LITANIJE ZA DUŠE U ČISTILIŠTU

LITANIJE ZA DUŠE U ČISTILIŠTU

Gospodine, smiluj se!
Kriste, smiluj se!
Gospodine, smiluj se!
Kriste, čuj nas!
Kriste, usliši nas!

Oče nebeski, Bože, SMILUJ NAM SE
Sine, Otkupitelju svijeta, Bože
Duše Sveti,Bože,
Sveto Trojstvo, jedan Bože!

Sveta Marijo, Majko Božja, MOLI ZA NJIH! Nastavi čitati

Oglasi

ŠTO BI KATOLICI TREBALI ZNATI O CELIBATU ?

svećenikŠTO BI KATOLICI TREBALI ZNATI O CELIBATU ?
Svećenički je celibat neprirodan i nepotreban u današnjem svijetu. Papa bi trebao svećenicima omogućiti ženidbu.
U celibatu – stanju blaženstva – žive milijuni ljudi. Mnogi su od njih svećenici ili redovnici, ali najveći dio nije. Mnogi se ljudi nikada ne ožene zato što su taj put izabrali, ili zato što žive u specifičnim okolnostima. Njihovo stanje nije neprirodno. Pravo govoreći, postoje tri poziva u životu čovjeka: duhovni ( svećenički ili redovnički ), bračni i samački. Svaki od njih trebamo cijeniti, i svaki je čovjek pozvan da se odazvati se jednom od njih. Danas je sve više ljudi koji se odazivaju duhovnom pozivu – što možda iznenađuje američke katolike. Širom svijeta sve je više duhovnih zvanja, ali Sjeverna Amerika i Europa u tom pogledu zaostaju. No stanje je čak i u njima ohrabrujuće u usporedbi ms onim od prije samo desetak godina. Duhovna zvanja doživljavaju ekspanziju u čitavom svijetu. Pogledamo li ljude, muškarce i žene, koji se posvećuju celibatu, naći ćemo vrlo malo takvih koji gunđaju zbog toga što će preostali dio svog života proživjeti neoženjeni ili neudane. Možda nešto nije u redu s tim ljudima? Imaju li oni loše mišljenje o braku? Ni govora! Naprotiv, oni u gotovo u pravilu imaju bolje mišljenje o braku od onih koji žive u braku. Moguće je da u tome ima nešto od onoga: >>trava-je-zelenija-na-drugoj-strani <<. Oni znaju da je brak veliko dobro. Oni znaju da Katolička crkva inzistira na tvrdnji da je brak sakramenat, budući da ona ovu instituciju stavlja uz bok Euharistije i krštenju. Ipak, oni se slobodno priklanjaju celibatu i služenju njegovoj Crkvi. Žrtvujući se na taj način, oni slijede primjer sv. Pavla. Pavao je onima koji su pozvani služiti Bogu preporučio da se ne žene, ali pri tom nipošto nije obezvrijedio brak (1 Kor 7,8). S obzirom na to da ljudi među kojima se krećemo sve manje cijene brak – statistike koje pokazuju broj rastava i onih koji >>žive zajedno<< u tom su smislu vrlo indukativne – reagiraju upravo nevjenčani vjernici, kako svećenici, tako i časne sestre i redovnici. To nipošto ne umanjuje važnu ulogu važnu ulogu namijenjenu oženjenim laicima. Trebali bismo imati posebno povjerenje u one koji visoko cijene brak i koji se, kao znak što ga upućuje svijetu, dragovoljno odriču braka kako bi mogli potpunije služiti Bogu. Uz celibat je vezana još jedna činjenica koja iznenađuje čak i mnoge katolike: celibat kao pravilo ne obavezuje sve katoličke svećenike. U istočnim se crkvama oženjeni muškarci mogu zarediti. Taj običaj traje od najranijih vremena. Međutim, svećenik koji je već zaređen, a nije ženjen, ne može se oženiti; oženjeni svećenik koji je postao udovac ne može se ponovo oženiti. Samo svećenici u istočnim crkvama mogu sklopiti brak. Svi redovnici u istočnim crkvama žive u celibatu, a biskupi se uvijek biraju između redovnika, što znači da su svi biskupi u istočnim crkvama neoženjeni. Naravno, u Zapadnoj crkvi vlada drugačije pravilo. U samom su početku pojedini svećenici i biskupi bili birani među oženjenim ljudima. U to je vrijeme praksa na Zapadu i na Istoku bila ista. Međutim, uskoro se počeo davati prioritet celibatu, koji je na kraju postao obavezan. U ranom srednjem vijeku već se učvrstilo pravilo celibata u Latinskoj ili Zapadnoj crkvi. Ovdje treba istaknuti da je to bilo, a i sada je pravilo koje se odnosi na disciplinu, a ne na doktrinu. Mijenjanje pravila nije značilo mijenjanje doktrine. Posljednji smo godina u Zapadnoj crkvi imali prilike vidjeti nekolicinu oženjenih svećenika. Neki su od njih ranije bili luteranski svećenici koji su bili oženjeni u vrijeme obraćanja u katoličanstvo. U najnovije je vrijeme nekoliko desetaka oženjenih pastora Episkopalne crkve zaređeno za katoličke svećenike. Razumije se da je ovdje riječ o iznimkama a ne o pravilu. Većina se protestanata ne slaže s onim što nazivaju >>obaveznim celibatom<< – ovdje je naglasak na pridjevu – kao da Crkva nameće neku disciplinsku mjeru protiv volje budućih svećenika. Oni ističu čitav niz argumenata protiv celibata. Prije svega ističu neprirodnost celibata. Na posljetku, kažu oni, Bog je svim ljudima zapovjedio da se žene rekavši im: >>Plodite se i množite<< (Post 1,28). To naprosto nije točno. Riječi >>plodite se i množite<< opće su pravilo koje se odnosi na ljudsku vrstu; ono ni na koji način ne obvezuje svakog pojedinca. Kad bi to pravilo obavezivalo sve ljude, svaki neoženjen muškarac i svaka neudana žena, koji su prispjeli do dobi za ženidbu, počinili bi grijeh ako bi i dalje živjeli kao samci. To bi značilo da je čak i Krist, koji je također bio neženja, prekršio tu zapovijed. Izuzmemo li njega, zbog njegova božanstva, još uvijek imamo Ivana Krstitelja i većinu apostola koji su počinili grijeh zato što nisu bili oženjeni. Sjetite se da je čak i Pavao najmiliji apostol >>biblijskih kršćana<< bio neženja: >>Neoženjenima pak i udovicama velim: dobro im je ako ostanu kao ja. Ako li se ne mogu uzdržati, neka se žene, udaju. Jer bolje ženiti se nego izgarati<< (1 Kor 7,8-9). Oni koji prigovaraju celibatu navode Sveto pismo: >> Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uz svoju ženu i biti će za njih dvoje jedno tijelo<< (Post 2,24). Ovo znači da se čovjek treba oženiti, kažu oni. Nastavi čitati

0211 DUŠNI DAN – Misna čitanja (A)

DUŠNI DAN – Misna čitanja (A)
📖: Job 19, 1.23-27, Ps 27, 1.4.5.7.8b.9a.13-14, Rim 5, 5-11, Iv 6, 37-40

Prvo čitanje: Job 19, 1.23-27
Ja znadem: moj Izbavitelj živi.

Čitanje Knjige o Jobu
Job progovori i reče:
O kad bi se , riječi moje zapisale
i kad bi se u mjed tvrdu urezale;
kad bi se željeznim dlijetom i olovom
u spomen vječan u stijenu uklesale!
Ja znadem dobro: moj Izbavitelj živi
i posljednji će on nad zemljom ustati.
A kad se probudim, k sebi će me dići:
iz svoje ću puti tad vidjeti Boga.
Njega ja ću kao svojega gledati.
Riječ Gospodnja. Nastavi čitati