32. NKG – UTORAK – SLUŽBA ČITANJA – SV. NIKOLA TAVELIĆ

XXXII. TJEDAN KROZ GODINU | UTORAK
32. NKG | SV. NIKOLA TAVELIĆ, PREZBITER I MUČENIK, Spomendan
SLUŽBA ČITANJA
IV. tjedan Psaltira

POZIVNIK

R. Otvori, Gospodine, usne moje.
O. I usta će moja navješćivati hvalu tvoju.

Psalam 24 (23). Svečani Gospodinov ulazak u Svetište
Dveri su nebeske Kristu otvorene radi njegova tjelesnog ulaska u nebo (Sv. Irenej).

Ant. Dođite, poklonimo se Gospodinu, Kralju mučenika.

Gospodnja je zemlja i sve na njoj, *
svijet i svi koji na njemu žive.
On ga na morima utemelji *
i na rijekama učvrsti.

Tko će uzići na Goru Gospodnju, *
tko će stajati na svetom mjestu njegovu?
Onaj u koga su ruke nedužne i srce čisto: *
duša mu se ne predaje ispraznosti,
i ne kune se varavo.

On blagoslov prima od Gospodina *
i nagradu od Boga, Spasitelja svoga.
Takav je naraštaj onih koji traže njega, *
koji traže lice Boga Jakovljeva.

Podignite, vrata, nadvratnike svoje, *
dižite se, dveri vječne, da uniđe Kralj slave!”
Tko je taj Kralj slave?” *
Gospodin silan i junačan, Gospodin silan u boju!”

Podignite, vrata, nadvratnike svoje *
dižite se, dveri vječne, da uniđe Kralj slave!”
Tko je taj Kralj slave?” *
Gospodin nad Vojskama on je Kralj slave!”

Slava Ocu. Kako bijaše.

Ant. Dođite, poklonimo se Gospodinu, Kralju mučenika.

HIMAN

Izdanče hrabri hrvatskoga roda
smela te nije varava sloboda:
Franjina halja milija ti bila
nego li svila.

Prezrevši oklop, mač i koplje ljuto,
srnuo ti si u kreševo ljuto,
gdjeno se steče, snagom tajnog Kruha,
viteštvo duha.

Nevjere crvom rastočena Bosna,
ognjišta njena i polja joj rosna,
vjesniče Kristov, k sebi su te zvala
s jadranskih žala.

Riječ kad ti žarka Bosnom zvonit presta,
onda zaječe od nje sveta mjesta,
videć duh ti nadzemaljski – smion,
uzigra Sion.

Golgoti podno ti si, borče pao;
s krvlju si svojom sve za Krista dao,
da nam ko zvijezda bacaš s neba zraku
i sjaš u mraku.

Nikola, žrtva nek se tvoja vine,
ko kad nam roda, k Bogu do visine:
stoljetnih patnja, mučenice grude,
znamen da bude.

Ravni kud idu i kršć nam bregova,
Rajski pronesi naručaj darova:
Blagoslov prospi s rukom grimiz-bijelom
Hrvatskom cijelom! Amen.

PSALMODIJA

Ps 102 (101), 2-12 [I]. Molitva prognanika
Bog nas tješi u svakoj našoj nevolji (2 Kor 1, 4)

Ant. 1. Gospodine, vapaj moj k tebi da dođe; nemoj sakrivati lica od mene.

Gospodine, usliši molitvu moju, *
i vapaj moj k tebi da dođe!
Nemoj sakrivati lice od mene *
u dan moje nevolje!
Prigni k meni uho svoje: *
kad te prizovem, brzo me usliši!

Jer moji dani nestaju poput dima, *
a moje kosti gore kao oganj.
Srce mi se suši kao pokošena trava *
i kruh svoj zaboravljam jesti.
Od snažnih jecaja mojih *
kosti mi uz kožu prionuše.

Sličan sam čaplji u pustinji, *
postah kao ćuk na pustoj razvalini.
Ne nalazim sna i uzdišem *
kao samotan vrabac na krovu.

Svagda me grde dušmani moji; *
mnome se proklinju što bjesne na me.
Pepeo jedem poput kruha, *
a piće svoje miješam sa suzama
zbog tvoje ljutine i gnjeva, *
jer si me digao i bacio.
Moji su dani k`o oduljena sjena, *
a ja se, gle, sušim poput trave.

Ant. Gospodine, vapaj moj k tebi da dođe; nemoj sakrivati lica od mene.

Ps 102 (101),13-23 [II]. Molitva prognanika
Bog nas tješi u svakoj našoj nevolji (2 Kor 1, 4)

Ant. 2. Osvrni se, Gospodine, na prošnju ubogih.

A ti, o Gospodine, ostaješ dovijeka *
i tvoje ime kroza sva koljena.
Ustani, smiluj se Sionu: †
vrijeme je da mu se smiluješ *
– sada je čas!
Jer milo je slugama tvojim kamenje njegovo, *
žale ruševine njegove.

Tad će se pogani bojati, Gospodine, imena tvojega *
i svi kraljevi zemlje slave tvoje
kad Gospodin opet sazda Sion, *
kad se pokaže u slavi svojoj,
kad se osvrne na prošnju ubogih *
i ne prezre molitve njihove.

Nek` se zapiše ovo za budući naraštaj, *
puk što nastane neka hvali Gospodina.
Jer Gospodin gleda sa svog uzvišenog svetišta, *
s nebesa na zemlju gleda
da čuje jauke sužnjeva, *
da izbavi smrti predane,
da se na Sionu navijesti ime Gospodnje *
i njegova hvala u Jeruzalemu
kad se narodi skupe *
i kraljevstva da služe Gospodinu.

Ant. Osvrni se, Gospodine, na prošnju ubogih.

Ps 102 (101), 24-29 [III]. Molitva prognanika
Bog nas tješi u svakoj našoj nevolji (2 Kor 1, 4)

Ant. 3. Ti si, Gospodine, utemeljio zemlju i nebo je djelo ruku tvojih.

Putem je istrošio sile moje, *
skratio mi dane.
Rekoh: “Bože moj, nemoj me uzeti
u sredini dana mojih! *
Kroza sva koljena traju godine tvoje.
U početku utemelji zemlju, *
i nebo je djelo ruku tvojih.
Propast će, ti ćeš ostati, *
sve će ostarjeti kao odjeća.
Mijenjaš ih poput haljine i nestaju: †
ti si uvijek isti *
– godinama tvojim nema kraja.
Djeca će tvojih slugu živjeti u miru *
i potomstvo će njihovo trajati pred tobom.

Ant. Ti si, Gospodine, utemeljio zemlju i nebo je djelo ruku tvojih.

R. Poslušaj, narode moj, moju nauku.
O. Prikloni uho riječima usta mojih.

SLUŽBA ČITANJA

PRVO ČITANJE: Iz Knjige proroka Daniela
(3, 8-12. 19-24. 24-30)

Zlatni kraljev kip. Mladići izbavljeni iz peći

U ono vrijeme dođoše neki Kaldejci i optužiše Judejce. Rekoše kralju Nabukodonozoru: »O kralju, živ bio dovijeka! Ti si, kralju, naredio svakom čovjeku koji začuje zvuke roga, frule, citre, sambuke, psaltira, gajda i svakovrsnih drugih glazbala, da se baci na tlo i da se pokloni zlatnome kipu; a tko se ne baci na tlo i ne pokloni, da bude bačen u peć užarenu. A evo, ovdje su Judejci koje si postavio za upravitelje pokrajine babilonske: Šadrak, Mešak i Abed Nego. Ti ljudi ne mare za te, o kralju; oni ne štuju tvojih bogova, i nisu se poklonili zlatnome kipu što si ga podigao.« Na te riječi kralj Nabukodonozor uskipje bijesom, a lice mu se iznakazi na Šadraka, Mešaka i Abed Nega. On naredi da se peć ugrije sedam puta jače no inače, i jakim ljudima iz svoje vojske zapovjedi da svežu Šadraka, Mešaka i Abed Nega i bace u peć punu žarkoga ognja;
Svezaše ih, dakle, i u plaštevima, obući i kapama, baciše u zažarenu peć. Kako kraljeva zapovijed bijaše žurna a peć preko mjere užarena, plamen ubi ljude koji su bacali Sadraka, Mešaka i Abed Nega. A tri čovjeka — Šadrak, Mešak i Abed Nego — padoše svezani u zažarenu peć. I hodahu posred plamena hvaleći Boga, slaveći Gospoda.
Tada se kralj Nabukodonozor zaprepasti i brzo ustade. Zapita svoje savjetnike: »Nismo li bacili ova tri čovjeka svezana u oganj?« Oni odgovoriše: »Jesmo, kralju!« On reče: »Ali ja vidim četiri čovjeka, odriješeni šeću po vatri i ništa im se zlo ne događa; četvrti je sličan sinu Božjemu.«
Nabukodonozor priđe vratima užarene peći i viknu: »Šadrače, Mešače i Abed Nego, sluge Boga Višnjega, iziđite i dođite ovamo!« Tada iziđoše iz ognja Šadrak, Mešak i Abed Nego. Sakupiše se satrapi, starješine, upravitelji i kraljevi savjetnici da vide te ljude: oganj ne bijaše naudio njihovu tijelu, kosa im na glavi neopaljena, plaštevi im neoštećeni, nikakav se zadah ognja ne bijaše uhvatio njih.
Nabukodonozor viknu: »Blagoslovljen bio Bog Šadrakov, Mešakov i Abed Negov, koji je poslao svog anđela i izbavio svoje sluge, one koji se uzdahu u njega te se ne pokoriše kraljevoj naredbi, već radije predadoše svoje tijelo ognju negoli da štuju ili se klanjaju drugome osim svome Bogu! Naređujem dakle: O narodi, plemena i jezici, svatko između vas tko bi pogrdio Boga Šadrakova, Mešakova i Abed Negova neka bude raskomadan, a njegova kuća pretvorena u smetlište, jer nema boga koji bi mogao izbaviti kao ovaj.« Tada kralj uzvisi Šadraka, Mešaka i Abed Nega na visoke položaje u pokrajini babilonskoj.

OTPJEV (Dn 3, 49. 50. 28)

R. Anđeo Gospodnji siđe u peć k Azarji i njegovim drugovima te izagna plamen ognja iz peći, * a oganj ih ne dodirnu niti im zadade bol.
O. Blagoslovljen bio Bog njihov, koji je poslao svog anđela i izbavio svoje sluge, one koji se uzdahu u njega. * A oganj.

DRUGO ČITANJE: Iz Djela pape Pavla VI.
(Iz Apostolskog pisma kojim se podjeljuju svetačke počasti Nikoli Taveliću i njegovim drugovima mučenicima, AAS LXIII (1971), str. 346-353)

Slavno svjedočanstvo postojanosti dala su četvorica redovnika, kojima se ponosi ponajprije franjevačka redovnička obitelj, a s njom i čitava Crkva. To su: Nikola Tavelić, rođen u Šibeniku iz plemenite hrvatske obitelji; Deodat iz Ruticinija u Akvitaniji; Petar iz Narbone u Francuskoj; Stjepan iz Cunea u Italiji – svećenici Reda manje braće, ljudi divnih vrlina duha, hrabri i postojani u podnošenju smrtnih muka.Po nauku i primjeru svoga oca i zakonoše svetoga Franje, oni su posvetili život na korist vjernika, a i o tome da druge narode, osobito islamski svijet, privedu kršćanskoj vjeri i bogoštovlju.
Oni su iz različitih zemalja došli u grad Jeruzalem, vođeni velikom pobožnošću prema mjestima Palestine kojima je hodao sam Otkupitelj ljudi. Nije se zatim bez Božje providnosti dogodilo da su se ondje složili ti Božji ljudi da one narode privedu Kristovu nauku, slijedeći primjer svetog Utemeljitelja, koji je radije ljude krepostima i svetim životom obraćao negoli naukom i riječima učio. Jasno i vjerodostojno svjedočanstvo, napisano od jednog očevica i svjedoka njihova mučeništva, govori da su oni bili ljudi veoma velike pobožnosti, da su provodili veoma krepostan život. Pripovijeda se, osim toga, da su bili potpuno vjerni zakonima i odredbama svoga Reda, sa starješinama najspremnijom voljom sjedinjeni i od njih veoma mnogo cijenjeni. A njihova osobita vjera u Boga i postojanost duha zasjala je u onome času kad su odlučili otvoreno posvjedočiti za Krista, javno propovijedati i tumačiti njegovo Evanđelje, u kojemu se nalazi blago istine i put kojim ljudi mogu postići vječno spasenje.
Vođeni takvom odlukom, tj. da služe dobru nevjernika, savjetovavši se prije dugo s razboritim i mudrim ljudima, da ne bi počinili nešto što se protivi istini i dužnoj ljubavi prema svakome, pođu k najvećoj muslimanskoj, tzv. Omarovoj džamiji, a zatim do stana državnog službenika, pučki rečeno ‘kadije’, koji je vršio vjersku upravu u gradu, da u djelo provedu stvorenu odluku. Bio je to dan 11. mjeseca studenoga god. 1391. Slavio se blagdan pučkim jezikom nazvan ‘Qurban Bajram’, uz veliko sudjelovanje svijeta. Ušavši u kuću državnoga službenika, sasvim slobodno i smjelo stanu govoriti o uzvišenom i spasonosnom Kristovu nauku, kojem treba potpuno zapostaviti onaj koji je Muhamed uveo. Franjevce je u govoru jačala najbolja nada da će se slušatelji, obasjani Božjim svjetlom, konačno prikloniti štovanju jednoga Boga i njegova Sina, Otkupitelja ljudi. Ujedno ih je vodio neki zanos i žar da za istinitost kršćanske vjere podnesu mučeništvo. I takvo ih očekivanje nije prevarilo.
Čuvši napad na svoj zakon, prisutni se silno rasrde na propovjednike Evanđelja, osobito kadija, koji je odmah nastupio kao sudac i govorio Božjim ljudima da opozovu što su rekli, štoviše, da odstupe od buntovne kršćanske sekte; ako to ne učine, morat će umrijeti. Kad su braća ostala postojana u Kristovoj vjeri, sudac ih je osudio na smrt. Nevjernici odmah divljački navale na njih i stanu ih tući. Tri su dana Kristovi borci trpjeli različite najstrašnije muke. Zatim su odvedeni pred građanski sud da, navodno, odgovaraju javno za zločinstva. Opet su izjavili da je Krist Sin Božji. Kad je bila izrečena smrtna osuda, mnoštvo, još žešće raspaljeno srdžbom i beskrajnom mržnjom, navali na njih mačevima, sasijeku ih, bace na lomaču, raznesu, da njihov pepeo kršćani ne bi možda sačuvali i štovali.«

OTPJEV

R. Slavni su mučenici slobodno i mirno propovijedali nevjernicima da je Kristova vjera potrebna za spsenje. * Nisu se strašili krvničkog biča ni ognjenog plemena.
O. Raspaljeni Kristovom ljubavlju i žarom za spasenje duša, cijenili su više vječni život svoga bližnjega nego svoj vremeniti život. * Nisu se strašili.

MOLITVA

Bože, ti si svetog Nikolu Tavelića proslavio revnošću za širenje vjere i palmom mučeništva. Daj da po njegovu zagovoru nadvladamo sve protivštine života i Kristovom strpljivošću stignemo k tebi, jedinom pravom životu. Po Gospodinu.

ZAKLJUČAK

R. Blagoslivljajmo Gospodina.
O. Bogu hvala

Oglasi