NEDJELJA – SLUŽBA ČITANJA (19. NKG)

NEDJELJA – SLUŽBA ČITANJA (19. NKG)
POZIVNIK

R. Otvori, Gospodine, usne moje.
O. I usta će moja navješćivati hvalu tvoju.

Ps 95 (94). Poziv na Božju hvalu

Bodrite jedni druge dan za danom dok još odjekuje ono ‘danas’ (Heb 3, 13).

Ant. Dođite, kličimo Gospodinu; uzvikujmo Spasitelju svome, aleluja.

Dođite, kličimo Gospodinu, *
uzvikujmo Hridi, Spasitelju svome!
Pred lice mu stupimo s hvalama, *
kličimo mu u pjesmama!

Jer Gospodin je Bog velik, *
Kralj velik nad svim bogovima.
U njegovoj su ruci zemaljske dubine, *
njegovi su vrhunci planina.
Njegovo je more, on ga je stvorio, *
i kopno koje načiniše ruke njegove:

Dođite, prignimo koljena i padnimo nice, *
poklonimo se Gospodinu koji nas stvori!
Jer on je Bog naš, *
a mi narod paše njegove, ovce što on ih čuva.

O da danas glas mu poslušate: †
»Ne budite srca tvrda kao u Meribi, *
kao u dan Mase u pustinji
gdje me iskušavahu očevi vaši, *
iskušavahu, premda vidješe djela moja.

Četrdeset mi ljeta dodijavao naraštaj onaj, †
pa rekoh: Narod su nestalna srca, *
i ne proniču moje putove.
Tako se zakleh u svom gnjevu: *
Nikad neće ući u moj počinak!«

Ant. Dođite, kličimo Gospodinu; uzvikujmo Spasitelju svome, aleluja.

HIMAN

U prvi dan u koji svijet
Božanska stvori Trojica,
U koji Stvorac uskrsnuv
Nadvlada smrt i spasi nas.

Čuj, Bože, našu molitvu
I pruži svoju desnicu,
Od mrlja svih nas očisti,
Za rajske dvore pripravi.

Sve nas što sada pjevamo
U ove sate jutarnje,
Tvoj sveti dan započinjuć,
Nadari blagim darima.

Sva slava Ocu vječnomu
I jedinomu Sinu mu
Sa Tješiteljem Presvetim
I sad i vječnost čitavu. Amen.

Ili, po danu:

Dan osmi, osmo razdoblje,
Od drugih blista sjajnije
Jer tvoj ga uskrs posveti,
O pobjedniče Isuse.

Nek duša naša najprije
Sad s tobom, Krist, uskrsne
Da jednom tijela uskrsnu
Od druge smrti slobodna.

Gle, svi ćemo ti uskoro
Pohrlit, Kriste, u susret
Da vječno s tobom živimo,
Svoj uskrs s tobom slavimo.

Da tvoje lice gledamo
I tebi slični budemo,
Da spoznamo te kakav si,
Ti svjetlo i slatkoćo sva.

Ti sve nas tada predat ćeš
Pod Duha Svetog pečatom
Svom Ocu, Kralju svevišnjem,
Za vjekovječno kraljevstvo. Amen.

PSALMODIJA

Ps 145 (144). Pohvala Gospoda Kralja

Pravedan si, Ti koji jesi i koji bijaše (Otk 16, 5).

I.

Ant. 1. Svaki ću dan tebe, Gospodine, slaviti, aleluja.

Slavit ću te, o Bože, kralju moj, *
ime ću tvoje blagoslivljat uvijek i dovijeka.
Svaki ću dan tebe slaviti, *
ime ću tvoje hvaliti uvijek i dovijeka.

Velik je Gospodin i svake hvale dostojan, *
nedokučiva je veličina njegova!
Naraštaj naraštaju kazuje djela tvoja *
i silu tvoju naviješta.

Govore o blistavoj slavi tvoga veličanstva, *
i čudesa tvoja objavljuju.
Kazuju strahovitu silu djela tvojih, *
veličinu tvoju pripovijedaju.
Razglašuju spomen velike dobrote tvoje *
i pravednosti tvojoj kliču.

Milostiv je i milosrdan Gospodin, *
spor na srdžbu, bogat dobrotom.
Gospodin je dobar svima, *
milosrdan svim djelima svojim.

Ant. Svaki ću dan tebe, Gospodine, slaviti, aleluja.

II.

Ant. 2. Gospodine, kraljevstvo tvoje kraljevstvo je vječno, aleluja.

Nek te slave, Gospodine, sva djela tvoja *
i tvoji sveti nek te blagoslivlju!
Neka kazuju slavu tvoga kraljevstva, *
neka o sili tvojoj govore,
da objave ljudskoj djeci silu tvoju *
i slavu divnoga kraljevstva tvoga.
Kraljevstvo tvoje kraljevstvo je vječno, *
tvoja vladavina za sva pokoljenja.

Ant. Gospodine, kraljevstvo tvoje kraljevstvo je vječno, aleluja.

III.

Ant. 3. Vjeran je Gospodin u svim riječima svojim i svet u svim svojim djelima, aleluja. †

Vjeran je Gospodin u svim riječima svojim *
i svet u svim svojim djelima.
† Gospodin podupire sve koji posrću *
i pognute on uspravlja.
Oči sviju u tebe su uprte, *
ti im hranu daješ u pravo vrijeme.
Ti otvaraš ruku svoju, *
do mile volje sitiš sve živo.

Pravedan si, Gospodine,
na svim putovima svojim *
i svet u svim svojim djelima.
Blizu je Gospodin svima koji ga prizivlju, *
svima koji ga zazivaju iskreno.
On ispunja želje štovatelja svojih, *
sluša njihove vapaje i spasava ih.
Gospodin štiti one koji ga ljube, *
a zlotvore sve će zatrti.

Nek usta moja kazuju hvalu Gospodnju *
i svako tijelo nek slavi sveto ime njegovo –
uvijek i dovijeka.

Ant. Vjeran je Gospodin u svim riječima svojim i svet u svim svojim djelima, aleluja.

R. Sine moj, pazi na moje riječi.
O. Prigni uho svoje mojim besjedama.

SLUŽBA ČITANJA

PRVO ČITANJE: Iz Knjige proroka Hošee
(11, 1-11)

Neuzvraćena Božja ljubav

Ovako govori Gospodin: »Dok Izrael bijaše dijete, ja ga ljubljah, iz Egipta dozvah sina svoga. Al’ što sam ih više zvao, sve su dalje od mene odlazili; baalima su žrtvovali, kadili kumirima. A ja sam Efrajima hodati učio, držeći ga za ruke njegove; al’ oni ne spoznaše da sam se za njih brinuo. Užima za ljude privlačio sam ih, konopcima ljubavi; bijah im ko onaj koji u čeljustima njihovim žvale opušta; nad njega se saginjah i davah mu jesti.
U zemlju egipatsku on će se vratiti. Asirac će mu kraljem biti, jer se ne htjede vratiti k meni. Mač će bješnjeti njegovim gradovima, uništiti prijevornice njegove, proždirat će zbog spletaka njegovih. Narod je moj sklon otpadu; i premda ga k Višnjem dozivlju, nitko da ga podigne. Kako da te dadem, Efrajime, kako da te predam, Izraele! Kako da te dadem kao Admu, da učinim s tobom kao Sebojimu? Srce mi je uznemireno, uzavrela mi sva utroba: neću više gnjevu dati maha, neću opet zatirati Efrajima, jer ja sam Bog, a ne čovjek; Svetac posred tebe — neću više gnjevan dolaziti!
Za Gospodinom će ići on, ko lav on će rikati; a kad zari kao bude, sinovi će mu veselo dohrliti sa zapada; ko ptice će dohrliti iz Egipta, ko golubica iz zemlje asirske, i naselit ću ih po kućama njihovim — riječ je Gospodnja.«
OTPJEV (Hoš 1, 8.9; Jr 31, 3)

R. Srce mi je uznemireno, uzavrela mi sva utroba: * neću više gnjevu dati maha, jer ja sam Bog, a ne čovjek.
O. Ljubavlju vječnom ljubim te, zato ti sačuvah milost. * Neću više.

DRUGO ČITANJE: Iz Razgovora o božanskoj providnosti, svete Katarine Sijenske, djevice
(4,13. ed. latina, Ingolstadii 1583, ff. 19v-20)

U okovima ljubavi

Preslatki moj Gospodine, obazri se milostivo i dobrostivo na ovaj narod i na otajstveno tijelo svoje Crkve, jer veća će slava biti tvome svetome imenu ako oprostiš tolikom mnoštvu stvorenja negoli da oprostiš jedino meni bijednoj koja toliko puta uvrijediti tvoje veličanstvo. Kako se mogu utješiti ako vidim da ja uživam život a da je tvoj narod u smrti? I ako vidim tamu grijeha u preljubljenoj tvojoj Zaručnici, tamu nastalu zbog mojih prijestupa i prijestupa drugih tvojih stvorenja?
Želim dakle i molim te za posebnu milost, da to učini ona neizreciva ljubav koja te je potakla da čovjeka stvoriš sebi na sliku i priliku. Koji li je bio uzrok da si čovjeka na toliko dostojanstvo postavio? Zacijelo jedino neprocjenjiva ljubav kojom si u sebi samome gledao svoje stvorenje i kojega si ljubio. No jasno spoznajem da je zbog krivice grijeha stvorenje izgubilo dostojanstvo na koje si ga bio postavio. No, ti ljubavlju potaknut, želeći sa sobom dobrostivo pomiriti ljudski rod, dao si nam riječ svoga jedinorođenoga Sina, koji je uistinu bio medu nama kao tvoj zastupnik i posrednik. On, naša pravda, kaznio je i na sebi nosio naše nepravde i opačine iz poslušnosti koju si mu ti, vječni Otac, naložio kad si odredio da uzme naše čovještvo. O neprocjenjiva li bezdana ljubavi! Koje je srce tako tvrdo da se ne bi ganulo promatrajući kako je tolika uzvišenost sišla sve do dubine i odbače-nosti našega čovještva?
Tvoja smo slika, a ti naša, zbog jedinstva koje si u čovjeku ostvario skrivajući vječno božanstvo bijednom tamom i zaraženom tvari Adamova tijela. Odakle to proizlazi? Jedino iz neizrecive tvoje ljubavi. Stoga tom neprocjenjivom ljubavi ponizno prosim tvoje veličanstvo svim silama svoje duše da bijednim svojim stvorenjima dobrostivo iskažeš svoje milosrđe.

OTPJEV (Ps 101,1-3)

R. Da zapjevam o dobroti i pravdi, tebi, Gospodine, da zasviram! * Razmatrat ću put savršenstva: kad li ćeš k meni doći?
O. Hodit ću u nedužnosti srca u domu svojemu. * Razmatrat ću.

HIMAN − TEBE BOGA HVALIMO

Tebe Boga hvalimo, * tebe Gospodinom priznajemo.
Tebe vječnog Oca * sva zemlja poštuje.
Tebi svi Anđeli, * tebi sva Nebesa i Vlasti,
Tebi Kerubi i Serafi * kliču bez prestanka:
Svet, Svet, Svet, * Gospodin Bog Sabaot!
Puna su Nebesa i zemlja * veličanstva Slave Tvoje.

Tebe hvali * slavni Apostola zbor,
Tebe proroka * dična četa.
Tebe mučenička * svijetla vojska,
Tebe po svem svijetu * sveta uzvisuje Crkva,
Oca * neizmjernoga Veličanstva,
Časnog Tvojeg istinitog * i jedinog Sina.
I Svetoga * Tješitelja Duha.

Ti Kralju slave, * Kriste.
Ti si Očev * vjekovječni Sin.
Ti da za naše spasenje postaneš čovjekom, *
nisi se strašio krila Djevice.
Ti svladavši oštrinu smrti, *
otvorio si vjernima Kraljestvo Nebesko.
Ti sjediš zdesna Bogu * u Slavi Očevoj.
Vjerujemo da ćeš doći * kao Sudac.
Tebe, dakle molimo, pomozi svojim slugama, *
Koje si otkupio dragocjenom Krvlju.
U vječnoj slavi daj, da se ubrojimo među Svete tvoje.

(Slijedeći se dio može izostaviti).

Spasi puk Svoj, Gospodine *
i blagoslovi baštinu Svoju!
I vladaj njima * i uzdiži ih u sve vijeke!
Iz dana u dan * blagoslivljamo Tebe
I hvalimo Ime Tvoje u vijeke * i u vijeke vjekova.
Dostoj se, Gospodine, u dan ovaj *
sačuvati nas od grijeha!
Smiluj se nama, Gospodine, * smiluj se nama!
Nek bude milosrđe Tvoje, Gospodine, nad nama *
kako se ufamo u Tebe!
U Tebe se, Gospodine ufam: *
o da ne budem postiđen dovijaka!

MOLITVA

Svemogući vječni Bože, smijemo te zvati svojim ocem. Daj da nam u srcu poraste duh sinovstva te uđemo u obećanu baštinu. Po Gospodinu.

ZAKLJUČAK

R. Blagoslivljajmo Gospodina.
O. Bogu hvala.

Oglasi