SV. MAKSIMILIJAN KOLBE – SLUŽBA ČITANJA

SV. MAKSIMILIJAN KOLBE – SLUŽBA ČITANJA

Psalmi  od ponedJeljka III. tJedna (19. NKG)
POZIVNIK

R. Otvori, Gospodine, usne moje.
O. I usta će moja navješćivati hvalu tvoju.

Ps 67 (66). Blagoslovni hvalospjev

Ant. Dođite, poklonimo se Gospodinu, Kralju mučenika.

Smilovao nam se Bog i blagoslovio nas, *
obasjao nas licem svojim,
da bi sva zemlja upoznala putove tvoje, *
svi puci tvoje spasenje!

Neka te slave narodi, Bože, *
svi narodi neka te slave!
Nek se vesele i kliču narodi, †
jer sudiš pucima pravedno *
i narode vodiš na zemlji.

Neka te slave narodi, Bože, *
svi narodi neka te slave!
Zemlja plodom urodila! *
Bog nas blagoslovio, Bog naš!
Bog nas blagoslovio! *
Neka ga štuju svi krajevi svjetski!

Slava Ocu i Sinu *
i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, †
tako i sada i vazda *
i u vijeke vjekova.

Ant. Dođite, poklonimo se Gospodinu, Kralju mučenika.

HIMAN

O mučeniče blaženi,
Tvoj pobjedni dan slavimo
Kad Krist te nebom usreći
Za tvoju krv prolivenu.

Pobijedio si krvnika
I krutog suca zemaljskog,
A Krist ti, Sudac preblagi,
Nebesku radost dosudi.

Sa anđelima kraljuješ,
U svijetloj blistaš odjeći
Što smrt je tvoja ubijeli
U krvi Krista Jaganjca.

Zagovaraj nas molitvom,
Izmoli Kristov blagoslov:
Da savjest teret odbaci,
Proštenja milost osjeti.

Pohiti nama u pomoć,
Kod Krista za nas posreduj:
Da molitve nam usliši
I sve nam grijehe oprosti.

Sa Sinom Ocu slava sva
Ko Tješitelju presvetom
Što neuvelim vijencem te
Za ljubav vjernu okruni.
Amen.

PSALMODIJA

Ps 50 (49). Za bogoslužje u duhu i istini

Nisam došao dokinuti Zakon nego dopuniti (usp. Mt 5,17)

I.

Ant. 1. Bog naš dolazi i ne šuti.

Bog nad bogovima, Gospodin, govori i zove zemlju *
od izlaza sunčeva do zalaza.
Siona predivnog Bog zablista: *
Bog naš dolazi i ne šuti.
pred njim ide oganj što proždire, *
oko njega silna bjesni oluja.
On zove nebesa odozgo i zemlju *
da sudi narodu svojemu:
uberite mi sve pobožnike *
koji žrtvom Savez sa mnom sklopiše’«
Nebesa objavljuju pravednost njegovu – *
on je Bog sudac!

Ant. 1. Bog naš dolazi i ne šuti.

II.

Ant. 2. Prinesi Bogu žrtvu zahvalnu.

»Slušaj, narode moj, ja ću govoriti, †
o Izraele, svjedočit ću protiv tebe: *
ja, Bog — Bog tvoj!
Ne korim te zbog žrtava tvojih — *
paljenice su tvoje svagda preda mnom.
Neću od doma tvog uzeti junca, *
ni jaraca iz tvojih torova:
ta moje su sve životinje šumske, *
tisuće zvjeradi u gorama mojim.
Znam sve ptice nebeske, *
moje je sve što se miče u poljima.
Kad bih ogladnio, ne bih ti rekao, *
jer moja je zemlja i sve što je ispunja.
Zar da ja jedem meso bikova *
‘li da pijem krv jaraca?
Prinesi Bogu žrtvu zahvalnu, *
ispuni Višnjemu zavjete svoje!
‘zazovi me u dan tjeskobe: *
oslobodit ću te, a ti ćeš me slaviti.«

Ant. Prinesi Bogu žrtvu zahvalnu.

III.

Ant. 3. Milosrđe mi je milo, a ne žrtva; poznavanje Boga, ne paljenice.

A grešniku Bog progovara: †
»Što nabrajaš naredbe moje, *
što mećeš u usta Savez moj?
Ti, komu stega ne prija, *
te riječi moje za leda bacaš?
Kad tata vidiš, s njime se bratimiš *
i družiš se s preljubnicima.
Svoja si usta predao pakosti, *
a jezik ti plete prijevare.
U društvu na brata govoriš *
i kaljaš sina matere svoje.
Sve si to učinio, a ja da šutim? †
Zar misliš da sam ja tebi sličan? *
Pokarat ću te i stavit ću ti sve to pred oči.«
Shvatite ovo, svi vi koji Boga zaboraviste *
da vas ne pograbim, i nitko vas spasiti neće.
Pravo me štuje onaj koji prinosi žrtvu zahvalnu: †
i onomu koji hodi stazama pravim — *
njemu ću pokazati spasenje svoje.

Ant. 3. Milosrđe mi je milo, a ne žrtva; poznavanje Boga, ne paljenice.

R. Slušaj, narode moj, ja ću govoriti.
O. Bog – Bog tvoj ja sam.

SLUŽBA ČITANJA

PRVO ČITANJE: Iz knjige proroka Hošea (14, 2-10)

Iscijelit ću Izraelove zablude

Vrati se, Izraele, Jahvi Bogu svome, jer zbog svojeg si bezakonja posrnuo.
Uzmite sa sobom riječi i Jahvi se vratite.
Recite mu: »Skini s nas bezakonje i dobrohotno primi da ti prinesemo plod svojih usana.
Asirac nas neće izbavljati i nećemo konje više jahati niti ćemo djelu ruku svojih
govoriti: ‘Bože naš!’ – jer u tebe sirota milost nalazi.«
Iscijelit ću ih od njihova otpada, od svega ću ih srca ljubiti; jer gnjev se moj odvratio od njih.
Bit ću kao rosa Izraelu; kao ljiljan on će cvasti, pustit će korijen poput jablana, nadaleko pružat će izdanke.
Ljepota će mu biti kao u masline, miris poput libanonskog.
Opet će u mojoj sjeni boraviti, uzgajat će svoju pšenicu, vinograde gajit’ što će steći ime vina helbonskog. Efrajime, što ti imaš još s kumirima? Ja sam ga uslišao i pogledao. Ja sam poput zelena čempresa: po meni si rodan plodovima.

Tko je mudar neka shvati ovo, i čovjek razuman neka spozna!
Jer pravi su putovi Jahvini: pravednici hode po njima, grešnici na njima posrću.

OTPJEV (HOŠ 14, 5; Joel 4, 21)
Iscijelit ću ih od njihova otpada, od svega ću ih srca ljubiti. * gnjev se moj odvratio od njih.
Osvetit ću krv njihovu za koju se nisam još osvetio.«
Jahve će dići dom svoj na Sionu * gnjev se moj odvratio od njih.

DRUGO ČITANJE: Iz pisama svetoga Maksimilijana Marije Kolbea
(Scritti del P. Massimiliano M. Kolbe, trad. ital., vol. I, P. [., Padova 1971, str. 75-77; 166)

Apostolsku revnost treba uložiti u rad za spasenje i posvećenje duša

Veoma se radujem, ljubljeni brate, sa žarke revnosti kojom goriš za širenje slave Božje. U naše vrijeme, na žalost, gledamo kako se u različitim oblicima širi neka zarazna bolest, koju zovu indiferentizmom, ne samo među svjetovnjacima nego i među redovnicima. A kako je Bog dostojan beskrajne hvale, prva je i najvažnija naša dužnost da mu iskazujemo najveću slavu, koliko je to u našoj slabosti moguće, premda mu kao prognani stvorovi nikad ne možemo dati toliku slavu koliku on zaslužuje.
Budući da slava Božja najviše odsijeva u spasu duša, koje je Krist otkupio vlastitom krvlju, najviše i najvažnije nastojanje apostolskog života mora biti: ostvariti spasenje što više duša, dapače i što veće posvećenje. Ukratko ću iznijeti koji put stoji na raspolaganju za taj cilj, tj. za proslavu Boga i posvećenje mnogih duša. Bog je neizmjerno znanje i mudrost i zato najbolje zna što bismo mi trebali stalno činiti da se umnoži njegova slava i svoju nam volju prije svega očituje po svojim predstavnicima na zemlji.
Zato nam samo poslušnost sigurno očituje Božju volju. Mogao bi doduše poglavar upasti u zabludu, ali ne bi mogao nas uvesti u zabludu kad slijedimo poslušnost. Samo tada bi bila posrijedi iznimka u poslušnosti kad bi poglavar naređivao nešto što bi sadržavalo povredu Božjeg zakona, pa i u najmanjoj stvari. U tom slučaju on ne bi bio vjeran tumač Božje volje. Bog, jedini neizmjeran, premudar, najsvetiji, preblagi je Gospodin, Stvoritelj i Otac naš, početak i cilj, mudrost, moć i ljubav, sve je Bog. A što je god izvan Boga, vrijedi toliko koliko se na Boga odnosi, jer on je Stvoritelj svih stvari i otkupitelj ljudi, posljednji cilj svega stvorenja. On nam po svojim namjesnicima na zemlji očituje svoju uzvišenu volju i k sebi nas privlači, smjerajući k tome da po nama i druge duše k sebi privuče i savršenijom ljubavlju sebi priveže. Vidi, brate, koliko je, po Božjem milosrđu, dostojanstvo našeg poziva. Po poslušnosti kao da nadilazimo granice svoje malenkosti, suoblikujemo se Božjoj volji, koja nas svojom neizmjernom mudrošću i razboritošću upravlja te ispravno djelujemo. Dapače, prianjajući toj božanskoj volji, kojoj se ne može oprijeti nijedna stvorena stvar, mi postajemo jači od svih. Ovo je put mudrosti i razbora, jedini put kojim možemo najviše Boga proslaviti. Kad bi postojao drugi put, Krist bi nam ga svojom riječju i primjerom sigurno pokazao. A njegov trajni način života u Nazaretu Pismo sažima u ovu riječ: I bio im je poslušan-, pa i ostali dio života ocrtava nam nekako pod znakom poslušnosti, pokazujući više puta da je on sišao na zemlju vršiti volju Očevu.
Ljubimo zato, braćo, ljubimo iznad svega preljubeznog nebeskog Oca, a dokaz ove savršene ljubavi nek bude naša poslušnost, koju treba vršiti osobito onda kad se od nas traži žrtva vlastite volje. Ne znamo doista uzvišenije knjige od Isusa Krista raspetoga da napredujemo u ljubavi Božjoj.
Sve ćemo ovo uspješnije postići po Bezgrešnoj Djevici, kojoj je predobri Bog povjerio dijeljenje svoga milosrđa. Uopće nema sumnje da je za nas volja Marijina sama volja Božja. Kad se njoj posvetimo, postajemo oruđe Božjeg milosrđa u njezinim rukama, kao što je to ona u rukama Božjim. Dopustimo stoga da ona nama upravlja, da nas ona vodi, i budimo pod njezinim vodstvom mirni i sigurni: ona će nam sve pribaviti, za sve se pobrinuti, spremno nam priteći u pomoć u duhovnim i tjelesnim potrebama, ona će sama ukloniti poteškoće i stiske.

OTPJEV (Ef 5, 1-2; 6, 6)

R. Budite nasljedovatelji Božji kao djeca ljubljena i budite u ljubavi kao što je i Krist ljubio nas i sebe predao za nas * kao prinos i žrtvu Bogu na ugodan miris.
O. Kao sluge Kristove koje zdušno vrše volju Božju. * Kao prinos.

MOLITVA

Bože, ti si svetog prezbitera i mučenika Maksimilijana Mariju ražario ljubavlju prema Bezgrešnoj Djevici, ispunio revnošću za duše i milosrđem za bližnjega. Po njegovu zagovoru udijeli da tebi na slavu spremno služimo braći ljudima i nasljedujemo tvoga Sina sve do smrti. Po Gospodinu.

ZAKLJUČAK

R. Blagoslivljajmo Gospodina.
O. Bogu hvala.

Oglasi