27. NKG – PETAK – SLUŽBA ČITANJA

PETAK – SLUŽBA ČITANJA (27. NKG)
III. tjedan Psaltira

POZIVNIK

R. Otvori, Gospodine, usne moje.
O. I usta će moja navješćivati hvalu tvoju.

Ps 95 (94). Poziv na Božju hvalu
Bodrite jedni druge dan za danom dok još odjekuje ono ‘danas’ (Heb 3, 13).

Ant. Hvalite Gospodina, jer vječna je ljubav njegova.

Dođite, kličimo Gospodinu, *
uzvikujmo Hridi, Spasitelju svome!
Pred lice mu stupimo s hvalama, *
kličimo mu u pjesmama!

Jer Gospodin je Bog velik, *
Kralj velik nad svim bogovima.
U njegovoj su ruci zemaljske dubine, *
njegovi su vrhunci planina.
Njegovo je more, on ga je stvorio, *
i kopno koje načiniše ruke njegove:

Dođite, prignimo koljena i padnimo nice, *
poklonimo se Gospodinu koji nas stvori!
Jer on je Bog naš, *
a mi narod paše njegove, ovce što on ih čuva.

O da danas glas mu poslušate: †
»Ne budite srca tvrda kao u Meribi, *
kao u dan Mase u pustinji
gdje me iskušavahu očevi vaši, *
iskušavahu, premda vidješe djela moja.

Četrdeset mi ljeta dodijavao naraštaj onaj, †
pa rekoh: Narod su nestalna srca, *
i ne proniču moje putove.
Tako se zakleh u svom gnjevu: *
Nikad neće ući u moj počinak!«

Ant. Hvalite Gospodina, jer vječna je ljubav njegova.

HIMAN

U Trojstvu Bože jedini,
Što moćno vladaš svemirom,
Čuj našu pjesmu pohvalnu
Što pjevamo je bdijući.

Sa postelje se dižemo
Za noćnog doba gluhoga,
Od tebe prosit idemo
Da sve nam rane iscijeliš.

S nebesa slavan očisti,
O Bože, svojom svemoći
Što prijevarom sotoninom
U noći smo sagriješili.

Od skvrne tijelo čuvaj nam,
Od tromosti zaštiti duh,
Da grijesi žara duhovnog
Ne uduše nam mlakošću.

Otkupitelju, molimo,
Ti napuni nas svjetlošću,
Sve dane njom nas očuvaj
Od svakog djela opakog.

Podijeli Oče milostiv,
I Sine jednak Ocu svom,
Što s njim i s Duhom Presvetim
U kraju vladaš vječitom. Amen.

Ili po danu:

O ljubavi svih vjernika,
Ti, Kriste, srca takni nam
I pokorničkim suzama
Obdari duše skrušene.

Mi k tebi, evo, vapimo
I puni vjere molimo:
Oprosti svojim slugama
Sve grijehe i sve propuste.

Ti znakom križa pobjednog
I tijlom svojim presvetim
Odasvud štiti, brani nas
Jer mi se tvoji zovemo.

O Kriste, Kralju, slava ti
I stobom Ocu vječnomu
Sa Braniteljem preblagim
U vjkove vjekovječne. Amen.

PSALMODIJA

Ps 69 (68), 2-13 [I]. Izjeda me revnost za dom tvoj
Dadoše mu piti vino sa žuči pomiješano (Mt 27, 34)

Ant. 1. Iznemogoh od vikanja čekajući Boga svoga.

Spasi me, Bože: *
vode mi dođoše do grla!
U duboko blato zapadoh *
i nemam kamo nogu staviti;
u duboku tonem vodu, *
pokrivaju me valovi.
Iznemogoh od vikanja, †
grlo mi je promuklo, *
oči mi klonuše Boga mog čekajuć`.
Brojniji su od vlasi na glavi mojoj *
oni koji me mrze nizašto.
Tvrđi su od kostiju mojih †
oni što mi se nepravedno protive: *
zar mogu vratiti što nisam oteo?

Bože, ti znadeš bezumnost moju, *
moji ti grijesi nisu sakriti.
Nek` se ne postide zbog mene †
koji se u te uzdaju, *
Gospode, Bože nad Vojskama!
Neka se ne posrame zbog mene *
koji traže tebe, Bože Izraelov!

Jer zbog tebe podnesoh pogrdu, *
i stid mi pokri lice.
Tuđinac postadoh braći *
i stranac djeci majke svoje.

Jer me izjela revnost za Dom tvoj *
i poruge onih koji se rugaju tebi
padoše na me.
Dušu sam postom mučio, *
okrenulo mi se u ruglo.

Uzeh kostrijet za haljinu, *
i postah im igračka.
Koji sjede na vratima protiv mene govore, *
vinopije mi rugalice poju.

Ant. Iznemogoh od vikanja čekajući Boga svoga.

Ps 69 (68),14-22 [II] Izjeda me revnost za dom tvoj
Dadoše mu piti vino sa žuči pomiješano (Mt 27, 34)

Ant. 2. U jelo mi žuči umješaše, u mojoj me žeđi octom napojiše.

No tebi se molim, Gospodine, *
u vrijeme milosti, Bože;
po velikoj dobroti svojoj ti me usliši *
po svojoj vjernoj pomoći!
Izvuci me iz blata da ne potonem, †
od onih koji me mrze izbavi me – *
iz voda dubokih.
Nekme ne pokriju valovi, †
nek
me ne proguta dubina, *
nek` bezdan ne zatvori usta nada mnom!

Usliši me, Gospodine, jer je dobrostiva milost tvoja, *
po velikom milosrđu pogledaj na me!
Ne sakrivaj lica pred slugom svojim; *
jer sam u stisci, usliši me brzo!

Približi se duši mojoj i spasi je; *
zbog dušmana mojih oslobodi me!
Ti mi znadeš porugu, stid i sramotu, *
pred tvojim su očima svi koji me muče.

Ruganje mi slomilo srce i klonuh; †
čekao sam da se tko sažali nada mnom,
ali ga ne bi; *
i da me tko utješi, ali ga ne nađoh.
U jelo mi žuči umiješaše, *
u mojoj me žeđi octom napojiše.

Ant. U jelo mi žuči umješaše, u mojoj me žeđi octom napojiše.

Ps 69 (68), 30-37 [III] Izjeda me revnost za dom tvoj
Dadoše mu piti vino sa žuči pomiješano (Mt 27, 34)

Ant. 3. Gospodina tražite i srce će vam oživjeti.

A ja sam jadnik i bolnik – *
nek` me štiti tvoja pomoć, o Bože!
Božje ću ime hvaliti popijevkom, *
hvalit ću ga zahvalnicom.
Bit će to milije Gospodinu no bik žrtveni, *
milije nego junac s papcima i rozima.

Gledajte, ubogi, i radujte se, *
nek` vam oživi srce,
svima koji Boga tražite.
Jer siromahe Gospodin čuje, *
on ne prezire sužanja svojih.
Neka ga hvale nebesa i zemlja, *
mora i sve što se u njima miče.

Jer Bog će spasiti Sion – †
on će sagraditgradove Judine - *
tu će oni stanovat
, imati baštinu.
Baštinit će ga potomci slugu njegovih; *
prebivat će u njemu oni što ljube ime Božje.

Ant. Gospodina tražite i srce će vam oživjeti.

R. Gospodin će nas naučiti svoji putovima.
O. I hodit ćemo stazama njegovim.

SLUŽBA ČITANJA

PRVO ČITANJE: Iz prve poslanice Timoteju blaženoga Pavla, apostola
(6,1-10)

Posljednji poticaj

Koji su pod jarmom, robovi, neka svoje gospodare smatraju svake časti dostojnima da se ne bi pogrđivalo ime Božje i nauk. A oni kojima su gospodari vjernici, neka ih ne cijene manje zato što su braća, nego neka im još više služe jer ti koji primaju njihovo dobročinstvo vjernici su i ljubljena braća.
To naučavaj i preporučuj! A tko drukčije naučava i ne prianja uza zdrave riječi, riječi Gospodina našega Isusa Krista, i nauk u skladu s pobožnošću, nadut je, puka neznalica, samo boluje od raspra i rječoborstava, od kojih nastaje zavist, svađa, pogrde, zla sumnjičenja, razračunavanja ljudi pokvarene pameti i lišenih istine, što pobožnost smatraju dobitkom. Pa i jest dobitak velik pobožnost, zadovoljna onim što ima! Ta ništa nismo donijeli na svijet te iz njega ništa ni iznijeti ne možemo! Imamo li dakle hranu i odjeću, zadovoljimo se time. Jer oni koji se hoće bogatiti, upadaju u napast, zamku i mnoge nerazumne i štetne požude što ljude strovaljuju u zator i propast. Zaista, korijen svih zala jest srebroljublje; njemu odani, mnogi odlutaše od vjere i sami sebe isprobadaše mukama mnogima.

OTPJEV (Mt 6, 25; usp. 1 Tim 6,8)

R. Ne budite zabrinuti za život svoj: što ćete jesti; ni za tijelo svoje: u što ćete se obući. * Zar život nije vredniji od jela i tijelo od odijela?
O. Imamo li dakle hranu i odjeću, zadovoljimo se time. * Zar život nije vredniji od jela i tijelo od odijela?

DRUGO ČITANJE: Iz prve upute svetoga Vincencija Lerinskog, prezbitera (Pogl. 23: PL 50, 667-668)

Napredovanje vjere u kršćana

Zar u Crkvi Kristovoj neće biti nikakva napretka vjerskog života? I te kako će biti, i to veoma velikog. Tko bi naime mogao biti tako zavidan ljudima, tko tako protivan Bogu da bi pokušavao spriječiti napredak? No neka to bude uistinu napredak a ne promjena vjere. Napredak je naime u tome da se stvar onakva kakva jest obogati, a promjena u tome da se nešto iz nečega u nešto drugo preobrazi.
Potrebno je dakle da raste, te mnogo i silno napreduje kako kod pojedinaca tako i kod svih zajedno, kako kod jednog čovjeka tako i kod cijele Crkve, u svako doba  i u sve vijeke umnost, znanje, mudrost, ali sve to u istome redu, u istoj naime istini, u istom smislu i istom shvaćanju.
Neka se vjerski život duša ugleda u život tjelesa. Premda se ona kroz godine umnažaju i razvijaju, ipak ostaju ista kao što su bila. Mnogo toga stoji između cvjetne mladosti i zrele starosti; no ipak su isti starci koji su bili i mladići; premda se mijenja položaj i sta¬nje svakoga pojedinog čovjeka, ipak narav ostaje jedna te ista i jedna te ista osoba.
Maleni su udovi dojenčadi, veliki mladića, no ipak su to isti udovi. Koliko zglobova ima dijete, toliko ih ima i odrastao čovjek. I ako ima nešto što se tek u zrelo doba razvija, to je već nekako bilo posijano u sjemenu. Ništa novo ne nastaje kasnije kod staraca što već prije nije bilo nekako skriveno u djece. Stoga nema sumnje da je ispravno i zakonito pravilo napredovanja, da je postojan i najljepši poredak rasta ako vazda one dijelove i oblike kod odraslih tka vrije¬me koje je kod djece unaprijed oblikovala Stvoriteljeva mudrost.
Kad bi ljudski rod tijekom vremena poprimio neki sebi tuđi lik, ili bi mu se povećao ili umanjio broj udova, nužno bi cijelo tijelo propalo ili se iznakazilo ili posve oslabilo. Isto tako i istine kršćanske vjere slijede taj zakon usavršavanja te se s godinama učvršćuju, s vremenom šire i rastom postaju uzvišenije. Naši su pređi od davnine na ovaj crkveni usjev posijali sjeme pšenice vjere. Bilo bi nepravedno i neprikladno da mi njihovi potomci mjesto prave istine pšenice beremo podmetnutu zabludu kukolja. Naprotiv, ispravno je i dosljedno — ukoliko se prvo i posljednje jedno drugom ne protive — da od rasta pšenične uredbe i mi žanjemo plod pšenične vjere, pa budući da se nešto iz onih početaka sjemena tijekom vremena razvilo, da se sada raduje i poljepšava.

OTPJEV (Pnz 4, 1.2; lv 6, 63)

R. Izraele, poslušaj zakone i uredbe kojima vas učim! * Niti što nadodajite onome što vam zapovijedam, niti što od toga oduzimljite!
O. Riječi što sam vam govorio duh su i život. * Niti što.

MOLITVA

Svemogući vječni Bože, bolji si nego što zaslužujemo i želimo. Budi nam milosrdan: otpusti grijehe kojih se savjest plaši a daruj i ono što ne umijemo moliti. Po Gospodinu.

ZAKLJUČAK

R. Blagoslivljajmo Gospodina.
O. Bogu hvala.

Oglasi