Nedjelja – Zrnca vjere – 19. NKG

Mk 1, 21-28Molitva je često lijek za mnoge duševne boli i nezacijeljene rane. Znamo li uopće kao vjernici vrednovati molitvu?

Možda da čujemo dva-tri kratka savjeta za dane kad smo umorni, kad imamo previše posla ili kad nam je svega ‘puna kapa’.

Ne očajavati nad nesrećom koja nas može snaći. Prihvatiti ono što ne možemo promijeniti. Pomiriti se s time. To je zdrav stav. Ali, ne valja klonuti i predati se jer za većinu problema postoji rješenje. Ustrajno i uporno ga treba tražiti. Umjesto odustajanja, udvostručiti svoje napore za traženje rješenja. I različite vrste kriza treba shvatiti kao izazov za rast. Nova prilika za nove životne odabire koji jačaju čovjeka. A kad se čovjek umori ili ga posao zatrpa, mora se znati ‘pobjeći’, pa makar na pet minuta, u neko zatišje od ‘kakofonije’ svakodnevnice. Pozivam i na iskustvo molitve koja može osvježiti u svakodnevnici. Valja molitvi dopustiti da prodre i u svijest i u podsvijest, u središte i sjedište naših sila. Kao preduvjet svega valja prestati ‘potkradati’ sebe u osnovnoj stvari, a to je san. Većina ljudi to uporno čini.

Oglasi