moje pjevanje. Valjda mu ne godi, i zato sam se odlučila na put bez povratka… Nadoda joj prepelica:
  • Ti bi trebala promijeniti tvoje grdno pjevanje i kreštanje. Ako to ne učiniš, jednako će te mrziti i na tvome Istoku i bilo gdje.
    Ne bježi sam od sebe. U tebi je mir, u tebi je sve dobro. Ali, na žalost, u tebi je i sve zlo. Zaviri unutra!
    Liu Hsiang
Oglasi

NEDJELJA – 2. VEČERNJA (19. NKG)

NEDJELJA – 2. VEČERNJA (19. NKG)

R. Bože, u pomoć mi priteci.
O. Gospodine, pohiti da mi pomogneš.

Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda i u vijeke vjekova. Amen. Aleluja

HIMAN

O dobri Stvorče svjetlosti,
Što daješ svjetlo svagdanje,
Što stvarat svijet započinješ
Stvorenjem svjetla prvoga.

I danom zoveš časove
Što vežu jutro s večerom:
Već pada tama večernja,
Čuj molbe naše, čuj nam plač!

Ne pusti da nam porok ljut
U duši život uduši,
Da tebe s uma smetnuvši
U grijehe ona utone.

Na molitvu je potiči,
Daj život joj zadobiti;
Daj bježati od prijestupa
I okajat bezakonja.

Podijeli, Oče milostiv,
I Sine jednak Ocu svom,
Što s njim i s Duhom Presvetim
U kraju vladaš vječitom. Amen. Nastavi čitati

Nedjelja – Nedjeljne propovijedi – 19. NKG (A) – “Tko je ovaj da mu se i more pokorava?”

oluja 21aIsus je već u svom prvom nastupu u Kani Galilejskoj dao hranu – pretvorio vodu u vino i time pokazao svoju moć nad jelom i pićem. Ovdje nahranjuje ponovno malim brojem krušćića veliko mnoštvo, pa potom, opet poslije molitve, pokazuje svoju moć nad vodama, pobješnjelim morem i vjetrom. Dolazi svojim učenicima u nevolji, sustiže ih koristeći se svim ovim moćima i silama što se nalaze u njegovom Tijelu. (Slika je Rembrantova)
Zar barka, u kojoj se nalaze Apostoli, nije buduća Crkva koju potresaju tolike nevolje, biju oluje i baca more na sve strane, i to u mrkloj noći. Ona je i ostaje nepobjediva jer joj je kormilo u Kormilara Krista i tako pobjeđuje sve nevolje i napasti koje su u njoj i snage što ustaju protiv same nje, jednako onda i danas.
Ne zaboravimo da Isus dolazi s molitve kao i dan prije kada je nahranio čudesno mnoštvo. Dakle i po ovome danas nama poruka: nema prepreka, nema oluje, nema nepobjedivih valova za one koji traže zaštitu i pomoć od Njega, punom vjerom i punom snagom – “Sve mogu u onome koji me krijepi!” (Sv. Pavao)
Dakle, prošle nedjelje smo čuli evanđelje o čudesnom umnažanju kruha i čudesnoj hrani za pet tisuća ljudi, osim djece i žena. Isus je prije toga se povukao u osamu i najprije se pomolio svome Nebeskom Ocu, pa zatim ozdravljao bolesnike i onda čudesno nahranio mnoštvo. Mi bismo danas rekli da je ovo sasvim normalo. Da, tako je: normalno je pomoliti se Bogu i zazvati njegovu pomoć i blagoslov prije svakoga našega čina. Međutim, mi danas jednako čujemo iza kako je nahranio i otpustio mnoštvo, Isus se ponovno povlači u osamu da se pomoli, a to znači da zahvali svome nebeskom Ocu na daru, pomoći i blagoslovu koji je dobio. Hoćemo li reći i za ovo da je normalno. Da, ovo je normalno za Isusa, ali za običnoga smrtinka ovdje nestane logike. Rijetko znamo zahvaliti za ono što dobijamo od Gospodina i od bližnjega. To je mana i one devetorice koje je Isus izliječio, to je bila mana tolikih, to je mana i danas naša. Nije uzalud nastao među narodom onaj stari primjer kada je Dobri Bog pozvao na gozbu sve kreposti. Sve su se međusobom poznavale i pozdravljale ali dobročinstvo i zahvalnost se uopće nisu poznavale. I ovdje mi znamo zašto?!
Svi mi znamo moliti i tražiti kako od Boga tako i od ljudi, ali kada treba zahvaliti onda nas nema. Malo je čudno da je nas svaki tako osjetljiv i ćudljiv kada nam je drugi nezahvalan, a nikako da se upitamo jesam li ja takav drugima i da li je to za drugoga tako ružno, da sam mu ja nezahvalan. Ne treba tražiti ni onu kada je filozofa spasio mornar jer nije znao plivati, pa je čitava života ga podsjećao da mu je dužan život, tako da je na koncu filozof zažalio što ga spasio, onda, pa ga čitav život duši. Bolje bi bilo da ga je odjedamput pustio da umre, nego ovako. Dakle postoji jedna lijepa prirodna granica, kako u pitanju i moljenju, isto tako i u zahvaljivanju, a rekao bih i u traženju zahvalnosti. Međutim, uvijek je bolje izbjeći tražiti zahvalnost jer se odmah gubi ona “prirodna” granica, jer nije prirodno tražiti da ti se netko zahvali, osim kada se uči mlađe za odgoj.
Dakle, možemo lijepo svaki naći danas sebe i ispitati najprije kako i koliko sam zahvalan Gospodinu Bogu, svojim bližnjima koji su u mene toliko truda i svega ostalo ga uložili? Što sam propustio i što se dade nadomjestiti? Nikada nije kasno za zahvalnsot i Bogu i čovjeku, jer su nam toliko dali i daju da ne možemo nikada dovoljno spoznati i postati svjesni. Okrenimo malo naše oči od nas i od naše samodostatnosti pa ćemo vidjeti da su drugi previše nama dali i daju.Veličina velikoga čovjeka je u znanju tražiti oproštenje za načinjene pogreške i uvrede i u znanju zahvaljivanja. Velik nitko nije postao bez ovoga dvoga, a svatko tko ovako postupa je uistinu velik.
“Mlada smokva nije donosila roda. Prolazili su pokraj nje, ali na nju nitko nije svraćao pozornost. Svake godine kada bi i druga stabla zelenila, tako je činila i smokva. Druga bi stabla ljeti i u jesen davala obilan rod, ali smokva kao i do tada. Čuo se uzdah mlade smokve:
– Kako bih ja bila sretna kada bi me ljudi toliko hvalili kao druga stabla. Mislim da bi mi bilo dosta da jedne godine donesem obilat rod na njihovo zadovoljstvo.
Napokon je došlo vrijeme da se i na smokvi ugleda rod. Došlo je ljeto kada je smokvino stablo bilo prepuno smokava. Sunce je pomoglo rast i zrijanje, a sve je to sobom nosilo slast i miris. Nije moglo proći, a da to ljudi ne opaze. Dapače, zaklinjali su se da nikada do tada u životu nisu vidjeli smokvu da je donijela tako obilat rod kao ova. Odmah su se počeli natjecati tko će više ploda ubrati i više se okoristiti.
Spretniji su se popeli na stablo i ubirali rod. Oni koji se nisu mogli penjati, saginjali su grane i tako ih lomili. A one najviše grane koje su bile nedokučive, odmah su bile određene za pilanje. Tako je nakon obilna roda smokva doživjela da je bila sva polomljena i skršena, poradi svoje slasti i svoga mirisa”(L.da Vinci,Mabić,Usp.III.180).
Ova smokva može meni predstavljati najprije Gospodina Boga, zatim naše roditelje, dobročinitelje, tolike dobre ljude, ali moram se ja pitati koliko sam ja grana skršio i boli nanio tolikim smokvama, i jesam li im se zahvalio i da li se zahvaljujem upravo od Gospodina Boga pa do onoga najzadnjega dobročinitelja, za kojega i ne moram znati. Kada ja okusim sudbinu smokve, onda dobro vidim što drugi rade, ali moram se pitati da li je isto sa mnom, i da li se pitam kada ja postupam kao oni koji hoće miris i slast od Boga i čovjeka po svaku cjenu, a na koncu nikakve zahvalnosti.
Ovdje bi bilo ono normalno s početka evanđelja. Normalno je da se Isus zahvalio! Da, to je točno i tako treba, ali ostaje pitanje meni, tebi, svima koji slušamo danas ove riječi. Zato odgovorimo odmah danas i to primjerom zahvale i primjerom zahvalnosti, od majkina ili ženina ručka, koji ćemo blagovati po dolasku iz crkve, do velikih darova života koje nam Svemogući svaki dan udjeljuje kao svojoj ljubljenoj djeci.
Gospodine, hvala Ti! Nauči nas da budemo Tebi i svima zahvalni kao Tvoj Sin Tebi. Po tome ćemo svjedočiti da smo jeli i da jedemo Tvoj Kruh Života i Tvoju vječnu hranu što nas s Tobom veže.

oluja 22

“Tko je ovaj da mu se i more pokorava?”

fra Franjo Mabić

NEDJELJA – SREDNJI ČAS (19. NKG)

NEDJELJA – SREDNJI ČAS (19. NKG)

III. tjedan Psaltira

R. Bože, u pomoć mi priteci.
O. Gospodine, pohiti da mi pomogneš.

Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda i u vijeke vjekova. Amen. Aleluja

Treći čas

HIMAN

O Duše, koji s Ocem si
I Sinom Gospod jedini,
Nastani blag se u nama
I duše naše napuni!

Naš um i srce, jezik nam
Nek svom te moći uzdiže,
Nek plamti ljubav ognjena
I žar nam bližnje užiže.

Daj Oca da upoznamo
I Krista, Sina njegova,
I u te, Duha njihova,
Da vjerujemo sveudilj. Amen. Nastavi čitati

Sveti Kasijan

Svetac dana – Sveti Kasijan

Sveti Kasijan

Današnji zaštitnik sveti Kasijan širio je radosnu vijest i djelovao kao učitelj (po nekima i biskup) u mjestu Forum Cornelii (danas Imola u Romagni), gdje se naročito posvetio mladima i djeci. To se nije svidjelo rimskim vlastima, koje su ga pozvale da se odrekne kršćanstva i žrtvuje poganskim idolima. Kasijan to nije htio učiniti pa ga je namjesnik cara Dioklecijana godine 303. ili 305. osudio na mučeništvo. Djeca i mladi, koje je poučavao i kojima je propovijedao evanđelje, svezali su ga i izboli do smrti željeznim perima, kojima su pisali na voštanim pločicama.

Kršćani u Imoli pokopali su ga u svojem gradu, u kojem katedrala nosi njegovo ime. Zaštitnik je studenata, učitelja, stenografa, Imole, Ciudad de Méxica, biskupija, naselja, župa i crkava diljem Italije i svijeta. Po svetom Kasijanu nazvan je i naš Sukošan, naselje smješteno u prekrasnom zaljevu Zlatna luka kraj Zadra, općina i župa, u kojoj se danas održava veliko proštenje i tradicionalna fešta.

Slika: Sveti Kasijan

Slika: Sveti Kasijan

Slika: Sveti Kasijan

Slika: Sveti Kasijan

Slika: Sveti Kasijan

Slika: Sveti Kasijan-župna crkva u Sukošanu

NEDJELJA – JUTARNJA (19. NKG)

NEDJELJA – JUTARNJA (19. NKG)

III. tjedan Psaltira

POZIVNIK

R. Otvori, Gospodine, usne moje.
O. I usta će moja navješćivati hvalu tvoju.

Ps 100 (99). Poziv na Božju hvalu

Ant. Dođite, kličimo Gospodinu; uzvikujmo Spasitelju svome, aleluja.

Kliči Gospodinu, sva zemljo! *
Služite Gospodinu u veselju!
Pred lice mu dođite *
s radosnim klicanjem!

Znajte da je Gospodin Bog: †
on nas stvori, i mi smo njegovi, *
njegov smo narod i ovce paše njegove. Nastavi čitati

Nedjelja – Jutarnja molitva – 19. NKG

Nedjelja - Jutarnja molitva - 19. NKG (C)Nedjelja – Jutarnja molitva – 19. NKG

✞ U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen ✞

Pretpostavka je svake molitve da je Bog već u nama. Bog za kojim čeznemo, već je u našem srcu.

U molitvi i meditaciji neće nam se darovati nešto izvana, nego mi dolazimo u dodir sa svojim vlastitim temeljem duše u kojemu Bog već stanuje. Cilj je našeg moljenja svijest da je on već nazočan u nama. Stvarnost Božja već je u nama. Cilj je duhovnog puta u tome da ta božanska realnost zahvati našu svijest i promijeni sav naš život. Bez molitve bit ćemo kao odrezani od božanskog života u nama, koji leži negdje duboko zasut nanosom naših misli i osjećaja koji viču, galame i nadmeću se. On je blokiran i zatvoren našim željama i potrebama. Nastavi čitati

Nedjelja – Misna čitanja – 19. NKG/A

Nedjelja – Misna čitanja – 19. NKG (A)
📖: 1Kr 19,9a.11-13a; Ps 85,9ab.10-14; Rim 9,1-5; Mt 14,22-33

Prvo čitanje: 1Kr 19, 9a.11-13a
Stani u gori pred Gospodinom.

Čitanje Prve knjige o Kraljevima

U one dane: Dođe Ilija na Božje brdo Horeb, uđe u neku pećinu i prenoći u njoj. I gle, eto k njemu riječi Gospodnje. Glas mu reče: »Iziđi i stani u gori pred Gospodinom. Evo Gospodin upravo prolazi.« Pred Gospodinom je bio silan vihor, tako snažan da je drobio brda i lomio hridi, ali Gospodin nije bio u olujnom vihoru; poslije olujnog vihora bio je potres, ali Gospodin nije bio u potresu; a poslije potresa bio je oganj, ali Gospodin nije bio u ognju; poslije ognja šapat laganog i blagog lahora. Kad je to čuo Ilija, zakri lice plaštem, iziđe i stade na ulazu u pećinu.
Riječ Gospodnja.
Nastavi čitati

NEDJELJA – SLUŽBA ČITANJA (19. NKG)

NEDJELJA – SLUŽBA ČITANJA (19. NKG)
POZIVNIK

R. Otvori, Gospodine, usne moje.
O. I usta će moja navješćivati hvalu tvoju.

Ps 95 (94). Poziv na Božju hvalu

Bodrite jedni druge dan za danom dok još odjekuje ono ‘danas’ (Heb 3, 13).

Ant. Dođite, kličimo Gospodinu; uzvikujmo Spasitelju svome, aleluja.

Dođite, kličimo Gospodinu, *
uzvikujmo Hridi, Spasitelju svome!
Pred lice mu stupimo s hvalama, *
kličimo mu u pjesmama!

Jer Gospodin je Bog velik, *
Kralj velik nad svim bogovima.
U njegovoj su ruci zemaljske dubine, *
njegovi su vrhunci planina.
Njegovo je more, on ga je stvorio, *
i kopno koje načiniše ruke njegove:

Dođite, prignimo koljena i padnimo nice, *
poklonimo se Gospodinu koji nas stvori!
Jer on je Bog naš, *
a mi narod paše njegove, ovce što on ih čuva.

O da danas glas mu poslušate: †
»Ne budite srca tvrda kao u Meribi, *
kao u dan Mase u pustinji
gdje me iskušavahu očevi vaši, *
iskušavahu, premda vidješe djela moja.

Četrdeset mi ljeta dodijavao naraštaj onaj, †
pa rekoh: Narod su nestalna srca, *
i ne proniču moje putove.
Tako se zakleh u svom gnjevu: *
Nikad neće ući u moj počinak!« Nastavi čitati